U islamu je covjeku dat visok stepen, tako da se napad na njegovu licnost smatra napadom na sve ljude, a ocuvanje njegove licnosti smatra se ocuvanjem covjecanstva
Rekao je Uzvišeni:
U ovom ajetu se negira i odbacuje prisiljavanje na vjerovanje, iako je iman (vjera u Allaha) najvažniji u životu - zato što je covjek neovisan i slobodan u onome što posjeduje i niko nema pravo da ga prisiljava i njime vlada. Dakle, on je slobodan i zato što je sa time zadovoljan, a ne zato što ga je neko prisilio.
Definicija slobode u kontekstu u kome govorimo o njoj podrazumijeva covjekovu moc da ucini nešto ili da ga se ostavi po vlastitoj volji. To je poseban dar ili svojina koju uživa svaki pametan covjek i iz toga proizlaze sva njegova djela.
Islam gleda na covjeka kao društveno bice po svojoj prirodi koje živi u zajednici medu drugim ljudima i ne daje i ne potvrduje slobodu jednima na uštrb drugih, vec svakom od njih daje njegovu slobodu, svejedno radilo se o pojedincu ili društvu. Medutim, islam je uspostavio norme i granice koje su nužne i prirodne i one podrazumijevaju slobodu za sve podjednako. Te norme koje je postavio islam podrazumijevaju sljedece:
- Da se na taj nacin ne zapostave prava koja su važna kao i ovo ili važnija od njega u sistemu vrijednosti,
Na osnovu ovoga, zakljucujemo da islam nije potvrdio i dao slobodu pojedincu na štetu društva, niti je odredio slobodu društva na racun pojedinca, nego je svakome od njih dao njihova prava.
- Sloboda koja se odnosi na materijalna prava pojedinca,
Prva vrsta sadrži sljedece:
Sloboda licnosti sadrži u sebi svetost licnosti. Islam upozorava na vrijednost i stepen ljudske licnosti i oporucuje da se one poštuju i uvažava i da se nikako ne povreduju i oskrnavljuju. Allah, dž. š., rekao je u suri Isra, 70 ajet: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali: dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili”.
Covjek je, dakle, odlikovan razumom i razmišljanjem i na taj nacin mu je Allah ukazao posebnu casst i odlikovao ga iznad drugih stvorenja. U hadisu koji prenosi Aiša, r. a., Muhammed, a. s., kaže:
Ovi tekstovi pozivaju na poštovanje i uvažavanje covjeka kao licnosti i govore da je u islamu covjeku dat visok stepen, tako da se napad na njegovu licnost smatra napadom na sve ljude, a ocuvanjem njegove licnosti smatra se ocuvanjem covjecanstva. “Zbog toga smo mi propisali sinovima Israilovim: ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne cini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se neciji život sacuva, - kao da je svim ljudima život sacuvao. Naši poslanici su im jasne dokaze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prelazili.” (Maide, 32.).
I, koliko god islam poštuje živog covjeka, takoder cuva njegovu cast i kad umre. Radi toga je zabranjeno masakriranje mrtvog tijela i nareden poseban nacin ukopavanja mrtvog ljudskog tijela i zabranjeno sjedenje na kaburovima.
Licna sigurnost podrazumijeva garanciju sigurnosti licnosti u pogledu života, casti i imetka, i nije dozvoljeno njegovo ubistvo ili ranjavanje, kao i bilo koja vrsta napada, svejedno odnosi li se taj napad na tijelo, kao što je zatvaranje, udaranje i slicno, ili na dušu (cast), kao što je psovanje, omalovažavanje, vrijedanje, loše mišljenje i slicno. Radi toga je islam propisao sankcije i kazne kako bi zaštitio covjeka od svake vrste štete ili napada na njegovu licnost i kako bi omogucio da ostvari svoje pravo u pogledu slobode licnosti. I što je atak na ljudsku licnost jaci, i kazna je za to teža i veca. Zato, ako se radi o napadu na licnost ubistvom, islam je propisao odmazdu.
Odmazda je propisana i za odsijecanje ili oštecenje nekih dijelova ljudskog tijela.” Mi smo im propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, bice mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio pravi su nasilnici”. (Maide, 45.).
Sloboda kretanja
Govoreci o ovom ljudskom pravu, Allah, dž. š., u Kur’anu kaže: “On vam je Zemlju pogodnom ucinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu cete poslije oživljenja odgovarati”. (Mulk, 15.).
Da bi se osigurala sloboda kretanja u potpunosti, islam je zabranio svaki vid napada ili prepada na putnike i odredio je strogu kaznu za drumsko razbojništvo. Kaže uzvišeni, u suri Maide, 33.: “Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vojuju i koji nered na Zemlji cine jeste: da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na ovom svijetu, a na onom svijetu ceka ih patnja velika“.
Sloboda stanovanja
Imam ibn-Hazm i drugi islamski ucenjaci su ovaj hadis uzeli kao dokaz da se bogati muslimani moraju brinuti o siromašnim ljudima ukoliko zekat i ratni plijen nisu dovoljni da im osiguraju hranu, pice, odjecu ili stan. Država je ta koja treba sakupiti imetak od bogataša i podijeliti ga siromasima, bez obzira na vjersku ili drugu pripadnost. I kad covjek ima stan ili kucu, niko nema pravo ulaziti u njegovu kucu bez dozvole, pa makar se radilo o halifi ili predsjedniku države. “O vjernici, u tude kuce ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukucane ne pozdravite; to vam je bolje, poucite se!“ (Nur, 27.).
Kaže Muhammed, a. s. : “Onaj ko bude zagledao u tudu kucu, pa mu bude izbijeno oko, to oko je izbijeno uzalud, tj. domacin kuce ne treba placati odštetu niti krvarinu”.