islam je najbolja brana od bolesti ovisnosti

Alkohol, duhan i droga – pošasti savremenog doba

Govoriti, pisati i aktualizitrati ovu problematiku obaveza je citavog društva.Tema je doista aktualna i zaslužuje svu našu pažnju. Ako bismo njenu važnost komparirali sa drugim temama koje se obraduju i razglabaju, onda bi trebalo sukladno tome, da ona bude stalno na dnevnom redu specijalistickih rasprava, okruglih stolova, tribina, predavanja; da joj pažnju posvecuju mediji, TV, radio, novine, casopisi itd. I doista bi trebao širok dijapazon licnosti, specijalista, pametnih, trezvenih ljudi, da uzmu ucešca u elaboraciji predmetne teme i ponude moguca rješenja u borbi protiv ovisnosti pušenja, alkohola i droge zbog užasnog, razornog djelovanja ovih bolesti na covjeka pojedinca, porodicu i društvo.

Zar svi ne bivamo zateceni, pogodeni, frapirani kada nam neko iz porodice, blizak i drag kao što je dijete, roditelj, žena, muž i sl. mora, recimo, na operaciju pluca koja su stradala od karcinoma uzrokovanog dugogodišnjim pušenjem? Kad nam se to desi, onda ne žalimo truda, novaca, dajemo i vlastitu krv samo da bismo ublažili posljedice svega toga, a oboljeli, ipak, više nikada ne može osjetiti slast i udahnuti punim plucima proljetni, svježi, sabahski zrak. Živi sa odstranjenim dijelom pluca i diše “na kašicicu” do skore smrti. Umire, a ne može umrijeti.

Slicno je i sa ovisnikom od alkohola koji je pravi teret porodici i društvenoj okolini. U krajnjoj fazi ovisnosti on dolazi u stadij „delirijum tremensa” (alkoholno ludilo) kada jadnik kida i trga svoju odjecu halucinirajuci jer mu je poremecena i raspolucena psiha, umišljajuci da po njemu gmižu miševi koje treba strgnuti i zbaciti sa sebe. I, to nije najgore, jer se može desiti da pod djelovanjem alkohola još i ubije koga, zgazi autom, uzrokuje saobracajni udes i sl.

Ovisnost i uživanje droge je, opet, prica za sebe. Ono što može uraditi uživalac i ovisnik o drogi nekada ne podliježe mogucnosti racionalne percepcije. Prije nekoliko godina sredstva javnog informisanja („Ljiljan” i drugi) prenijela su nevjerovatan slucaj koji se desio u Americi.

Policijski porucnik Gray zatekao je osamnaestogodišnju Kerol Meterd u njezinom stanu kako u transu izazvanom uzimanjem droge LSD-a gola pleše i izvodi ritualne pokrete držeci u ruci srce svog dvogodišnjeg sina kojeg je ubila i rasporila turpijicom za nokte. Sa njom, oslonjeni po okolnim zidovima sobe nalazili su se i njezini pajdaši, takoder pod dejstvom droge, tupo zureci i prisustvujuci tom amoralnom, paklenom cinu pri cijem se spomenu normalan covjek naježi i ne može ostati ravnodušan, a šta bi tek bilo kada bi se to desilo njemu, ili njegovoj porodici, rodacima prijateljima itd. Dakle, to su, doista, izuzetno opasne ovisnosti i bolesti kojima treba posvetiti dužnu pažnju i ucestvovati u borbi protiv njih. Nadam se da i ovaj prilog nece biti samo u funkciji slijepog slijedenja prakse koja se dešava na Zapadu. Naime, tamo se razglaba, govori i raspravlja o štetnosti i pogubnosti droge, održavaju se naucni skupovi, angažuje televizija i mediji, stavljaju u službu borbe protiv tih pošasti, otvaraju se medicinski centri za lijecenje i borbu protiv ovisnosti, i, naizgled, cini mnogo u borbi protiv tih zala upravo zbog alarmantnih ubitacnih posljedica po društvo koje izaziva ovisnost o drogi. Medutim, uspjesi su slabi, zlo i dalje postoji, a broj žrtava tog zla se ne smanjuje, jer se ne djeluju dovoljno preventivno, a snaga, sredstva i vrijeme gube se na pokušajima rješavanja posljedica.
Zato se iskreno nadam da i akcija koju je pokrenula Islamska zajednica ovoga ramazana nije samo formalno oponašanje Zapada i trend, nego dobra prilika za pocetak hvatanja u koštac sa navedenim bolestima i ovisnostima u našoj sredini.

Prije svega, da se preventivno djeluje i upotrijebe sva sredstva i mogucnosti u borbi protiv tog zla.
Zato bi trebalo inicirati i donošenje potrebne pravne regulative, zabrana i sankcija, koje bi tretirale ovu problematiku u našem društvu, do objave rata svim tim pošastima u medijima, javnom mnijenju itd, što bi bio prakticni korak u najavljenoj borbi.

Šta bi to ustvari predstavljalo? Šta bi pretpostavljalo i šta bi to znacilo?

Znacilo bi da se cigarete, alkohol, droga i sve što vodi ovisnosti proglasi zlom, neprijateljem društva, okarekteriše i svede na nešto što je progonjeno, mrsko, ružno, ogavno, što izaziva javnu averziju i neprihvatanje, što biva napadano i osudivano sa svih strana, i što, jednostavno, nema pravo gradanstva i egzistiranja medu nama. Da to ideološki, smisleno, napadnemo upotrebljavajuci i umjetnost filma, crtanog filma i TV-ea kao jako, inteligentno prefinjeno i efikasno sredstvo za diskvalikaciju i eliminisanje tih zala. Kako se samo efikasno kroz dobro filmovanu storiju može iskoristiti, recimo, spomenuti slucaj Kerol Meterd za sotonizaciju droge…

Ako tako postupimo, ima nade da dobijemo rat protiv tih zala. Ali, borba protiv požara recimo, ne može biti efikasna ako zajedno budu vatra i benzin. Tu je samo pitanje trenutka kada ce buknuti požar. Isto tako, ako ova zla budu imala svoje gradansko pravo u smislu slobodne proizvodnje, slobodne distribucije i prodaje, pravo na reklamu i promidžbu, ako budu dostupna na svakom mjestu, budu oslobodena teških ekonomski neizdržljivih poreza i taksa, raznih administrativnih pritisaka i sl. onda je bez prakticnog efekta samo verbalna i djelimicna borba protiv toga, jer su to varljiva trenutna uživanja koja ce uvijek imati svojih razocaranih i na razne nacine frustriranih sljedbenika i klijenata.

S druge strane, takoder, nece biti uspjeha u borbi protiv ovisnosti ako se na taj problem bude gledalo parcijalno, samo s ekonomskog aspekta i zarade, zanemarujuci popratne negativne pojave i štete koje dugorocno odnose i gutaju sve moguce zarade od toga. Doduše, za pojedince koji ne prezaju da zarade na nedozvoljen nacin to je šansa za basnoslovnu zaradu. Konacno, droga je skuplja od zlata, a masom i težinom lakša, što je kandidira i kao platežno sredstvo.

Citav život ljudskog roda je jedan vid borbe izmedu dobra i zla. Protiv zla se može najefikasnije boriti vjerom. Sve božanske, nebeske religije i vjerozakoni su imali za cilj naredivanje dobra a zabranu zla. Ljudski sistemi i zakoni nisu dovoljno efikasni u borbi sa spomenutim bolestima i ovisnostima zato što nemaju kategoricku i neizbježnu mogucnost dovodenja prestupnika pred lice zakona jer se može sakriti, pobjeci, ili jednostavno biti nedostupan pravdi i ljudskim sudovima. Tako mnogi zlikovci i prestupnici izbjegnu i ne odgovaraju za svoje prestupe pred ljudskim zakonima i sistemima. To izbjegavanje i mogucnost da se izbjegne fizicka kazna mnoge stimuliše na prestup i griješenje.

Vozaci u saobracaju nece uciniti saobracajni prekršaj u slucaju kad dobiju signalizaciju od vozaca sa suprotne strane o postojanju saobracajne kontrole. Inace, ako su sigurni da toga nema, onda u velikoj vecini slucajeva to cine. Zbog te logike ljudski sistemi i zakoni nisu dovoljno efikasni u borbi protiv navedenih zala.
Medutim, u slucaju vjerozakona, postoji ovodunjalucka i onodunjalucka sankcija. I po tome, prestupnik ce, neizbježno, odgovarati za svoje grijehe. Svijest o tome kod vjernika izvire iz istine da smo u svakoj situciji nadzirani od našeg Gospodara. Vjernik se ne usuduje na prekršaj, jer mu uvijek dolazi upozorenje stalnog nadzora, ekvivalentno upozorenju koje daju vozaci svojim kolegama kada primijete saobracajnu kontrolu.
Poslanik, s.a.v.s., nas poucava i obavještava o stepenima i nivoima vjere od kojih je najviši:
„…da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, pa iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”
Dakle, sankcija, ili odgovornost je, sa vjerskog aspekta, u krajnjoj konsekvenci sigurna i izvjesna, neizbježna i kategoricka, pa ako se izbjegne na ovome, nece na buducem svijetu kada Svemoguci i Sveznajuci bude svodio racune.

U tom segmentu vjerozakon biva efikasniji u borbi protiv zla od ljudskih zakona i sistema. To se i historijski da lahko potvrditi i dokazati komparirajuci pokušaj zakonske zabrane proizvodnje i prodaje alkoholnih pica u slucaju nekih bogatih zapadnih zemalja i zabrane alkohola u islamskom pravu.

Naime, „Prohibicija (lat. prohibitio: zabrana), zakonom je odredena zabrana proizvodnje i prodaje alkoholnih pica. Prvi put je uvedena u nekim Saveznim Americkim Državama u XIX stoljecu. Kada je na osnovu 18. ustavnog amandmana prohibicija u januaru 1920. uvedena na cijelom teritoriju SAD vec su je 33 savezne države provodile na svojim podrucjima. Medutim, broj protivnika prohibicije osobito je porastao kada je postalo ocito da se zakon izigrava ilegalnom trgovinom i potajnim tocenjem alkohola, te krijumcarenjem, što su radili tzv. bootleggeri.
U decembru 1933, na temelju 21. ustavnog amandmana prohibicija u SAD-u je ukinuta. Pokušaj provodenja prohibicije u nekim skandinavskim zemljama (Finska, Norveška), takoder, nije uspio. Cak i zakonsko ogranicenje prodaje alkoholnih pica gradanima u Švedskoj ukinuto je 1955.”
Dakle, zvanicna zakonska zabrana alkohola u SAD-u uspjela se održati samo trinaest godina i u tom periodu alkohol je, ipak, tocen makar ilegalno, a proizvodnja i distribucija bili su preneseni u druge, skrivene objekte i nisu ni prestajali.

Nasuprot toga, u islamu postoji postupna zabrana alkohola, koja, kada je alkohol, konacno, kategoricki zabranjen, nikada više nije bila odobrena u periodu od 14 vjekova. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., došlo je do potpunog iskorjenjivanja proizvodnje i distribucije alkohola u islamskoj državi. Ashabima se dešavalo da prvi put cuju ajet o zabrani alkohola u situaciji kada ga koriste. Nisu govorili: Bice mi ovo zadnja caša pa više necu piti, nego su je skidali nepopijenu sa usana potcinjavajuci se naredbi Uzvišenog. I ne samo to, nego nisu rekli, “ostatak cemo prodati nemuslimanima”, nego su zalihe samoinicijativno prosuli, a posude i burad za cuvanje alkohola porazbijali i uništili.

Zašto najmocnija svjetska sila, sa najmocnijim državnim aparatom i izvršnom vlašcu, nije uspjela u pokušaju da iskorijeni alkohol - uprkos uvodenja prohibicije i osnivanja posebno obucenih specijalistickih policijskih odreda koji su se trebali fizicki obracunati s proizvodacima i distributerima alkohola, u ciju slavu su poslije snimani filmovi o “nesalomljivim” Eliota Nesa - uz sve zakonske i tehnicke mogucnosti i snagu sistema, a Poslanik, s.a.v.s. je to uspio u islamskoj državi i bez odreda nesalomljivih i Eliota Nesa!?
To je upravo zbog naravi šerijatskog, božanskog zakonodavstva, koje se odlikuje nad ljudskim.
Zato, gledajuci sa vjerskog aspekta, razracunati se s tim bolestima može samo kategorickom, beskompromisnom preventivnom zabranom i sankcijom u slucaju njenog kršenja.
Allah, dž.š., kaže:

O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo. Klonite se toga, ako želite biti spašeni.
Mnogi uopce nisu svjesni ovodunjaluckih univerzalnih vrijednosti vjere koje se mogu koristiti u raznim društvenim sistemima i sredinama. Pa, i u sredini kakva je naša. Nema jace preventive ili jace odbrambene barijere od vjere, pred najezdom raznih vrsta bolesti ovisnosti koje se javljaju kao rezultat raspojasanog, neodgovornog, neracionalnog uživanja.

Ukoliko želimo što manje društvenih bolesti, radimo što više na praktikovanju i promovisanju vjere i njenih vrijednosti u društvu, jer je to u proporcionalnoj korelacijskoj vezi.
Nemojmo postavljati odbrambene linije protiv zala ovisnosti na samoj liniji-bojišnici, nego ih pomjerimo daleko ispred. Odgajajmo malu djecu u vjeri dok su još u vrticu, ili osnovnoj školi, da se naviknu na poštivanje i postojanje vrhovnog autoriteta - Uzvišenog Allaha, dž.š. Iz tog poštovanja radace se i poštovanje prema roditelju, starijem, odgojitelju, ucitelju. Ne ostavljajmo to za srednju školu i fakultet, jer tada vec može biti kasno, pošto je to prva linija konfrontacije gdje se borba vodi prsa u prsa. A kad neprijatelj dode dotle, onda je borba i teška, i neizvjesna, i mora imati velike žrtve.
Društvo koje se drži vjere sigurno ima šansu da ne bude zaraženo virusom bolesti ovisnosti. U vezi s tim interesantna je konstatacija o kolektivnoj moralnosti muslimana koju je izrekao nekadašnji bihacki ucitelj, katolik Anton Hangi, pisac knjige o životu i obicajima muslimana objavljenoj 1900. godine. U toj knjizi on navodi:
„Što moramo kod naših Muslimana osobito istaknuti i pohvaliti, jest to da kod njih preljuba nema, niti ima slucajeva da bi muškarac sa ženom u divljem braku živio. Ja ne znam ni za jedan slucaj da je Muslimanka rodila nezakonito dijete. Ta tu bi kamenovali. Zaista krasno!”

Dakle, Hangi je ushicen i oduševljen moralnošcu muslimana. Uciteljevao je od Bihaca i Banja Luke do Sarajeva i ne zna ni za jedan slucaj divljeg braka kod muslimana ili da žena muslimanka rodi vanbracno dijete.
Naravno da je takva moralnost muslimana uzrokovana vjerom i držanjem do vjerskih postulata. Istu ili slicnu ulogu vjera može odigrati i u borbi protiv ovisnosti od pušenja, uživanja alkohola, droge i drugih poroka.
Molim Uzvišenog Gospodara da nas i našu djecu, naš narod i našu omladinu zakloni i zaštiti od poroka i ovisnosti pušenja, alkohola, droge i svih drugih znanih i neznanih nevaljalština, da ne dozvoli da medu nama bude onih koji ce svoje organe morati ostavljati na operacionim stolovima zbog strasti pušenja, niti onih koji ce sa sebe kidati i zbacivati nevidljive miševe, ustvari nepostojece fikcije koje se odražavaju u alkoholom razorenoj bolesnoj psihi, niti onih koji raznim turpijicama i drugim slicnim alatkama, dok su pod dejstvom droge, ubijaju svoju djecu… Gospodaru, zaštiti nas od tih zala. Amin!