siže šerijatskopravnog aspekta mjeseca ramazana
Muharem Stulanovic | Novi Horizonti br/str. 51Post mjeseca ramazana propisan je kur’anskim i hadiskim normama, te konsenzusom islamskog ummeta. U Kur’anu se kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”
Propis obaveze posta došao je, po konsenzusu, godinu i po nakon naredbe o promjeni kible od Mesdžidul-Aksa’a prema Kabi, desetog ša’bana druge godine po hidžri. Allahov Poslanik, s.a.v.s, postio je devet ramazana prije nego što je preminuo.
Post u pravnom smislu znaci:
Svjesno suzdržavanje (sa nijetom) od svega što kvari post danju od pojave zore do zalaska sunca. Odnosno, to je aktivno apstiniranje postaca s odredenim uvjetima (da je musliman, mentalno zdrav, ako se radi o žensku da nije u stanju cekanja nakon poroda ili da nije u menstrualnom ciklusu) od dvije vrste želja ciji izvor su stomak i spolni organ, sustežuci se spolnog odnosa ili da bilo što ude na usta u probavni trakt odredeno vrijeme (od zore do zalaska sunca) sa nijjetom, tj. ciljano pod punom autonomijom volje kako bi napravio distinkciju izmedu obredoslovlja (ibadet) i obicajnog ponašanja (adet).
Vrijednost ramazana i posta
Pravni propisi o mjesecu ramazanu i postu mjeseca ramazana, tematika je na koju su napisane biblioteke knjiga pravno-fikhskog karaktera. Da ne bismo otišli isuviše u širinu kod obradivanja ove teme, fokusirat cemo se samo na neke specificnosti koje su spomenute u tradicionalnim šerijatskim izvorima.
Kur’an kaže: „U mjesecu ramazanu objavljen je Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”
Taberani bilježi od Abdullaha b. Mes’uda: „Odabrani mjesec je mjesec ramazan, a odabrani dan je dan džume (petak).”
Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: „Ko noc Kadra provede u dobrovoljnom vidu klanjanja sa cvrstim vjerovanjem i samokontrolom , bit ce mu oprošteni raniji grijesi. A ko isposti ramazan sa cvrstim vjerovanjem i samokontrolom bit ce mu oprošteni raniji grijesi.”
Ahmed, El-Bezzar i Bejheki od Ebu Hurejre bilježe da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Moj ummet je odlikovan ramazanom sa pet stvari koje nisu date ni jednom drugom narodu prije:
1. dah iz usta postaca ljepši je kod Allaha od mirisa miska,
2. i ribe u vodi traže oprost za njih sve dok se ne omrse,
3. Allah, dž.š, svaki dan uljepša svoj džennet govoreci: ,Dobri vjernici samo što nisu odbacili svoj dunjalucki teret i uputili se tebi.’,
4. sputaju se napasni šejtani, tako da ne mogu zavoditi uz ramazan i ciniti ono što inace rade u drugim mjesecima i
5. oproste im se (postacima) grijesi u zadnjoj ramazanskoj noci. Receno je: ,Allahov Poslanice, je li to noc Kadra?’ On rece: 'Ne, radnik dobija nagradu za svoj posao kada ga okonca.’”
Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih namaza (namaz do slijedeceg), džuma do druge džume, a ramazan do drugog ramazana, brišu grijehe, ako se kloni velikih.”
Hakim bilježi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Uslišaj Bože!”, nakon što je melek Džibril rekao: „Teško onom ko doceka ramazan pa mu se (zbog ramazana) ne oprosti.”
Ibni Huzejme bilježi od Selmana da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s, održao nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: 'Ljudi, dolazi vam velicanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kome ima jedna noc vrjednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju - namaz koji se obavlja u tim nocima - kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu, dž.š, približi kakvim dobrocinstvom, tretirace se kao da je obavio farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), tretirace se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, za koju je nagrada džennet i mjesec pomaganja kada se povecava opskrba vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postaca, bit ce mu to oprost od grijeha i iskup od vatre, a dobit ce nagradu kao i postac, bez umanjenja njegove nagrade.’
Rekoše: 'Allahov Poslanice, nismo svi u mogucnosti nahraniti postaca.’ Muhammed, a.s, odgovori: 'Allah, dž.š, tu nagradu daje i onome ko ponudi postacu hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.'
To je mjesec ciji je pocetak milost, sredina oprost, a kraj iskup od vatre. Ko olakša nekome u tom mjesecu Allah, dž.š, mu oprašta grijehe i oslobada ga od vatre… Ko napoji postaca, napojice ga Allah, dž.š, sa moga Havda (pojilo) tako da nece ožedniti do ulaska u džennet.”
Bilježe Muslim, Ahmed, Nesai i Buharija ali u malo izmijenjenoj verziji, od Ebu Hurejre da je Alahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Allah, dž.š, kaže: 'Svi poslovi covjeka su njegovi, osim posta. Post je Moj i Ja za njega dajem nagradu.’
Post je štit, pa kada neko posti, neka ne govori ružne rijeci i neka ne vice. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže: 'Ja postim, ja postim.’
Tako mi Onoga u cijoj je ruci moja duša, dah iz usta postaca je kod Allaha, dž.š, na Sudnjem danu ljepši od mirisa miska. Postac ima dvije radosti; prva mu je radost kada se mrsi prilikom iftara, a druga kad sretne svoga Gospodara.”
Od Ebu Hurejre se prenosi: „Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga kao što je olakšica (putniku) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i citav život postio.”
Od Džabira b. Abdullaha El-Ensarije prenosi se: „Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oci tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari. Ostavi se uznemiravanja i napadanja komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I neka ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”
Buharija i Muslim bilježe predanje od Ebu Hurejere da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Kada dode ramazan pootvaraju se vrata dženneta a pozatvaraju vrata džehennema i sputaju (povežu) šejtani.”
Koristi mjeseca ramazana
Islamski ucenjaci navode razne božanske darove i ni’mete koji se ostvaruju ljudima tokom ramazana, kao što se može razumjeti iz spomenutih i drugih kur’ansko-hadiskih normi:
1. Propis ramazanskog posta je vid izuzetne mjesecne mogucnosti da se dospije do oprosta grijeha.
2. Uzvišeni Allah, dž.š, uvecava vrijednost dobrocinstva deset do sedam stotina puta, pa i više. Medutim, uz ramazan se nagrada za post uvecava nebrojeno puta jer Allah, dž.š, kaže samo za post, od svih ibadetskih aktivnosti, da je Njegov i da On za njega posebno nagraduje.
3. Post je tajna izmedu Allaha i Njegovog roba, koju niko drugi ne može kontrolisati, jer je covjek u mogucnosti sakriti mršenje od ljudi. Medutim, kada neko posti ustežuci se od jela, pica i drugih pohota, radi Allahove nagrade, onda taj ibadet biva iskren i u njemu doista nema primjesa licemjerstva.
4. Post je štit, preventiva i zaštita od eshatološke kazne.
5. Postac ima dvije radosti: radost kod iftara zbog završetka jednog dan posta, najvrjednijeg ibadeta, nakon cega postaju dozvoljene postom zabranjene stvari kao što su jelo, pice, spolni odnos i druge pohote, i radost kada sretne svoga Gospodara na Sudnjem danu pa ga nagradi za odricanje i uvede u džennet na vrata Rejjan kroz koja ulaze samo postaci.
6. Dah iz usta postaca kod Allaha, dž.š, ljepši je od mirisa miska.
7. Allahova stvorenja kao što su meleki, pa cak i ribe u vodi, mole za oprost eventualnih grijeha postaca sve dok posti.
8. Šejtani se povežu i onemoguce uz ramazan tako da ne mogu djelovati i uticati na ljude kao što djeluju i zavode van mjeseca ramazana.
9. Obavljanje 'umre (posjeta svetim hadždžskim mjestima) uz ramazan je na stepenu vrijednosti obavljanja hadždža. Na Sudnjem danu post ce biti zagovornik svome vlasniku koji ce moci posredovati kod Allaha, dž.š, da mu oprosti.
10. Ramazanski ibadet može biti raznovrstan i postac se njime približava svome Gospodaru preferirajuci Allahovo zadovoljstvo nad svojim pohotama i željama, ostavljanjem onoga što voli od hrane, pica i ostalih uživanja, što upucuje na istinski iman (vjerovanje).
11. Postom se ovladava svojim strastima, sputavaju životinjski prohtjevi i postiže duhovna snaga i zdravstveni efekti probavnog trakta.
12. U ramazanu ima noc Kadra koja je vrednija od hiljadu mjeseci u kojima nema te noci.
13. Dnevni post, nocno klanjanje ili provodenje noci Kadra u ibadetu sa imanom i u ime Allaha, dž.š, mogu biti ponaosob uzrokom oprosta grijeha, itd.
ZEKAT (OBAVEZNO DAVANJE BOGATIH)
Pošto se uz ramazan uvecavaju dobrocinstva onda bi bilo logicno da svaki pojedinac odredi i svoja licna godišnja davanja zekata i drugih stalnih materijalnih obaveza u svom džematu baš u tom posebno vrijednom mjesecu, kako bi ne samo izvršio obavezu nego i umnogostrucio svoja dobra djela.
Zekat je materijalno davanje u korist osam potrebnih kategorija spomenutih u kur’anskoj normi ajeta u kojem se govori o podjeli zekata.
Filološki, zekat znaci cistoca, povecanje i rast. Terminološki, hanefijski pravnici definiraju zekat kao „posjedovanje posebne osobe (siromašni musliman koji nije hašimitskog porijekla niti njihov šticenik), bez pribavljanja bilo kakve druge koristi ili cilja (osim zekata) posebnog dijela (postotka) od posebnog (materijalnog) imetka koji je odredio Zakonodavac kao davanje u ime Allaha, dž.š.”
Tumacenjem definicije mogu se izvesti slijedeci elementi:
1. Nahraniti siromaha, siroce i slicno, makar i sa nijjetom podjele zekata, ne tretira se zekatom, jer to nije posjedovanje koje je terminološki odredeno defincijom. Zekat je pravovaljan samo ako se odredena kolicina hrane ili odredenih namirnica preda u posjed onoga kome se može podijeliti zekat. Isto je i sa opraštanjem duga, koji se ne racuna zekatom, jer se opraštanje duga pravno ne tretira posjedovanjem.
2. Smjestiti siromaha u svoju kucu sa nijjetom zekata ne tretira se zekatom, jer korist stanovanja vid je usluge, a ne vid posjedovanja imetka materijalnog karaktera.
3. Zekat se ne daje svojoj bližoj, uzlaznoj i silaznoj rodbini, niti ženi, jer su to kategorije za druge materijalne obaveze koje imaju drugi nijjet (cilj). Dozvoljeno je dati zekat bratu, sestri, tetkama itd.
4. Zekat je obavezno davanje odredenog iznosa, tj. postotka koji je odredio Zakonodavac. Skala tog postotka se razlikuje i penje od 2,5 do 20%, u zavisnosti od imetka na koji se daje zekat, u što ne spada obicna sadaka (milostinja) ili sadekatul-fitr (davanje koje se daje uz ramazan kao sredstvo cišcenja posta od odredenih nedostataka).
5. Zekat kao obavezno davanje daje se samo na odredenu kolicinu imetka, tj. nisab, eksplicitno preciziran i fiksiran tekstualnim normama za odredene kategorije imetka.
6
. Zekat se daje samo u korist osam potrebnih kategorija ljudi fiksiranih poznatom kur’anskom normom.
7. Zekat se daje ciljano sa nijjetom (cilj) zadovoljavanja Allaha, dž.š.
Zekat je propisan na pocetku islama, prije hidžre, kao neodredeno, opcenito davanje bez odredenog fiksnog postotka ili imetka iz kojeg se mora podijeliti ostavljanjem prava svakom pojedincu da to sam sebi odredi. Tek druge godine po hidžri zekat je propisan sa svim pojedinacnim prakticnim propisima kao jedan od pet ruknova islama, nakon što je propisan post i zekatul-fitr. Propisan je kur’ansko-hadiskim normama i konsenzusom. U Kur’anu se kaže: „Namaz klanjajte i zekat dijelite.”
Propis zekata se ne odnosi, po konsenzusu, na poslanike, jer je zekat vid cišcenja, a poslanici su bili neporocni, bez imetka i mogucnosti da budu nasljedivani (kada umru) od strane svoje porodice. ,,Njihov imetak” bio je ustvari Allahov polog kojim su samo raspolagali, dijelili ga i pomagali druge.
Ajeti i hadisi o zekatu
Zekat je spomenut u osamdeset i dva ajeta zajedno sa namazom, što govori o njegovoj izuzetnoj važnosti.
Mnogobrojne kur’ansko-hadiske norme poticu na davanje zekata: „Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime ocistiš i blagoslovljenim ih uciniš.”
„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima ce se Allah sigurno smilovati.”
„Oni koji ce, ako im damo vlast na zemlji, namaz obavljati i zekat davati i koji ce tražiti da se cine dobra djela, a od nevaljalih odvracati.”
Tirmizija bilježi od Ebu Kebše el-Enmarija da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Na tri stvari se zaklinjem. Pripovijedam vam, pa poslušajte: Sadaka (milostinja, zekat) ne krnji imetak, niti se desi da kada se nekome cini nasilje pa se on strpi a da mu Allah zbog toga ne poveca ugled, niti neko otvori vrata prošnje a da mu Allah ne otvori vrata siromaštva.”
Drugi su kur’ansko-hadiski tekstovi došli u vidu zastrašujuce prijetnje onima koji ne dijele imetak, zanemarujuci tu obavezu: „Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime cela njihova i slabine njihove i leda njihova budu žigosala. 'Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!’”
„Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit ce im o vratu obješeno ono cime su škrtarili.” Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s, rekao citirajuci ovaj ajet: „Kome Allah podari imetak pa ne podijeli zekat pretvorit ce mu se na Sudnjem danu u jednu celavu zmijurinu sa dvije tackice iznad ociju koja ce ga obaviti na Sudnjem danu, zgrabiti za vilice i reci: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje bogatstvo!’”
- Imetak, po islamskoj ekonomskoj doktrini, u krajnjoj konsekvenci, pripada Allahu, dž.š. On je taj koji ga je stvorio, podario ga ljudima i odredio kao rizk (opskrba). Ljudi ga mogu uslovno posjedovati i koristiti se njime ili njegovim prihodima nakon što ga zarade na halal nacin, tj. dozvoljenim sredstvima, ili na nacin koji je Zakonodavac odredio pravovaljanim kao što je: rad, trgovina, ugovor, nasljedstvo i sl. Da bi covjek iskazao svoju zahvalnost na tom daru i opskrbi, ocistio svoj imetak i sacuvao ga od propasti a time i povecao, mora obavezno dijeliti zekat u skladu kur’anske norme: „I kad je Gospodar vaš objavio: ,Ako budete zahvalni, Ja cu vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista ce stroga biti.’”
- Zbog ovakvog pogleda na imetak u Šerijatu, bogati musliman mora da razumije stanje siromaha i solidariše se sa njim, znajuci i prihvatajuci kao strogu obavezu pravo siromašnog u imetku bogatog, a ne kao dobrovoljno davanje koje može kada hoce uskratiti i zabraniti.
Koristi zekata
- Zekat iskupljuje svoga vlasnika i cuva od raznih nesreca i iskušenja kao što se prenosi u vjerodostojnom predanju Buharije i Muslima koje bilježe od Poslanika, s.a.v.s: „Iskušenje covjeka u porodici, imetku, životu, djeci i komšiluku iskupljuje: post, namaz, sadaka (milostinja, zekat), naredivanje dobrih, a zabranjivanje loših djela.”
- Zekat ima i moralno-odgojni efekat. Onaj ko se navikne da od svog imetka dijeli koristeci drugima i ne pomišlja da bespravno uzme tude vlasništvo.
- Zekat, kao što odgaja svoga vlasnika i cisti ga moralno, isto tako cisti i cuva njegov imetak od raznih nesreca. U šerijatskim izvorima na arapskom jeziku zekat se naziva „zekatul-mal” što u prevodu znaci povecavanje, rast imetka. Poslanik, s.a.v.s, rekao je: „Zaštitite vaš imetak zekatom, lijecite vaše bolesne sadakom (milostinjom) i pripremite se dovom protiv nesrece.”
- Davanjem zekata postižu se razni socijalni, ekonomski, misionarski i drugi efekti u društvu zbrinjavanjem siromašnih i potrebnih, osnivanjem fondova pomoci cak i za nemuslimane (Omer, r.a, odredio je iznos iz državne blagajne za izdržavanje židova koji je prosio ) upošljavanjem nezaposlenih, pomaganjem boraca na Allahovom putu, dijelenjem u svrhu misionarstva, itd.
- Zekat je zaštita i lijek, uzrok za bereket (blagoslov) u: životu, porodu, dugovjecnosti; odgada razne nesrece i bolesti, gasi kabursku vatru i patnju… Poslanik, a.s, je rekao: „Svaki covjek je pod zaštitom svoje sadake do momenta kada ce Allah, dž.š, presuditi ljudima na Sudnjem danu.”
Propisi o davanju zekata
Obavezni postotak zekata se razlikuje shodno razlicitim vrstama imetka na koji se daje zekat i ovisno od truda, vremena i teškoce koji se utroše prilikom privredivanja. Najveci procenat ili jedna petina (20%) daje se na pronadeno zakopano blago, jer se u tome utrošilo najmanje truda i vremena za privredivanje. Na prihode iz zemlje daje se jedna desetina (10%) ako se odredena kultura na koju se daje zekat prilikom uzgoja ne mora zalijevati. Ako se zalijeva (time je teškoca privredivanja veca), onda je postotak zekata manji i iznosi pola desetine, tj. 5%. A ako se radi samo o zaradi, onda je zekat još upola manji i iznosi cetvrtinu desetine, tj. 2.5%, što je procenat koji se daje na novac, zlato, srebro i sl.
Razlikuje se kolicina nisaba (odredena kolicina na koju se obavezno daje zekat) kod razlicitih vrsta imetka.
Zekat je obavezan na slijedece vrste imetka: novac, zlato, srebro i razne vrste vrijedonosnih papira i dionica; rudno blago i pronadeno zakopano blago koje se vadi iz zemlje; voce i poljoprivredne kulture koje se mogu cuvati i skladištiti a koriste se u ljudskoj ishrani; trgovacka roba, stoka koja je na ispaši a pripada vrsti en’am, tj. deve, krave, (bivoli) i ovce (koze) .
Po pretežnom mišljenju nekih pravnih škola ne mora se davati zekat na :
1. konje, mazge, magarad, ptice u zraku, ribe u vodi i divljac na zemlji,
2. imetak koji nije dostigao kolicinu nisaba,
3. voce i povrce (ali je lijepo dati kao milostinju komšiluku i sirotinji dio toga),
4. plemenito kamenje, kao što su: smaragdi, safiri, biseri, dijamanti, sitni (koraljni) biseri, topazi itd,
5. nepokretnu imovinu koja nije za trgovinu kao što su kuce, stanovi, prostirka, namještaj, odjeca, tvornice, auta za prevoz, alati i sredstva za proizvodnju, oružje i druge stvari kojima se služi i koristi, a nisu namijenjene za trgovinu,
6. uvakufljeni ili zavjetni imetak za razne dobrotvorne svrhe, kao što su: vakufi za sirotinju, džamije, škole, bolnice, prihvatilišta, vojne kasarne i sl,
7. sredstva i stvari u rukama drugih koji su ih dužni vratiti kao što su: krediti, zalog, pozajmica i sl,
8. licni nakit žena , (Hanefijska pravna škola, za razliku od vecine, smatra da se daje zekat i na licni nakit ).
9. imetak koji nije još u posjedu vlasnika, kao što je: vjencani dar žene, oporuka, nasljedstvo, poklon, nadoknada, krvarina i sl,
Naravno, po svim ovim pitanjima i vrstama imetka nema konsenzusa tako da ponegdje postoje dijametralno suprotna mišljenja kod njihovog pravnog tretmana u razlicitim pravnim školama Šerijata.
Vitre (zekatul-fitr, sadekatul-fitr)
Spomenuli smo da obavezno davanje zekata može biti na imetak i na tijelo, a to su u obicajnoj terminologiji vitre ili arapski zekatul-fitr i sadekatul-fitr.
Zekatul-fitr je obaveza za svakog pojedinog muslimana, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, malom ili velikom.
Buharija i Muslim bilježe od Omera: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, propisao je uz ramazan zekatul-fitr u visini sa’a (3261,5 gr. kod hanefija ) datula, ili sa’a jecma, ili sa’a pšenice, kao obavezno davanje za svakog muslimana: slobodnog ili roba, za muško ili žensko, za malog ili velikog.”
Tri su uvjeta kod hanefijskih pravnika za obavezu davanja sadekatul-fitra:
1. islam,
2. sloboda i
3. posjedovanje nisaba.
Sadakatul-fitr daje onaj ko je obavezan. Dijeli se za sebe, za svoje malodobne clanove porodice, svoje stare iznemogle osobe ako su siromašne, za ludaka i roba (makar bio i kafir). Ne mora se davati zekatul-fitr za: roditelje, odrasle sinove, malodobnu bracu, rodake i ženu .
Ovim davanjem postiže se cišcenje posta i pomaganje siromaha da na najveci islamski praznik ne moraju prositi.
Ebu Davud i Ibni Madždže bilježe predanje od Ibni Abbasa: „Allahov Poslanik, s.a.v.s. propisao je zekatul-fitr kao cišcenje posta od ružnog i bespotrebnog govora postaca i kao hranu siromaha. Ko je podijeli prije bajram-namaza tretira se pravovaljanom sadekatul-fitr, a ko je podijeli poslije toga, tretira se obicnom sadakom (milostinja).”
Zekatul-fitr je propisan druge godine po hidžri. Ebu Hanife je dozvolio da se može dati u protuvrijednosti, umjesto u naturi, kako je spomenuto u hadiskim normama. Obaveza davanja sadekatul-fitra pada na dan Bajrama, prije klanjanja bajramskog namaza, a može se dati na dan-dva ili na nekoliko dana i prije Bajrama.
(sura Et-Tewba 111. ajet)