POSJETITE KURAN.BA
 
 

tako je govorio alija

Amir Halilović | Novi Horizonti br/str. 51

Rekao je Alija Izetbegovic o:

ISLAMU: “Islam jeste najbolji - to je istina, ali mi nismo najbolji. To su dvije razlicite stvari koje cesto zamjenjujemo. U islamu sam uvijek tragao za onim njegovim univerzalnim vrijednostima koje ne razdvajaju nego spajaju ljude i koje potvrduju, kako to Kur'an casni uci, da svi potjecemo od jednog covjeka i od jedne žene, dakle da smo jedan rod i da smo podijeljeni u plemena i narode, kako opet kaže Kur'an casni, ne da jedni drugima cinimo zlo, nego da se medusobno upoznajemo. Stoga vjerujem i vjerovat cu da služeci islamu i muslimanima, istovremeno služim svim ljudima dobre volje.”

EVROPI: “Evropa ima neke zablude kojih se nikako ne može osloboditi, uprkos ociglednim cinjenicama. U Bosni u ovom ratu naprimjer, uništene su stotine džamija i crkava. Sve su ih uništili “Evropljani”, nijednu Bošnjaci. Ja cijenim Evropu, ali mislim da ona ima odvec visoko mišljenje o sebi, a obicno je najmanje mjerodavno ono što sami o sebi mislimo. Ako sam tolerantan, ja sam to prvo kao musliman, a zatim kao Evropljanin.”



ŽENAMA: “Žene cine polovinu ljudskoga roda, pa i polovinu naroda. U minulom ratu za opstanak i slobodu one su zajedno sa nama dijelile teret ratnih nevolja. Sa nama su stradavale, patile i gladovale. Od njih ocekujemo da rode i podignu generaciju Bošnjaka koja ce sacuvati ono za što smo se mi izborili i izboriti se za ono što mi nismo uspjeli. Takvu generaciju ponosnih i svjesnih ljudi ne može podici ponižena i odbacena žena.”

LJUBAVI: “Ja sam zaista, imao samo jednu ljubav u životu - to je moja žena.”



TUÐMANU I MILOŠEVICU: “Tudman mi se nije svidao. Od prvog trenutka bio je to odbojan covjek s kojim je, barem meni, bilo jako teško razgovarati. Franjo Tudman bio je ona vrsta covjeka s kojim je teško osjetiti bilo kakvu bliskost. Ako se takve stvari uopce smiju govoriti, upravo se po tome jako razlikovao od Miloševica. Ja s Miloševicem nisam imao privatni problem, premda smo se totalno razilazili i bili na suprotnim stranama u politickom i svakom drugom smislu. No, on je znao biti duhovit i opušten, pa mogu zamisliti da bih s njime bio u dobrim odnosima da nije bilo politike i da smo recimo, radili u istom preduzecu. S Tudmanom je to bilo nemoguce. Ja vjerujem da me Tudman mrzio, ali bilo je u tome neceg obostranog. Možda sm i ja pomalo kriv zbog toga. No, Tudman mi je, još 1995., kada je rat bio pri kraju, govorio da mi je bolje pristati na podjelu zemlje jer ona i Muslimanima ostavlja nešto, a moglo bi nam se dogoditi da zemlja bude podijeljena na dvoje kao 1939. Ta podjela iz 1939. njemu nikada nije davala mira.”



TITU: “Izvjesne simpatije prema Titu nikada nisam krio. Istina je da mi se nije svidala njegova ideologija, pa ni nacin života, njegovi Brioni, vile, lovacke kuce, itd, ali osjecao sam, i mislim da ne griješim, da on nije bio loš covjek. Jednostavno nije bio zloca, kako bi to narod rekao. Bio je komunist, ali nije bio boljševik. U jedan idejno pogrešan sistem unosio je nešto ljudskog i podnošljivog. Kažu da je volio život, a ja iz toga zakljucujem da nije mrzio ljude, jer to je povezano.”

ŽAKU ŠIRAKU: “U posebnom sjecanju ostao mi je naš susret koncem augusta 1995. Bilo je to nakon masovnog ubistva civila na tržnici “Markale” u Sarajevu i dan prije zracnih udara NATO-a na srpske položaje kod Sarajeva. Predsjednik Širak odigrao je u tome jednu od kljucnih uloga.”



NARODIMA: “Nema loših naroda, ima samo loših voda.”

DŽORDŽU BUŠU: “Covjek koji živi u zabludi da se pukom silom može ovladati svijetom, a može se samo idejama. Amerika je bila ideja, ali cini se da to prestaje biti.”



VLADIMIRU PUTINU: “Imam neku refleksnu averziju prema obavještajcima.”

BILJANI PLAVŠIC: “Njeno priznanje genocida nad nesrpskim stanovništvom BiH u toku agresije ima ogroman znacaj.” Da li je to priznanje iskreno? “Mislim da jeste, ali to objektivno nije ni važno.”



RICARDU HOLBRUKU: “Mogli ste Holbruka voljeti ili ne voljeti, ali niste mogli ne respektirati ga. Njegova argumentacija odavala je britku inteligenciju, izvanredan talent i veliko poznavanje problema. Kažu da diplomatija i sila stoje u obrnutom odnosu. Holbruk obara ovu teoriju.”

KARLU BILTU: “Bio je covjek vrlo oštre inteligencije i mislim da on vrlo dobro vidi i zna ko je ko u Bosni. Drugo je pitanje hoce li i može li to i da kaže. Pretpostavljam da rezonuje ovako: po Dejtonu vi ste tri jednake strane, moralne razlike tamo nisu priznate, pa ste i za mene jednaki.”



SADAMU HUSEINU: “Ratni zlocinac i tiranin. U ovome ga na Srednjem istoku nadmašuje samo Arijel Šaron.”

SLOBODI MEDIJA: “Nikada nijedan novinar nije od strane države gonjen zbog onoga što je napisao, niti ce biti gonjen. Prosto im bilo. Protiv novinara koji su spremni da lažu, nema lijeka u demokratskoj državi, osim odgajanja naroda i podizanja opce kulture, da bi sami ljudi mogli razlikovati istinu i laž, dobro i zlo. Ali to ne može uciniti politika, može samo kultura. A to je mukotrpan, dugotrajan posao, ali i jedini nacin. Do sada niko ništa nije bolje izmislio.”



POLICIJSKOJ DRŽAVI: “Nema prave policijske države bez totalitarne države, a ove nema bez pune kontrole medija. Kontrola medija i tzv. verbalni delikt bitne su komponente policijske države, a takva kontrola medija nije više moguca u BiH. Dok je štampa slobodna, cak i ovakva haoticna kao što je trenutno kod nas, pokušaj da se uspostavi policijska država završavat ce neslavno.”

BOŠNJACIMA: “Mi smo evropski muslimani. To nam je sudbina. Mi hocemo da budemo i muslimani i Evropljani. Ja licno najkomotnije se osjecam kada kažem da sam evropski musliman, jer to jesam. Kada odem na istok ponešto mi tamo smeta, smeta mi ponešto i kada odem na zapad. Najbolje se osjecam ovdje, u Bosni.”



NAJTEŽEM RATNOM DANU: “Bilo je mnogo 'najtežih' dana: tragedija Srebrenice, pogibija bliskih ljudi, mnogo njih, itd. Ipak, 9. novembar 1993. izdvaja se od ostalih. Tog dana vatrom iz tenkova namjerno je srušen Stari most u Mostaru, malo arhitektonsko cudo nevidene ljepote. Na trenutak sam zamrzio ljudski rod. To i jesu bili najteži dani ovog rata ili 'dani bez buducnosti'. Moj narod bio se doslovno našao opkoljen sa svih strana. Bio je nastupio potpuni mrak. Nije bilo više nikakve nade, a cinilo se da je otpor bio izgubio svaki smisao i da se nastavljalo samo još po inerciji.”

DEJTONU: “Dejtonski ugovor plebiscitarno je prihvacen kada je zakljucen i kada je prestalo ubijanje, razaranje i iseljavanje, a došli voda, struja, plin. Sada nekima Dejton ne valja. Pa i ne valja kad bismo i bez njega imali mir i državu. Bosna nije mogla ratovati još jednu godinu, a da je odbacila Dejtonski sporazum, morala bi nastaviti ratovati, i to potpuno izolirana. Bosna je pred zimu 1995. bila teški ranjenik, a zahvaljujuci dejtonskom miru, ona je preživjela. Sada neka je lijece. To je posao nove generacije. Izljecenje je moguce, dugo ce trajati, treba gutati gorke pilule i uporno raditi.”



ZAPADU: “Oprostite mi što cu biti vrlo otvoren. Lijepe laži ne pomažu, a gorke istine mogu biti ljekovite. Zapad nije ni pokvaren ni degeriran. 'Truhli Zapad' - ovu samoobmanu komunisticki sistem skupo je platio. Zapad nije truho. On je jak, obrazovan i organiziran. Njihove škole su bolje od naših i njihovi gradovi su cistiji od naših. Nivo ljudskih prava na Zapadu je viši a socijalna briga za siromašne i manje sposobne bolje organizirana. Zapadnjaci su uglavnom odgovorni i tacni ljudi. Takva su moja iskustva sa njima.”