sveti mjeseci

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate

Allah, dž. š., iz svoje milosti i mudrosti, ucinio je neke mjesece vrednijima od drugih. Ramazan je i prije islama Arpima bio najvredniji mjesec. Poseban znacaj imaju i cetiri sveta mjeseca: zu-l-ka’de, zu-l-hidže, muharrem i redžeb

U Kur’anu kaže Allah, dž. š.: “Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kad je Nebesa i Zemlju stvorio, a cetiri su sveta; to je prava vjera. U njima ne griješite! A borite se protiv svih mnogobožaca, kao što se oni svi bore protiv vas; i znajte da je Allah na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone" (Et-Tevbe, 36.). U ovom ajetu nam Allah, dž. š., kaže da je, otkad je stvorio Nebesa i Zemlju, dan i noc, Sunce i Mjesec, ucinio da broj mjeseci bude dvanaest i da od tih dvanaest mjeseci cetiri budu sveta. Ajet, takoder, objašnjava i da su svi ibadeti u islamu vezani samo za ovih dvanaest lunarnih mjeseci.

U drugom ajetu Allah, dž. š., kaže: “Pitaju te o mladacima. Reci: 'Oni su ljudima oznake o vremenu i za hadžiluk'” (El-Bekare, 189.). Kao što je mjesec posta tacno vremenski odreden, tako su precizno odredeni i sveti mjeseci.

Godina ima dvanaest mjeseci

Na Oprosnom hadžu je Poslanik, a. s, pojasnio koji su to sveti mjeseci kad je rekao: “O ljudi, vrijeme se okrece. Godina ima dvanaest mjeseci. Od njih su cetiri sveta. Tri su jedan za drugim, zu-l-a’de, zu-l-hidže i muharrem. Redžeb je sam i nalazi se izmedu dva džumadea i ša’bana”.

Poslanik, a. s., namjerno je rekao da se redžeb nalazi izmedu džumad-el-uhra i ša'bana zato što su Arapi iz plemena Rebiatu bin-Nezar, u džahilijetu, radi vlastitih interesa, zvali ramazan redžebom, a redžeb ramazanom.

U predislamsko doba su arapska plemena cesto vodila ratove. Pa, ako nastupi sveti mjesec, nisu prekidali borbu nego bi taj mjesec proglasili obicnim, a drugi, obicni - svetim, pa bi nastavljali borbu. Ovo je igranje i ismijavanje sa vjerom. Allah je tako nešto nazvao nevjerstvom i rekao je: “Premještanjem svetih mjeseci samo se povecava nevjerovanje, cime se nevjernici dovode u zabludu; jedne godine ga proglašavaju obicnim, a druge godine ga smatraju svetim – da bi ispunili broj onih mjeseci koje je Allah ucinio svetim, pa drže obicnim one koje je Allah ucinio svetim. Ružni postupci njihovi predstavljeni su im kao lijepi. A Allah nece ukazati na pravi put onima koji nece da vjeruju” (Tevbe, 37.).

Ova cetiri sveta mjeseca su mjeseci u kojima treba povecati ibadet. U njima je zabranjeno zapocinjati bilo kakvu borbu, osim onima kojima je zulum ucinjen. Nagrade za dobra djela u njima su vece od nagrada u drugim mjesecima. Isto tako je i kazna za grijeh pocinjen u njima znatno veca nego u drugim mjesecima.

Grijeh je u njima veliki, a i nagrade su velike

Bilježi ibn ebi-Talha od Ibn-Abasa, r. a., da je rekao: “Allah, dž. š., ucinio je posebnim cetiri mjeseca. Ucinio ih je svetim i velikim. Grijeh je u njima ucinio velikim, a i nagrade za dobra djela velike.

Posebni su po tome što je u njima povecan ibadet i umanjeno cinjenje zla, iako je uvijek zabranjeno ciniti zlo. Rekao je Allah, dž. š.: “Nema ružnih rijeci i nema svade u danima hadžadža” (Bekare, 197.). Vjernici se trebaju bojati Allaha i u svetim i u ostalim mjesecima. Ne smiju ciniti nikome nepravdu ni u svetim mjesecima niti van njih. Pri završetku ovog ajeta, Allah, dž. š., kaže: “U njima ne griješite!” Najveci grijeh je širk, prema kur’anskim rijecima: “Mnogoboštvo je zaista velika nepravda” (Lukman, 13.). U Buharijevom "Sahihu" stoji da je nepravda na Sudnjem danu tama za onoga ko jê cinio na dunjaluku. Allah, dž. š., zabranio je nepravdu Sebi, pa je zabranio i ljudima. Muslim, Ibn-Madže i Tirmizi bilježe kudsi-hadis u kome Allah, dž. š., kaže: “O robovi Moji, Ja sam Sebi zabranio nepravdu i ucinio sam je medu vama zabranjenom. Pa ne cinite nepravdu. O robovi Moji, svi ste vi na stranputici osim onih koje Ja uputim. Tražite uputu, pa cu vas uputiti. O robovi Moji, svi ste vi gladni osim onoga koga Ja nahranim. Tražite, pa cu vas nahraniti. O robovi Moji, svi ste vi goli osim onih koje Ja obucem. Tražite, pa cu vas obuci. O robovi Moji, vi griješite po danu i po noci a Ja praštam sve grijehe. Tražite, pa cu vam oprostiti. O robovi Moji, vi niti Mi možete šta naštetiti, niti mi možete šta pomoci. O robovi Moji, kad bi i vaši prvi i vaši posljednji, i ljudi i džinni, bili kao što je najbogobojazniji od vas, to nimalo ne bi povecalo Moju vlast. O robovi Moji, kad bi vaši prvi i vaši posljednji, svi ljudi i džinni, bili poput najveceg nevjernika od vas, to nimalo ne bi umanjilo Moju vlast. O robovi Moji, kad bi se vaši prvi i vaši posljednji, svi ljudi i svi džinni, skupili u jednoj dolini, pa svaki zatražio od Mene i Ja mu dao to što traži, to od Mene ne bi uskratilo ni koliko je kad se izvadi igla iz mora. O robovi Moji, Ja brojim vaša djela, a zatim nagradujem prema njima. Ko nade dobro, neka zahvali Allahu. A ko nade mimo toga, neka ne kori nikoga osim sebe”.

Ne ciniti zulum prema sebi

Allah, dž. š., zabranjuje nam da u ovim mjesecima cinimo zulum samima sebi. Zulum prema sebi necemo uciniti samo ako mijenjamo svete mjesece obicnima. Zulum je i ako te mjesece ne iskoristimo cineci dobro u njima, a ostavljajuci grijehe. Zulum prema sebi cine oni koji znaju da je nešto Allah, dž. š., strogo zabranio, a uporno ga cine.

Zulum ucinjen prema samome sebi je i ovakva anarhija u kojoj žive muslimani cijelog svijeta koji cekaju da im neko sa strane dode i ujedini ih carobnim štapicem. Zar nije zulum prema sebi to što danas svak može bilo kojeg muslimana proglasiti teroristom i bez ikakvih dokaza ga baciti u zatvor da truhne?! A oni koje je taj musliman birao da ga predstavljaju u vlasti, njegovu muku koriste da, kritikujuci vlast, beru politicke poene ne mareci za onoga u zatvoru i njegove muke.

Zulum prema sebi je da nam prolazi dan za danom, a mi ih iskorištavamo samo za pohlepno i sebicno prikupljanje novca, i ne osvrcemo se na siromaštvo drugih držeci se stare izreke: “Nek komšiji crkne krava makar meni crkle dvije”.

Zulum sebi cinimo i time što, umjesto da smo zahvalni na Allahovim blagodatima, mi ih koristimo u haram. Koliko nas je koji blagodat pogleda koji nam je dao Allah koristimo gledajuci ono što je zabranjeno?! Blagodat jezika koristimo pricajuci ono sa cim Allah, dž. š., nije zadovoljan... Razmislimo kolike su Allahove blagodati prema nama, a zatim se pitajmo koristimo li te blagodati cineci dobro i na taj nacin zahvaljujuci Allahu ili ih trošimo u harame. Allah, dž. š., kaže:

“Zar nagrada za dobro ucinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!” (Er-Rahman, 60.). I kaže: “Od Allaha je svaka blagodat koju uživate” (En-Nahl, 53.). “I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali” (Ibrahim, 34.).