Ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio, osim sa pravom
Prema najjednostavnijoj definiciji medicinskih ucenjaka, geneticki inžinjering (rekombinacija gena, manipuliranje genima) skup je sredstava (metoda) kojima se pokušava napraviti promjena, ispravak ili selekcija na nasljednom faktoru ulaskom u DNA žive celije. Posebnim laboratorijskim instrumentima se dolazi do gena nosioca nasljedne osobine i vrši se eventualna promjena ili ispravak. Ako se, naprimjer, dode do gena koji nosi boju ociju i uspjedne izvršiti promjena, boja ce se promijenuti u buducnosti. Takav je slucaj i sa genima koji nose svojstvo visine, kratkoce, inteligencije i slicno.
Zanimljiv je podatak da su geneticari, pored velikog napretka na tehnološkom polju i velikih uloženih napora, uspjeli doci do otprilike 1.500 gena od mogucih 100.000 gena ili više.
Iako su genetika i njezine grane (medu kojima je i geneticki inžinjering) mlada nauka i njezino detaljno studiranje i izucavanje pocinje tek sredinom dvadesetog vijeka, pitanje prenošenja svojstva i zapažanja slicnosti izmedu minulih i dolazecih generacija je bilo poznato mnogo ranije. Dovoljna su nam dva primjera iz vremena Poslanika, salallahu alejhi ve selem, kao potvrda ove cinjenice.
"Pogledajte njezino dijete nakon porodaja! Ako bude omalehno i rumeno, onda je on slagao. A ako bude krupnih crnih ociju i krupne zadnjice, rekao je istinu" ("Sahihu-l-Buhari", poglavlje "Pridržavanje za Kur'an i sunnet", broj hadisa 6.760.).
"Znaš li da je covjek iz plemena Mudlidž malo prije posmatrao Zejda ibn-Hariseta i njegovog sina Usamu i da je, nakon toga, rekao: "Uistinu ova stopala poticu jedna od drugih", tj. Zejd je Usamin otac ("Sahihu-l-Buhari", "Poglavlje o nasljednom pravu", broj hadisa 6272-).
Djelovanje genetickog inžinjeringa
- Otkrivanje nasljednih bolesti,
- Proizvodnja lijekova,
- Promjena i ispravak nasljednih svojstava kod covjeka,
U ovom kratkom feljtonu cemo obraditi fikhske propise u vezi sa spomenutim poljima djelovanja genetickog inžinjeringa, što ce, nadamo se, doprinjeti boljem poznavanju novonastalih medicinskih pitanja i samo potvrditi utemeljenost islamskog prava i njegovo zadiranje u sve pore ljudskog života.
Uzimanjem celije embrija, a zatim ispitivanjem gena nosioca nasljednih osobina, dolazi se do dragocjenih informacija o embriju i njegovom pravom stanju - nosi li sa sobom nosi neku od opasnih nasljednih bolesti ili ne. Te informacije pomažu roditeljima u donošenju valjenje odluke kad je u pitanju pobacaj; normalno, u skladu sa šerijatskim pravilima.
Ovakav nacin ispitivanja celije embrija u 3-4 posto slucajeva (celija koja se ispituje se uzima putem vrlo tanke i precizne igle, njezinim uvlacenjem u pupkovinu ili posteljicu) završava se pobacajem, što je mali procent da bi to bilo šerijatski zabranjeno.
"Ne ubijajte onoga koga je Allah zabranio, osim sa pravom" (Kuran: El-Israa, 31.).
Od zabrane su izuzeti samo slucaj krajnje nužde, kao, naprimjer, da majcin život bude ugrožen daljnjim ostajanjem embrija u njezinoj utrobi (kad se dogodi zatrovanje embrija i slicno). Tada je dozvoljen pobacaj u skladu sa fikhskim pravilom: "Kada se mora pociniti jedna od dvije štete, cini se manja šteta da bi se izbjegla veca". Takoder, majcin život je siguran, a život embrija je upitan, dok fikhsko pravilo glasi: "Ubjedenje je ispred pretpostavke (sumnje)".
Postojanje uzroka koji vode krajnjoj nuždi, kao što je oboljenje embrija od bolesti koja može izazvati majcinu smrt.
Prevladavajuce mišljenje doktora je da ce majka ostati živa.
Nepostojanje drugog nacina da se prevazide stanje nužde osim pobacaja.
- Opca dozvola (vecina safijskih i hanbelijskih ucenjaka),
- Dozvola u slucaju opravdanog razloga, kao što je pobacaj muslimanke koju su nevjernici silovali i slicno tome. Prema ovom mišljenju, koje je, ujedno, i najispravnije mišljenje, postojanje nasljedne bolesti se nesmatra opravdanim razlogom za pobacaj, jer dijete koje se rodi sa nekom od nasljednih bolesti može živjeti skoro normalnim životom. Kad uzmemo u obzir da nasljednu bolest nije moguce otkriti prije osme sedmice (prema strucnim izvorima), tj. nakon oživljavanja embrija, onda je to dokaz više za zabranu pobacaja tim povodom, jer se tada radi o pobacaju nakon oživljenja, što je, spomenuli smo, jednoglasno zabranjeno.