masakriranje indonezijskih muslimana

Gondžo Muamer | Saff br/str. 69

Kad manjina terorizira vecinu


Muslimani se ubijaju na najsvirepije nacine u zemlji koja ima najviše muslimana na svijetu. Sve se to odvija u informativnom mraku. Studio "Savtu-š-Šerkil-Islami", na Internetu pokazuje stravicne snimke, koje na Zapadu nisu objavljene dok je govoreno o nemirima u Indoneziji.

Piše: Muamer Gondžo


Prošle godine smo slušali da su indonezijska ostrva postala poprište sukoba muslimana i kršcana, ali se od ociju cijelog svijeta pomno krila brutalnost.

Kršcanstvo je došlo sa kolonizatorima


U Indoneziju su muslimani došli kao trgovci, i to vecinom iz Indije i Perzije. Poštenjem i snagom vjere su brzo stekli mnoge sljedbenike u islamu dotadašnjih stanovnika. Poslije su došli Portugalci, zatim i Španci u 16.vijeku, te su se koncentrirali na Moluckim ostrvima, gdje su i proširili kršcanstvo. Potom su došli Holandani, koji su, na zapadnom Timoru, napravili tvornice i eksploatirali rudna bogatstva. Kršcanstvo pristiglio sa kolonijalizmom je svim silama pokušavalo ojacati svoje prisustvo na tom podrucju. Ali, uprkos tome, kršcani cine samo 9 posto stanovništva. Muslimana ima 90 posto u 206-milionskoj populaciji.

Mocan položaj u društvu nije dovoljan interesima kršcanske manjine. Ona konacni cilj vidi u stvaranju kršcanske države u centru tog velikog podrucja, koje ima izuzetan znacaj radi svog geografskog položaja i ruda. Stoga se moglo cuti kako Istocni Timor, Molucka ostrva i još neke pokrajine traže nezavisnost. Kršcani su odlucili istrijebiti muslimane koji se odbijaju pokrstiti.


Videomaterijal pokazuje ono što razuman covjek ne može pojmiti - brutalna iživljavanja na tijelima ubijenih muslimana, vecinom žena i djece. Snimci su nacinjeni u augustu prošle godine, a svjedoce o dogadajima u julu 2001. Tada je samo u gradu Poso i njegovoj okolini ubijeno oko 500 muslimana.

Šta se dogadalo 2001. godine


Prvi masakr je bio u samom Ambonu, glavnom gradu regije Moluckih ostrva.

"El-Jongab", posebna jedinica vojnih specijalaca (90 posto cine kršcani i Hindusi), u civilnoj odjeci je upala u bolnicu, porušila je i odvela 14 bolesnika u džunglu. Poslije su pronadeni mrtvi i unakaženi. To je bio povod da se nekoliko islamskih organizacija ujedini i da izaberu zajednickog vojnog komandanta. Donesena je fetva da je dozvoljeno napadanje na specijalce "El-Jongaba". Pošto je situacija dosegla usijanje, indonezijska vlada je bila prisiljena zamijeniti vojnog komandanta u regiji i obnoviti porušenu bolnicu. Sljedeci korak je bio pokušaj osvajanja grada Poso, koji je na važnom putu ka sjeveru, gdje živi dosta kršcana. Ako bi osvojili taj grad i iz njega protjerali muslimane, tada bi se kršcani medusobno povezali. Ovladali bi velikom lukom, u kojoj bi mogli primati pomoc iz inozemstva. Osvajanje grada je propalo, ali su kršcani potom udarili na okolna sela.


Krvavi pir nad ženama i djecom

Oko dvjesta kršcana je, ujutro 3. jula, napalo selo Bajong Katedo, na 15 kilometara od Posoa. Preživjeli stanovnici (spasili su se bijegom) pricaju o herojstvu njihovog imama Muse. Iz rucno pravljene puške i macem, ubio je trojicu napadaca, a nekoliko ranio. Borio se sve dok ga citava grupa nije uspjela ubiti… Kada su slomili otpor u selu, nastalo je klanje. Ubijeno je 13 ljudi; medu njima šestero djece i šest žena.


Nakon svanuca su u pomoc pristigli muslimani iz Posoa, pa su napadaci pobjegli.

Nakon dva sata dolazi i vojska. Zabranjuje pristup tijelima. To je umalo izazivalo sukob sa mjesnim muslimanima. I, tek nakon pregovora, tijela su predata kako bi se ukopala.


Kamera je snimala izmasakrirana tijela žena i djece isjecena macetama.

Djevojcicama su šake odsjecene, a zaklane su udarcima maceta iza vrata. Nekima su glave raspolovljene i utrobe povadene. Cijeli prizor ledi krv u žilama.


Na nekim zaplijenjenim videokasetama, koje su kršcanske paravojne formacije snimale tokom masakriranja, vidi se kako jedan od njih drži odsjecenu muslimansku glavu dok zubima cupa kožu koja visi sa dijela vrata. Drugi, golim rukama cupa meso sa stomaka vec ubijenog i unakaženog tijela.

I, dok televizije zapadnih zemalja prelaze preko ovih dokumenata, cudi i to što indonezijska vlada pokušava prikriti takva zbivanja u svojoj zemlji. Da bi istina ipak bila dostupna javnosti i da zlocinci ne bi u tajnosti dalje ubijali muslimane, pobrinuo se i studio "Savtu-š-Šerkil-Islami", tako da neke od slika možete naci i na web-stranici : http://www.d1d.net/1/islam/islameast/