POSJETITE KURAN.BA
 
 

bošnjačkim srcima

Dragoljub Todorovic | Novi Horizonti br/str. 65

Inspirisan bolom nastalim tokom i nakon rata u Bosni i Hercegovini devedesetih, mladi kosmopolita iz Srbije i autor knjige PRIVATIZACIJA U SRBIJI, mr. Dragoljub Todorovic je jedan od rijetkih u Srbiji koji je shvatio greške svoga naroda. Napisao je pjesmu 'Bošnjackim srcima', jer je ove godine bio sprijecen da bošnjackim porodicama izjavi svoje duboko saucešce u Srebrenici.


“Želeci vecni mir na ahiretu, bošnjackim srcima posvecujem ovu veliku pesmu za njihova velika, bošnjacka srca...”


BOŠNJACKIM SRCIMA

Golim rukama srce su vam vadili,
želju za životom crnom kapom gasili,
sve da hoce gore biti ne može.

U ovoj noci, cistoj, mekanoj, umiljatoj,
ja poznam opet taj vaš svet,
sad je taj svet na nebu,
i iznova vecan je.



U devedesetim bez srca i ponosa,
i ponovo oni bez srca i ponosa,
plašili su se vašeg srca pobožnog,
i prošarano oblacnim zavijucima,
jer vaša velika duša boravila je na zemlji,
a to nije smela...

Bili ste deca bez igracaka,
veliki pljusak leti, zar se i to dešava,
verujuci u Boga,
i svom snagom u ljubav,
na ovom opasnom dunjaluku,
vaša duša je bila prepreka.



A ja...
Sam sa sobom i vama,
hiljadu put snivam, hiljadu bisera govorim,
poštujuci vaša zemaljska stradanja,
diveci se vašim nepreglednim visinama,
znam,
samo vam se duša na ahiret preselila.

I ja opet sam,
živeci s puškama i krvnicima
koji su vas poslali gore,
znam,
tud sam, a ipak vaš.






A Vi,
svake noci mi šaljete andele,
na zemlji su vam ostale velike želje,
jer i ja sam poprimio vašu klicu stradanja,
Bošnjacka srca željna radovanja.
U ogledalu ste iza mene,
a ispred svih nas
kad vera dotakne ljubav,
kad stradanja povrede nadanja,
kad Drinom se rasipa glas...

Svaki mir zaboravlja žrtve,
svaka žrtva se samo retko seti.
A ja, Bošnjaci moji,
ostao sam bez duše i sna,
moju dušu ubi puška cetnicka koja ubi vas,
a ja Bošnjaci moji,
cele cu godine žaliti,
što sam bio sprecen
da pozdravim vaše duše u Srebrenici.



Ja vec sada s vama lutam rajom,
ja vec sada vidim neka draga lica,
ja i sada placem i kad se smejem,
ja sam mrtav, al' još svetom lutam,
ja sam opet sam,
sa vama il' bez vas.

Teci suzo i Drinu pomuti,
duni vetre, Sava nek' se peni,
a ti Bože - cuvaj Bošnjake...