pravda

Nauka o nasljedstvu je pola znanja: Islamsko nasljedno pravo izmedu zaborava i ignoriranja

Savršeno božansko pravo zasnovano na principu pravde

Islamsko nasljedno pravo ili miraz je savršeno božansko pravo zasnovano na principu pravde. Njegov direktan izvor, kreator i zakonodavac je Uzvišeni i Savršeni Gospodar svjetova. Ne postoji, niti je postojao sistem nasljedstva koji po svojoj pravdi može parirati islamskom

Piše: Hfz. mr. Senaid Zajimovic

Jedno od najzapostavljenijih pitanja medu Bošnjacima - i u teoretskom i, još više, u prakticnom smislu - jest pitanje nasljedstva. Na drugoj strani, ono je jedno od najpreciziranijih i do u detalje razradenih pitanja u Kur'anu i sunnetu Allahova Poslanika, s. a. v. s. Zato, Kur'an nije ostavio ljudima da dijele zaostavštinu po svom nahodenju i da njome manipuliraju, vec ju je do u detalje razradio i ponudio vjernicima kao gotovu jednacinu. Koliko je ovo pravo važno, i pored našeg ignoriranja, govori hadis Poslanika, s. a. v. s., koji prenosi Ebu-Hurejre, a u kome se kaže: "Ucite nasljedstvo i poducavajte druge nasljedstvu. Nauka o nasljedstvu je pola znanja. Ono se zaboravlja i prvo je što ce biti uzdignuto od mog ummeta". "Ucite Kur'an i druge poducavajte Kur'anu. Ucite nasljedstvo i druge poducavajte. Ja sam covjek koji ce umrijeti, a znanje ce se uzdignuti. Bojati se da se dvojica spore oko nasljedstva, a da ne nadu nikoga ko ce im pomoci i znati riješiti problem".

Nakaradnosti u Bosni i Sandžaku

U vrijeme Poslanika, s. a. v. s., i poslije njega, najveci poznavalac nauke o nasljedstvu bio je Zejd bin-Sabit. Kad god bi došlo do spora medu nasljednicima, obracali bi se njemu da im on riješi problem. Islamsko nasljedno pravo ili miraz je savršeno božansko pravo zasnovano na principu pravde. Njegov direktan izvor, kreator i zakonodavac je Uzvišeni i Savršeni Gospodar svjetova. Ne postoji, niti je postojao sistem nasljedstva koji po svojoj pravdi može parirati islamskom. U podjeli zaostavštine kod prijašnjih naroda je posebno cinjena diskriminacija prema ženama. Tako su cinili i naši preci. Žene se ostavljaju bez nasljedstva u nekim krajevima Bosne i Sandžaka ili im se daje znatno manji dio nego muškim nasljednicima. Interesantno je da je žena uvijek predmet diskriminacije, a to tako medu muslimanima ne bi smjelo biti. Zbog ove diskriminacije, žena je istjerana na mejdan rada da se, zajedno sa muškarcima, miješa i nadmece.

Nikome ne smije biti uskraceno pravo nasljedstva

Ni braca nisu u ravnopravnijem položaju. Mladem bratu se ostavlja više negoli starijem, s obrazloženjem da je on taj koji se treba brinuti o roditeljima dok ne presele na ahiret. Mnogi ostavitelji cine nepravdu prema svojoj djeci kad još za svoga života jednima odrede veci dio, dok druge ostave sa manjim dijelom ili ih ostave bez nasljedstva. Naši sudovi to prihvataju poštujuci volju ostavitelja, iako je u tome cesto velika nepravda prema jednom od nasljednika.

Pravda zahtijeva da nikome ne smije biti uskraceno pravo nasljedstva. Islam je dao svakom djetetu udio u nasljedstvu, svejedno radilo se o mušku ili žensku. "Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodaci, a i ženama pripada dio onoga što ostave roditelji i rodaci, bilo toga malo ili mnogo, odredeni dio" (En-Nisa, 7.).

Poslanik nam je preporucivao da budemo pravedni prema svojoj djeci. U hadisu stoji: "Pravedni budite prema svojoj djeci! Pravedni budite prema svojoj djeci! Pravedni budite prema svojoj djeci!" Islam ne dozvoljava privilegiranje jednog djeteta. Roditelju nije dozvoljeno da zabrani nekom od svoje djece nasljedivanje, kao što mu nije dozvoljeno da to ucini prema svojoj ženi. Miraz je sistem koji je uspostavio Svemoguci Allah Svojim znanjem, Svojom pravednošcu i Svojom mudrošcu, po cemu je svakome zagarantirano njegovo pravo. Na kraju ajeta o mirazu, Allah kaže:

"To su Allahovi propisi. Onog ko se pokorava Allahu i Njegovu Poslaniku, On ce uvesti u dženetske bašce kroz koje ce rijeke teci, u kojim ce vjecno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allaha i Njegova Poslanika dizao i preko granica Njegovih prelazio, On ce u vatru baciti, u kojoj ce vjecno ostati, njega ceka sramna patnja" (En-Nisa, 12.-13.).

Preci granicu i dici se protiv Allaha i Poslanika Njegova znaci nekome sprijeciti miraza, nekome dati više nego što mu pripada, a nekome umanjiti dio koji mu je Uzvišeni Allah dodijelio.

Stradat ce ko imetak uzme kao cilj

Mnogi zaboravljaju da je sve što postoji vlasništvo Uzvišenog Allaha. Mi nismo stvarni vlasnici onoga što posjedujemo, a dokaz da je to tako jest što kad umiremo imetak moramo ostaviti drugome i ne nosimo ga sa sobom. On prelazi iz ruke u ruku. Privremeno se njime koristimo sve do dana dok Stvarni Nasljednik ne naslijedi Zemlju i sve što je na njoj. Zato je imetak, prema islamskom ucenju, sredstvo, a nikako cilj. Ko ga uzme kao cilj, stradat ce. Ko ga uzme kao sredstvo za ostvarivanje ahireta, uspjet ce. Imetak se ostavlja kako bi nasljednici zadovoljili svoje potrebe, kako bi svakome pripalo njegovo pravo. U tom kontekstu, malo dijete i žena imaju najvecu potrebu jer nisu sposobni da sami privrijede. Prema današnjoj praksi, u pogledu podjele nasljedstva, mi nismo daleko otišli od predislamske prakse. U predislamskom periodu su vladale strasti, nepravda, strah. To se itekako odslikavalo i na podjeli zaostavštine. U njihovo vrijeme, osnov po kome su oni jedni druge nasljedivali se sastojao iz sljedeceg:

1. Nasljeduje najbliži muški nasljednik (sin, sinov sin, sinova kcerka, otac ili ocev otac),

2. Žene i muški potomci putem ženske veze, kao što su kcerkin sin, kcerkina kcerka, majcin otac, otac majcinog oca, iskljucivani su iz nasljeda. Kod njih je važila izreka: "Naša djeca su sinovi naših sinova i naše kcerke. Djeca naših kcerki su djeca dalekih osoba".

3. Potomci imaju prednost nad precima, a preci nad pobocnim srodnicima.

4. Ako su lica vezana za ostavitelja jednakog stepena srodstva, ostavština se dijeli po glavama, i to: sinovi ostavitelja, otac ostavitelja, braca i njihovo potomstvo, ostaviteljev djed po ocu i, na kraju, amidže i njihovo potomstvo.

5. Tude dijete koje je ostavitelj uzeo za sina (adopcija) i ono uzelo ime ostavitelja ima pravo da ga naslijedi.

6. Ugovor o prijateljstvu. Radi se o izjavi dvojice ljudi da ce jedan za drugoga krvarinu platiti, jedan za drugoga uopce odgovarati i jedan drugoga naslijediti. Dolaskom islama je došlo i do izmjene u licima i redoslijedu nasljedivanja: "A rodaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preci…" (El-Enfal, 75.).

Ovim ajetom je dokinuto nasljedivanje koja je džahilijjet prakticirao, kao i nasljedivanje izmedu muhadžira i ensarija koje je bilo zasnovano na bratstvu, a koje je važilo u prvo vrijeme islama: "A srodnici, po Allahovoj Knjizi su preci jedni drugima od ostalih vjernika i muhadžira..." (El-Ahzab, 6.).

Reformiranje nasljednog prava

Islam je prakticno reformirao nasljedno pravo:

- Supruzi su proglašeni nasljednicima, što do tada nije bio slucaj: "A vama (muževima) pripada polovina od onoga što ostave žene vaše - ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete - onda cetvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka koju su ostavile ili podmiri dug. A njima (suprugama) cetvrtina od onoga što vi ostavite - ako ne budete imali djeteta; a ako budete imali dijete - njima osmina onoga što ste ostavili, pošto se izvrši oporuka koju ste ostavili ili podmiri dug" (En-Nisa, 12.).

- Žene i njihovi potomci su dobili pravo nasljeda: "Muškarcima pripada dio onoga što ostave roditelji i rodaci, a i ženama dio onoga što ostave roditelji i rodaci, bilo to malo ili mnogo, odredeni dio" (Nisa, 7.).

Od Džabira ibn-Abdullaha, r. a., prenosi se da je rekao:

"Žena Sa’da ibn ebi-Rebi'a je došla Poslaniku, s. a. v. s., sa svoje dvije kcerke i rekla: 'Allahov Poslanice, ovo su dvije Sa'dove kcerke. Otac im je ubijen na Uhudu, njihov amidža je uzeo imetak i nije im ostavio ništa. Poslanik, s. a. v. s., rece: 'Allah ce presuditi u ovom slucaju'. Potom je objavljen ajet o nasljedstvu. Poslanik, s. a. v. s., pozvao je njihovog amidžu i rekao: 'Podaj Sa'dovim kcerkama dvije trecine, a njihovoj majci osminu. Što ostane, pripada tebi'".

- Roditeljima i precima je dato pravo nasljeda, cak i kad ima muških potomaka: "A roditeljima, svakom posebno, šestina od onoga što je ostavio, ako bude imao dijete. A ako ne bude imao djeteta, a nasljeduju ga samo roditelji, onda njegovoj materi trecina. A ako bude imao brace, onda njegovoj materi šestina…" (En-Nisa, 11.).

- Uvedeno je opce pravilo da žene dobijaju polovinu dijela muškarca: "Allah vam nareduje da od djece vaše - muškom pripadne toliko koliko dvjema ženskima" (En-Nisa, 11.).

- Kur'an je utemeljio krug lica koji imaju tacno odredene dijelove ostavštine, a zovu se ashabu-l-feraid ili vlasnici obaveznih dijelova. Od tih devet dijelova njih šest su žene: supruga, majka, kcerka, sestra, sestre po ocu i sestre po majci. Tri muška srodnika su: muž, brat po majci i otac. Oni nisu bili nasljednici po pravu džahilijjeta. U ovu kategoriju su ušla i neka lica odredena sunnetom. Druga grupa su najbliži muški srodnici (asaba) prema hadisu: "Podajte odredene dijelove njihovim vlasnicima, a ono što ostane - muškim srodnicima". Prema mišljenju hanefijskih, šafijskih i hanbelijskih pravnika, treca grupa su udaljeni srodnici, u što se ubrajaju djeca ostaviteljeve sestre ili kcerke. Rijec je o licima povezanim sa ostaviocima ženskom vezom. Malikijska pravna škola ovo odbija i kaže da se umjesto njih za nasljednike poziva država.

- Šerijat je adopciju zabranio: "Allah nije posinke vaše sinovima vašim ucinio…."; "Zovite ih po ocevima njihovim, to je kod Allaha ispravnije…." (El-Ahzab, 4.-5.) i zato ona ne može biti osnova za nasljede.

- Ugovor o prijateljstvu je takoder odbacen kur'anskim ajetom: "A rodaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preci" (El-Enfal, 75.). Ovo su granice koje je Uzvišeni Allah uspostavio i niko ih nema pravo preci. Šerijat je uspostavio ovakvo pravo u skladu sa principom pravicnosti.

Odlike islamskog nasljedno-pravnog sistema

1. Šerijat ne dozvoljava gomilanje i posjedovanje imetka u rukama samo odredenih osoba. Zato je u nasljedstvo ukljucio što veci broj nasljednika.

2. Nasljedstvo je obligatno, što znaci da ga ostavitelj mora udijeliti, a nasljednik primiti. Kad primi svoj dio, on sa njim može ciniti šta god hoce. Dakle, nema mjesta diskriminaciji. Kod nas je ucestala pojava da se neki od nasljednika (i to uglavnom sestra) odrice svog dijela u korist brace prije podjele miraza. Pravilo je da ona zaslužuje svoj dio koji mora primiti, a djelilac joj ga mora udijeliti. Kad ga primi, ona može - ako hoce - pokloniti ga svojoj braci.

3. Krvno srodstvo je temeljni osnov podjele ostavštine: "A rodaci su, prema Allahovoj Knjizi, jedni drugima preci" (El-Enfal, 75.).

4. Ostavitelj u islamu ostavlja imetak svojima najmilijima i najbližima. Zato ne dozvoljava da imetak izlazi van kruga porodice.

5. Miraz je podijeljen shodno potrebama. Zato postoje razlike u podjeli. Dio kcerke i sina nije isti. Sinu je potrebno više imetka jer on osigurava mehr za svoju ženidbu i dužan je trošiti na svoju porodicu. Kcerka nije dužna trošiti na izdržavanje porodice. Prema tome, islam ju je oplemenio i na poseban stepen uzdigao. Ona je zbrinuta od rodenja do smrti; do udaje o njoj se brine otac, poslije udaje - muž. Jedna književnica je, nakon što se upoznala s mjestom žene u islamu, rekla: "Da mi je makar mjesec dana živjeti ovako". Udio sina je veci od udjela oca ostavitelja zato što je sinu imetak potrebniji negoli ocu. On tek zapocinje život i potreban mu je imetak.

6. Šerijat je precizno odredio nasljednike i nije dao ostavitelju ili nasljedniku da oni vrše podjele zato što postoji velika mogucnost da kod covjeka prevladaju strasti ili emocije, pa da nekima zabrani, a nekima dâ više nego što im pripada.

Nastavit ce se