CETVERICA BOŠNJAKA PODVRGNUTI TORTURI NA GRANICI U MAKEDONIJI I SRBIJI
S prvim danima ramazana ove godine, na svom putu od Makedonije do Bosne i Hercegovine, cetvericu mladih Bošnjaka, Dževada Muratovica, Harisa Nezu, Adnana Škalju i Saliha Tufekcica, makedonski i srbijanski organi sigurnosti zadržavali su, hapsili i podvrgavali višednevnim ispitivanjima.
Sredinom novembra studio "Sebil" je, u saradnji sa JVC- predstavništvom za jugoisticnu Evropu, u makedonskom glavnom gradu Skoplju organizirao kurs "Digitalna videomontaža" u trajanju od cetiri dana. Kurs je izvoden u prostorijama programerske firme "Vision", a predavac je bio Ljubco Nikolovski. Nakon uspješno obavljenog posla i pozitivnih dojmova za svog boravka u Skoplju, polaznici ovoga kursa, su krenuli nazad, u Bosnu i Hercegovinu. Medutim, pozitivni dojmovi nisu dugo trajali.
Zamolili smo ove mladice da nam ispricaju šta im se sve dogadalo tokom povratka iz Makedonije.
Otresanje o zid
- Došao je do našeg automobila i upitao: "Ko je Škaljo Adnan?" Ja sam se javio, na što mi je on naredio da podem s njim. Došli smo do neke barake, koja se nalazila iza granicnog prelaza, gdje mi je naredio da udem sam. Pokucao sam i ušao. Unutra, u baraci, sjedila su dvojica u civilu. Jedan od njih dvojice, onako pokrupan i sav žut, ustade, zgrabi me za prsa i otrese me o zid te se prodera da sjednem - navodi nam Škaljo.
- Onaj žuti, što me otresao o zid, sjedi po strani, mrko gleda i samo šuti, a ovaj drugi, inspektor, zapeo da mu kažem šta smo to mi radili kod Šiptara, koga imam i znam li ikakvog Šiptara sa Kosova, i koga imam na Sandžaku. Ja mu kažem: "Ja sam, bolan, ovdje bio zbog kompjutera. Kakvi Šiptari?!" Ali, džaba, on je uporan sa svojim pitanjima... Gledajuci u moje istrešene stvari, koje su bile ispred nas na stolu, a medu kojima se nalazio i Kur'an, inspektor je upitao što ce mi Kur'an i jesam li hafiz. Dodao je: "Što ce ti Kur'an na ovako malom putovanju? Što ce ti brada? Ti si sigurno mudžahedin!" Ja mu kažem: "Ne ja sam musliman! - prisjeca se Škaljo.
Makedonske inspektore je posebno interesiralo ima li mudžahida u Bosni i Hercegovini i gdje se nalaze kampovi za obuku.
- Kad sam ušao unutra, jedan od inspektora, sav žut, zgrabio me za prsa i otresao o zid. Odmah potom poceli su naizmjenicno da me ispituju: "Jesi li vehabija ili ahmedija?" Mnogo su me pitali o Aktivnoj islamskoj omladini. "Šta rade? Ko je voda?" Zatim: "Šta je Pezo u Aktivnoj?", itd. Pitao je i znam li da i u Makedoniji postoji Aktivna islamska omladina... - prica Nezo.
Nakon svega, makedonski carinici su uredno vratili pasoše te im poželjeli sretan put. Njih cetverica su nastavili dalje, put Bosne i Hercegovine.
Navecer, oko devet sati istog dana, stigli su na granicu Srbije sa Bosnom i Hercegovinom, na granicni prijelaz Kotroman, blizu Užica. Sve je bilo uredu. Carinici su obavili svoj posao i, taman kad su pomislili da su uskoro kod kuce, kao grom iz vedrog neba, docekao ih je glas policajca: "Parkirajte se sa strane!" Uslijedila je premetacina auta, nakon cega je uslijedilo dugotrajno cekanje. Došao je policajac, koji je sa sobom odveo Adnana Škalju.
Srbijanska policija ih je zadržala oko cetiri sahata, nakon cega su Škalju i Tufekcica sproveli u MUP u Užice, odnosno u Centar državne sigurnosti. Muratovica i Nezu su otjerali prema granici Bosne i Hercegovine.
Srbijanski istražitelji su Adnana i Saliha podvrgli dugotrajnim ispitivanjima.
Posebno su se zanimali za Aktivnu iz Zenice
S obzirom da je ramazan vec poceo, pitali smo Adnana i Saliha kako su i jesu li mogli postiti?
Tokom dana i sljedece noci Tufekcic i Škaljo su bili mirni. Srpski inspektori ih nisu uznemiravali, ali su i dalje bili pritvoreni u Policijskoj stanici u Užicu.
U meduvremenu, Saff je doznao da su uhapšeni te smo pokušali doznati zašto su uhapšeni. Nekoliko puta smo kontaktirali MUP u Užicu, pitajuci za sudbinu ove dvojice Bošnjaka. Medutim, u razgovoru sa odgovornim licima u MUP-u u Užicu dobivali smo uvijek isti odgovor - da su, odmah nakon kraceg informativnog razgovora, pušteni na slobodu, što nije bilo istina. Pokušali smo doznati nešto više preko nekih inspektora Bošnjaka iz Sandžaka, ali su nam i oni javili da su Salih i Adnan pušteni na slobodu.
- Ponovo su pitali o Aktivnoj islamskoj omladini: kako se finansira, dolaze li pare za Aktivnu iz islamskih zemalja, koje su to humanitarne organizacije koje pomažu Aktivnu itd. Kad su završili sa time, pitali su me znam li Ebu-Maalija i da im ga opišem. Takoder su me pitali za Usamu bin-Ladina, a posebno su se interesirali za aktivnosti Islamskog centra "Kralj Fahd" u Sarajevu i ko sve organizira putovanja na hadždž - kaže nam Tufekcic.
- Tražili su da im opišem "vehabiju" - diže li ruke u namazu, imaju li kratke nogavice i koliku bradu nose… - kazuje Škaljo Adnan.
- Inspektor mi je rekao da moram potpisati rješenje o zadržavanju. Ja sam negodovao što je na rješenju pisalo da smo zadržani dvadeset cetiri sahata, jer smo mi u zatvoru proveli duplo duže. Inspektor mi je rekao: "Slušaj, bre! Možemo mi i drukcije pricati!" Nije mi preostalo ništa drugo nego da potpišem - objašnjava Škaljo. Nakon potpisivanja rješenja, srbijanska policija je dovezla Adnana i Saliha na granicni prijelaz Kotroman, gdje su ih pustili na slobodu. Prilikom rastanka jedan od inspektora koji ih je ispitivao rekao im je: "Prošlo je super! Zaradio sam placu na vama!", i otišao trljajuci ruke. Škaljo i Tufekcic su ponovo bili na slobodi. Nije im preostalo ništa drugo nego da se raduju što su na slobodi. Dokad ce ta sloboda trajati i od koga ce zavisiti, u to ovi mladici apsolutno nisu sigurni. Razlog je jednostavan - mnogo je onih koji zaraduju na njima, a onih koji bi pomogli - takvih uopce nema. I je li ikoga briga što je to tako.