Allah, dž. š., iz Svoje neizmjerne milosti darovao je ljudima mubarek-dane neizmjernog dobra. U njima se dobra djela mnogostruko uvecavaju i nagraduju, a brišu loša. U njima se povecavaju stepeni vjernicima i vjernicke duše se potpuno okrecu Allahu, njihovom Gospodaru i Zaštitniku, znajuci i shvatajuci rijeci Uzvišenog: ”Spašen je onaj ko svoju dušu ocisti, a propao je onaj ko je upropasti”
Allah je omilio i olakšao ljudima ovaj ibadet radi toga što je ljudskoj duši teško ostaviti ono što je uobicajila i na što je navikla.
Propis posta
Cjelokupan islamski ummet se složio da je post u ramazanu farz (obaveza) na osnovu jasnih dokaza iz Kur’ana i sunneta. Allah, dž. š., u Kur’anu za post kaže: “O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan i onima prije vas, da biste bili bogobojazni”. U hadisu koji bilježi Buharija, Poslanik, a. s., kaže: “Islam se temelji na pet stvari…" Izmedu ostalih, spomenuo je i ramazanski post. Onaj ko pokvari post u ramazanu bez opravdana razloga, pocinio je veliki grijeh. Kaže Muhammed, a. s., govoreci o svom snu: “I kad sam se našao na vrhu brda, cuo sam jake glasove i povike. Upitao sam: 'Kakvi su ovo glasovi?' Receno mi je : 'Ovo su krici stanovnika vatre'. Zatim sam krenuo dalje i vidio sam ljude obješene za pete, a usne im rasjecene i iz njih tece krv. Upitao sam: 'Ko su ovi?' Receno mi je: 'To su oni koji su jeli i pili prije iftara' ("Sahihu tergib", 1/420).
Šejhu-l-islam ibn-Tejmije kaže: “Onaj ko ne posti u ramazanu smatrajuci to dozvoljenim, a zna da je to zabranjeno, obavezno je njegovo ubistvo, a ako mrsi uz ramazan kao griješnik koji to ne smatra dozvoljenim, u tom slucaju se kažnjava” ("Medžmu-l-fetava", 25/ 265).
Postoje mnogobrojne predaje o vrijednosti posta, kao što je sahih-predaja da je Allah, dž. š., odabrao za sebe post i da On za post nagraduje bez racuna: “Post je Moj i Ja cu za njega nagradivati” (“Fethu-l-Bari”, 1904).
Zatim, hadis o zauzimanju posta na Sudnjem danu za postaca. “Post ce reci na Sudnjem danu: ’Gospodaru, ja sam ga sprijecio od jela i pica i spolnog odnosa u toku dana, pa primi moje zauzimanje za njega’” (Ahmed, 2/147).
“Onaj ko posti jedan dan na Alalhovom putu bit ce udaljen od vatre 70 godina” (Muslim, 2/807).
Zatim, “Kad nastupi ramazan, otvore se vrata dženneta, a zatvore se vrata džehennema i šejtani bivaju okovani” (Buhari).
“Allah, dž. š., prilikom svakog iftara oslobada ljude od vatre” (Ahmed, 5/256).
U postu se kriju mnogobrojne mudrosti i koristi ciji je osnov bogobojaznost koju je Allah spomenuo u ajetu: “Da biste bili bogobojazni”. Objašnjenje ovoga se krije u tome što je - ako se duša ljudska suzdržala od onoga što joj je dozvoljeno žudeci za Allahovim zadovoljstvom i strahujuci od Njegove kazne – prece, onda, da se suzdrži od onoga što joj je Allah zabranio.
Kad postac okusi težinu gladi, onda razumije stanje siromašnih i kod njega se probudi samilost i spremnost da im pomogne kako bi utolili svoju glad, jer nije isto vidjeti okom i osjetiti to cijelim bicem. Covjek koji putuje u udobnom autu ili autobusu ne razumije težinu pješacenja dok je i sam ne osjeti.
Ramazanski post predstavlja obznanu principa islamskog jedinstva jer cijeli islamski ummet posti u jednom mjesecu.
Odgadanje sehura do zadnjeg vremena. Rekao je Allahov Poslanik, a. s.: “Ustajte na sehur jer je u sehuru bereket” (Buharija).To je blagoslovljen rucak i on simbolizira razlikovanje od židova i kršcana (koji ne ustaju na sehur).
Nakon iftara bi Resul, a. s., proucio dovu: “Zehebe zameu vebteletil uruku ve sebetel edžru inšallah” (Ebu-Davud).
“Kad neko od vas posti, neka ne govori ružne rijeci” (Buharija).
Posebno treba skrenuti pažnju na - a što upropaštava dobra djela i za sobom povlaci grijeh - besposlicenje, beskorisna sijela na kojima se nece cuti, niti nauciti ništa dobro, tracenje vremena prateci kojekakve serije na TV, sijela nakon teravih-namaza, tako da mjesec zikira, ibadeta, nocnog namaza, ucenja Kur’ana kod mnogih bude mjesec spavanja u toku dana da se ni malo ne bi osjetila glad. I, ono što je još gore od toga jest propuštanje namaza, a posebno namaza u džematu, a nakon svega toga provodenje noci u igri i zabavi.
Pametan je onaj ko jede da bi živio, a ne onaj ko živi da bi jeo, i najbolja hrana je ona koja tebi služi, a najgora ona kojoj ti služiš.
Ramazan treba biti mjesec darežljivosti u ilmu i imetku. Rekao je ibni Abas: “Muhammed, a. s., bio je najdarežljiviji covjek, a posebno je bio darežljiv u ramazanu kad bi se sretaao sa melekom Džibrilom, a Džibril mu je dolazio svake noci i poucavao ga Kur’anu”.
Rekao je Poslanik,a.s., : “ Ko pripremi iftar postacu imat ce nagradu kao i on, s tim da se od nagrade postaca ništa nece umanjiti” (Tirmizi, 3/171).