posebnosti muhammeda, s.a.v.s. (23)

102. Muhammedov, s.a.v.s, ummet vjeruje u sve ranije poslanike, a.s.

Allah, dž.š., odlikovao je ovaj ummet time što Muhammedovi sljedbenici vjeruju u sve ranije poslanike, a.s., a to nije slucaj s ranijim narodima. Židovi, naprimjer, ne vjeruju u Isa'a, a.s., niti u našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., kao što ni kršcani ne vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s. Za razliku od njih, pripadnici islamskog ummeta vjeruju u sve poslanike i vjerovanje nikog od njih ne bi bilo ispravno sve dok ne bi vjerovao u sve poslanike, a.s., pogotovo u one poslanike cija su imena spomenuta u Kur'anu. Opcenito, u sve poslanike koje je Allah, dž.š., poslao ranijim narodima a njihova imena nisu spomenuta u Kur'anu.
Allah, dž.š., u Kur'anu kaže: «Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: 'Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.' I oni govore: 'Cujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi cemo se vratiti.» (El-Bekare, 285.)

U drugom kur'anskom ajetu se kaže: «Oni govore: 'Budite Jevreji, odnosno kršcani, i bicete na pravom putu!' Ti reci: 'Ne, mi smo vjere Ibrahimove, koji je ispravno vjerovao; on nije nikoga Allahu ravnim smatrao.' Recite: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova; mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.» (El-Bekare, 135-136.)
U tefsiru se navodi povod objave ovog ajeta: Abdullah ibn Abbas, r.a., prenosi da je Abdullah ibn Surija el-E'aver rekao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s.: 'Pravi put je samo ono što mi slijedimo, pa nas i ti slijedi Muhammede, i bit ceš na Pravom putu!' Slicno su govorili i kršcani, pa je nakon toga Allah objavio rijeci: «Oni govore: 'Budite Jevreji, odnosno kršcani, i bicete na pravom putu!'

Ebu Kilabe kaže: «Pravi vjernik je onaj koji vjeruje u sve poslanike, od prvog do posljednjeg.»
Kako ovaj ummet vjeruje u sve poslanike, analogno tome, vjeruje i u njihove knjige, da su objavljene od Allaha, dž.š., ali su ih oni iskrivili. To potvrduje i hadis koji prenosi Me'akil ibn Jesar, r.a., u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: «Vjerujte u Tevrat, Zebur i Indžil, a držite se Kur'ana.»
Allah, dž.š., kaže: «Reci: 'Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Masau i Isau i vjerovjesnicima – od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku medu njima ne pravimo, i mi se samo Njemu predajemo.» (Alu Imran, 84.)
Prema tome, vjernici iz ovog ummeta vjeruju u svakog vjerovjesnika koji je poslan bio i svaku knjigu koja je objavljena. Oni ne poricu ništa od toga, nego prihvacaju što je od Allaha objavljeno, odnosno, svakog vjerovjesnika koga je Allah Uzvišeni poslao.

Takoder Allah, dž.š., kada govori o onima kojima su ranije poslate knjige – ehlul-kitabijama, kaže: «I Mi smo Musau Knjigu dali i poslije njega smo jednog za drugim poslanike slali, a Isau, sinu Merjeminu, ocigledne dokaze dali i Džibrilom ga pomogli. I kad god vam je koji poslanik donio ono što nije godilo dušama vašim, vi ste se oholili, pa ste jedne u laž utjerali, a druge ubili. Oni govore: 'Naša su srca okorjela.' A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju. A kada im Knjiga od Allaha dolazi, koja priznaje kao istinitu Knjigu koju imaju oni – a još ranije su pomoc protiv mnogobožaca molili – i kada im dolazi ono što im je poznato, oni u to nece da vjeruju, i neka zato stigne nevjernike Allahovo prokletstvo!» (El-Bekare, 87-89.)

I naredni ajeti ukazuju na tu specificnost:

«Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.» (El-Bekare, 146.) Dakle, oni skrivaju osobine Muhammeda, s.a.v.s., navedene u njihovim knjigama, iako oni to znaju.

«Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni nece vjerovati.» (El-En'am, 20.)

U dva prethodna ajeta Allah, dž.š., nas obavještava da su jevreji i kršcani znali za dolazak Muhammeda, s.a.v.s., i njegovu ulogu, isto kao što su svi poslanici donosili radosnu vijest o dolasku poslanika Muhammeda, o njegovim osobinama, mjestu njegova rodenja, mjestu u koje ce uciniti hidžru i opisu njegovog ummeta (njegovih sljedbenika). Zato Allah, dž.š., odmah nakon toga kaže: «...oni koji su sebe upropastili, pa – oni nece vjerovati»

Ima još mnogo kur'anskih ajeta koji ukazuju na nevjerstvo ehlul-kitabija i njihovo nevjerovanje i nepriznavanje Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg Allahovog Poslanika. Ni židovi ni kršcani ne vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s., kao što ni židovi ne vjeruju u Isa'a, a.s.

103. Muhammedov, s.a.v.s., ummet je sacuvan od pripisivanja Allahu, dž.š., onoga što mu ne dolikuje

Raniji narodi kojima su date knjige – ehlul-kitabije - prešli su granicu u svome neprijateljstvu i nevjerovanju, pa ih je to dovelo do toga da su na Allaha, dž.š., lagali i pripisali Mu dijete, suprugu i sudruga. Takoder su rekli da je On siromašan, a da su oni bogati, te da su Njegove ruke stisnute, od škrtosti i tome slicno.
Allah, dž.š., je ovaj ummet sacuvao od onoga u šta su pali raniji narodi, pa ovaj ummet nije Allahu, dž.š., pripisivao ni druga, ni supruge, ni djeteta niti bilo šta drugo što ne dolikuje Njegovom uzvišenom bicu. To potvruduju naredni kur'anski ajeti:
«Jevreji i kršcani kažu: 'Mi smo djeca Božija i miljenici Njegovi.' Reci: 'Pa zašto vas On kažnjava zbog grijeha vaših?' A nije tako! Vi ste kao ostali ljudi koje On stvara: kome hoce On ce oprostiti, a koga hoce On ce kazniti. Allahova je vlast na nebesima i na Zemlji i na onome što je izmedu njih, i Njemu ce se svi vratiti.» (El-Maide, 18.)

«Jevreji govore 'Uzejr je Allahov sin', a kršcani kažu: 'Mesih je Allahov sin.' To su rijeci njihove, iz usta njihovih, oponašaju rijeci nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah. Kuda se odmecu? Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje, i monahe svoje i Mesiha, sina Merjemina. A naredeno im je da samo jednom Bogu ibadet cine – nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.» (Et-Tevbe, 30-31.) To jest: On je cist od toga da ima sudruga, suparnika, pomagaca, Sebi ravnog i djecu, nema drugog boga osim Njega, niti gospodara izuzev Njega.

«Jevreji govore: 'Allahova ruka je stisnuta!' Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene On udjeljuje koliko hoce! A to što ti objavljuje Gospodar tvoj pojacat ce kod mnogih od njih zabludu i nevjerovanje.» (El-Maide, 64.) U ovom kur'anskom ajetu Allah, dž.š., govori o onim jevrejima, neka je Allahovo neprekidno prokletstvo na njih do Dana proživljenja, koji su Ga okarakterisali da je škrt i siromašan, a da su oni bogati. Allah je uzvišen i vrlo visoko iznad onoga što oni govore! Slicnog sadržaja je i slijedeci ajet:

«Allah je cuo rijeci onih koji su govorili: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!' Mi cemo zabilježeti ono što su oni govorili kao i to što su bez opravdanja vjerovjesnike ubijali! I reci cemo: 'Iskusite kaznu u Ognju!' To je zbog djela vaših ruku, a Allah nije nepravedan prema robovima!» (Alu Imran, 181-182.)
Kao povod objave ovog ajeta Seid ibn Džubejr navodi predaju od Ibn Abbasa, r.a., koji kaže: Kada su objavljene rijeci Allaha Uzvišenog: «Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraca» (El-Bekare, 244.) Židovi su rekli: «Muhammede, tvoj Gospodar je osiromašio, pa traži od robova Svojih zajam!» Nakon toga, Allah Uzvišeni je objavio rijeci: «Allah je cuo rijeci onih koji su govorili: 'Allah je siromašan, a mi smo bogati!»

Allah, dž.š., kaže: «Nevjernici su oni koji govore: 'Bog je – Mesih, sin Merjemin!» (El-Maide, 17 i 72.) U ovom ajetu Uzvišeni Allah govori o nevjerovanju kršcana i o tome kako oni predstavljaju Mesiha, sina Merjeminog (a on je samo rob medu drugim Allahovim robovima i stvorenje medu Njegovim stvorenjima) – kao da je on Bog. Uzvišeni Allah visoko je iznad onoga što oni govore.
Allah, dž.š., takoder kaže:

«Nevjernici su oni koji govore: Allah je jedan od trojice!» (El-Maide, 73.)
«A kada Allah rekne: O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!» - on ce reci: «Cist si Ti od toga! Meni nije prilicno da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to vec znaš; Ti znaš šta je u meni, a ja na znam šta je u Tebi; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.» (El-Maide, 116.)

Ovi su ajeti, takoder, u kontekstu obracanja Allaha, dž.š., Njegovom robu i poslaniku Isa'u, a.s., sinu Merjeminu, kome ce Allah na Sudnjem danu, u prisustvu onih koji su njega i njegovu majku smatrali bogovima mimo Allaha, reci: «O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!»

Ovaj ajet, po mišljenju Katade i drugih mufessira, predstavlja prijetnju i ukor kršcanima u prisustvu svih ljudi na Kijametskom danu. Potvrdu za ovaj stav Katade nalazi u ajetu: «Ovo je dan u kome ce iskrenim od koristi iskrenost njihova biti.» (El-Maide, 119.)
U ovom kontekstu se prenosi hadis od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem kaže: «Na Kijametskom danu bit ce prozivani poslanici zajedno sa svojim narodima, bit ce prozvan i Isa, a.s., pa ce ga Allah, dž.š., podsjetiti na blagodati kojim ga je obdario, pa ce on sve to priznati. Allah, dž.š., tada ce mu reci: O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj, a zatim ce reci: «O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: 'Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!» Isa, a.s., ce poreci da je od njih tako nešto tražio, tada ce biti dovedeni kršcani i upitati o tome, pa ce odgovoriti: Jeste, on je to od nas tražio. Na to ce porasti kosa Isa'u, a.s., pa ce svaku dlaku s njegove glave i tijela uzeti po jedan melek, pa ce Isa, a.s., zajedno s njima pasti nicice prad Allaha, dž.š., i dovu mu ciniti u vremenu koje po dužini odgovara hiljadi godina, pa ce se donijeti dokaz protiv njih i dokazati neosnovanost križa, nakon cega ce biti odvedeni u Vatru.»
Naprijed spomenuto ukazuje na iskrivljeno vjerovanje ranijih naroda kojima je data knjiga (ehlul-kitabije), a što se tice vjerovanja Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, koji nije Allahu, dž.š., pripisivao druga, navest cemo samo dva kur'anska teksta:

«Niko nije kao On! On sve cuje i sve vidi.» (Eš-Šura, 11.)
«Reci: 'On je Allah –Jedan! Allah je utocište svakom! Nije rodio i roden nije, i niko Mu ravan nije!» (El-Ihlas 1-4.)