POSJETITE KURAN.BA
 
 

policije makedonije i srbije protiv aio

Ezher Beganovic | Saff br/str. 61

CETVERICA BOŠNJAKA PODVRGNUTI TORTURI NA GRANICI U MAKEDONIJI I SRBIJI


Razgovarali smo sa Bošnjacima koje je hapsila makedonska, potom i srbijanska policija. Zašto su mladi Bošnjaci banda? Zašto je Aktivna islamska omladina interesantna službama sigurnosti Srbije i Makedonije?

S prvim danima ramazana ove godine, na svom putu od Makedonije do Bosne i Hercegovine, cetvericu mladih Bošnjaka, Dževada Muratovica, Harisa Nezu, Adnana Škalju i Saliha Tufekcica, makedonski i srbijanski organi sigurnosti zadržavali su, hapsili i podvrgavali višednevnim ispitivanjima.


Policajac na granici je povikao: "Evo bande!"

Sredinom novembra studio "Sebil" je, u saradnji sa JVC- predstavništvom za jugoisticnu Evropu, u makedonskom glavnom gradu Skoplju organizirao kurs "Digitalna videomontaža" u trajanju od cetiri dana. Kurs je izvoden u prostorijama programerske firme "Vision", a predavac je bio Ljubco Nikolovski. Nakon uspješno obavljenog posla i pozitivnih dojmova za svog boravka u Skoplju, polaznici ovoga kursa, su krenuli nazad, u Bosnu i Hercegovinu. Medutim, pozitivni dojmovi nisu dugo trajali.


Vec pri dolasku na makedonsku granicu, na granicni prijelaz Preševo, ova cetverica mladih Bošnjaka su okusili drugo lice "gostoprimstva" u Makedoniji...

Zamolili smo ove mladice da nam ispricaju šta im se sve dogadalo tokom povratka iz Makedonije.


- Ujutro, oko deset sati, došli smo na makedonsku granicu, na granicni prijelaz Preševo. Prvo što smo vidjeli bio je policajac u maskirnoj uniformi, sa puškom na ramenu, koji je, vidjevši nas, povikao ostalim carinicima: "Evo bande!" Carinici su ekspresno reagirali na njegove rijeci. Naš automobil su rasturili, pretresajuci ga kao da su tražili zagubljenu iglu. Nakon što su nas carinici "ocistili", naredili su nam da se parkiramo po strani, gdje smo ostali cekajuci dva puna sahata - govori nam Haris Nezo i nastavlja. - Pokušao sam izaci iz automobila, da vidim zašto nas ovoliko dugo zadržavaju. Ali, pri izlasku iz automobila, onaj policajac koji nas je nazvao bandom povikao je na mene: "Ulazi, bre, u to auto!"

Otresanje o zid


Sjedeci, tako, u svom automobilu i strahujuci za svoju sudbinu, "sebilovci" su zabrinuto šutili gledajuci u pravcu naoružanog policajca. Nakon dugog cekanja, primijetili su kako onaj naoružani policajac ide prema njima.

- Došao je do našeg automobila i upitao: "Ko je Škaljo Adnan?" Ja sam se javio, na što mi je on naredio da podem s njim. Došli smo do neke barake, koja se nalazila iza granicnog prelaza, gdje mi je naredio da udem sam. Pokucao sam i ušao. Unutra, u baraci, sjedila su dvojica u civilu. Jedan od njih dvojice, onako pokrupan i sav žut, ustade, zgrabi me za prsa i otrese me o zid te se prodera da sjednem - navodi nam Škaljo.


Nakon pretresanja i uzimanja licnih podataka, makedonski istražitelji su tražili od Škalje da im odgovori na nekoliko pitanja.

- Onaj žuti, što me otresao o zid, sjedi po strani, mrko gleda i samo šuti, a ovaj drugi, inspektor, zapeo da mu kažem šta smo to mi radili kod Šiptara, koga imam i znam li ikakvog Šiptara sa Kosova, i koga imam na Sandžaku. Ja mu kažem: "Ja sam, bolan, ovdje bio zbog kompjutera. Kakvi Šiptari?!" Ali, džaba, on je uporan sa svojim pitanjima... Gledajuci u moje istrešene stvari, koje su bile ispred nas na stolu, a medu kojima se nalazio i Kur'an, inspektor je upitao što ce mi Kur'an i jesam li hafiz. Dodao je: "Što ce ti Kur'an na ovako malom putovanju? Što ce ti brada? Ti si sigurno mudžahedin!" Ja mu kažem: "Ne ja sam musliman! - prisjeca se Škaljo.


"Šta je Pezo u Aktivnoj?"

Makedonske inspektore je posebno interesiralo ima li mudžahida u Bosni i Hercegovini i gdje se nalaze kampovi za obuku.


- Ja sam mu odgovorio da ne znam, na šta mi je on opsovao boga vicuci na mene: "A Maglaj, a Zenica, Travnik, Orašac!?" Cijedili su me tako dva sahata... Na kraju, upitao sam ih zašto sam zadržan ovoliko dugo. Žuti mi odbrusi da šutim: "Bre, znaš ti i tvoji mudžahedini zašto ste ovdje!" Sljedeci je na ispitivanje odveden Nezo. I on je, kao i Škaljo, "poljubio" zid barake.

- Kad sam ušao unutra, jedan od inspektora, sav žut, zgrabio me za prsa i otresao o zid. Odmah potom poceli su naizmjenicno da me ispituju: "Jesi li vehabija ili ahmedija?" Mnogo su me pitali o Aktivnoj islamskoj omladini. "Šta rade? Ko je voda?" Zatim: "Šta je Pezo u Aktivnoj?", itd. Pitao je i znam li da i u Makedoniji postoji Aktivna islamska omladina... - prica Nezo.


Nisu ispitivali preostalu dvojicu "sebilovaca", osim što su ih bezuspješno pokušali uslikati, jer im fotoaparat nije valjao.

Nakon svega, makedonski carinici su uredno vratili pasoše te im poželjeli sretan put. Njih cetverica su nastavili dalje, put Bosne i Hercegovine.


Srpski odbor za "docek"

Navecer, oko devet sati istog dana, stigli su na granicu Srbije sa Bosnom i Hercegovinom, na granicni prijelaz Kotroman, blizu Užica. Sve je bilo uredu. Carinici su obavili svoj posao i, taman kad su pomislili da su uskoro kod kuce, kao grom iz vedrog neba, docekao ih je glas policajca: "Parkirajte se sa strane!" Uslijedila je premetacina auta, nakon cega je uslijedilo dugotrajno cekanje. Došao je policajac, koji je sa sobom odveo Adnana Škalju.


- Jedan policajac, visok oko dva metra, uveo me u baraku, u kojoj se nalazilo još nekoliko carinika. Rekao mi je da sve istresem iz džepova, nakon cega me je pretresao. Krenuo je rukom prema boku, na kome su visili pištolj i lisice. Sa zebnjom sam gledao šta ce uzeti. Kad je uzeo lisice, kao da mi je pao kamen sa srca. Jedva sam cuo njegove rijeci: "Lišen si slobode!" Kroz prozor sam vidio Harisa Nezu...

Srbijanska policija ih je zadržala oko cetiri sahata, nakon cega su Škalju i Tufekcica sproveli u MUP u Užice, odnosno u Centar državne sigurnosti. Muratovica i Nezu su otjerali prema granici Bosne i Hercegovine.


- Mene su ugurali u "golfa", a Saliha u "zastavu 101". Vozili su nas natrag, u unutrašnjost Srbije. Bio je mrak, ništa mi nije bilo jasno, ni kuda idemo, niti šta ce biti s nama. Zaustavili su se pred policijskom stanicom. Vidio sam da Saliha odvode lijevo, a mene su odveli desno - prica Škaljo.

Srbijanski istražitelji su Adnana i Saliha podvrgli dugotrajnim ispitivanjima.


- Do šest ujutro ispitivali su me dvojica inspektora. Nakon prve runde ispitivanja, negdje oko tri sahata ujutru, zatražio sam da klanjam. Jedan od inspektora mi je rekao: "Ne moraš ti klanjati, tebi ce Bog oprostiti!" Drugi inspektor mi je rekao: "Ovdje ni pop nikad nije dolazio, kamoli da ti klanjaš!", pa su mi ipak dopustili - kazuje Tufekcic.

Posebno su se zanimali za Aktivnu iz Zenice


- Pitanja su se uglavnom vrtila oko mudžahida i Aktivne islamske omladine. Pitali su me koliko je bilo mudžahida Bošnjaka u odredu "El-Mudžahidin", a koliko je bilo stranih mudžahida. Insistirali su da im objasnim vezu izmedu Aktivne islamske omladine i odreda "El-Mudžahidin", kad je osnovana Aktivna, ko su njeni clanovi, ko je predsjednik Aktivne. Posebno su se interesirali za Aktivnu iz Zenice. Takoder, tražili su od mene da im kažem ko prisustvuje sastancima u Aktivnoj omladini. Na tome se prva runda ispitivanja završila. Bilo je oko šest sati ujutru. Klanjao sam sabah te sam pokušao malo otkunjati.

S obzirom da je ramazan vec poceo, pitali smo Adnana i Saliha kako su i jesu li mogli postiti?


- Jesmo, hvala Allahu, postili smo.

Tokom dana i sljedece noci Tufekcic i Škaljo su bili mirni. Srpski inspektori ih nisu uznemiravali, ali su i dalje bili pritvoreni u Policijskoj stanici u Užicu.


"Bre, možemo mi i drukcije pricati!"

U meduvremenu, Saff je doznao da su uhapšeni te smo pokušali doznati zašto su uhapšeni. Nekoliko puta smo kontaktirali MUP u Užicu, pitajuci za sudbinu ove dvojice Bošnjaka. Medutim, u razgovoru sa odgovornim licima u MUP-u u Užicu dobivali smo uvijek isti odgovor - da su, odmah nakon kraceg informativnog razgovora, pušteni na slobodu, što nije bilo istina. Pokušali smo doznati nešto više preko nekih inspektora Bošnjaka iz Sandžaka, ali su nam i oni javili da su Salih i Adnan pušteni na slobodu.


Nakon dan pauze, beogradski "bondovi" nastavljaju s ispitivanjem.

- Ponovo su pitali o Aktivnoj islamskoj omladini: kako se finansira, dolaze li pare za Aktivnu iz islamskih zemalja, koje su to humanitarne organizacije koje pomažu Aktivnu itd. Kad su završili sa time, pitali su me znam li Ebu-Maalija i da im ga opišem. Takoder su me pitali za Usamu bin-Ladina, a posebno su se interesirali za aktivnosti Islamskog centra "Kralj Fahd" u Sarajevu i ko sve organizira putovanja na hadždž - kaže nam Tufekcic.


Beogradski bondovi su Škalju podvrgli gotovo identicnom tretmanu kao i Tufekcica. Razlika je bila samo u nekim pitanjima.

- Tražili su da im opišem "vehabiju" - diže li ruke u namazu, imaju li kratke nogavice i koliku bradu nose… - kazuje Škaljo Adnan.


Zadnjeg dana ispitivanja, srbijanski inspektori su primoravali Saliha i Adnana da potpišu rješenje na kome je pisalo da su zadržani samo dvadeset cetiri sahata.

- Inspektor mi je rekao da moram potpisati rješenje o zadržavanju. Ja sam negodovao što je na rješenju pisalo da smo zadržani dvadeset cetiri sahata, jer smo mi u zatvoru proveli duplo duže. Inspektor mi je rekao: "Slušaj, bre! Možemo mi i drukcije pricati!" Nije mi preostalo ništa drugo nego da potpišem - objašnjava Škaljo. Nakon potpisivanja rješenja, srbijanska policija je dovezla Adnana i Saliha na granicni prijelaz Kotroman, gdje su ih pustili na slobodu. Prilikom rastanka jedan od inspektora koji ih je ispitivao rekao im je: "Prošlo je super! Zaradio sam placu na vama!", i otišao trljajuci ruke. Škaljo i Tufekcic su ponovo bili na slobodi. Nije im preostalo ništa drugo nego da se raduju što su na slobodi. Dokad ce ta sloboda trajati i od koga ce zavisiti, u to ovi mladici apsolutno nisu sigurni. Razlog je jednostavan - mnogo je onih koji zaraduju na njima, a onih koji bi pomogli - takvih uopce nema. I je li ikoga briga što je to tako.