beriz belkic

Odgovonost za sve, pa i za nanešenu štetu mora snositi država, jer SFOR nema ko da natjera

Niko nije dužan izvještavati Predsjedništvo o znacajnim dogadanjima. Zatražili smo sastanak sa gospodinom Petritschem, tako da cemo se vrlo brzo susresti sa njim i pokušati rašcistiti stanje i utvrditi pravila igre kad je rijec o ponašanju i mandatu SFOR-a i IPTF-a u odnosu na gradane i državljane Bosne i Hercegovine. Izgleda da smo, kad je rijec o partnerskom odnosu, na neki nacin, polupali loncice

Vec prvi prvom susretu s njim nestaje dojam da je Beriz Belkic, bošnjacki clan Predsjedništva Bosne i Hercegovine, preblag i isuviše suzdržan za funkciju i okruženje u kome radi. Otvoren je i žustar sugovornik. Bez mnogo fromalnosti i procedure, pristao je na razgovor. "Slobodno pitajte što god vas interesira!"

Gospodine Belkicu, namjeravate li, kao najviše pozicionirani bošnjacki funkcioner, uciniti nešto na sprjecavanju daljnje destabilizacije Bosne i Hercegovine koju provodi SFOR? Mislim na u konteskt potonjih dogadanja, hapšenja nevinih gradana i odvodenja ljudi u nepoznatom pravcu.

Belkic: Pitanje je tako koncipirano da sugerira da sam ja najviše rangirani bošnjacki funkcioner. Naravno, ja jesam Bošnjak po definiciji i clan sam Predsjedništva koje se, po ustavnom odredenju, sastoji od tri clana, i na tome se prica o nacionalnom sastavu završava. Dakle, ja jesam ono što ste rekli, s tim da možemo razgovoarati o ingerencijama Predsjednišva i njegovim stvarnim i realnim mocima, ali sam, prije svega, clan državnog vrha. Osjecam se, dakako, Bošnjakom i da, na neki nacin, predstvaljam taj narod i zastupam njegove interese. Ali, ja sam, u prvom redu, clan zajednicke državne institucije koja brani i zastupa interese svih gradana.Kad je rijec o akcijama SFOR-a i IPTF-a u BiH, ja sam javno, rekao, da tako kažem: ciknuo, da kao clan Predsjedništva, kao i druga dva clana, nemam mehanizma. Niti imamo nacina da preuzmemo na sebe punu odgovrnost za sigurnost svih gradana BiH, ukljucujuci, naravno, i Bošnjake i Srbe i Hrvate. To je iz prostog razloga što se niko ne osjeca odgovornim. Niti u Ustavu, niti u bilo kojem zakonskom aktu Federalnog MUP-a ili MUP-a RS-a se ne govori da su dužni izvještavati Predsjedništvo o znacajnim dogadanjima. Evo, danas, sam po prvi put, od federalnog MUP-a dobio jednu informaciju o borbi protiv terorizma i stanju u državi. Istina, redovno dobijam informacije od Agencije za istraživanje i dokumentaciju (AID). Mi smo zatražili sastanak sa gospodinom Petritschem, tako da cemo se vrlo brzo susresti sa njim i pokušati rašcistiti stanje i utvrditi pravila igre kada je rijec o ponašanju i mandatu SFOR-a i IPTF-a u odnosu na gradane i državljane BiH. Nažalost, moja je pozicija veoma loša sa stanovišta sigurnosti i poduzimanja nekih radnji koje bi pružile prakticnu sigurnost ljudima. Da im se ne može dogoditi da ih neka struktura može privesti bez konsultiranja organa države BiH.

Namjerno sam spomenuo da ste najviše rangirani bošnjacki politicar, jer su upravo Bošnjaci u ovoj situaciji izvukli i izvlace deblji kraj.

Belkic: Ja bih se isto ponašao da su bilo koji gradani u pitanju, tako i naturalizirani državljani. Ovo sam objašnjavao ne zbog nekakve psihološke prepreke što sam ja Bošnjak, nego zbog cinjenice da sam clan državnog organa koji se tice svih gradana. Ne želim reducirati svoju ulogu samo na Bošnjake.

Preuzimanje ovlaštenja i odgovornosti vlasti

Govorili ste o nepostojanju sigurnosne politike na nivou BiH u kontekstu posljednjih dogadanja. U isto vrijeme, Alijansa za promjene je u svojoj predizbornoj kampanji, a i poslije, govorila o zasnivanju partnerskog, a ne protektorskog odnosa sa medunarodnim faktorima u BiH. Zar posljednja dogadanja ne govore upravo suprotno?

Belkic: Izgleda da smo, kad je rijec o partnerskom odnosu, na neki nacin, polupali loncice. Ja imam osjecaj da strukture medunarodne zajednice nisu najbolje razumjele suštinu partnerkog odnosa. Najblaže receno, nisu je razumjele kako smo ga mi, ljudi iz vlasti, zamislili. Ljudi iz medunarodne zajednice, ukljucujuci i gospodina Petritscha, zamišljaju partnerski odnos tipa "susretnemo se jednom mjesecno, malo cemo se slikati i dati izjave, a onda cemo svako na svoj nacin djelovati i raditi kao i do tada". Mi smo ovih dana pokrenuli preispitivanje tog partnerskog odnosa. Napravit cemo koncept kako mi mislimo raditi u smislu tog partnerstva, ciji ce krajnji cilj biti potpuno preuzimanje i ovlaštenja i odgovornosti vlasti u BiH. Nažalost, to predizborno obecanje koje ste Vi spomenuli, koje je tacno, nije realizirano. Mi cemo to morati hitno korigirati i pokušati zaista uspostaviti partnerski odnos u punom smislu rijeci.

Ko ce preuzeti odgorvornost za štetu i strah koji su naneseni ljudima koji su se našli na udaru u akcijama SFOR-a, prvo na Ilidži, pa u Viskom i u ostalim slicnim akcijama?

Belkic: Odgovorit cu vam iskreno i bez uvijanja. Ja mislim da bi država morala preuzeti odgovornost, kao i sve normalne države kad se to dogodi. A to se može dogoditi i dogada se u svijetu.

To znaci da SFOR- nece snositi nikakvu odgovornost?

Belkic: Najvjerojatnije da nece. Po mom mišljenju, država bi to trebala pruzeti iz prostog razloga. Jer, ako nisi u stanju da osigurati da to SFOR ne uradi i ako nisi u stanju imati principe koji štite ljude, da im se to ne dogodi, mada se može dogoditi greška da se neko zadrži dan ili dva, ali ako se to cesto, kao sada, dogada, onda neko mora snositi odgovornost. Po mom mišljenju, krajnja adresa je država, bez obzira što je u ovo slucaju SFOR direktno vodio akcije. Govorim realno.

Ovom državom vršljaju agenti stranih obavještajnih službi

Ko ce SFOR natjerati da snosi odgovrnost?

Belkic: Pa da, naravno, malo ste mi i pomogli, realnost je takva. Zato kažem da je država zadnja adresa.

Ministar Bešic je prije nekoliko dana izjavio da su u BiH prisutni agenti FBI-a, koji, kako je rekao, pomažu pri istragama i borbi protiv terorizma. U tom smislu je veoma interesantan "bihacki slucaj", kad je SFOR izveo akciju “spašavanja” dvojice neidentificiranih muškaraca od naše policije, razoružavši naše policajce. Vjerovatno ste o tome obavješteni…

Belkic: Izgleda da ste Vi mnogo bolje od mene obavješteni.

Citamo novine.

Belkic: Pa i ja sam procitao u novinama, i šokiralo me je, i vrlo sam zabrinut da je moguce da se takve stvari dogadaju. Razoružavanje, pa nekakvo presvlacenje, pa bez koordinacije… Apsolutno sam protiv takvog nacina djelovanja na prostoru jedne suverene države.

Govori se da su dva neidentificirana muškarca agenti CIA-e. Je li moguce da u našoj zemlji borave i “ordiniraju” agenti stranih obavještajnih službi za koje vlast ne zna?

Belkic: Kad sve ovo covjek pogleda, apsolutno me ne bi iznenadilo da u ovoj državi, koja još uvijek 25 posto svoje granice ne pokriva, da u ovoj državi vršljaju agenti obavještajnih službi. To je, izgleda, vec i cinjenicno stanje. Vidi se to i u mjerama koje federalno ministarstvo predlaže, gdje se govori da je naophodno na jednom mjestu znati, registrirati, i iskordinirati ko to sve i za koga radi na našoj teritoriji.

Država bez mehanizama o preuzimanju odgovornosti i ovlaštenja

Spomenuo bih samo još jedan slucaj. Vec ste rekli da ne pravite razliku izmedu gradana koji su rodenjem stekli bh. državljantvo i onih naturaliziranih…

Belkic: Da, da. Ja sam legalist, da se razumijemo. Ako ova država ima zakon po kome je moguce, po odredenim pravilima, dobiti državljanstvo ove države, sama ta cinjenica mene obavezuje, i trebala bi svakog gradanina, da poštuje cinjenicu da je neko, kroz proceduru koju smo mi utvrdili, postao državljanin ove zemlje i da potpuno ima ista prava i obaveze.

Radi se o slucaju Eslama Durme. Na Dnevniku BHT-a njegov advokat je rekao da su - nakon što je sud donio odluku o oslobadanju - službenici MUP-a uhvatili Eslama Durmu na izlazu i odveli ga u nepoznatom pravcu...

Belkic: Nažalost, ja nisam pravni ekspert i nisam covjek koji je dobro informiran o svim detaljima. Ja smo mogu reci da se iskreno nadam, i zaista to želim, da se naši ljudi koji obavljaju funkcije u ministarstvima unutrašnjih poslova zaista drže kodeksa zakona, procedura, pravila, bez obzira o kome se radi. Bio bih veoma zabrnut i razocaran ako bi se dogadale neke radnje koje su mimo procedura, pa i u ovom slucaju. Valjda postoje odredene procedure i pravila i valjda oni po njima rade. Valjada su svjesni da odgovaraju za živote ljudi i prava... Ne znam detalje.

Jesu li planirane neke revizije rada u ministarstvima i rada pojedinih ministara, posebice onih unutrašljih poslova?

Belkic: Ocigledno je da se nece moci izbjeci ta situacija, da oni koji su direktno zaduženi prvi moraju biti potpuno uredeni i potpuno jasni i transparentni. Opet kažem, ja nemam poziciju te vrste, ja to pitanje mogu otvoriti politickim djelovanjem i zahtjevima kroz Alijansu da se isprovjeravaju ljudi koji rade u tim službama koje imaju ovlaštenja, daju ili ne daju odredena prava ljudima, da provode zakone itd. Dakle, niko nece biti izuzet. Ovdje se jasno pokazuje da se ovoj državi moraju dati mehanizmi koji ce moci preuzeti odgovornost i ovlaštenja. Sad nema nadzora po vertikalnoj liniji nad Federalnim ministarstvom unutrašnjih poslova. Naravno, može preko Parlamenta, ali bi dobro bilo da postoje strukture na državnom nivou koje mogu staviti van snage odredene radnje.

Nastavlja se stradanje ljudi iz AID-a

Možete li, naprimjer, narediti da se prekine neka istraga ili neko pusti iz pritvora?

Belkic: Apsolutno, ne!

Cak ni kolektivno Predsjedništvo?

Belkic: Cak ni cijelo Predsjedništvo. Za razliku od, recimo, FBI-a u SAD-u koji može jednostavno reci državnoj policiji: "Mi preuzimamo i vi se malo pomaknite". Kod nas toga nema.

Kad smo vec kod toga, šta je sa AID-om? Gdje je ta agencija u ovim dogadanjim i šta je uopce sa ovom obavještajnom službom?

Belkic: Jednom rijeci, nedopustivo rastezanje i nedopustivo bježanje od suštine problema. Još uvijek nije donešen zakon o tim sigurnosnim ili obavještajnim službama u Federaciji BiH. Na taj se zakon ceka i on je konacno izišao kao nacrt pred Vladu, a u meduvremenu - služba životari. Intenzivno radimo na osiguranju placa tim ljudima i minimuma materijalnih uvjeta za rad takve institucije. Imam stalnu komunikaciju sa direktorom i pokušavam pomoci koliko mogu sa pozicije na kojoj jesam. Ti su ljudi ni krivi ni dužni. Radi se uglavnom (95 posto) o profesionalcima, državnim službenicima, koji su legitimni, jer postoji zakon koji ih cini legitimnim, i koji su u nedopustivo dugom išcekivanju, koje je pocelo još u prethodnom mandatu Vlade Federacije. Nadam se da ce do konca ove godine zakon biti donešen, a do tada moramo riješiti pitanje finansiranja.

Radi se, dakle, opet o službi na nivou entiteta?

Belkic: Da, to je koncept koji je predložen na Vladi Federacije. Nažalost. Ispred Predsjedništva smo koncenzusom zatražili od Vijeca ministara da uradi projekt zakonskog rješenja koje bi reguliralo postojanje jedne strukture na državnom nivou sa minimumom ovlaštenja za borbu protiv meduanrodnog terorizma i osiguranja pojedinih funkcionera i sve ostalo što bi bilo u tom domenu. Dobio sam prvu verziju toga zakona i ja cu se iz petnih žila zauzeti da taj zakon ude u proceduru i bude usvojen.

Razliciti aršini borbe protiv terorizma

Vijece ministara je u svom zvanicnom stavu pozdravilo napade SAD-a na Afganistan. Interesira me vaše mišljenje o tome.

Belkic: Odmah da se razumijemo, ja to ne pozdravljam. Jer, šta znaci pozdraviti? Meni je žao što je uopce moralo doci do ovog i nadam se iskreno i apeliram da se ti udari zaista zadrže na selektivnosti, odnosno da se napadaju samo oni ciljevi za koje je dokazano da su imali veze sa teroristickim napadima. Meni je takoder žao što se nije našao drugi nacin, ali je ocigledno da pregovori nisu uspjeli.

Neposredno nakon napada na SAD-a dogodio se svojevrstan presedan. Naime, cijeli državni i entitetski vrh se prvi put susreo u kompletnom sastavu i cak koncenzusom usvojio ponudeni plan za borbu protiv terorizma. Zar nije cudno da se u zemlji u kojoj se povratnici u RS redovno teroriziraju i napadju, tek nakon napada na nama daleke Sjedinjene Države donese nekakav plan za borbu protiv terorizma? Zar nisu, recimo, banjolucka dogadanja bila preci razlog za to?

Belkic: Postoje dvije stvari. Prvo, ticalo se ovo i tice se i nas. Vidite da smo nezasluženo dovedeni na vrh liste zemalja nesigurnih, "crna tacka" i slicno. Mislim da je to stvarno nezasluženo. Druga stvar, nije potpuno tacno da državni vrh nije nikad prije reagirao. Kad ste vec spomenuli Banju Luku, ja sam, onoga dana popodne, nakon što sam uspio izbjeci blokadu, tražio vanrednu sjednicu Predsjedništva i ona je održana. Istina, bez prisustva gospodina Radišica. Istoga dana popodne uspio sam dobiti izvještaj MUP-a RS-a direktno komunikacijom sa Ivanicem. Mi smo to u zvanicnim saopcenjima nazvali terorizmom i fašizmom. Ali, generalno ste u pravu. Ovo je bila smo jedna pojedinacna inicijativa, moja, nakon što sam bio šokiran onim što sam preživio, prvo u Trebinju, pa onda i u Banjoj Luci, ali ste ipak u pravu. Predsjedništvo je iniciralo ovaj satanak i svi su se odmah odazvali, i entitetske vlade i ministri. Nažalost da se ovo tek sada dogada i nažalost da je ovim povodom. Mislim da se ovakav sastanak ne bi održao kad bi, recimo, bio razlog teška ekonomska situacija ili povratak. Dakle, u pravu ste. Nije bilo ovakvog skupa do sada.

Neki su bolje informirani od mene

Mediji informiranja su u bh. društvu sve uticajniji; jeste li Vi ikad donijeli neku odluku ili promijenili stav pod njihovim pritiskom?

Belkic: Ja osjetim uticaj, ali ne kao pritisak na sebe. Osjetim dilemu u nekim novinama o tome je li Beriz Belkic dorastao poziciji koju zauzima, komaprirajuci me sa gospodinom Izetbegovicem. Odmah da vam kažem, nemam ambicija, niti sam tako harizmatican da mogu to raditi onako kako je Izetbegovic radio i, uostalom, i ne želim to raditi na takav nacin. Ja to osjetim, procitam i covjeka to malo štrecne, osjetite se malo povrijedenim, ali nisam osjetio pritisak, mržnju ili nešto slicno.

Jeste li nekad osjetili da Vi ili neki od Vaših kolega politicara donosite odluke na osnovu informacija iz medija informiranja, a ne na osnovu informacija koje biste trebali dobijati iz institucionalnih izvora?

Belkic: Osjetio sam da su neki ljudi bolje informirani od mene.

Zato što citaju novine?

Belkic: Hm... Ne zato, nego što imaju nekakvu, drugu vrstu komuniciranja sa izvorima informiranja. Osjetim to i znam da to nije uredu.

Na kraju, još jedno pitanje, koje je nazasluženo došlo na kraj. Šta je sa tužbom BiH pred Medunarodnim sudom protiv SR Jugoslavije? Kao da se cini da ce se reci da je i ona bespotrebna?!

Belkic: Ko ce to reci? Ja svoj dio posla obavljam savjesno.

Uredu za Vaš dio, a šta je sa gospodom Križanovicem i Radišicem?

Belkic: Gospodin Križanovic je bio veoma konstruktivan u situaciji u kojom smo bili, veoma nepovoljnoj nakon što je SR Jugoslavija odlucila povuci protutužbu. Bez njega ne bih mogao imenovati izaslanika sa Sud gospodina Trnuku. Mi smo odluku donijeli preglasavanjem; Radišic je bio protiv. To pitanje smatram pitanjam casti iako imam velike poteškoce i probleme. Stvar se, u posljednje vrijeme, odvija u pozitivnom pravcu, iako se još govori o proceduralnim pitanjima i tokom naredne godine ocekujem da ce se poceti govoriti o samoj suštini tužbe.