značaj izučavanja poslanikovog životopisa

Sira –Muhammedov, sallallahu 'alejhi ve sellem, životopis

Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, posljednji je Allahov Poslanik. Nakon Muhammeda, s.a.v.s., nema drugog poslanika do Sudnjega dana. Allah Uzvišeni ga je odabrao da dostavi Njegovu poruku i uputu ljudima. Slanje Muhammeda, s.a.v.s., najveca je milost i blagodat Gospodara svjetova. On, kao dostavitelj Allahove rijeci i upute, uzor je ljudima u svim segmentima života. Zato je poznavanje Poslanikovg životopisa od izuzetne važnosti za svakog covjeka; za muslimane zbog toga što ne mogu biti pravi vjernici, osim ako se ugledaju u Poslanika i njegov život, a za nemuslimane zbog toga što bi trebalo prije konacnog suda o Muhammedu, s.a.v.s., da upoznaju njegov život i djelo. Zato, u ovom prilogu govorimo o znacaju izucavanja i poznavanja Muhammedovog, s.a.v.s., životopisa.

Zašto proucavati Muhammedov, s.a.v.s., život?

S obzirom da je covjek dualno bice, tj. ima tijelo i dušu, ljudski život se dijeli na dva razlicita pola: na materijalni i duhovni. Pitanje svih pitanja je: Kako uspostaviti ravnotežu izmedu tih polova, tj. na koji nacin izbalansirati covjekove materijale (tjelesne) i duhovne potrebe? Onaj ko to uspije, doista je postigao formu idealnog življenja.
Bez dvojbe, idejni voda covjecanstva morao bi naci harmonicnu ravnotežu izmedu tih polova, te ostalim smrtnicima sopstvenim životom dati primjer takvog idealnog življenja.
Povijest nam nudi bezbrojne primjere kraljeva, ucenjaka, svetaca i ostalih iznimnih licnosti, ciji nam životi mogu poslužiti kao uzori. Ako je tako, postavlja se pitanje: Zbog cega, onda, proucavati život Muhammeda, covjeka poput toliko drugih, koji je umro prije cetrnaest stoljeca, pogotovo ako se ima u vidu da je od tada znanost nevjerovatno uznapredovala, a uvjeti za život su se iz temelja izmijenili?1
Što se tice muslimana, odgovor je jasan: ne može biti musliman onaj ko ne slijedi primjer svoga Vode. One, pak, koji ne poznaju siru (životopis Muhammeda, s.a.v.s.) dobro je podsjetiti na neke cinjenice:

1. Glavni izvor islama Kur'an casni zapisan je pod Muhammedovim, s.a.v.s., licnim nadzorom, pa je za potonje generacije sacuvan u vjerodostojnom obliku. Za razliku od drugih utemeljitelja razlicitih vjera, Muhammed, s.a.v.s., došao je na sretnu zamisao: ne samo saopciti svome narodu božanska objavljenja i zapovijedi, vec ih diktirati pisarima. Zahvaljujuci toj cinjenici, njegovo naucavanje je sacuvano u originalu.

2. Muhammed, s.a.v.s., nije tvrdio da je jedino on poslan ljudima; naprotiv, on je jasno govorio da je Allah, dž.š., ranije slao slicne glasnike gotovo svim narodima. U Kur'anu casnom njemu se nareduje: Reci (Muhammede): 'Ja nisam prvi poslanik…' (El-Ahkaf, 9) Neke od tih poslanika, kao Adema (Adama), Nuha (Nou), Ibrahima (Abrahama), Musaa (Mojsija), Davuda (Davida), Isaa (Isusa) itd., Muhammed, s.a.v.s., je i poimence spominjao, uz naznaku da je bilo i drugih.
Za sebe Muhammed, s.a.v.s., zadržao je jedino ulogu obnovitelja vjecite istine i ucenja starih poslanika koje se, tokom povijesti, usljed brojnih previranja, ratova i drugih razloga, malo-pomalo iskrivilo i izgubilo svoju autenticnost.

3. Od samog pocetka svoje misije, Muhammed, s.a.v.s., obraca se cijelome svijetu; on sebe ne ogranicava na odredeno vrijeme ni na odredeni narod; ne priznaje ni rasnu ni klasnu nejednakost. On proklamuje apsolutnu jednakost svih ljudi: O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas ucinili, da biste se upoznavali. Najugledniji kod Allaha je onaj ko Ga se najviše boji. (El-Hudžurat, 13)

4. Povijest ljudskoga roda obiluje primjerima velikih kraljeva, osvajaca, reformatora, isposnika. Medutim, vecina njih djelovala je samo u jednom smjeru. Rijedak je slucaj da se razliciti kvaliteti nadu u jednom covjeku, a upravo to je znacajno za Muhammeda, s.a.v.s., koji je svoje ucenje i prakticirao, te je ono i na taj nacin uravnoteženo vlastitim iskustvom.

5. Život Muhammeda, s.a.v.s., bio je besprijekoran. Krenuo je ni od cega, u sredini koja je bila zavadena meduplemenskim sukobima i ratovima, da bi, nakon desetak godina, izgradio državu površine tri miliona kvadratnih kilometara, koja je obuhvatala citav Arapski poluotok, te južne oblasti Irana i Palestine. Kao osvajac, postigao je savršenu pokornost a palo je svega nekoliko stotina ljudi i s njegove i s protivnicke strane. On je, zapravo, mnogo više vladao srcem nego tijelom ljudi. Postigao je još za života veliki uspjeh, o cemu svjedoci skup veci od sto hiljada ljudi kojem se obratio na Arefatu, za vrijeme Oprosnog hadža, desete godine po Hidžri.2

6. Muhammed, s.a.v.s., nije se postavio iznad zakona koje je nametnuo vjernicima. Naprotiv, on je davao milostinju, postio i klanjao namaz više nego što je to zahtijevao od svojih sljedbenika. Bio je pravedan i milostiv, cak i prema svojim najljucim neprijateljima, kako u ratu tako i u miru.

7. Ucenje Muhammeda, s.a.v.s., zadire u sva podrucja ljudskog života: vjerovanje, duhovni život, moral, ekonomiju, politiku, ukratko, u sve što se tice kako osobnog i kolektivnog tako i duhovnog i svjetovnog života. U svemu tome, Poslanik, s.a.v.s., sudjelovao je i licnim primjerom.
Zbog svega navedenog, bilo bi dobro kada bi i oni koji nisu muslimani proucili Muhammedov, s.a.v.s., život prije nego što izreknu sud o njemu i naucavanjima njegove vjere dini-islama.
Što se tice muslimana oni, pak, po slovu Kur'ana, ne mogu biti pravi vjernici, osim ako se ugledaju u život i djelo Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Poslušajmo sljedeca odredenja i poruke Kur'ana casnog:
Vi u Allahovom Poslaniku imate divan primjer za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji cesto Allaha spominje. (El-Ahzab, 21)

Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu. (En-Nisa', 80) Poruka ovog ajeta je da pokornost Muhammedu, s.a.v.s, predstavlja pokornost Allahu, dž.š., isto kao što nepokornost njemu predstavlja nepokornost Allahu.
Ono što vam Poslanik naredi toga se pridržavajte, a ono što vam zabrani toga se klonite. (El-Hašr, 7)
Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naredenju Poslanikovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snade. (En-Nur, 63)

Poznavanje Poslanikovog životopisa obaveza je za vjernike

Po kur'anskom ucenju, vjernici i vjernice dužni su da se ugledaju u Allahovog Poslanika, s.a.v.s., jer je to put ka postizanju istinske srece na ovom i Allahovog zadovoljstva i milosti na buducem, vjecnom svijetu.
Da bi se ljudi mogli ugledati u Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i slijediti njegov put, oni treba da dobro poznaju njegov životni put i okolnosti u kojima je živio. Zbog toga izucavanje životopisa Muhammedovog, s.a.v.s., za muslimane predstavlja vjersku obavezu i dužnost.
Dakle, proucavanje Poslanikovog životopisa od izuzetne je važnosti za svakog vjernika i vjernicu, jer je poslanik Muhammed, s.a.v.s., po slovu Kur'ana, uzor u koji oni treba da ugledaju.
Detaljno poznavanje Poslanikovog životopisa posebno je potrebno onima koji žele pravilno razumijeti i upoznati islamski vjerozakon (šerijat), narocito onima koji su u prilici da tumace vjeru i ljude pozivaju njoj, poput imama, da'ija, muftija, vjeroucitelja i sl. Takvi moraju dobro poznavati Poslanikov životopis, a da bi to postigli treba da detaljno studiraju njegov životni put i (pro)citaju brojna djela koja su o tome napisana. To studiranje omogucit ce im da islam i šerijat predstave tako da ga ljudi vide kao utiocište u kojem mogu potražiti spas kada se putevi zamrse, te postanu nejasni i kada oluje života zaprijete.

Specificnosti Poslanikovog životopisa

Brojne su specificnosti i obilježja Poslanikovog životopisa. Ispravno je reci da je svaki autor (a njih je na stotine), koji je pisao Poslanikovom životu iznio, djelimicno ili detaljno, neke odlike Poslanikovog životopisa. Jedan od savremenih autora koji su pisali o tome je i poznati sirijski ucenjak i pravnik dr. Mustafa es-Siba'i, u svom malom ali veoma korisnom djelu Es-Siretu-n-nebevijje, durus ve 'iber (Poslanikov životni put, pouke i poruke). Zbog važnosti i sistematicnosti Es-Siba'ijevog pisanja, u nastavku donosimo siže njegovih razmišljanja. 3

Prvo: Poslanikov životopis ili sira (na arapskom es-siretu-n-nebevijje), najvjerodostojniji je izvještaj o života jednog poslanika ili velikog reformatora. Do nas je prenesen putem najvjerodostojnijih predaja, koje s naucne strane, ne ostavljaju prostora ni za najmanju sumnju u njihovu autenticnost. To nam omogucava da tacno i detaljno upoznamo Poslanikov život i da raspoznamo ono što je tokom povijesti eventualno dodato njegovom životopisu.
Opcenito gledano, stepen vjerodostojnosti Poslanikovog životopisa toliki je da ne ostavlja prostora sumnji, što nije slucaj sa životopisima ranijih poslanika. Tako, npr., o Musau, a.s., imamo pouzdanih vijesti ali su se one izmiješale sa židovskim izmišljotinjama i izmjenama tako da se ne možemo s pouzdanjem osloniti na postojeci Tevrat (Stari zavjet) ako želimo rekonstruisati vjerodostojnu biografiju Musaa, a.s. Mnogi kriticari, cak i na Zapadu, izražavaju otvorenu sumnju u neke knjige Starog zavjeta. Neki od njih tvrde da pojedine knjige Starog zavjeta nisu nisu zabilježene za života Musaa, a.s., niti pak neposredno nakon njegove smrti, vec dugo vremena poslije, te da se ne zna njihov autor. To je, samo po sebi, dovoljno za osnovanu sumnju u autenticnost biografije, Musaa, a.s., koju nam nudi Stari zavjet.

Slican problem je i sa životopisom Isaa, a.s., evandelja koja danas priznaje Crkva zapisana su, ne za vrijeme života Isa, a.s., vec mnogo kasnije. Ta evandelja su odabrana, bez znanstvene studije, izmedu stotina evandelja koja su tada bila u posjedu kršcana. Ni autorstvo tih evandelja nije naucno utvrdeno da bi ih covjek mogao mirne savjesti prihvatiti. Takoder, ta evandelja ne sadrže neprekinuti lanac prenosilaca koji bi dosezao do autora. Uz to, zapadni kriticari razilaze se kada su u pitanju imena nekih autora: ko su oni i u kojem stoljecu su živjeli? Sve to dovodi u sumnju autenticnost onoga što ta evandelja sadrže.
Ako je takva situacijama sa biografijama velikih poslanika koji su kljucne licnosti najraširenijih religija u svijetu, logicno je da životopisi osnivaca drugih, manjih religija i filozofskih pravaca (poput Bude, Konfucija i dr.) budu na manjem stupnju vjerodostojnosti. Predaje koje njihovi sljedbenici prenose o njima, sa znanstvenog stajališta, nemaju znacajnije osnove. Radi se o predajama koje svecenici prenose jedni od drugih, pri cemu u svakoj generaciji bude pridodato nešto od praznovjerja i legendi koje zdrav razum, osloboden vjerskog fanatizma, ne može prihvatiti.
Tako dolazimo do spozanje da je najvjerodostojnija i najpouzdanija biografija - biografija Muhammeda, s.a.v.s.

Drugo: Muhammedov, s.a.v.s., život rasvijetljen je u svim njegovim fazama; od ženidbe njegovog oca Abdullaha Aminom, pa sve do smrti. U djelima koja tretiraju siru/životopis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., nalaze se detaljni podaci o Poslanikovom rodenju, djetinjstvu, mladosti, izvorima prihoda prije poslanstva, njegovim putovanjima van Mekke, itd. Od vremena kada Muhammed, s.a.v.s., pocinje primati Objavu naša saznanja o njemu postaju još preciznija i detaljnjija. Zbog toga su neki kriticari na Zapadu rekli: 'Muhammed je jedina licnost rodena pod svjetlošcu sunca', aludirajuci pri tome na precizna saznanja o njegovom životnom putu od rodenja do smrti. Takvo nešto ne nalazimo u životopisima prijašnjih poslanika. O Musaovom, a.s., djetinjstvu, mladosti i nacinu života prije poslanstva ne znamo ništa, a tek nešto malo znamo o njemu nakon poslanstva, što nam ne daje potpunu sliku njegove licnosti. Isti slucaj je i sa Isaom, a.s., o cijem djetinjstvu ne znamo ništa više od onoga što navode sadašnja evandelja, o njegovom ulasku u židovski hram kada je raspravljao sa njihovim rabinima. To je jedini dogadaj koji se spominje iz njegovog djetinjstva. O Isau, a.s., poslije poslanstva znamo samo ono što je najuže u vezi s njegovim misionarskim radom, a vrlo malo o njegovom nacinu života. Ostatak njegovg života zastiru gusti oblaci magle.

Za razliku od toga, kompletan životni put Muhammeda, s.a.v.s., pomno je zabilježen i vjerodostojno prenesen. U njegovom životopisu iznose se ne samo detalji u vezi s obredoslovljem (ibadet), vec i mnoge druge pojedinosti kao što su: Poslanikov izgled, ishrana, sjedenje, stajanje, spavanje, hodanje, odjeca, fizionomija, nacin izražavanja i odnošenja prema porodici, komšijama, rodbini, prijateljima, neprijateljima itd. Štaviše, ashabi (drugovi Božijeg Poslanika), koji prenose Poslanikov životni put, toliko su išli u detalje da cak spominju i broj bijelih dlaka u Poslanikovoj, s.a.v.s., bradi i kosi.

Trece: Sira Allahovog Poslanika bilježi kazivanja o covjeku kojeg je Allah, dž.š., pocastio misijom poslanstva ne pokušavajuci ga izvuci iz okvira njegove ljudske naravi niti njegov život vezati za mitove. Ta sira Poslaniku ne pripisuje, u bilo kojoj mjeri, svojstva božanstva. Kada se to uporedi sa onim što kršcani govore o Isusu, budisti o Budi i idolopoklonici o svojim božanstvima, ocita je razlika izmedu biografije Muhammeda, s.a.v.s., i biografija spomenutih licnosti. Posljedica takvog stanja je veoma slab utjecaj tih licnosti na društveni i privatni život svojih sljedbenika. Pripisivanje božanske naravi Isusu i Budi cini ih nedostižnim uzorom za covjeka u njegovom privatnom i javnom životu. Nasuprot tome, Muhammed, s.a.v.s., ostaje realan ljudski uzor, ideal i najbolji primjer svakom ko želi živjeti sretno i pošteno, u dubini svoje duše, u porodici i društvu. Otuda Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi porucuje: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan primjer za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji cesto Allaha spominje. (El-Ahzab, 21)

cetvrto: Poslanikov životopis obuhvata sve aspekte ljudskog života. Taj životopis nam kazuje o Muhammedu, s.a.v.s., kao cestitom i povjerljivom mladicu prije negoli je i primio Objavu. Zatim nam govori o misionaru koji traži najbolje metode pozivanja kako bi ono bilo prihvaceno. Potom nas izvještava o njemu kao vladaru koji zavodi najpravednije i najefikasnije zakone u svojoj državi. U tom životopisu citamo o nježnom mužu i osjecajnom ocu uzoritog ophodenja, koji zna svoja prava i dužnosti kao suprug i roditelj, a onda o onome koji obrazuje i odgaja, koji brine o odgoju svojih drugova i zajednice, poklanjajuci im dio sebe i svoga duha, što je rezultiralo time da ga ashabi slijede i u sitnim i u velikim životnim pitanjima. Njegovi sljedbenici vole ga kao same sebe, a više negoli svoje porodice i svoju rodbinu.

Taj životopis nam, takoder, kazuje o Poslaniku kao hrabrom ratniku, pobjedonosnom vodi, uspješnom politicaru, povjerljivom komšiji i covjeku koji ispunjava data obecanja.
Ukratko, Muhammedov, s.a.v.s., životopis obuhvata sve apekte ljudskog življenja u društvu, što Muhammeda, s.a.v.s, cini velikim uzorom svakom vodi, ocu, suprugu, prijatelju, odgajatelju, politicaru, predsjedniku države itd. To je nešto jedinstveno, jer to ne pruža biografija nijednog poslanika, utemeljitelja vjere ili filozofije ni u bližoj ni u daljoj prošlosti. Npr., Musa, a.s., primjer je vode koji je izbavio svoj narod iz ropstva i dao im odredene zakone i nacela. Medutim, u njegovom životopisu ne nalazimo ništa što bi ga ucinilo uzorom ratnicima, pedagozima, politicarima, predsjednicima, roditeljima i muževima. Isti je slucaj i sa Isaom, a.s.; on je bio asketski misionar koji je napustio dunjaluk a da nikada nije imao ni kuce ni imetka. U njegovoj bigrafiji koju danas nalazimo kod kršcana o njemu se ne govori kao o ratnom vodi, predsjedniku države, roditelju ili pak mužu, jer on se nikada nije ženio niti je bio na celu državne zajednice, kao što je, npr., slucaj sa Muhammedom, s.a.v.s.

Sve to može se reci i za Budu, Konfucija, Aristotela, Platona, Napoleona i druge velikane ljudske povijesti. Oni nikako ne mogu biti idealom, a ako bi i mogli, onda je rijec o njihovoj uzoritosti u samo jednoj oblasti ljudskog življenja u kojoj su se istakli i po kojoj su postali poznati. Jedina povijesna licnost koja može biti uzor ljudima razlicitih životnih opredjeljenja jeste Muhammed, s.a.v.s.

Peto: Poslanikov životopis pruža nepobitan dokaz istinitosti njegove misije i poslanstva. To je kompletna biografija covjeka koji je snagom svoga poziva išao iz pobjede u pobjedu; dakle, ne putem mitova i cuda, nego cisto prirodnim putem. Vidimo da je u pocetku bio sam, pa je pozivao, našao pomagace, borio se – i na kraju pobijedio. Kada mu je došao smrtni cas cijelo Arabijsko poluostrvo vjerovalo je u njegov poziv iz ubjedenja, a ne prisilom ili vojnim porazom. Onaj ko poznaje tadašnje obicaje, vjerovanja Arapa i sve ono cime su se suprotstavljali Poslanikovom pozivu, ukljucujuci tu i pokušaj atentata, znajuci uz to da Poslanik nije placao svoju vojsku ni u jednoj bici u kojoj je pobijedio i imajuci u vidu kratkocu vremenskog razdoblja od svega dvadeset i tri godine, koliko je trajala njegova poslanicka misija, bit ce, bez dvojbe, ubijeden u to da je Muhammed, s.a.v.s., uistinu Božiji Poslanik i da su postojanost, snaga, utjecaj i pobjeda koju mu je Allah, dž.š., dao posljedica njegova poslanstva. Jer, zašto bi Allah Uzvišeni, Svojom (u povijesti jedinstvenom) podrškom pomogao nekoga ko laže na Njega? Na taj nacin nam Muhammedova, s.a.v.s., sira/životopis, cisto racionalnom metodom, dokazuje istinitost njegovog poslanstva.