za i protiv obilježavanja poslanikovog, s.a.v.s., rođendana

Sveobuhvatnost vjere u Svemoguceg

Svi muslimani slažu se da je proslava dana rodenja Poslanika, s.a.v.s., novina koja nije bila prisutna u periodu Poslanika, s.a.v.s., ni ashaba ni tabiina. Sehavi veli da je ta praksa ustanovljena nakon tri stoljeca.
Prvi je tu praksu uveo El-Muizzu Lidinillahi el-Fatimi, 362. h. god. u Kairu. To je trajalo dok tu praksu nije dokinuo Bedr el-Džemali, 488. h. godine u vrijeme halife el-Muste'ali Billah. Kada je vlast preuzeo njegov sin, on ponovo uvodi tu praksu 495. h. godine.

Iako je pitanje proslavljanja rodendana Poslanika, s.a.v.s., pitanje o kojem postoji podvojenost, ima priznatih ucenjaka koji su veoma strogi u kvalifikaciji ovoga djela radi bojazni za Allahovu, dž.š., vjeru. Jedan cijenjeni alim piše rad o postupcima u vezi s mevlidom - rodendanom Poslanika, s.a.v.s. On veoma žustro napada imama Sujutiju koji je dozvolio proslavu rodendana Poslanika, s.a.v.s., pa kaže: 'On želi, služeci se neistinom, opovrgnuti istinu, da nas Uzvišeni Allah sacuva!' Do te granice ide pri opisu jednog od uvaženih alima ehli's-sunne da zna neistinu i da njome opovrgava istinu koju zna. Da li je to osobina muslimana koji zna istinu, a kamoli priznatog islamskog ucenjaka da prilikom spornih pitanja koristi neistinu da bi njome opovrgao istinu?! La hawle we la kuwwete illa billahi'l-'alijji'l-'azim.

Nije potrebna takva iskljucivost jer su krajnosti pokudene. Ucenjaci su se razišli u vezi s proslavom rodendana Poslanika, s.a.v.s. Jedna grupa smatra da je to pokudena novotarija, jer je novina koju nisu cinili Vjerovjesnik, s.a.v.s., i sljedbenici poslije njega. Isto tako, to predstavlja odredivanje necega što nije odredeno a nalaze se dokazi za zabranu slicnoga. Vjerovjesnik, s.a.v.s., je zabranio odredivanje samo petka za post iako je zamjerka samo u odredivanju necega što nije odredeno. Isto se odnosi i na slavljenje mevlida - rodendana Poslanika, s.a.v.s. Narod slavi taj dan vjerujuci da ima posebnu vrijednost a što u biti nije tacno. Najblaža ocjena tog postupka sa aspekta šerijata je da je mekruh. Izdvajanje odredenih dana po vrijednosti radi cinjenja ibadeta u njima ili proslave cini se slijedenjem Kur'ana i sunneta pa makar svijet i ne bio u mogucnosti dokuciti svrhu. Medu istaknutim ucenjacima koji zabranjuju proslavu mevlida su Tadžuddin 'Umer b. Alij Luhmi Iskenderi Maliki, poznat pod nadimkom Fakihani. Napisao je djelo: El-mewrid fi'l-kelami 'ala 'ameli'l-mewlid u kojem negira proslavu mevlida smatrajuci je zabranjenom, jer za to ne nalazi uporište u Kur'anu i sunnetu. Isto stanovište imaju imam Ibn Tejmijje, Šatibi i drugi.

Drugo mišljenje dozvoljava proslavu, štaviše, smatraju to pohvalnim i potrebnim postupkom. Ebu Šame veli: 'Najbolja novina koja je uvedena u našem vremenu je ono što se cini svake godine na dan rodenja Poslanika, s.a.v.s.: udjeljivanje sadake i cinjenje drugih dobrocinstava, oblacenje lijepe odjece i iskazivanje srece. Pored dobrocinstva prema siromasima time se iskazuje i ljubav prema Poslaniku, s.a.v.s., i poštovanje kao i zahvala Uzvišenom Allahu koji je poslao Poslanika, s.a.v.s., kao milost svim svjetovima.'
Istog ubjedenja je imam Sujuti, dok imam ibn Hadžer smatra da je proslava mevlida novotarija koja sadrži dobre i loše strane. Onome ko bude radio dobra djela a klonio se loših to je bid'a hasene, u suprotnom ne. Imam ibn Hadžer uzima za dokaz rijeci Allahova Poslanika, s.a.v.s., koje je rekao jevrejima kada je došao u Medinu i zatekao ih da poste dan ašure, 10. muharrem: 'Kakav je ovo dan koji postite?' «Ovo je veliki dan», odgovorili su, «dan u kome je Allah spasio Musaa, i njegov narod a potopio faraona i njegov narod, pa ga je Musa postio u znak zahvalnosti i mi ga postimo.» 'Mi smo Musau preci od vas', rekao je Muhammed, s.a.v.s. Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., postio taj dan i naredio da se posti.'

Ako pogledamo blagodat koju je Allah, dž.š., podario svim ljudima time što je poslao Muhammeda, s.a.v.s., kao poslanika, onda je opravdana proslava. Ibn Hadžer se koristio kijasom, analogijom. Ibn Hadž u Medhalu u potrazi za dokazom da se ovaj dan izdvaja posebnim ibadetom kao nacinom iskazivanja srece radi mevlida i u znak zahvalnosti Allahu, dž.š., navodi rijeci Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji je, govoreci o pohvalnosti posta ponedjeljkom, rekao: 'To je dan u kome sam se rodio, dan u kome sam dobio prvu objavu.'
Ibn Hadž smatra da je to što Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovi sljedbenici, selef, nisu slavili ovaj dan milost Vjerovjesnika prema ummetu, jer je on izostavljao odredena djela iz bojazni da ne postanu obavezujuca njegovom ummetu. Na to ukazuje slucaj kada je Poslanik, s.a.v.s., molio Allaha da proglasi Medinu svetom: 'Allahu, Ibrahim je proglasio Mekku svetom a ja proglašavam Medinu svetom kao što je Ibrahim proglasio Mekku svetom, i još jednom poput toga.' I pored toga, Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije zabranio lov u njoj i sjecu drveca radi olakšice i milosti prema ummetu.

Možda je razlog zbog kojeg ashabi nisu proslavljali ovaj dan njhova zauzetost važnijim pitanjima: džihadom, osnivanjem islamske države, ili su proslavljali pojedinacno ili u manjim skupinama.
Ima mišljenja da je prece tugovati na taj dan nego se radovati zato što je Poslanik, s.a.v.s., preselio sa ovoga svijeta. Imam Sujuti na to veli: 'Šerijat podstice da se iskazuje zahvala na blagodatima a da se saburi i šuti kada se dogodi nedaca. Naredeno je obilježavanje akike kojom se iskazuje zahvalnost i sreca radi novorodenceta, a zabranjeno je naricanje prilikom smrti i nije naredeno klanje kurbana tim povodom, ili sl. Sve to ukazuje da je u u ovom mjesecu bolje iskazivati srecu radi rodenja Poslanika, s.a.v.s., nego tugu radi smrti Poslanika, s.a.v.s.' Ibn Redžeb veli: 'Allah i Njegov Poslanik nisu naredili da se posebno vrednuju dani u kojima su vjerovjesnici doživljavali musibete-nedace, pa kako je tek onda sa drugima mimo njih?'

Možemo dodati Sujutijinim rijecima i to da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jasno ukazao da njegova smrt predstavlja blagodat a ne nesrecu. Rekao je: 'Kada Uzvišeni Allah želi milost ummetu od svojih robova On usmrti njihova vjerovjesnika prije njih i ucini ga njihovim prethodnikom, a kada želi propast ummetu kazni ga za života vjerovjesnika pa ga uništi da on to gleda da se uvjeri u njihovu propast, nakon što su ga u laž utjerivali i odbijali mu poslušnost.'
Zadovoljit cemo se prethodno spomenutim u vezi sa dopuštenošcu slavljenja Poslanikovog, s.a.v.s., rodendana bilo pojedinacno ili u krugu porodice, a i pohvaljenost proslavljanja zbog sljedecih razloga:

1 – Obilježavanje ponedjeljka vrijednim postom, uz obrazloženje da je to zato što je Poslanik, s.a.v.s., roden u ponedjeljak.
2 – Poslanik, s.a.v.s., podsticao je da se posti jevmi-'ašura (10. muharrem) u znak zahvalnosti Allahu, dž.š., što je spasio Musaa, a.s., i njegove sljedbenike. To upucuje na podsticaj da se posti na dan rodenja Poslanika, s.a.v.s, i proslavlja taj dan putem razlicitih vidova ibadeta.
3 – Poslanik, s.a.v.s., je posebno izdvajao odredene vremenske periode pojacanim ibadetom kao što je u mjesecu ramazanu ulagao više truda nego u drugim mjesecima, a jedan od vrednijih dana je dan Poslanikova, s.a.v.s., rodenja.

Usporedbom sa definicijom novotarije koju smo izabrali, proslava Poslanikova, s.a.v.s., rodendana nije novotarija. Ta proslava ne sadrži elemente koji su potrebni da bi djelo podlijegalo pod definisanu novotariju sa bilo koje strane jer ima utemeljenje u sunnetu i drugim argumentima koji podupiru tu pojavu. A, što se tice nacina proslave i postupaka koji se tada cine, to bi trebalo biti u okvirima iskazivanja zahvale Uzvišenom Allahu ucenjem Kur'ana, prisjecanje na Poslanikovu, s.a.v.s., biografiju, udjeljivanjem sadake i oživljavanje lijepih postupaka koji pokrecu srca ka cinjenju dobrih djela, što podrazumijeva da se nece izostavljati farzovi ili previše umarati dugotrajnim bdijenjem nocu jer je cilj postizanje radosti na šerijatom dozvoljen nacin i iskazivanje zahvalnosti Uzvišenom Allahu. Razgolicavanje, otkrivanje stidnih dijelova tijela putem nedolicnog oblacenja, miješanje muškaraca i žena, raznorazne igre i teferici, sve su to pojave koje bi svakako trebalo odstraniti kada se prisjecamo Poslanikovog, s.a.v.s., rodendana.

Uzroci širenja novotarija:

1 – Veliki broj ucenjaka ne govori o novotarijama i ne objašnjava ih.
2 – Mnogi vlastodršci podržavaju novotarije a bore se protiv Allahova zakona, šerijata.
3 – Izdavaju se fetve bez adekvatnog znanja.
4 – Nepoznavanje pozicije sunneta u šerijatu i nepoznavanje razlikovanja stepena hadisa.
5 – Povodenje za onim što je nedovoljno jasno, strastima i nepoznavanje jezicke stilistike.
6 – Sami uceni ljudi cine novotarije te ih narod u tome slijedi.

Nacin zaštite od novotarija

1 – Širenje sunneta, njegovo oživljavanje i upoznavanje naroda s njim.
2 – Pridržavanje sunneta u praksi, kako u ponašanju pojedinca tako i zajednice.
3 – Ne prihvatati idžtihad od onih koji nisu na potrebnom nivou a prihvatiti ga od sposobnih.
4 – Odbacivanje pristrasnosti u mišljenju.
5 – Pridržavati se naucno utemeljenih vjerskih propisa, javnih i tajnih, a suzbijati neispravna idejna i ideološka strujanja.
6 – Sprecavati šire narodne mase da raspravljaju o vjerskim pitanjima tako što ce ih obrazovati i na lijep nacin savjetovati.
7 – Treba naredivati dobro a odvracati od zla na šerijatom propisan nacin koristeci se najljepšim metodama.