hidzra

HIDŽRA JE JEDAN OD NAJBITNIJIH DOGAÐAJA U HISTORIJI COVJECANSTVA

Prije jednog i po milenija, Poslanik, a. s., zajedno sa Ebu-Bekrom, bježeci od mušrickog terora, ostavio je svoj najdraži grad Mekku i preselio se u Medinu. Od tada se pocinju racunati godine islamskog kalendara. Broj mjeseci kod Allaha je dvanaest, a prvi je muharrem

Kad su sljedbenici Knjige izmijenili ono što se nalazilo u njoj, kad su Arapi i mnogi drugi narodi za svoje bogove uzimali drvece i kamenje, u vremenu kad je to bilo najpotrebnije, Allah, dž. š., covjecanstvu je poslao Svoje najdraže stvore-nje, Muhammeda, a. s., naredivši mu: "Reci: 'O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je na nebesima i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega; On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i poslanika Njegova, vjerovjesnika koji ne zna citati i pisati, koji vjeruje u Allaha i rijeci Njegove; njega slijedite - da biste na pravom putu bili!'" (El-Earaf, 158.).

Poslanik, a. s, odreden je da pozove ljude da posvjedoce kako nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. To nije bilo jednostavno. Ibn-Abbas i kaže: "Kad je obolio Ebu-Talib, u posjetu su mu došli kurejševicki prvaci, medu kojima i Ebu-Džehl, koji mu rece: 'Sin tvoga brata loše govori o našim bogovima. Radi i prica tako i tako. Pa ga posavjetuj!' Okrenu se Ebu-Talib Muha-mmedu, a. s., i rece: "Braticu, zašto se ovi ljudi žale na tebe i govore da im po lošem spomi-nješ bogove?' Muhammed, a. s., odgovori: 'Amidža, ja od njih samo tražim da izgovore jednu recenicu nakon cega bi ih slijedili svi Arapi, a svi stranci bi im džiziju placali'. Ebu-Džehl rece: 'Ako je samo jedna recenica posrijedi, reci cemo je deset puta'. Tada im Poslanik, a. s., rece: 'Recite: 'Nema drugog boga osim Allaha'. Tada se svim clanovima delegacije od muke zatresoše haljine, okrenuše se i odoše govoreci: 'Zar on da bogove svede na jednog Boga? To je zaista, nešto veoma cudno!'"

"Allah ti je dozvolio da se iseliš u Medinu…"

Pozivao je Poslanik, a. s., ljude da izgovore ove rijeci i da ih se pridržavaju u životu, radeci pošteno, odgajajuci svoju djecu, šireci pravdu i mir medu ljudima. Ljudi su se poceli odazivati. Medutim, tri grupe nisu. Bili su to oholi koji su mislili da jedino oni mogu nešto veliko uraditi, neznalice i oni koji mrze svakog. Na najvece muke su mušrici stavljali Poslanika, a. s., i njegove sljedbenike. Tako je trajalo sve dok nije došao melek Džibril i rekao mu: "Allah ti je dozvolio da se iseliš u Medinu i ovu noc nemoj zanociti u svojoj postelji". Iste noci je izišao iz kuce i pred vratima prošao pored grupe mladica koji su se spremali da ga ubiju. Bacio je prašinu po njihovim glavama i ucio ajete sure Jasin. Allah, dž. š., ucinio je da ga oni ne vide… Sacekao je, sa Ebu-Bekrom, tri dana u pecini Sevr da se potjera umori, a onda je krenuo prema Medini. Taj njegov put se zove Hidžra i od tada se racuna pocetak muslimanske godine.

Hidžra u ime Allaha

Prvo što je uradio doselivši se u Medinu bila je gradnja džamije. I naredio je svakom muslimanu da se iz Mekke preseli u Medinu. Toliko je Hidžra vrijedna da je Poslanik, a. s., rekao: "Islam briše ono što je bilo prije njega, a Hidžra briše ono prije nje".

Poslanik, a. s., i ashabi ucinili su Hidžru radi Allaha i Njegove vjere. Nisu time htjeli postici nikakvu dunjalucku korist. Zna se da su neki od njih u Mekki uživali veliki ugled i imali veliko bogatstvo, a u Medini su, od silne neimaštine i gladi, morali na stomak stavljati kamenje i stezati se kaišem.

Hidžra je do Sudnjeg dana obavezna iz zemlje u kojoj nije dozvoljeno ispoljavati vjeru u sredinu gdje je to dozvoljeno. Ispoljavanje vjere nije samo obavljanje namaza i post. Da je tako, onda Poslanik, a. s., ne bi ni imao potrebe za iselje-njem. Niko mu nije branio da se zatvori u kucu i ibadeti. Iselio se zato što mu nije bilo dozvo-ljeno pozivati ljude u islam i javno raditi na pozivu u Allahovu vjeru.

Poslanik, a. s., i ashabi koji su sa njim ucinili Hidžru su najbo-lja generacija muslimana. Ali, i današnja generacija muslimana može imati nagradu Hidžre. U hadisu koji bilježi Muslim, rekao je Poslanik, a. s.: "Cinjenje ibadeta u vremenu smutnje je kao Hidžra meni".

Prvi muharrem je prvi dan hidžretske godine. On je ove godine u petak 15. marta.

Mnogi muslimani danas ne znaju o Hidžri ništa više osim datuma i da toga dana ima mevlud posvecen Hidžri. Muslimanima nije propisano da se toga dana samo prisjecaju Hidžre i Poslanikove, a. s., žrtve. Mi u Allahovom Po-slaniku, a. s., imamo divan uzor, a ni on ni njegovi ashabi nisu obilježavali godišnjicu Hidžre mevludom ili nekom drugom svetkovinom. Muslimanu pocetak nove godine znaci da je još jedna godina njegova života prošla i da je zapisano sve ono što je uradio u njoj. Allah, dž. š., zna za svaki treptaj oka i to je kod Njega zapisano. Ko hoce da zna svoje mjesto kod Allaha, neka se prisjeti šta je sve uradio u prošloj godini. Je li i ono dobra što je ucinio bilo iskreno radi Allaha ili radi neke vlastite koristi.

Koliko je onih koji sjednu i zamisle se nad grijesima koje su pocinili u prošloj godini, za što ce - ako im se Allah ne smiluje - biti kažnjeni?

Hasan Basri je rekao: "Sine Ademov, ti nisi ništa drugo nego skup dana. Kad god prode dan, prošao je dio tebe".

Život je vrlo kratak i zato ga treba iskoristiti, što se više može, u pripremi za ahiret. Treba znati i to da za pokaja-nje nikad nije kasno. Ko popravi ono što mu je ostalo od života, oprošteno ce mu biti ono što je prošlo od života. Smrt cesto dolazi kad joj se covjek najmanje nada i niko nece pobjeci od nje.

Vrijednosti mjeseca muharrema

Muslim bilježi od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: "Najbolji post nakon ramazanskog je u Allahovom mjesecu koji zovete muharrem, a najbolji namaz nakon propisanog je nocni namaz". Radi njegove velicine i vrijednosti Poslanik, a. s., muharrem je nazvao Allahovim mjesecom. Deseti dan muharema je jevmu-l-ašura. Taj dan je poznat po Musau, a. s, i najvecem silniku faraonu. Allah, dž. š., rekao je: "Faraon se u zemlji bio ponio i stanovnike njezine na stranke izdijelio; jedne je tlacio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao; doista je smutljivac bio" (El-Kasas, 4.). Toliki je silnik bio da je narod Benu-Israila uzeo za robove, ubijao im je sinove, a kceri u životu ostavljao. Cinio je to radi njihovog ucenja da ce se medu njima roditi Ibrahimov potomak koji ce poraziti egipatsku vladavinu. Ali, Allah cini ono što On hoce. Taj mladic koji ce srušiti faraonovo carstvo odgojen je upravo u njegovoj kuci i u njegovom narucju. Kad je stasao i bio obdaren mudrošcu i snagom, Allah je Musaa odredio za poslanika i naredio mu da pozove faraona u vjeru u Jednog Boga. On to nije htio prihvatio radi svoje oholosti i moci. Allah, dž. š., tada nareduje Musau da izvede svoj narod iz Egipta u Šam. Oni i izlaze, ali kad su došli do mora, stiže ih faraon sa vojskom. Tada Allah nareduje Musau da udari štapom po moru. More se rastvorilo i napravilo dvanaest putova kojima su na drugu obalu prešli Musa i njegov narod.

Post na dan ašure

Faraon je, u potjeri, krenuo za njima. Ali, kad je zadnji vojnik ušao u more, voda se vratila i faron je sa vojskom bio potopljen. Ovaj dogadaj se zbio desetog dana muharrema. Taj dan se zove se jevmu-l-ašura. Musa je iz zahvalnosti postio taj dan.

Kad je poslanik Muhammed, a. s. , preselio iz Mekke u Medinu, vidio je da židovi poste toga dana. Upitao je zašto to cine. Rekli su mu: "Ovo je veliki dan. U njemu su spašeni Musa i njegov narod, a utopio se faraon sa vojskom". Rekao je Poslanik, a. s.: "Mi smo, onda, preci Musau i njegovu narodu od vas!" Postio je toga dana i naredio muslimanima da poste (Buhari i Muslim).

Lijepo je postiti i dan prije ili dan poslije ašure. Muslim prenosi od Ibn-Abbasa, r. a., da su ashabi rekli: "Allahov poslanice, na ovaj dan poste i židovi i kršcani". On je odgovorio: "Dogodine, ako Bog da, mi postimo i deveti dan!"

U Ahmedovom Musnedu bilježi se da je rekao: "Postite Dan ašure! Razlikujte se od židova, postite dan prije i dan poslije njega!"

Od Ebu-Katade se prenosi da je upitan Poslanik, a. s., o postu na dan ašure, pa je rekao: "Briše grijehe pocinjene u prošloj godini" (Muslim).