u podijeljenom mosteru

ZAPADNI DIO JE HRVATSKI, A ISTOCNI NIJE BOŠNJACKI

Dok bošnjacki intelektualci, barem istocnom Mostaru, pokušavaju vratiti biljege njegove polamilenijske islamske duhovnosti, dotle tamošnja mladost životari u behutu beznada neizvjesne ekonomske buducnosti

Smotra policajaca "ujedinjene mostarske policije", 5. februara ove godine, cime je i zvanicno šest dosadašnjih opcinskih policijskih uprava integrirano u jedinstvenu gradsku policiju, imala bi više smisla da se dogodila u nepodijeljenom Mostaru, a pogotovo da to "jedinstvo" nije promovirao samohvalni negator milenijskog kontinuiteta bh. državnosti Jacques Paul Clein, šef misije UN-a u našoj zemlji.

Ovako, sve se završilo kao samo još jedna u nizu farsi šestogodišnje jalove implementacije Dejtonskog sporazuma u BiH. Dobivši "ujedinjenu gradsku policiju", Mostar nije nimalo manje podijeljen. I dalje zapadni dio Mostara ostaje hrvatski, a istocni - nije bošnjacki. Mostar je do agresije na našu zemlju proživio stoljeca u svojoj islamskoj prepoznatljivosti. I nikome to, barem je tako izgledalo, nije smetalo sve do vremena kad su na ovim prostorima prokljucali najpoganiji primitivizmi. Cini se da je baš Mostar platio najskuplju cijenu bezumlju i hrvatskog i srpskog hegemonizma. Jedni su ga htjeli uništiti, drugi su ga kanili imati za svoj stolni grad, i jedni i drugi - ostaviti ga bez i najmanjeg znaka islamske civilizacije u njemu. Pa su se, ovi drugi, kad vec nisu uspjeli okupirati cijeli grad, zadovoljili njegovom podijeljenošcu.

Na tome i danas istrajavaju.

Betonski križ od 33 metra i 130-metarski crkveni toranj

Mostar je stari grad, reci ce mostarski muftija Seid ef. Smajkic. Oduvijek je bio stjecište razlicitih kultura i civilizacija.

- Agresijom na BiH i Bošnjake, Mostar se - veli muftija - u glavama ljudi, u nakaradnim politickim opcijama, zavojevackim i hegemonistickim apetitima, trebao pretvoriti u nekakav drukciji grad, neciji stolni grad, sa drukcijim izgledom i namjenom. Zato je, kao što se još da vidjeti, doživio tragicnu sudbinu najrazorenijeg grada u našoj zemlji. Naporima Islamske zajednice, naporima prijatelja koji su nam pomogli, ta slika o razorenosti Mostara se polahko mijenja i blijedi. Mostar vraca svoj stari imidž. Ali, koliko god se mostarski Bošnjaci budu trudili da obnove nemilosrdno uništavane biljege islamske duhovnosti, ko zna hoce li ikad uspjeti vratiti stoljetnu prepoznatljivost-cetrdesetak džamija, 10 medresa, devet turbeta znamenitih Mostaraca, Stari most, caršiju i sijaset drugih znamenja.

- Iz rata smo izišli sa potpuno uništenim svim vjerskim objektima. Kad nam je, 1996. godine, došla delegacija Rijaseta, sa reisu-l-ulemom, nismo imali gdje klanjati. U džamiji na Šehitlucima smo morali uklanjati ruševine kako bismo improvizirali prostor za klanjanje. Te godine smo i bajram-namaz klanjali na musali, na ulici ispred Pozorišta - ispricao nam je muftija. Dosad je u istocnom Mostaru renovirano 12 džamija. U zapadnom dijelu još nije nijedna od porušene cetiri - u Podhumu, Pjescima, Balinovcu i na vrelu Radobolje. Dosad su vlasti u tom dijelu grada uporno odbijale dati saglasnost za obnovu džamija, pod izgovorom kako još za to nije vrijeme. Kako kaže muftija, razlozi su opcepoznati - ako nisu uspjeli dobiti cijeli Mostar, nastoje zapadni dio sacuvati "ocišcenim". Mnoge od cetrdesetak mostarskih džamija porušene su još u vrijeme komunizma, a ostale, do posljednje, srušene su tokom rata 1992.-1995. godine. Pa, iako je Mostar stoljecima baštinio islamsku prepoznatljivost, danas ovdje dominiraju drukciji simboli - 33 metra visoki betonski križ na Humu i novoizgradeni 130-metarski crkveni toranj.

- Prije dva-tri dana sam uprilicio prijem za dvadesetak kršcanskih teologa, protestanata, evangelista, medu kojima je bilo nekoliko dekana fakulteta iz cijelog svijeta. Oni su me pitali kako se muslimani odreduju prema tom križu i tornju. Rekao sam da su Tudman i ekspanzionisticka hrvatska politika imali cilj da od Mostara naprave stolni grad bosanskih Hrvata. Da bi to postigli, morali su u svojim glavama biti destruktivni do te mjere da su išli brisanje svakog traga stoljetnog prisustva islama na ovim prostorima. To su dobrim dijelom postigli. Potpuno su uništili sve što je icim podsjecalo na islamsku duhovnost - od Starog mosta, Kujundžiluka, medrese, šadrvana… pa do džamija. E, kad je takvo bezumlje zaustavljeno, a mi krenuli da obnavljamo džamije, oni su vidjeli da im je bolesna nakana propala, pa su, iz bijesa, tražili nacin da iskažu dominaciju. Otuda i križ na Humu i nenormalni crkveni toranj. Ispricao sam gostima da je, na svecanosti otvaranja tornja, general Sopta rekao da je on tu da vjecno bdije nad Neretvom i tako cuva kršcanstvo od muslimana… Kao da muslimani ovdje tek trebaju odnekud doci, a ne da tu žive stoljecima i nikad im nisu smetale kršcanske bogomolje i simboli - kazuje muftija i dodaje da Bošnjaci prije rata, pa i u Mostaru, nisu bili baš privrženi vjeri. Posljednji rat je Mostarce posebno nacionalno osvijestio, a to budi nadu da ce se i duhovno osvješcenje Bošnjaka polahko povecavati. Muftija se prisjeca i svog dolaska u Mostar nakon završetka medrese, 1965. godine. Prije nego što je otišao na studije, neko vrijeme je ovdje radio kao imam. Doživljavao je razne neugodnosti od Bošnjaka samo zato što je hodža.

Kakva je buducnost mostarske mladosti?

- Ali, Mostar je, srecom, uvijek imao intelektualni potencijal, ljude pametne, sa zdravim idejama, pa, iako su pripadali tom komunistickom režimu, barem u svojoj svijesti su sacuvali tragove bošnjaštva i islamske tradicije. Makar i bilo zaustavljeno odumiranje nacionalne i duhovne samosvojnosti, bošnjacka mladost Mostara je još uvijek u dubokom behutu beznada, posebno radi neizvjesne ekonomske buducnosti. Do 11. septembra prošle godine je u Ameriku mjesecno odlazilo 300 (mahom mladih) Mostaraca.

I ono malo privrede što radi, sve je na zapadnoj obali Neretve, a tamo Bošnjaci teško dolaze do vlastite imovine, a kamoli do radnih mjesta. U istocnom dijelu rade samo kafici i privatne trgovinske radnje. Sve je to premalo da bi se makar ublažile posljedice nezaposlenosti. Stoga je, prema rijecima dogradonacelnika Mostara Hamdije Jahica, preokupacija tamošnje gradske vlasti obnova razrušenih objekata, povratak raseljenih i obnova razorene privrede. Stravicna ratna razaranja i destrukcija sprjecavaju da se ti procesi brže odvijaju.

- Izuzimajuci par tvornica, koje kako-tako rade, ostalo je sve uništeno u tolikoj mjeri da je i obnova nemoguca. Stanje ekonomije je još uvijek vrlo teško, pa je pokrenuta izrada projekta "Mostar, velika ideja za buducnost". Radi se o dugorocnoj ekonomskoj strategiji razvoja. Na izradi te strategije je radilo 80 strucnjaka iz Mostara i cijele BiH. Rezultat toga je da je projekt podržala Evropska komisija, a Mostaru je odobreno milion maraka pomoci - objašnjava Jahic i dodaje da je ovih dana Evropska komisija odobrila projekat biznis-inkubatora.

Jalova nadanja u privatizaciju

Drugi projekat bi bila uspostava agencije za ekonomski razvoj, a treci, koji se, takoder, treba realizirati u tekucoj godini, nazvan je "Ponos Mostara". Time bi se stvorili preduvjeti za razvoj malog i srednjeg poduzetništva prema standardima razvijenih zemalja, ali i otvorile mogucnosti zapošljavanja.

- Prošlo je vrijeme kad je država otvarala politicka radna mjesta. Ali, možemo od Mostara napraviti mjesto za investitore. U Mostaru mora zavladati vladavina prava, da se dosljedno primjenjuju zakoni, kako bi investitori bili sigurni. Drugo, treba izgradivati povoljniju pravnu sigurnost za sve naše gradane. Treci zadatak nam je infrastruktura koja ce moci zadovoljiti potrebe buducih investitora - pojašnjava Jahic nastojanja koja bi mogla promijeniti ekonomsku sliku. Ne zaboravlja spomenuti ni druge znacajne preduvjete prosperitetnog razvoja, poput uspješnog okoncanja procesa privatizacije. Bez toga se, istice, ne može završiti tranzicija iz socijalisticke planske u tržišnu privredu. Uz to, i u Mostaru od privatizacije državne imovine ocekuju znacajne prihode koji ce ubrzati realiziranje ambicioznog projekta "Mostar, velika ideja za buducnost". Od privatizacije državne imovine u "Aluminiju", "Merkuru", "Velmosu", ocekuju priliv oko pet miliona maraka. Time opravdavaju i nadu za kreditiranje i potsticaj razvoja malih i srednjih proizvodnih preduzeca. Ali, kako stvari s privatizacijom sada stoje, od toga ce biti malo fajde. Ocekuju i pomoc Vlade FBiH, jer su, kaže Jahic, u federalnom budžetu za tekucu godinu planirana znacajna sredstva za razvoj poljoprivrede, posebno u Mostarskomk kantonu. Ne sumnjajuci u nakane mostarskih celnika, do realizacije ekonomskih racunica trebat ce još poprilicno vremena. Dotle, mostarskoj mladosti, pogotovo onoj na istocnoj obali Neretve, preostaje cekanje.