sto godina sutnje za muslimane

Hapšenje dvojice aktivista organizacije “Muslimansko bratstvo” slikovit je primjer kako medunarodni režim u BiH brani slobodu javnoga govora i izražavanja. Kako je policija poturila izmišljene clanove? Zašto javnost žmiri na ovakve postupke? Gdje su neovisni novinari? Stoji li iza svega IPTF?

Dva clana organizacije “Muslimansko bratstvo”, medu kojima i sam predsjednik Faruk Višca, uhapšeni su krajem septembra u Sarajevu. To se dogodilo dok su lijepili plakate koje je ova organizacija pustila u promet, a povod plakatiranja bili su dogadaji u Americi i njihove posljedice po Bosni i Hercegovini.

Ubijene muslimane niko i ne spominje

Organizacija “Muslimansko bratstvo” osuduje teroristicke napade od 11. septembra. Predsjednik Udruženja kaže: «Amerika ne može ugnjetavati citav svijet, a ponositi se demokratijom i stanjem ljudskih prava. Istovremeno, širom svijeta svakodnevno padaju nevine žrtve, i to ne samo muslimanske. Svi smo bili svjedoci da je - nakon onoga što se dogodilo u New Yorku, pri cemu je poginulo oko pet hiljada ljudi - citav svijet ustao na noge. Svi su stali da kažu kako je to nepravda i terorizam. Bosanski mediji informiranja propagirali su pravilio po tri minute šutnje, utakmice su prekinute, aerodromi su prekinuli svoj rad. Cak su i na ulicama ljudi stajali u znak pocasti». Navodi i to kako za izgubljene muslimanske živote nikad nisu organizirane tri minute šutnje, cak na mnogim mjestima nije bilo ni govora o tome. “Petsto hiljada osakacene djece bez roditelja živi u Afganistanu, u Iraku broj žrtava - što direktno, što indirektno - iznosi milion i po, širom Afrike od malarije umiru desetine hiljada muslimanske djece samo zato što nema ko dati jedan dolar potreban za vakcinu. Ljudi nisu u stanju izdvojiti jedan dolar koji je potreban za lijecenje te djece. To je licemjerstvo. Svi placu radi pet hiljada ljudi, a milioni žrtava se i ne spominju. To je bio motiv za nas da napravimo plakat. Nismo mogli šutiti. Više nismo mogli poginjati glavu”, kaže Faruk Višca i pojašnjava da su oni bili svjesni rizika s obzirom na na razne spletke i planove koji se kuju protiv islama.

Poslije Dejtona ubijeno 70 Bošnjaka
“Nije se moglo više šutjeti. Bilo je vrijeme da se izide pred ljude i da im se predoce cinjenice. Od kraja rata je u Bosni i Hercegovini ubijeno 70 Bošnjaaka, a da niko za to nije odgovarao. Na plakatu je pisalo: ’Zaslužuju li muslimanski životi minutu šutnje? Trebalo bi stoljece šutnje!’ To je bio dovoljan razlog za Kantonalni MUP u Sarajevu da ’energicno’ intervenira ’na licu mjesta’ i poskida plakate, koji su, inace, zalijepljeni na mjestima predvidenim za to.”

Uz plakate organizacije “Muslimansko bratstvo” nalazili su se plakati sa pornografskim sadržajem. Teplakate policajci kantonalnog MUP-a nisu odstranili. Oni nisu problematicni. Problem je, dakle, bio samo u sadržaju.

Dvadeset policajaca napada na plakate

Pola sata nakon što su zalijepljeni, plakati su nestali. Nijedan nije ostao.Inace, plakati su lijepljeni samo na podrucju Sarajeva.“Nismo znali ko to radi. Policija je došla i pred džamiju Magribiju i skinula sve plakate, cak i humanitarne…”Nakon sastanka Glavnog odbora Organizacije, krenuli su da lijepe plakate.“Presrelo nas je policijsko vozilo. Tražili su nam dokumente i dojavili kolegama da su našli koga su tražili. Pristiže dvadesetak policajaca. Dijelom su bili u civilu.”

“Hapsiti bandu!”
Sve se odvija kao po filmskom scenariju najmaracnijeg (post)komunistickog trilera s elementima horora, zastrašivanja i teroriziranja. Kao da su u pitanju ozloglašeni kriminalaci. Prvo ispitivanje “na mjestu zlocina”. To traje dugo. U toku ispitivanja policajci održavaju kontakt sa nadredenim i primaju instrukcije o daljnjem postupanju. Stiže naredba da se “banda” hapsi. Zapocinje privodenje. Sprovedeni su u Policijsku upravu opcine Centar. Ispitivanje se tu nastavlja. Glavna pitanja bila su u vezi sa finansiranjem organizacije. Inspektori su tražili imena predvodnika i vode Udruženja. Tražili su da im se kaže sa kim ovi momci održavaju veze te ko stoji iza svega toga. Traže pecat Udruženja, koje se, tada, zvalo “Islambosna” i bilo je u fazi transformiranja.

Pecat je oduzet (još nije vracen). Oduzet je i Statut Udruženja.

“Sumnjiva lica” su ispitivana do tri sata ujutro.

Sudija se nije mogao nacuditi
Ni to nije bio kraj. Bivaju – bez suda i sudenja - prebaceni u Kantnalni zatvor. Smješteni su u pojedinacne celije.

Niko ne nalazi za shodno da navede razlog hapšenja ili da im dâ ikakvo obrazloženje.

Tek su iz dnevne štampe clanovi “Muslimanskog bratstva” saznali zašto su pohapšeni.

Ministar Kantonalene policije je, prema mišljenju Faruka Višce, odgovoran za njihovo hapšenje. Naime, sud je smjesta oslobodio dvojicu optuženih smatrajuci optužnicu neosnovanom.

Sudski postupak je pokrenut kao hitan. Teretilo ih se po tacki 158. Kaznenog zakona, koji se odnosi se na širenje vjerske ili nacionalne mržnje i netrpeljivosti?!? Sudija je bio zacuden kad j cuo za šta se terete dvojica momaka.

Do podne su bili u zatvoru. Nakon toga su prebaceni su u Opcinski sud, gdje su držani u celijama.

Višca kaže:

»Ne dao Bog nikome da provede ni deset minuta u tim celijama, a kamoli dva ili tri sata, koliko smo tu proveli ja i moj prijatelj. Tu se može naci svega, od krvi, pljuvacke, do ostalih izlucevina. To su nikakvi uvjeti za ljude».

Sad ih komšije smatraju kriminalcima

Višca je, kaže, ucvrstio mišljenje da je Bosna i Hercegovina kolonija kojom raspolažu SFOR, IPTF, odnosno zapadne zemlje, oficijelno je to «medunarodna zajednica», kojoj se dodvoravaju aktuelni politicari na vlasti.

“Ovo je bio snažan atak na našu organitzaciju. Mi smo, ipak, svi mladi.” Uglavnom, to studenti koji žive kod roditelja i sve ovo im je veoma teško palo. Farukov otac nalazio se u životnoj opasnosti prouzrokovanoj ovim dogadanjima. Medutim, jedna djevojka je, dva dana nakon oslobadajuce presude, privedena radi lijepljenja istog plakata!?

Iz svoje ili iz tude glave, ali - Pecanac

Interesantno. Za vrijeme razgovora, i to u trenutku kad je naš sagovornik davao svoju ocjenu cjelokupnog dogadaja, iza susjednog stola (slasticarnica “Kup”) zacuo se cudan poziv: ’’Momci, možete li preci za moj sto? Hajde, slobodno! Trebam vam reci nešto veoma bitno!”

Nakon molbe da se diktafon iskljuci, tajanstveni sagovornik, primjetno uzrujan, prema stasu i pojavi pravi policajac, zapoceo je svoju pricu:

’’Iza ovog slucaja ne stoji SFOR ili IPTF vec iskljucivo kantonalni ministar policije Nermin Pecanac. On vam je (obraca se Faruku) sve namjestio da bi imao opravdanje pred medunarodnom zajednicom kako nešto radi i kako budno motri na vas. Taj clan zakona koji vam je pripisan - izmišljen je i zato Vas je sud glatko oslobodio. Tvoj predmet sam jucer gledao… Pecanac je, nakon dolaska na mjesto ministra, izvršio veliku cistku, ostavivši uz sebe samo one koji ce mu biti slijepo pokorni. Samo takvi mogu raditi sve što im se kaže’’.

Nakon ponovljenog pitanja jesmo li razgovor snimali i dobivenog negativnog odgovora, naš sugovornik je ustao i otišao.

Jedan od prevodilaca u IPTF-u nam je saopcio da je baš tih dana hodao Gradom sa svojim šefom i da su, nakon što su ugledali spomenute plakate, nazvali ’’nekoga’’ iz policije, uz pitanje: “Kako dopuštate da se po Sarajevu širi medunacionalna mržnja?” Doticni je, navodno, zapovijedio da se hitno pokrene istraga o autorima plakata i da se svi plakati poskidaju.

Nama ostaje dilema - ili Pecanac ili IPTF?

Naravno, bar iz naše pozicije, teško je utvrditi ko zaista stoji iza svega. Ali, ko zna? Možda i koza i rog mogu slagati.