šejh je otišao, ali je ostao putokaz

Posljednji selam šejhu Ahmedu Jasinu, ocu palestinskog otpora cionistickom okupatoru

Piše: prof. dr. Jusuf Karadavi

'Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima onih koji to ocekuju – nisu ništa izmijenili.' (El-Ahzab, 23.)
Islamski pokret otpora 'Hamas', cjelokupna Palestina, te arapski i islamski ummet ovih dana oprostili su se od jednog velikana, heroja, velikog covjeka, šejha Ahmeda Jasina, koji je cio svoj život proveo u službi da'weta i džihada, zalažuci život za slobodu svoje domovine u borbi protiv cionisticke okupacije. Osnivac je pokreta 'Hamas', cija je uloga od izuzetnog znacaja u palestinskom džihadu. Godinama je robijao u zatvoru, strpljivo podnoseci sve nedace, ne gubeci nadu i samopouzdanje. Jasno je odredio svoj cilj, a to je: borba protiv okupacije svim raspoloživim snagama i izvršenje tih akcija samo unutar granica teritorije Palestine. Borio se protiv svakog uperivanja oružja u palestinska prsa, jer je krv palestinska haram, haram i haram! Taj nepokretni, paralizovani covjek uzdrmao je cionisticku tvorevinu i bio strah i trepet njihovim vojnim i politickim vodama.
Zaista se snaga ljudi ne mjeri snagom njihovih tijela, nego se mjeri snagom njihovog imana i ljudskih vrijednosti. Allah, dž.š., je o munaficima (licemjerima) kazao sljedece: 'Kada ih pogledaš njihov izgled te ushicuje.'(El-Munafikun, 4.)

Neljudski atak krvoloka na šejha Ahmeda Jasina na izlazu iz džamije te njegova i pogibija još osam osoba te nekolicina ranjenih, dogadaj je koji islamskom ummetu ocitava lekciju koju moramo dobro shvatiti i razumjeti:
1. Šejh Ahmed je, pogibijom na Allahovom putu, ostvario svoju želju, a poznato je da je molio svoga Gospodara za šehadet (smrt na Allahovom putu kao šehid). Svakako da svaki iskreni mudžahid moli da svoj život na ovom svijetu okonca kao šehid, pa da li ima ljepšeg završetka i velicanstvenijeg odlaska i preseljenja sa ovog svijeta od takvog završetka života?
Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom cuo je nekog covjeka kako govori: 'Allahu, podari mi najbolje što daješ Svojim robovima', pa mu na to rece: 'Dakle tražiš da tvoj konj bude posjecen, a tvoja krv prolivena (u džihadu).' To je najbolje što Allah, dž.š., daje Svojim robovima.

Da je Ahmed Jasin želio selamet i spas, te nastojao sacuvati svoj život, mogao se kloniti obavljanja namaza u džamiji, posebno sabah-namaza. Mogao je da mijenja mjesto boravka, ali je on ustrajao u namjeri da sve namaze obavlja u džematu, pa je na kraju ubijen nakon što je obavio svoju dužnost klanjanja farz-namaza i tako zadobio zadovoljstvo Svog Gospodara i sa Njim se susreo abdestli lica obasjanim namazom, ruku'om i sedždom. Uzvišeni Allah kaže:'On nece poništiti djela onih koji na Allahovu putu poginu. I On ce ih, sigurno, uputiti i prilike njihove poboljšati. I u Džennet ih uvesti, o kome ih je vec upoznao.' (Muhammed, 4.-6.)
I mi, uistinu, želimo i molimo našeg Gospodara da nam podari završetak koji je podario Ahmedu Jasinu.

2. Smrt šejha Ahmeda nimalo nece oslabiti otpor okupaciji i borbi za slobodu. Ona nece ugasiti plamen tog otpora, kao što maštaju i fantaziraju Šaron i copor njegovih istomišljenika u državnoj cionistickoj tvorevini. Naprotiv, svojim ocima ce vidjeti kako se ta vatra širi i pojacava, a bit ce i svjedoci da je Ahmed Jasin iza sebe ostavio ljude koji ce ustati iz razlicitih palestinskih grupacija i organizacija tražeci osvetu za smrt Ahmeda Jasina. Svaka od tih grupacija je zaprijetila Izraelu: El-Kassamove jedinice, Odredi el-Kudsa, Jedinice šehida El-Aksa, Jedinice šehida Ebu 'Ali Mustafe, borci Narodnog fronta i svi sinovi Palestine. Njih je ujedinila nevolja, pa su svi stali u jedan saff u borbi protiv krvolocnih zlocinaca. Krv šejha Ahmeda Jasina nece biti uzalud prolivena, nego ce biti vatra i prokletstvo za Izrael i njegove saveznike. 'A nasilnici ce sigurno saznati u kakvu ce se muku uvaliti.' (Eš-Šu'ara', 227.)

Izrael je probao taktiku atentata i ubistava voda otpora još davno prije, kada su u Libanu ubili Ebu Jusufa en-Nedždžara i njegove saradnike. Tu taktiku su primjenjivali i na tlu Tunisa kada su ubili Ebu Džihada i Ebu Ijada. I konacno, to su primijenili i u Palestini, kada su izvršili atentate na Jahjaa 'Ajjaša, Fethi Šekikija, Ebu 'Ali Mustafu, Salaha Šehhadu, Isma'ila Ebu Šeneba i mnoge druge, ali otpor okupaciji se nije zaustavio, niti se utišao duh džihada i borbenost mudžahida, vec se ta borba još više rasplamsala.
Kako da ne bude tako kad nas je Kur'an poducio da se musliman ne bori zbog neke osobe, makar ona bila i Allahov Poslanik, s.a.v.s., nego se bori za principe i vjeru. Stoga, kada se u Bici na Uhudu proširila vijest o pogibiji Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i kada je to unijelo strah u kosti muslimana, sišle su rijeci objave:'Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nece Allahu nimalo nauditi, a Allah ce zahvalne, sigurno, nagraditi.' (Alu 'Imran, 144.)

Allah, dž.š., im je, takoder, naveo primjer onoga što se desilo poslanicima i njihovim sljedbenicima prije njih:'A koliko je bilo vjerovjesnika uz koje su se mnogi iskreni vjernici borili (a po drugom kiraetu bili ubijeni), pa nisu klonuli zbog nevolja koje su ih na Allahovu putu snalazile, i nisu posustajali niti se predavali, a Allah izdržljive voli.' (Alu 'Imran, 146.)
Zaista je palestinski herojski narod, narod koji kada izgubi jednog heroja rodi sebi novog, i ne jednog vec više njih koji ce ga zamijeniti i ponijeti njegov bajrak koji nikada nece pasti. A istinu je rekao arapski pjesnik:
Kada umre naš prvak, ustane novi prvak.

3. Sljedeca lekcija koju moramo shvatiti jeste ta da Izrael primjenjuje metode tiranije, nasilja i oholo vlada na Zemlji bez ikakvog prava na to. Stravicni zlocini koje Izrael cini nad palestinskim narodom je za njega kao ispijanje caše vode. On danonocno cini nered na Zemlji, uništava usjeve i stoku, proliva krv, ubija nevine ljude, vrši atentate na odabrane i casne licnosti, kolje žene i djecu, uništava domove i obradivu zemlju, cupa palmina stabla i vocke, žari i pali, silom oduzima privatne posjede od njihovih vlasnika i gradi zid razdvajanja na palestinskoj zemlji. Te svakodnevne zlocine zacinio je ovaj stravicni, najteži zlocin, ubistvo nepokretnog, abdestli covjeka koji se vracao iz džamije nakon obavljenog namaza i to Šaronovim planom, njegovim direktnim uputstvima i pod njegovim nadzorom. To je ociti primjer državnog terorizma u najizrazitijem obliku.

Taj dogadaj najava je i upozorenja da dolazi kraj za tirane i on se vec približio, jer kada tiranija poraste i nasilje se uveca, to ih odvede u propast, a da to ni ne primijete: 'I kada bi zaboravili ono cime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili, a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili. I zameo bi se trag narodu koji je cinio zlo, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!' (El-En'am, 44.,45.)

4. cetvrta lekcija za nas jeste da je i Amerika odgovorna za ovaj zlocin, kao i sve zlocine koji su prethodili ovom. Izrael cini te zlocine koristeci americko oružje, americki novac, i uz americku podršku i blagoslov. Amerika ne prihvata da Izrael odgovara za svoja nedjela i snosi posljedice za njih, pa cak joj se ne smije uputiti ni kritika ili rijeci ukora i prigovora, a ako do toga ipak dode, na djelu je americki veto.
Kad bih bio sudija kojem bi bilo povjereno da sudi za ovaj zlocin i ispitiva ubice i zlocince, prvi optuženi kojeg bih pozvao bio bi predsjednik Buš, jer je on prvi podstrekac izvršenja ovog zlocina, i on je zlikovcima dao oružje, a on je, takoder, zlocinca i ubicu smatrao onima koji se samo brane.
Buš je Šarona i njegovu bandu ubica podržao dajuci saglasnost da je palestinski otpor teroristicki. Takav opis otpora (teroristicki) znaci da on zaslužuje egzekuciju i da nema nikakve kazne za onoga koji ubija navodne teroriste. Upravo takvu izjavu dao je izraelski ministar odbrane kada je kazao da je Ahmed Jasin bio od onih koji su zaslužili da budu smaknuti.
To je logika Amerike i Izraela, ili logika Buša i Šarona: Ahmed Jasin je terorista i zlikovac koji zaslužuje smrt, jer on brani svoju domovinu, zemlju i cast, svoju kucu, njivu i palmovik, svoje svetinje. Pravi jadnik i žrtva je Šaron, zlikovac i krvolocni ubica kojem 'zlobni' Palestinci ne dopuštaju da proguta sve što želi od njihovih posjeda.

5. Nema nade u ono što nazivaju mirovnim procesom i mirovnim pregovorima, jer svako ko pažljivo, nepristrasno i analiticki promatra tok dešavanja dolazi do sigurnog ubjedenja da Izrael ne želi istinski mir, pravedni i cjelokupni mir, putem kojeg ce se vratiti uzurpirana prava ljudima. On razumije samo jezik sile i snage, i govori samo jezikom vatre, a poigrava se s Palestincima i arapskim vladarima iznoseci lažna obecanja i nestvarne nade.
Praksa i iskustvo naucili su nas da ono što je silom oduzeto, samo silom se može vratiti, kao i to da je jedini izbor za Palestince pružanje otpora. Nasuprot otporu stoji sramna predaja Izraelu ciji se apetiti ne mogu utoliti, a to bi znacilo da nasuprot otporu stoji smrt kao alternativa.

6. Šesta lekcija je da se svi Palestinci moraju ujediniti; nacionalisti i islamisti, vlast (palestinska samouprava na celu sa vodom Fetha Jaserom Arefatom) i snage otpora, jer njihov zajednicki neprijatelj napada i ugrožava sve njih i nepoznanica je protiv koga ce biti uperen sljedeci napad i udarac. Možda ce sljedeca žrtva biti Jaser Arefat, ili možda neko drugi od voda. Zato, neka se svi udruže i zajednickim snagama, sa svojom bracom bore, i neka im parola bude ajet:'Zaista Allah voli one koji se na Njegovu putu bore u redovima kao da su bedem cvrsti.' (Es-Saff, 4.)

7. Sedma lekcija je da je krajnje vrijeme da se Arapi probude iz svoje opijenosti i da izadu iz pecine u kojoj su dugo vremena spavali, kako bi izvršili svoju obavezu prema svojoj braci, a time i prema sebi, jer je pitanje Palestine pitanje kompletnog ummeta. Nažalost, arapsko-izraelski sukob nije više ono što je nekad bio, nego se danas svodi na palestinsko-izraelski sukob, dok su Arapi odsutni sa scene:'A života mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.' (El-Hidžr, 72.)
Arapi su branili Palestinu 1948. god. u vrijeme dok je Konferencija arapskih zemalja napunila tri godine postojanja, kada je u rad te organizacije bilo ukljuceno samo sedam zemalja, a sada, kada se približila šezdesetoj godišnjici postojanja i broj clanica se povecao na preko dvadeset država, odrekla se svoje uloge i ustuknula, napuštajuci Palestince i ostavljajuci ih da se sami svojim prsima i rukama bore protiv najjace vojne sile na Bliskom istoku koja posjeduje ogromne zalihe oružja izuzetne razorne moci.

8. Osma lekcija odnosi se na cjelokupni islamski ummet koji je, kada se sa njegovih munara prolomio tekbir i tehlil (La ilahe illallah), prihvatio obavezu prema zemlji Isra'a i Mi'radža, zemlji na kojoj se nalazi Kudusi šerif i Mesdžidul-aksa, ciju okolinu je Allah, dž.š., ucinio blagoslovljenom (mubarek zemljom); a jasno nam je da El-Aksa nije vlasništvo samo Palestinaca i da oni nisu jedini predstavnici ummeta koji su dužni da ga brane.
Mesdžidul-aksa je davno prije okupiran od strane krštaša i ostao je zarobljen u njihovim rukama oko devedeset godina, a oni koji su pojurili da mu priteknu u pomoc i pomognu svojim ucešcem u njegovom oslobadanju bili su muslimani razlicitog porijekla i boje kože poput: Turcina 'Imadud-dina Zinkija i njegovog sina Nurud-dina Mahmuda, kao i njegovog ucenika Kurda Salahud-dina Ejjubije, Turcina Memluka Zahira Ruknud-dina Bejbersa i drugih. A: 'Muslimani su jedan ummet, i najslabiji od njih se bori uz ostale, a svi oni su kao jedan protiv ostalih.' Islam im je naredio i propisao da budu solidarni i složni, kako bi oslobodili zemlju islama i svetinje islama, i ustrajali u njihovoj odbrani.

Pogibija šejha Ahmeda Jasina je, zaista, upozorenje svim sljedbenicima ummeta da se svi cvrto prihvate za Allahovo uže i da se ne razjedinjuju i da poslušaju svoj unutarnji glas, da šalju protestna pisma i organiziraju okupljanja i mitinge, da šejhu klanjaju džennazu namaz u odsutnosti.
Pozivamo sve Arape i muslimane da daju bezrezervnu podršku svojoj braci u Palestini i pomognu im na bilo koji nacin što ce im omoguciti da se odbrane i da prežive. Haram je svakom Arapu i muslimanu da pune hranom svoje stomake i mirno spavaju, dok njihova braca ne mogu naci hranu kojom ce utoliti svoju glad.
Cionisti i njihovi americki saveznici su željeli da prekinu sve puteve dotoka minimalnih sredstava koja su stizala do naše palestinske brace, a na nama je da im pomrsimo njihove planove i uništimo njihove spletke, i dostavimo do naše brace ono što ce im pomoci da opstanu i bore se.

9. Deveta i posljednja lekcija odnosi se na sve slobodne i casne ljude širom svijeta, milione onih koji su izašli na ulice demonstrirajuci i osudujuci rat u Iraku, prkoseci Americi i njezinim saveznicima. Od tih casnih i poštenih ljudi traži se da obznane svoj gnjev zbog stravicnih cionistickih zlocina i zlodjela koji se danonocno sprovode nad Palestincima i uništavaju sve što stignu, a posljednji monstruozni zlocin u tom nizu je nemilosrdno ubistvo nepokretnog starca na njegovoj stolici.
Mi takoder pozivamo sve medunarodne institucije i organizacije u svijetu, sa Vijecem sigurnosti na celu, da izvrše svoju obavezu u smislu primjene medunarodnog zakona prema cionistima koji odbacuju sve zakone, moralne principe, obicaje i vrijednosti uspostavljene medunarodnim zakonima, rezolucijama i ugovorima.
I, na kraju, porucujemo cionistima: Pocinili ste nedjelo koje vam niko nece oprostiti, a u tome je za nas radosna vijest, a za vas propast i uništenje. Možda je u nanesenoj šteti naša korist. Nasilnika ocekuje kazna. Nakon današnjeg dana neminovno dolazi sutrašnji dan, a on je za onoga koji ga ocekuje veoma blizu. Allah, dž.š., zaista, ostavlja nasilnika do odredenog roka, pa kada on dode ne može mu umaci:'Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava sela i gradove koji su nasilje cinili. Kažnjavanje Njegovo je bolno i strašno.' (Hud, 102.)