kur´an

Kur'an je prije cetrnaest stoljeca spomenuo najnižu tacku na Zemlji

''I zašto oni ne promisle o carstvu nebesa i Zemlje i o svemu onome što je On stvorio, i da im se, možda, kraj njihov primakao? Pa u koje ce rijeci, ako ne u Kur'an, vjerovati!'' (El-Araf, 185)

Premda Kur'an nije nikakva "naucna" knjiga, cinjenice koje se, na jezgrovit i upe-catljiv nacin, izlažu u raznim kur'anskim ajetima, predstavljaju naucno potvrdene istine koje je covjek uspio otkriti tek uz pomoc sa-vremene tehnologije dvadesetog stoljeca. Tako je co-vjeku današnjice, pomocu otkrica o nastanku i širenju univerzuma, (ne)pokretlji-vosti planina, nastanku rude gvožda, ulozi vjetrova u nastanku kiše, nemiješanju dvaju mora, razlicitim otiscima prstiju kod svih ljudi, etapama razvoja bebe u majcinoj utrobi i slicnim primjerima, još jednom do-kazano da je Kur'an Allahova rijec, rijec Onoga Koji sve zna i Koji je o svemu obavješten. Vjernicima je to ug-lavnom poznato, a oni drugi su uglavnom ravnodušni."A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturjecnosti" (En-Nisa', 82.).

Ipak, radi i jednih i drugih, imamo namjeru istaknuti još neke cinjenice koje su manje poznate, a koje bez sumnje uvjeravaju svakog ko razmišlja u neosporni zakljucak - Kur'an je knjiga ciji su navodi apsolutno tacni.

Ajeti sure Er-Rum

Jedno od saopcenja koje Kur'an iznosi o pitanju dogadaja koji se još nisu dogodili, nalazi se u prvim ajetima poglavlja sure Er-Rum. U ovim ajetima se govori da je Bizantska imperija pretrpjela poraz, ali da ce nakon kratkog vremena ponovo izvojevati pobjedu: "Elif-lam-mim. Bizantinci su pobjedeni u 'susjednoj' zemlji, ali oni ce, poslije poraza svoga, sigurno pobijediti. Za nekoliko (3-9) godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada ce se vjernici radovati Allahovoj pomoci, - On pomaže kome hoce, On je Silan i Samilostan" (Er-Rum, 1-5).

Ovi ajeti su objavljeni 616. godine, nakon što su kršcani Bizantinci pretrpjeli žestoki poraz od idolopoklonickih Perzijanaca, i pripadaju mekanskoj skupini ajeta, dakle iz perioda su kad je Muhammed, s. a. v. s., još bio u Mekki. Allahovom voljom, ajeti su objavljeni neposredno nakon bitke, za koju tadašnji stanovnici Mekke nisu mogli tako brzo saznati. Stoga je ova "informacija" pobudila veliko zanimanje kako samih muslimana, tako i Kurejšija. Ovi drugi nikako nisu mogli povjerovati da covjek u Mekki, u jednoj noci, može saznati šta se dogodilo u nekom mjestu hiljadu kilometara dalje. Za to je, kako su smatrali, trebalo najmanje mjesec dana.

Pobjeda Bizantinaca

Nakon ove bitke, Perzijanci su zauzeli Antiohiju, Da-mask i Jerusalim. Ali, u ajetima se saopcava da ce Bizantinci veoma brzo izvojevati pobjedu.

Medutim, u to je vrijeme Bizant pretrpio tako veliki poraz da je cak izgledalo nemoguce da se održi na nogama, a nekamoli da izvojuje ponovnu pobjedu. Ne samo Perzijanci, nego su i Avari, Slaveni i Lombardi predstavljali veliku opasnost po bizantsku državu. Avari su došli do pred sami Istanbul. Da bi se podmirili troškovi vojske, bizantski kralj Herakleus je naredio da se zlatni i srebreni ukrasi po crkvama istope i pretvore u novac. Veliki broj guvernera se pobunio protiv kralja i imperija je došla do tacke raspadanja. Ukratko, ocekivao se totalni nestanak Bizanta. Tacno u ovom periodu, medutim, dolazi do objave prvih ajeta poglavlja sure Er-Rum, u kojima se saopcava da ce, nakon ne više od devet godina - ''fi bid'i sinin'' - što u arapskom jeziku predstavlja period od tri do devet godina, Bizantinci ponovo pobijediti.

Nekoliko godina nakon objave prvih ajeta poglavlja Er-Rum, decembra 624., dakle nakon osam godina, u blizini ruševina Minova, dogodio se još jedan veliki rat izmedu Bizanta i Perzijske imperije. Ovaj put je bizantska vojska porazila perzijsku. Nekoliko mjeseci nakon ovoga rata, Perzija je bila primorana potpisati sporazum o vracanju teritorija Bizantu koje je u prethodnom ratu okupirala. Tako je došlo do obistinjavanja bizantske pobjede koju je Kur'an najavio.

Najniža zemlja

Sljedeca mudžiza koja se nalazi u istim ajetima takoder je i geografska cinjenica koju je u to vrijeme bilo nemoguce ustanoviti. U trecem ajetu po-glavlja Er-Rum istice se da ce Bizantinci biti poraženi na najnižem mjestu na Svijetu. Ova cinjenica je sadržana u formulaciji "edn-el-erd", koju su mnogi komentatori Kur'ana prevodili kao "blisko ili susjedno mjesto". Medutim, ovaj prijevod nije prava protuvrijednost originalne formulacije, nego figurativni komentar. Rijec "edna", koja znaci i "najdonji, najniži, najdublji...", izvedenica je od glagola "dena". A rijec "erd" znaci Svijet. Cjelokupna formulacija "edn-el-erd" dolazi u znacenju "najnižeg mjesta na Svijetu".

Zanimljivo, mjesto odigravanja aktualnog rata je bazen jezera Lut, koje se nalazi na tromedi sirijske, palestinske i teritorije današnjeg Jordana. I, kao što je danas opcepoznato, bazen jezera Lut se nalazi na visini 395 metara ispod nivoa mora i predstavlja mjesto sa najnižom visinom na Svijetu. Dakle, Bizantinci su, kao što je to Kur'an i najavio, poraženi na najnižem mjestu na Svijetu.

Ono na što se ovdje mora skrenuti pažnja jest cinjenica da je nadmorske visine, a time i nadmorsku visinu bazena jezera Lut, bilo moguce ustanoviti jedino mjerenjima provedenim u savremenom dobu. Sasvim je nemoguce da je, u vrijeme objave Kur'ana, neko znao da okolina jezera Lut predstavlja najnižu tacku Svijeta. Medutim, ovo podrucje je u Kur'anu navedeno upravo kao mjesto sa najnižom visinom.

Allahova pomoc muslimanima, a ne kršcanima?

Dalje, neki savremeni komentatori Kur'ana navode još jednu nevjerovatnu cinjenicu vezanu za ove ajete, a to je konstatacija: ''I tada ce se vjernici radovati Allahovoj pomoci,- On pomaže kome hoce''. U ovim ajetima spominje se Allahova pomoc kojoj ce se vjernici radovati. Mnogi smatraju da je ta Allahova pomoc usmjerena spram Bizantinaca, dakle kršcana. Neki, pak, smatraju da je to nemoguce, jer Allah, s. v. t., nema potrebe pomagati kršcane, odnosno nevjernike, pogotovo u vremenu kad je Muhammed, s. a. v. s., boravio u Medini i kad je, uvjetno receno, spremao svoju vojsku za dan kad ce se sukobiti i sa Bizantom i sa Perzijom. Tu tezu potkrjepljuju i samim izrazom - ''ve jevme izin - i tada ce se'' - koji se odnosi tacno na dan kad se bitka dogodi, kad ce se Allahovoj pobjedi radovati vjernici.

Bitka na Bedru u isti dan

Nekom logikom, naravno uz prethodno pitanje na koga se odnosi Allahova pomoc, postavlja se i pitanje kako ce vjernici saznati istoga dana da se bitka stvarno dogodila. Zato oni smjelo zakljucuju da je Allah, s. v. t., možda u ovim ajetima mislio na Njegovu pomoc - ''bi nasr-i-llahi'' - muslimanima, jer se u isti dan, 624. godine, odigrala i Bitka na Bedru. U toj bitki, presudnoj po islam i muslimane, Allah, s. v. t., svesrdno je, i sa Džibrilom i mnogim drugim melekima, pomogao svog poslanika, s. a. v. s., i vjernike kako bi porazili mnogo jaceg neprijatelja, baš kako je spomenuto u ajetu. Allah ipak najbolje zna.

Bilo kako bilo, sve ovo predstavlja još jedan u nizu dokaza da je Kur'an zaista rijec Svevišnjeg, Allaha, dž. š.

U pripremi teksta je korištena kaseta u izdanju "Bosancice print" i Brt int. "Cinjenice na koje upozorava nauka", uradena po knjizi "Kur'anske mudžize", autora Haruna Yahye.