biserje naše povijesti

'Njih je Allah uputio, zato slijedi njihov pravi put!' (Kur'an)

Nema naroda koji je covjecanstvu izrodio toliko velikana koji su mu ucinili neprocjenljive i velicanstvene usluge kao što je slucaj sa islamskim ummetom. To je ummet požrtvovanih boraca za istinu i pravdu, moralnih kvaliteta i istancanih osjecaja za sve što je dobro i lijepo, kako svijet prije nije poznavao. Oni su bili i ostali najljepši primjeri za svakoga ko želi biti plemenit, krepostan i human, te okititi se osobinama koje su krasile muslimanske velikane.

Njihova moralnost nije ostala u granicama jedne pokrajine ili jednog kontinenta, nego se raširila diljem islamske dr`ave koja je obuhvatila tri kontinenta. Ostalim narodima oni su bili prakticni primjer kako biti human i poštivati ljudska prava, te sacuvati dostojanstvo svakog covjeka. Pokazali su covjecanstvu kako živjeti sretno i spokojno, u društvu koje ispunjavaju osjecaji bratstva i ljubavi, dru{tvu koje pociva na istinskim slobodama. Prkosno su stali pred sve sile svijeta pozivajuci ih da donesu makar slican sistem življenja koji ce parirati islamskom, ali su ostali nemocni pred univerzalnim vrijednostima i savršenim zakonima koje je kreirao Gospodar svih svjetova, Allah Silni i Mudri. Upravo je islam oplemenio njihova srca i duše, izoštrio njihov razum, ojacao njihovu volju i odlucnost, promijenio njihove poglede na svijet i život, te ih poucio da je sve što doprinesu covjecanstvu svojim radom, ibadet kojim se musliman približava zadovoljstvu svoga Gospodara.
Narodi koji njeguju demokratski sistem vlasti tvrde da su oni prvi uspostavili zakone i principe koji garantuju poštivanje ljudskih prava, medutim, cinjenica i sušta istina je da je islam prvi pozvao tome, a islamski vladari - halife prakticno su primijenili nacela o poštivanju ljudskih prava. U našoj povijesti obilje je primjera o jednakosti ljudi u gradanskim pravima i odgovornostima pred zakonom, zatim o ostvarivanju jednakog prava na edukaciju, zaposlenje, te ostvarivanju vjerskih i politickih sloboda, kao i slobode mišljenja i izražavanja.
Islam je posebnu pažnju posvetio zaštiti života, imetka i casti ljudi.

Cinjenica je da zapadne demokratske zemlje još kaskaju za islamom kada se radi o našoj blistavoj povijesti i dobu primjene islama u svim sferama društvenog, politickog i kulturnog života.
Navedimo ovdje primjer Omera ibnul-Hattaba, Allah s njim bio zadovoljan, kojem je pristigla pošiljka ogrtaca iz Jemena, pa ih je podijelio, svakome po jedan. Zatim se popeo na minber, a na sebi je imao dva ogrtaca jer je bio visok i korpulentan i nije mu bio dovoljan samo jedan ogrtac, pa je rekao: 'Slušajte, Allah vam se smilovao!' Selman el-Farisi, r.a., poznati ashab, na te rijeci mu odgovori: 'Tako mi Allaha, necemo slušati! Tako mi Allaha, necemo slušati!' Omer mu rece: 'Zašto, o Eba Abdillahu?' Selman odgovori: 'O Omere, sebi si dao prednost nad nama u dunjaluckom pitanju, pa si nam podijelio po jedan ogrtac, a ti si izašao da nam govor držiš zaodjeven u dva ogrtaca.'

Kako je reagovao Omer na te rijeci u momentima kada mu se Selman suprotstavio u prepunoj džamiji Allahovog Poslanika, s.a.v.s.? Omer upita: 'Gdje je Abdullah ibn Omer?'
'Evo me, vladaru pravovjernih.', rece Abdullah.
'Ko je vlasnik jednog od ogrtaca koji je na meni?', upita ga Omer.
'Ja', odgovori Abdullah.
Zatim se obrati Selmanu sljedecim rijecima: 'Požurio si pritužbama na mene. Ja sam oprao svoju odjecu, pa sam od Abdullaha pozajmio njegovu.' Nakon tih rijeci Selman progovori: 'E sada cemo slušati i pokoravati se!'
Zaista u ovom dogadaju zapažamo velicinu tih ljudi koja nas ostavlja bez teksta; pamet staje, a zbunjenost i zapanjenost su evidentni.

Omer, r.a., cija je popularnost i velicina bila apsolutna, a vojske pod njegovom komandom porazile tadašnje svjetske vojne sile Bizantiju i Perziju, ne smatra da kao halifa zaslužuje da ima par odjece koja ce pokriti njegovo visoko i korpulentno tijelo! U isto vrijeme, muslimani smatraju da halifi, makar se radilo i o Omeru, nije dozvoljeno da ima dva ogrtaca, dok ostali muslimani imaju samo jedan! Neka Allah bude zadovoljan s tobom, Ebu Hafse! Zar je previše da ti sebi uzmeš odjece kao što je imaju prosjecni ljudi?!
Neka se Allah smiluje i muslimanima koji nisu smatrali da halifa ne smije imati više od obi~nog gradanina!
Posmatrajuci situaciju u zapadnim zemljama možemo konstatovati da je Zapad pretekao muslimanski svijet u mnogim oblastima i da su se muslimani bojažljivo zaustavili pred tim svijetom, pa se pitamo: zbog cega je tako?
Istina je da je jedan od razloga to što Zapad uzdiže i velica svoje vode, piše njihove biografije i životopise, svoju djecu od malih nogu uci da gaje osjecanja ljubavi i topline prema njima, pa izrastu u omladinu koja vjeruje da nema velikana ravnih njihovim velikanima i vodama, jer su toliko puta slušali rijeci hvale na njihov racun, svejedno bile one istinite ili ne.

Zatim se okrenemo desno pa lijevo i zapahne nas ustajali vjetar surove stvarnosti u kojoj živi islamski svijet u kojem veoma veliki procenat omladine gotovo ništa ne zna o svojim velikanima i vodama. To je 'zasluga' kolonizatora koji su nametnuli svoje planove i programe u školama i na univerzitetima nakon što su okupirali veliki dio islamskog svijeta, precizno planirajuci svaki svoj potez u pravcu udaljavanja muslimana od islama i njegovih vrijednosti. Takvi nastavni planovi i programi odgojili su omladinu koja ce omalovažavati i s podsmijehom gledati na stare knjige u kojima je sadržana naša blistava kultura i civilizacija, dok, u isto vrijeme, okrecu i poucavaju našu omladinu kako ce poštivati, uvažavati i respektovati knjige koje su pisane pod pokroviteljstvom okupacijskih kolonizatorskih krugova. Tako je naša omladina mnogo toga procitala o Napoleonu Bonaparti i ostalim licnostima koje su znacajne za kršcansku kulturu, a zapostavila povijest islama i njene licnosti koje su po svojim kvalitetima daleko ispred Napoleona i njemu slicnih.

Kolonizatori i veliki broj nedobronamjernih orijentalista smišljeno je pristupio iznošenju neautenticnih verzija povijesnih dogadaja koje se odnose na islam i muslimane, blateci njihove velikane i izvr}uci cinjenice, pa su i na taj nacin nastojali u srca sljedbenika islama ubaciti osjecanja manje vrijednosti, stida i srama prema svemu što ih veže sa prošlošcu. Svakako da su oni dobro znali da kontinuitet u proucavanju svijetlih stranica naše povijesti i saznanja o slavi i ogromnim uspjesima naših prethodnika, koji su primjeri požrtvovanosti u radu na svim poljima a u cilju podizanja bajraka islama, vodi povratku na kolosijek kojim su išli naši preci, prve generacije muslimana. Oni su dobro znali da je to nacin kako bi se mogla otkloniti prašina sa lica, uspavani se probuditi iz svog sna i krenuti ponovo putem kojim su hodili ashabi, tabi'ini i ostali velikani koji su doprinijeli prosperitetu muslimana.

Islam i muslimani danas prolaze kroz veoma opasnu fazu svog postojanja, kada njihovi neprijatelji potpuno otvoreno nastupaju protiv njih smišljajuci razne spletke i kujuci opasne, veoma precizne i dobro pripremljene planove i poteze u borbi protiv muslimana. Nijedan pravi vjernik ne može biti ravnodušan kada vidi ogroman broj muslimana, oko milijardu i cetiri stotine miliona, koji su, i pored tolikog broja, poput bujice koja nema svog toka, koji nemaju jedinstvenog i preciznog plana kako i na koji nacin da se suprotstave neprijateljima.
Nadam se da ce omladina, ali i stariji, pažljivo citati ove fragmente iz naše izuzetno bogate povijesti i da ce blistavi primjeri naših velikana polahko ali sigurno voditi povratku na kolosijek koji nas je u povijesti doveo na sami tron s kojeg smo vodili covjecanstvo ka dobru. Isto tako, nadam se da ce citanje ovih kazivanja u omladini izroditi osjecanja ponosa islamom i ponosa prema svojoj fantasticnoj prošlosti, te im pomoci da, praveci komparaciju, daju realnu ocjenu zapadne kulture koja uništava covjeka u moralnom i duhovnom smislu, tako da ni njihov materijalni napredak u svim njegovim oblicima ne može nadomjestiti tu duhovnu prazninu u srcima ljudi.
Molim Allaha, dž.š., da nam se smiluje, oprosti nam grijehe i uvede nas u Džennet. Amin!

Prvi dio

O dobrim vladarima
Bio si pošten, pa je i narod takav
Kada je S'ad ibn ebi Vekkas, Allah s njim bio zadovoljan, zauzeo teritorije koje su do tada bile pod upravom perzijskog carstva i došao u posjed silnog Kisrinog bogatstva (perzijskog cara) koje se sastojalo od raznih dragocjenosti u blagu, raskošnoj odjeci, carskom nakitu koji su njihovi carevi gomilali i sakupljali diljem svijeta tokom stoljeca svoje vladavine. U potpunosti ga je poslao halifi Omeru ibnul-Hattabu, r.a.. Kada je Omer ugledao to ogromno bogatstvo, rekao je: 'Zaista su ljudi (aludirajuci na S'ada ibn ebi Vekkasa, r.a., i njegove drugove) pošteno izvršili dostavu (ovog amaneta, tj. blaga) povjerljivima (aludirajuci na sebe i ostale ashabe)', a Alija ibn ebi Talib, r.a., na to rece: 'Bio si pošten, pa je i narod takav, a da si pokleknuo (tom iskušenju) i narod bi pokleknuo!'

Biser i žeravica

Kcerka pravednog halife Omera ibn Abdul-'Aziza, r.a., poslala je svome ocu biser i porucila mu: 'Voljela bih da mi pošalješ biser slican ovom kako bih od njega napravila naušnice.' Kao odgovor na tu njenu želju halifa Omer ibn Abdul-'Aziz poslao joj je dvije žeravice i porucio: 'Ako možeš od ove dvije žeravice napraviti naušnice, poslat cu ti biser koji si tražila!'

Ja sam poput skrbnika siroceta (jetima)

Vladar pravovjernih, Omer ibnul-Hattab, r.a., jednom prilikom je rekao: 'Moj hilafet i vladavina je poput trojice jahaca koji su krenuli na put, pa su svu svoju opskrbu za to putovanje pohranili kod jednog od njih, te mu kazali: 'Udijeli nam (tj. daj nam nešto od naše opskrbe koju smo ti povjerili na cuvanje)!', pa da li on ima pravo da im uskrati išta od toga?!'
Takoder je jednom prilikom rekao: 'Ja sam poput skrbnika siroceta; ako mu Allah omoguci i da opskrbu i nafaku, sustegne se od jetimskog imetka, a ako ga pogodi neimaština, uzme samo onoliko koliko je neophodno.'

Nisam želio da im dam priliku za nepoštenje i prevaru

Ibn ebi Zekerijja posjetio je Omera ibn Abdul-'Aziza, r.a., i rekao mu: 'O vladaru pravovjernih, želim da ti nešto kažem.' Halifa mu na to odgovori: Da, kaži šta imaš.' On nastavi: 'Saznao sam da ti svog radnika placaš 300 (zlatnih) dinara (što je predstavljalo manje bogastvo).' 'Da, to je istina', odgovori Omer. 'A zašto to ciniš?', upita Ibn ebi Zekerijja. Omer odgovori: 'Nisam želio da im dam priliku za prevaru (nepoštenje).'
Ovaj pravedni halifa je poslao pismo svojim namjesnicima u kojem im nareduje da sredstva prikupljena od zekata dijelom utroše za izmirivanje duga prezaduženih muslimana, pa su mu uzvratili pismom u kojem je stajalo: 'Neki od tih (prezaduženih) ljudi posjeduju kucu, namještaj i imaju slugu, pa kako da prema njima postupimo?' Omer ponovo napisa drugo pismo u kojem pojasni: 'Covjek mora imati kucu u kojoj ce stanovati, slugu koji ce mu pomagati u poslu, konja na kojem ce se boriti protiv neprijatelja i namještaj u svojoj kuci. Pa, ako takav bude dužan, izmirite dug za njega jer i on spada u kategoriju dužnika (garimun)!'

Vlast koja se vraca

Vladar neke pokrajine ušao je kod svoje majke placuci, jadan i ožalošcen, nakon što je izgubio vlast koju su preuzeli njegovi neprijatelji, pa mu ona rece: 'O sinko moj, zaista vlast zbog koje placu i žale oni koji su je izgubili se više ne vraca (na taj nacin), nego se vlast vraca borbom onih koji je se žele domoci!'

Allah mi je podario najteži teret

Nakon što je Omer ibn Abdul-'Aziz, r.a., preuzeo hilafet, popeo se na minber, zahvalio Allahu, dž.š., a zatim se ljudima obratio slijedecim rijecima: 'Zaista, nakon vašeg Poslanika (Muhammeda, s.a.v.s.) nema drugog poslanika, niti nakon Knjige koja je njemu objavljena ima druge knjige (objave). Ono što je Allah ucinio dozvoljenim (halal) dozvoljeno je sve do Sudnjeg dana. Ja zaista nisam novotar, ja samo slijedim (sunnet). Niko nema pravo da mu neko bude pokoran u onome što je grijeh i neposluh (Allahu i Njegovom Poslaniku). Ja nisam najbolji medu vama, nego sam samo jedan od vas, ali nosim najteži teret (obaveza i odgovornosti) na svojim plecima.'

Odgovor ceš vidjeti, a ne samo cuti!

Bizantijski kralj je halifi Mu'tesimu poslao pismo puno prijetnji, pa ponosni halifa naredi (pisarima) da se napiše odgovor na to pismo. Kada su halifi procitali odgovor, nije bio njime zadovoljan, pa naredi da se napiše sljedece: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Procitao sam tvoje pismo, i cuo tvoje rijeci, a odgovor koji slijedi ceš vidjeti, a ne samo (iz mojih usta) cuti, a kafiri ce saznati kakav ce njihov konacni ishod biti!'