POSJETITE KURAN.BA
 
 

mericke pripreme napada na irak

Ahmed Bajric | Novi Horizonti br/str. 69

OKUPLJANJE SAVEZNIKA ZA EKONOMSKO POROBLJAVANJE MUSLIMANA


Sjedinjene Americke Države nastoje uvuci što više zemalja u samostalni americki projekt "u borbi protiv terorizma", a, ustvari, u rat protiv Iraka. Bez obzira ima li Amerika stvarne namjere napasti Saddama Husseina ili ne, prica o ogranicenom nuklearnom napadu na Bagdad je izraz enormne politicke frustriranosti aktuelne americke administracije koju opterecuje nekoliko produkata njihove nasilne medunarodne politike

Piše: Ahmed Bajric


Nakon 11. septembra 2001., Bush je uspio homogenizirati americke kongresmene i senatore, kao i veci dio javnosti u SAD-u, oko potrebe da se krene u obracun sa "islamskim terorizmom" na medunarodnoj sceni, što se pretvorilo u iracionalni lov na Arape i sve druge koji imaju veze sa islamom. Ekstremna politika Washingtona je izbacila na površinu predstavnike najmocnije vojne industrije koji svoju šansu za zaradom vide u vodenju novih ratova na više svjetskih ratišta, a protiv jednog neprijatelja, muslimana. Takva paranoidna pozicija tjera Busha i njegovu administraciju da što brže reagira i po svijetu pronalazi argumente za stavljanje u pogon svojih oružanih potencijala.

Blokada koja ubija


Ipak, analizirajuci izvjesnost americkog vojnog napada na Irak, ne treba se pouzdati u varljivu diplomatsku igru da ce americke planove odbiti islamske zemlje, tako i evropske i Rusija. U pokušaju da dominira strateškim podrucjima u svijetu, za što se prilika stvorila vojnim anga-žmanom u Afganistanu, napad na Irak je prva stanica koju Amerikanci nastoje okupirati.

Prema dostupnim podacima, Irak je zemlja na koljenima. Americka administracija je Iraku blokirala naplatu naftnih ugovora u vrijednosi iznad pet milijardi dolara (prema bagdadskim izvorima, dugovi iznose 8,2 milijarde dolara). U pismu Misije UN-a za Irak generalnom sekretaru UN-a Kofiju Ananu (28. decembra 2001.) navodi se da su, zbog uvodenja ekonomskih sankcija koje je nametnuo UN 1990. do novembra 2001., umrle 1.614.203 osobe, medu kojima 667.773 djece mlade od pet godina. Americki izvori tvrde da se radi o brojci od 500 hiljada ljudi, ali ne demantiraju da je medu njima najviše novor-odencadi. Ovi užasni i sramni podaci dovoljno govore o namjernom stvaranju jaza izmedu bogatih i siromašnih, namjernom proizvodenju ocaja medu muslimanima kako bi ih se izazvalo da posežu za nasiljem u borbi protiv nepravde. Sjedinjene Države, naravno, vagaju mržnju prema islamskom svijetu.


Amerika ucjenjuje islamske države: Palestincima obecava državu ako je podrže u ratu protiv Iraka. Nema sumnje da su SAD pod vodstvom Georgea W. Busha dostigle vrhunac korištenja zla radi zadovoljavanja vlastitih strateških interesa. Nažalost, umjesto da svoje bogate potencijale usmjeri za pomoc svim ljudima svijeta, jer se, navodno, zalaže za univerzalne vrijednosti jednakosti svih ljudi bez obzira na vjeru, boju kože, jezik ili napredak, Amerika se dokazuje kao predvodnik u borbi protiv ljudi sa posebnim vjerskim nazorima.

Ne treba ocekivati da ce americka ili zapadnoevropska politika jevrejske ili kršcanske teroriste povezati sa judaizmom ili kršcanstvom, bez obzira na pokolj muslimana u džamiji u Hebronu, bacanje bombi u klinike za abortus ili genocid srpskih osvajaca nad muslimanima Bosne, Sandžaka ili Kosova. Muslimani su za njih teroristi. Kršcanski teroristi su ili Irci, ili Baski, ili Francuzi jevrejskog porijekla.


Uvlacenje u "trbuh" Bliskog Istoka

Premda se medu muslimanskim svijetom zapadnjacko nasilje na Bliskom i Srednjem Istoku obicno svodi na vjersku i kulturnu mržnju, teško je pobjeci od cinjenice da pokoravanje muslimana ima, prije svega, ekonomsko opravdanje.


Zvanicne zapadne procjene svjetskih rezervi nafte u milijardama barela iznose: Bliski Istok - 397,5 milijardi, Latinska Amerika - 84,3 mlrd., bivši Sovjetski Savez - 81,4 mlrd., Afrika - 56,2 mlrd., Sjedinjene Države 35,6 mlrd., Zapadna Evropa - 26,4 mlrd., Australija - 18,8 mlrd., Kanada - 7,4 mlrd. barela. Od bivših sovjetskih republika najviše naftnih potencijala kontroliraju države sa vecinskim muslimanskih stanovništvom, što znaci da muslimanski svijet kontrolira više od dvije trecine svjetskih rezervi nafte. U Azerbejdžanu su najveca nalazišta nafte, kobalta željezne rude. U Kazahstanu - obojeni metali, kadmij, bizmut, talij, cink, bakar i prirodni plin. U Tadžikistanu - nafta, ugalj, obojeni i rijetki metali, dok nafte, plina, uglja, sumpora, kalija, barita magnezija, broma i joda ima u Turkmenistanu. U Uzbekistanu i Kirgistanu rezerve su cinka, aluminija, antimona, zlata, plina, uglja i obojenih metala. Na Kafkazu su najvece rezerve pitke vode. Irak je, naravno, osnova za globalni americki pohod na širi region koji raspolaže bogatstvima. Ako se uvuku u "trbuh" Bliskog Istoka, islamske zemlje vojnu dominaciju Amerikanaca nikad više nece biti u stanju slomiti bez ujedinjenja. Taj rat bi se, bez sumnje, pretvorio u svjetski sukob. Zato je "igranje" sa ratom protiv Iraka dugorocna americka investicija za stalno prisustvo i širenje anglo-americkog uticaja i interesa unutar samih islamskih zemalja. Na drugoj strani, Irak je jedina država u regionu koja ne može pružiti adekvatan otpor americkim osvajacima, koji, navodno, dolaze "u pomoc" za svrgavanje Saddama Husseina. Nema sumnje da bi gladni iracki narod prihvatio milione tona pšenice, koju - zbog konkurencije na svjetskom tržištu - americki poljoprivredni magnati svake godine prosipaju u more. Amerikanci ce Iracanima donijeti i svoje obicaje, i svoje razmišljanje i okrenuti ih protiv islama, jer je to jedini metod da se dode do pokornih saveznika.