radovan karadzic

"SVE DO SMRTI I SUDNJEGA DANA, BRANIT CEMO BRATA RADOVANA!"

Valjda je svakom jasno da vecina Srba u ovom entitetu (pa i u Federaciji) sa simpatijama gleda na Radovana, da ga ne daju i da ga ne žele izdati. Makar ni za pet miliona dolara. A hoce li se, ipak, narednih dana naci neki Kalabic Draže Mihajlovica - vidjet cemo. Do tada, ne treba nasjedati na filmske akcije tragaca za Radovanom, jer nam sve to više slici na zabavu, a manje na stvarnu namjeru hapšenja ratnog zlocinca

Piše: Fuad Kovac

Dvadeset osmog februara ove godine (nešto prije podne) mnogi u BiH su primili prvu (neprovjerenu) vijest da su jedinice SFOR-a kod Foce uhapsile Radovana Kara-džica. Munjevito su se smje-njivale informacije poput onih da se vode borbe u rejonu Celebici, sela koje je cetrdesetak kilometara udaljeno od Foce i granici sa Crnom Gorom. Mnogi oni kojima je Radovana preko glave vec su ga (valjda žarko želeci da tako i bude) uhapsili i otpremili za Haag. Ali, tamo se, u isto vrijeme, njegov stari šef Slobodan Miloševic dav-ljenicki "hvatao" za dobro poznate fraze i gluposti

Foca, "crna rupa" zbog Karadžica

Toga dana, nešto prije podne, i televizija Republike Srpske je prekinula redovno emitiranje programa javljajuci o zbivanjima oko Foce, SFOR-a i Karadžica.

Tada se moglo prisjetiti nedavnih izjava Mladena Ivanica, premijera Vlade manjeg bh. entiteta, koji je, prvo, govorio da na teritoriju RS-a nema onih sa haške liste i da ne znaju gdje se krije (makar) Radovan Karadžic.

Nekoliko dana prije akcije specijalnih jedinica SFOR-a u Celebicima, jedan visoki funkcioner OHR-a posjetio je Nedeljka Pavlovica, foca-nskog nacelnika, i u lice mu odbrusio da je, zahvaljujuci njemu, Foca "crna rupa" i da mora javno reci gradanima da se Karadžic ne krije na teritoriji Foce. Ne znajuci šta bi sa sobom, Pavlovic se jadao prijateljima govoreci šta mu, kao iskusnom bankaru, treba da se bakce ovom politikom i SDS-om, umjesto da se vrati starom bankarskom poslu.

Tog dana u Foci je odgodena sjednica Opcinskog vijeca, a ovaj grad jedno vrijeme odsjecen od svijeta.

U Foci, koju ovdašnji Srbi (i stranci) od milja zovu i Srbi-nje, toga dana je stao ionako mrtvi privredni i svaki drugi život. Nacelnik Pavlovic nije mogao saznati više informacija ni od komandanta SFOR-a u Rajlovcu kraj Sarajeva, ni od Miška Mojevica, nacelnika SJB-a Foce, ni od Cede Zelenovica, komandanta VRS-a u Foci. Niko tada ništa više nije znao osim da su prema Celebicima prošli tenkovi SFOR-a.

"Velikomucenik Radovan"

Bilo je i nagadanja poput onih da u Celebicima cilj nije bilo hapšenje Karadžica, nego potraga za naoružanjem, koga kod Srba ima (po tradiciji još od onog rata) u izobilju. I da su se na TV-ekranima stanovnici tih sela žalili da su im stranci (SFOR-ovi specijalci) odvaljivali vrata, upadali u kuce i pretresali ih. I kako su "nešto" tražili u mjesnoj crkvi. I kako su i djeca pretrpjela traume. A onda je i neko iz Banje Luke uputio poziv da svi oni koji su pogodeni ovim slucajem podnesu SFOR-u zahtjev za odštetu. Taj neko bio je, opet, tamošnji premijer Mladen Ivanic.

Neki drugi su, opet, bili sumnjicavi i tvrdili da je posrijedi lažna dojava o Radovanu u okolini Foce i da je ovaj ludak negdje daleko od gustih bosanskih šuma.

Nema logike da još nema podosta onih kojima je mjesto u Haagu, onih koji danas mirno šetaju i gledaju u oci onima kojim su pobili njihove najmilije i opljackali sve što su imali.

Na drugoj strani, generali Armije BiH nemaju potrebe tražiti da, eventualno, dokazuju svoju krivicu. Njih, kao takve, odvodi ovdašnja policija iz njihovih kuca i stanova, na prijevaru i u carapama i pidžamama. A ne mogu Radovana, cija supruga, u meduvremenu, ostaje na najogovornijem mjestu u Crvenom križu RS-a. A Radovanove slike (i stihovi) se, opet, sve više i više pojavljuju i u kucama i na ulicama (i to ne one sa SFOR-ovim potjernicama).

Sve do smrti

On u Srbima sve više budi nacionalljublje. Pa, i da se ubije (ili da ga ubiju), u najmanju ruku bi im bio svetac i velikomucenik. Ako vec to i nije.

Nije bezveze i jedan od više najnovijih njihovih grafita: "Sve do smrti i Sudnjega dana, branit cemo brata Radovana!"

Drugi izvor, blizak Saffu, tvrdi da se, ipak, pred akciju specijalnih jedinica SFOR-a Karadžic nalazio u skrovitom zaseoku pokraj Celebica. Na dva dana prije je, navodno, primio Velibora Ostojica i Nadu Radovica, predsjednika focanskog SDS-a, te uže politicko rukovodstvo SDS-a i RS-a, uz neizbježne ce(t)lnike Ravnogorskog cetnickog pokreta (RCP) i izdao im najnovije naloge o politickom ponašanju.

Nekoliko sati prije akcije, politicki vrh SDS-a i RS-a znali su za ovu akciju, ali je znalo i Karadžicevo osiguranje. Karadžica su odmah, pod uzbunom, prebacili u okolinu Višegrada. Karadžic je, navodno, prevezen terenskim vozilom plave boje, vlasništvo deminerske firme "Unipak-Demining", a voz-ilom je upravljao Radomir Kojic sa Pala. Ovom evakuacijom je rukovodio oficir Milan Tupajic, a osiguranjem Željko Jankovic Luna.

Helem, Radovana su lovili i sljedecega dana, ali ga više tu nije bilo... Kao da je i on na taj nacin blesav da ga bude ili da tamo neke strance ceka da ga uhvate, pa da se onda slikaju. I kao da su još u takvoj akciji trebale biti prisutne i TV-kamere (a bile su!).

Ipak, raduje što se konacno krenulo u lov na ovog zlocinca, makar to bilo i mnogo godina kasnije.

Potpuno je logicno da se ovaj zlocinac i njegovi pomagaci kriju upravo na lokalitetu na kome se odigrala ova hajka. On odatle ima slobodnu istocnobosansku transferzalu, sve do Trebinja - na jugu, pa do Zvornika i Bijeljine - na sjeveru. I slobodan prolaz preko Drine u Srbiju ili, nadolje, u Crnu Goru.

Necija javna tajna

Pod nosom mu je prirodna veza i sa focanskom prašumom Perucicom ili vrletima Zelengore. Ili, pak, sa rodnim Durmitorom. I sve su tu krajevi po kojima ima više planinarskih domova (dovoljno komfornih) i skrovitih vila (od tzv. Titinih, do onih koje su sebi podizali titici), do kojih, narodski receno, lisice poštu nose i za koje malo ko zna.

Ali, ima nešto drugo što para zdrav razum. To je pitanje kako su neki mediji informiranja gotovo istovremeno znali o ovoj akciji. Kako je, ipak, u akciji koja je morala biti konspirativna, "neko" mogao saznati da se ide u hvatanje Karadžica?

Još su urnebesnije posljednje izjave visokih funk-cionera RS-a da im se i ova akcija trebala najaviti. Pa, i sve sljedece ovakvoga tipa! Onda bi se tek moglo uhvatili ovakvog a Karadžica tako što bi mu prethodno najavili da ce ga uhapsiti. A da ne govorimo o pravoj koordinaciji policije i vlasti RS-a na hapšenju Karadžica.

Valjda je svakom jasno da vecina Srba na svijetu - da se i ne govori o onima u entitetu, pa i u Federaciji - u najmanju ruku sa simpatijama gledaju na Radovana, da ga ne daju i da ga ne žele izdati. Makar ni za tih pet miliona dolara. A hoce li se, ipak, narednih dana naci neki novi Kalabic ovovremenoga Draže Mihajlovica - vidjet cemo. Do tada, ne treba nasijedati na filmske akcije tragaca za Rad-ovanom, jer nam sve to više slici na zabavu (makar i sa šenlucenjem), a manje na hapšenje ratnog zlocinca koje se trebalo davno zbiti.

Imamo li pravo pomisliti da je i on pritjeran do duvara? Tako ce u ovo predizborno vrijeme, upravo zbog Karadžica, SDS sigurno još više ojacati.