POSJETITE KURAN.BA
 
 

nobelovac od iraka

Ismet Hadziahmetovic | Novi Horizonti br/str. 55

Krivogledište


U svijetu kakav jeste nije nikakvo cudo da se americki predsjednik Buš kandidira za Nobelovu nagradu za mir, da Alija Izetbegovic ne može dobiti ulicu u glavnom gradu svoje države, da general Morion može ustvrditi kako su Bošnjaci odgovorni za genocid u Srebrenici, da se iz manjeg bh. entiteta ne može naci covjek ciste prošlosti za obavljanje znacajnih državnih funkcija, da se za stanje u Palestini optužuje Arafat… Takav svijet gradi vlastitu propast, samo je pitanje vremena i štete koja ce nastati njegovim krahom.

U Bosni i Hercegovini licna i imovinska sigurnost gradana nije ništa bolja negoli je bila u toku agresije na ovu zemlju. Ako razlike ima, onda se ona može tražiti jedino u tome ko gradi i provodi opcu nesigurnost, ko nasrce na imovinu i živote ljudi, cini li se to organizirano - iz centara moci, ili to cine pojedinci koji su se oteli kontroli. Prateci zbivanja, covjek ne može da se otme utisku kako je kriminal mnogo organiziraniji, kako ima pravila ponašanja, jasne ciljeve i namjere, kao i cvrsto utvrdene planove, metode i instrumente ostvarivanja ciljeva negoli je to slucaj s državom i njenim institucijama koje bi trebalo da se bore protiv kriminala. Posljednje ubistvo u Sarajevu, usred bijela dana, pokazuje da je kriminal zanemario entitetske, državne i sve druge granice, kako njegovi protagonisti nisu puki banditi, pljackaši i ubice nego ljudi koji sa najviših nivoa, koristeci svoje pozicije, tek vuku konce na kojima igraju lutke bandita i ubica. Izvršioci naloga su vidljivi akteri obracuna velikih bosova koji ostaju skriveni u udobnosti svojih vila, ušuškani i osigurani tjelesnim gardama, zaokupljeni državnim i medudržavnim poslovima od kojih naši ''narodi i narodnosti'' imaju ogromnu korist, samo što to još ne vide.


Naravno da se postavlja pitanje da li je ovako morbidna teza uopce opravdana, a ako jeste, kako je došlo do takvoga stanja a da nismo ni primijetili kako smo se uvalili u glib iz kojeg je vadenje jednako opasno kao i ostanak u njemu? Moguce, jer se za posljednjih petnaestak godina u ovoj zemlji izmijenjao i Kurta i Murta, i Anto i Panto, jašuci narod a da narod nije ni znao da se jahaci mijenjaju jer mu je samar uvijek isti. Da je sve ostalo na domacem radu i domacim jahacima, narod bi se nekako i dosjetio, ali otkako su došli sofisticirani jahaci apokalipse iz svijeta, narodu je preostalo samo da bude jahan. Ti sofisticirani jahaci naucili su odavna kako se svaki narod može potlaciti ako se primijeni dovoljno sile i ispiranja mozga, oni to cine u svojim zemljama i na medunarodnom planu - jednako. Obraz, demokracija, ljudska prava, istina i pravda - sve su to nepoznanice onima koji neprekidno ispiraju usta govorom o tim vrijednostima.

Vitez od Iraka, Afganistana i Palestine

Izborna godina u SAD se zahuktava. Dok se jedni bore za kandidaturu, dotle se aktuelni predsjednik bori da dokaže kako svaki kandidat treba i da ostane samo kandidat, jer boljeg od njega niti je bilo niti ce kad biti. Prosjecan Amerikanac, glasac koji svojim glasom treba da doprinese njegovom ponovnom izboru, je, ustvari, covjek ispranog mozga koji ne vidi ništa osim onoga što mu predsjednikova administracija servira. Prisjecajuci se vremena komunisticke dominacije u istocnoj Evropi, pa i kod nas, covjek se zgrozi nad stepenom moguce ideologizacije licnosti i pocesto se upita kako je uopce bilo moguce da se covjek do te mjere podredi sistemu i bude poslušan više i nego se to traži od njega. Onaj ko to ne može da shvati treba da pogleda kako se ponaša vecina covjecanstva danas dok gleda u SAD kao božansku tvorevinu, a u njenog predsjednika kao, neuzubillah, direktnog Božijeg izaslanika. Da li je moguce da ljudi zaista ne vide pravo lice ove države i njenog predsjednika? Jeste!

Da nije tako, valjda bi se negdje u svijetu cuo prosvjed protiv kandidature Buša za Nobelovu nagradu za mir. Ili se radi o stalnom ponavljanju, pa cak i žrtva više voli svoga dželata nego spasioca. Jasno je da Amerikanac ne vidi ili nece da vidi istinu jer mu njegov život stvarnost cini drugacijom ili bar prihvatljivom. Zašto bi bijeli Amerikanac reagirao kad Buš u Irak šalje crne i ostale obojene vojnike, i tek ponekog bijelog iz reda slovenskih i slicnih nebitnih naroda koji su tek prva ili druga generacija. Njima rat dobro dode kao ''procišcenje nacije''. Rasisticka Amerika nece prepoznati ono što cini, nego ce i to prikazati kao davanje šanse svima da u zemlji velikog sna ostvare svoj san.
Sa druge strane stoji ostatak svijeta koji nema ništa protiv da se Bušu da Nobelova nagrada za mir, iako je sa zemljom sravnio Afganistan iz samo njemu znanih razloga. Iako je sa zemljom sravnio Irak i još ga ravna pod izlikom da je ta zemlja raspolagala oružjem za masovno uništavanje. Ništa zato što dokazi nikada nisu nadeni, cilj je ostvaren, rat zapocet i Irak uništen. To što svakodnevno u Iraku ginu ljudi - nikoga nije briga. Uostalom, ginu Iracani i obojeni Ameri, a tako i treba.

Bušu treba dati Nobelovu nagradu i zato što je vec mogao napasti Siriju a nije, što je mogao napasti Iran a nije, što je mogao napasti citav svijet - a nije. Nobelovu nagradu mu treba dati svaki put kad pomisli da negdje izazove rat pa se predomisli. Treba mu je dati i kad Arafata optuži za terorizam a Šarona - Hitlera pohvali za mirovna nastojanja. Svaki put kad pogine jedan Palestinac Bušu treba dati nagradu za mir, svaki put kad se izraelska ograda razdvajanja pomakne za metar dalje, i tako redom. U svakom slucaju ne bi ga trebalo ostaviti samog nego bi nagradu trebalo da dijeli sa Šaronom, Miloševicem, Karadžicem i Mladicem. Zasluge su im iste; pitanje je samo sa koje se strane gleda. Tako bi im trebalo dati i zvanja vitezova, pa bi Buš mogao biti vitez od Iraka, Šaron vitez od Palestine a Miloševic i klapa vitezovi od Bosne. Tamo gdje se krv lije, tamo se i dobijaju titule. Tako je još od Lorensa od Arabije, pa zašto da se ne nastavi.

A Aliji ni ulice

U svijetu kakav jeste nije nikakvo cudo da se americki predsjednik Buš kandidira za Nobelovu nagradu za mir, da Alija Izetbegovic ne može dobiti ulicu u glavnom gradu svoje države, da general Morion može ustvrditi kako su Bošnjaci odgovorni za genocid u Srebrenici, da se iz manjeg bh. entiteta ne može naci covjek ciste prošlosti za obavljanje znacajnih državnih funkcija, da se za stanje u Palestini optužuje Arafat… Takav svijet gradi vlastitu propast, samo je pitanje vremena i štete koja ce nastati njegovim krahom. No, pitanje je imamo li prava mirno cekati da se sve ''dovede na svoje mjesto'' ili smo dužni ponešto i sami uciniti kako bi se to desilo. Nedavno mi jedan prijatelj rece kako ništa ne možemo uciniti jer smo svu moc koju smo imali predali u ruke onih koji ne znaju šta ce sa njom. Možda je i u pravu!?

Politicki lobiji koji su pokrenuli inicijativu da se Titovoj ulici u Sarajevu da ime Alije Izetbegovica oni su koji su sve u politici radili prerano ili prekasno, nikad ne osjetivši pravi trenutak. Tako je i sa ulicom. Niti znaju izabrati vrijeme ni mjesto, a pogotovo nacin na koji ce nešto uraditi, pa se onda cude kako im inicijativa ne može da prode.
Zato znaju dogovoriti da im na mjesto ministra odbrane prode covjek, blago receno, sumnjive ratne prošlosti, pa kad drugi dignu dreku, onda se prave da nisu znali. Najednom najavljuju kako ce od kriminalaca uzeti tristo miliona maraka, koje im nedostaju u budžetu, a do jucer za te pare nisu ni znali kao ni za one koji ih kradu. Bit ce, ipak, da su znali i za pare i za one koji ih kradu. Kako bi, inace, sa takvom tacnošcu najavili da ce ih sada uzeti. Zašto nisu ništa ucinili ranije, to samo oni znaju. Uz to, uzimanje para od kriminalaca najavljuju potpuno javno, pa sad ''naivni'' kriminalci imaju vremena da se pripreme i pare sakriju. Kad im i to ne uspije, opet ce neko drugi biti kriv. Tako ce još jedan dobar potez, u izbornoj godini, na kraju ispasti pravi pacerski, ali ce do tada izbori biti gotovi a i biraci, svakako.


Tako su reagirali i na Moriona, za kojeg je butum Bosna znala kakav je a njima je trebalo da izade pred Haški sud pa da onda vide o kome se radi. Tek sad su sjetili da je kriv i za smrt Hakije Turajlica i hiljada ostalih Bošnjaka. Sjetili se i - nikom ništa. Ni sad ga nece proglasiti personom non grata. Malo ce se cuditi njegovim istupima i stavovima i ništa više. Poslušni daci ce i dalje ici kod cika Hejsa, Bikrofta i Ešdauna da im kažu kako su dobro uradili domacu zadacu, kako su iskrcmili Bosnu i Hercegovinu ili su samo ulovili fazana.
Za to vrijeme mecke igraju u bosanskim avlijama.