POSJETITE KURAN.BA
 
 

svi učinimo više za državu i prije ćemo do njenog a i našeg blagostanja

NN | Novi Horizonti br/str. 51

Mr. Nedžad Polic, premijer vlade ZE-DO kantona


Ako biste predstavljali Nedžada Polica kako bi to, u najkracem, izgledalo iz Vašeg ugla. Pa, bujrum!
Najteže je govoriti o sebi. Ipak, mislim da mogu izvuci nekoliko karakteristicnih stvari koje me definiraju kao licnost. Prvo, trudim se da moje djelovanje bude zasnovano na bitnim moralnim nacelima i u tome sam cini mi se dosljedan. Teško podnosim nepravdu, protekcionizam bilo koje vrste, korupciju, licemjerstvo ljudi. Drugo, volim raditi i uciti. Od rane mladosti pa do danas uz manje oscilacije ostao sam takav i ne razumijem ljude koji dopuste da im prode godina, a da ništa bitno ne naprave. Trece, sklon sam prihvatanju teških izazova. Izazovu sa casnim zadatkom ne znam okrenuti leda. Zbog toga mi je sudbina dodijelila ulogu da sa 24 godine donosim teške odluke za grad Zavidovici koji je tada bio u gotovo potpunom okruženju, bez hrane, logistike, novca… Cetvrto, ne trpim nerad i neodgovornost prema povjerenim zadacima. Konacno, volim porodicu, a u slobodno vrijeme volim zaigrati fudbal, odsvirati nešto na harmonici, ponekad zapjevati..

2. U Vašim rodnim Zavidovicima svojevremeno je postojala muzicka grupa 'Pauk' koja je uveliko postala popularna zahvaljujuci hitu 'Momak iz provincije'. Kada ste preuzeli dužnost premijera Vlade Kantona u Zenici su se iz politickih krugova, i ne samo iz njih, o Vama culi i komentari u stilu hita na koji Vas, evo, podsjecamo. Ima te li utisak da Zenicanima smeta (i zašto?) to što je na celu Kantona 'momak iz provincije'?
Toga je na pocetku mandata bilo. Bilo je ljudi koji su skepticno gledali na moj dolazak na poziciju Premijera ZE–DO Kantona. Ja ih razumijem, jer se medusobno nismo poznavali. Medutim, nakon nekoliko mjeseci, najveci broj tih ljudi mi je cak i direktno kazao da su imali pogrešan utisak. Ja se ni tada, a ni danas nakon 10 mjeseci mandata ne opterecujem time jer moja uloga, kao i mojih najbližih saradnika, je da opravdamo povjerenje gradana ZE–DO kantona i da ovaj Kanton, u granicama mogucnosti i kompetencija izvucemo iz situacije u kojoj se, na žalost, još uvijek nalazi.



3. Otkako ste na kormilu Kantona dobili ste naglašeno negativan tretman u pojedinim medijima, a prije svega u veoma gledanoj emisiji FTV '60 minuta'. Znate li ko je (i zašto?) inicirao medijsku kampanju protiv Vas? Koliko su do sada iznesene ocjene o Vama i ukupnom angažiranju (narocito u godinama agresije na BiH i poslije toga) argumentirane, a koliko paušalne?
Ta kampanja koja se vodila protiv mene nastupila je nakon nekih kadrovskih promjena i to je opce poznata stvar. Mi smo tim promjenama zapoceli dugotrajnu borbu protiv nelegalnih izvora moci i uticaja na institucije ZE–DO kantona. Medutim, oni koji su pokrenuli tu kampanju uradili su to iz ocaja. Znali su da u mojoj prošlosti, hvala Bogu, nema ništa sporno, ali su ipak probali da mi nanesu štetu. Ja sam, nakon što sam diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Banja Luci (a obaviješten sam da su i to provjeravali jer im je valjda bilo cudno što sam diplomirao u roku od 2,5 godine) prvu godinu proveo u Armiji R BiH kao obican vojnik s puškom u rovu. Zatim sam radio kao inspektor Uprave prihoda, Sekretar za odbranu a u periodu novembar 1993.–mart 1995. bio sam Predsjednik IO opcine Zavidovici. Nakon toga sam 3,5 godine proveo u «Krivaji», 2 godine u Agenciji za privatizaciju i 3 godine u vlastitoj firmi. Ništa u tom mom 10-godišnjom putu nije bilo sporno, sve ostalo su bile špekulacije.



4. Jedni tvrde da ste metom prozivki (pa i pokušaja ljudskog i profesionalnog diskvalificiranja) zbog Vaše politicke i vjerske pripadnosti, a drugi – zato što nastojite da u Kantonu uspostavite red i zaustavite kriminal. Ko je u pravu?
U pravu su oni koji misle da je u pitanju uspostava reda i zaustavljanje kriminala. Ovo prvo samo služi kao dodatni «otežavajuci» adut.



5. Da li i Vi, možda, mislite (kao što to isticu i visokopozicionirani dužnosnici iz vrha SDA) da je informativni program FTV – antibošnjacki. Ako jeste – zbog cega?
Ja na FTV uglavnom gledam Ligu prvaka u nogometu ili kakav drugi sportski dogadaj koji me zanima, te ponekad dnevnik. Mislim da je emisija «60 minuta» antibošnjacka, a da bi informativne emisije trebale sadržavati više profesionalnih kodeksa novinarstva nego što objektivno imaju. Ovo je potrebno zbog stvaranja realne slike o stanju u Bosni i Hercegovini, a mislim da nekim novinarima koji rade u IPP-u FTV do toga baš i nije stalo.

6. U medijima ste oznaceni i jastrebom u redovima SDA, pa tvrdolinijašem, vjerskim fanatikom... Provlacila se, opet kroz medije, i teza kako ste se na nezakonit nacin i gotovo preko noci obogatili. Šta biste rekli u 'svoju odbranu'?
Na celo SDA Zavidovici došao sam neposredno nakon silaska ove stranke s vlasti, odnosno njenog pocetka djelovanja u opoziciji. Nakon 1995. godine pa sve dok je bila na vlasti SDA, nisam igrao nikakvu znacajnu ulogu u politici. Tek kad je na red došla unutarnja demokratizacija Stranke te na zahtjev vrha Stranke, s nekolicinom progresivnih ljudi sam krenuo u aktivnost reformiranja OO SDA Zavidovici. Mislim da smo u tome uspjeli jer je na prošlim izborima u Zavidovicima SDA ostvarila jedan od najboljih rezultata u BiH. Uopce se ne smatram politicarem nego covjekom koji u ovom momentu služi ideji za koju se isplati trošiti vrijeme i energiju. I ne mislim skoncati kao politicar. S druge strane, ja uopce nisam bogat covjek. Imam kucu i poslovni prostor, a oboje sam stekao pošteno zaradujuci kroz vlastitu firmu. Dok sam radio u državnim institucijama jedva sam natezao kraj s krajem, a i za vrijeme ovog mandata kao premijer, moja situacija se u tom pogledu nece izmijeniti. Usput da kažem, moja firma sada puno manje radi nego dok sam ja radio u njoj iako je jasno koliko posla bi sada mogla imati zbog cinjenice da sam premijer. Ali ja nicim necu ukaljati svoju namjeru zbog koje sam prihvatio ovaj poziv.



7. Šta Vas je motiviralo da uredniku i novinarima politickog magazina '60 minuta' javno pošaljete, mora se priznati originalnu, poruku (ispisanu na dresu u kojem ste nastupali u rekreativnoj fudbalskoj utakmici sa zenickim ljekarima): 'Ja volim 60 minuta!'?
To je bio moj odgovor njima na sve što su uradili. To je bila poruka gradanima ZE–DO kantona i javnosti uopce da se ja ne plašim njihovih prljavih metoda. To je bila poruka kojom sam svima rekao: Nisam došao da se prepucavam s novinarima, došao sam da radim.

8. U kojoj je mjeri Vaš sadašnji premijersko-politicki rad zavisan od 'sugestija' i 'naloga', na primjer, vrlo utjecajnih kadrova SDA – Šemsudina Mehmedovica iz Tešnja i Šefika Džaferovica (malo je iz Zenice, a više, jer je rodom sa Vaših prostora, iz Zavidovica)?
Moram priznati da nemam nikakvih pokušaja od strane bilo koga iz Stranke da mi izdaje «naloge». Oni koji me bolje poznaju znaju da to ne bi ni prihvatio kao nacin rada. Sa Šemsudinom Mehmedovicem se povremeno cujem, istina puno rjede nego prije izbora na ovu funkciju, a g. Džaferovic me povremeno obraduje svojim dolaskom u kasnim poslijepodnevnim satima i popije sa mnom kahvu, usput razmjenjujuci poglede na zajednicke probleme koje imamo.



9. Koji je lobi jaci – tešanjski, ili zavidovicki?
Mislim da u ZE–DO kantonu ne postoje lobiji, bar ne ozbiljni. Kantonalni izvršni odbor SDA ZE–DO kantona izuzetno dobro funkcionira kao tim. Ista stvar je i sa Vladom Kantona.

10. Zbog cega su do sada strateški partneri uglavnom zaobilazili ZE-DO kanton u kojem je, recimo, nezaposlenost goruci problem? (da ne pominjemo ostale, takoder životne...) Da li je to rezultat onog 'do nas je...', ili je u pitanju nešto drugo?
Ima svega. Prvo, vecina politicara u ovoj zemlji dugo nije mogla da shvati i prihvati da smo mi, sa stanovišta razvijenog svijeta, neprivlacni za strana ulaganja. To je davno predstavljalo obavezu da se razviju stimulativne mjere za privlacenje stranog kapitala. Toga uglavnom nije bilo. Uzmite npr. nekog investitora iz Njemacke koji za investiranje na raspolaganju ima Madarsku i Bosnu. Madarska mu je bliža, nema politickih rizika, ima uredeno tržište i, vjerovali ili ne, do prije nekoliko mjeseci cak i jeftiniju radnu snagu (Tek posljednjih mjeseci njihova radna snaga je «skuplja» od naše za 20%). Šta mi imamo od svega toga? Dakle mjere za stimulaciju ulaganja su od presudnog znacaja za eventualna strana ulaganja. Drugo, naše velike firme koje trebaju da se privatiziraju, sa stanovišta stranog investitora nemaju nikakvu vrijednost. Jer, firma koja tradicionalno pravi gubitke ne vrijedi ništa. Pogledajte gubitke naših velikih firmi za koje u njihovim knjigama piše da vrijede stotine miliona KM. Što prije shvatimo da su najvažnije stvari koje trebamo dobiti kroz privatizaciju tržište i ulaganja prije cemo riješiti probleme. Inace, možemo se sa našim «velikim» i «vrijednim» firmama slikati.



11. Evo, dok razgovaramo za Nove horizonte (20. oktobar 2003.) u Sarajevu, Zenici i Tuzli boravili su (ili borave) predstavnici indijsko-engleske korporacije ISPAT GROUP. Ona, kako je objelodanjeno, ima, uz ostalo, namjeru da postane i vecinski vlasnik bosansko-kuvajtske kompanije BH Steel Željezara Zenica i u njen razvoj investira više desetina miliona dolara. Koliko je realno da se to i dogodi? Ako se, daj dragi Bože i desi, to ce postepeno suštinski mijenjati ekonomsku, ukupnu poziciju Kantona za kojeg se (pr)ocjenujuje da je po mnogo cemu 'crna rupa' u Federaciji BiH. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?
Ukoliko uspijemo osigurati strateške investitore za «BH Steel», «Krivaju», «Natron» i «KTK» riješit cemo najveci ekonomski problem Kantona. Bez strateških partnera dugorocno smo osudeni na tapkanje u mjestu. Mi cemo sa svoje strane uciniti sve da osiguramo povoljan ambijent za ulaganja u ove subjekte, a ako se to dogodi ZE–DO kanton ce isplivati iz stanja u kome se nalazi. Nadam se da smo na najboljem putu da se neki od ovih projekata i realiziraju.

12. Kako saradujete sa Vladom Federacije BiH i premijerom Ahmetom Hadžipašicem? (Federalni premijer Vas je, nedavno boraveci u Zenici, pohvalio, rekavši kako od svih kantonalnih premijera najmanje tražite, a najviše predlažete rješenja okrenuta boljitku). U kojim sve projektima Vlada Federacije može i treba više i konkretnije da pomogne ZE-DO kantonu?
Imamo korektne odnose sa Vladom FBiH. Takoder, moji odnosi sa Premijerom Hadžipašicem su dobri. Naš pristup generalno nije da kukamo i da tražimo milostinju. Mi se u kontaktima sa Vladom FBiH uglavnom bavimo predlaganjima sistemskih rješenja cija primjena bi bila od koristi za cijelu Federaciju. Za sada je aktuelno nekoliko naših zahtjeva. Jedan od kljucnih jeste zahtjev za povlaštenijim statusom individualnih poljoprivrednih proizvodaca. Drugi zahtjev odnosi se na dalju centralizaciju sistema ubiranja poreza ne samo na visokotarifne robe nego i na sve druge oporezive proizvode i robe. Dalje, od Vlade FBiH smo tražili zalaganje za smanjenje izuzetno visokih placa sudija i tužilaca koje u znatnoj mjeri opterecuju naš budžet. U narednom periodu cemo definirati zahtjev za povlaštenim cijenama elektricne energije za izvozno orijentirana preduzeca te podršku u definiranju kvalitetnog stimulisanja zapošljavanja.



13. Poznato je da kao premijer preduzimate brojne mjere kako bi kantonalna administracija bila racionalno organizirana i što manje trošila. Medutim, u raspolaganju novcem poreskih obveznika ni Vi se, govore ljudi i sve cešce pišu novine, ne ponašate baš štedljivo. U medijima ste žestoko kritizirani za nabavku skupocjenog vozila Audi 6, odnosno Pasata TDI 1,9 za službene svrhe, zatim za kupovinu kaseta od glumca Hadžihafizbegovica, pa ulaznica za utakmicu BiH-Danska iz budžeta Kantona... Ako je sve to istinito i ukoliko upravo Vi odobravate rasipništvo u siromaštvu – kako ce te imati moralno pravo da sankcionirate takva i slicna ponašanja onih kojima ste nadredeni?

Pojedinim novinarima smeta istina o radu ove Vlade. Mi smo za 10 mjeseci svog mandata donijeli preko 550 raznih odluka i iz budžeta ZE–DO kantona potrošili više od stotinu miliona KM. Ti tendenciozni novinari su «išcackali» svega tri odluke koje bi mogle biti sporne i njih prenaglasili do vasionskih razmjera. Prvo, kada je u pitanju auto za Kanton hronologija je bila slijedeca. Mi smo na raspolaganju imali jedno terensko vozilo koje troši 25 litara benzina na 100 km i jedno putnicko vozilo «Audi» staro 7 godina koje je prešlo preko 200.000 km. Ta dva auta smo zamijenili za jedan «Passat», a Kantonu je iz tog aranžmana ostalo 15.000 KM. (Terenac smo prodali za 45.000, «Audi» zamijenili za 10.000, a kupili «Passat» za 40.000 KM). Naša druga odluka je bila da podržimo projekat Emira Hadžihafizbegovica «Kijametski dan» sa 5.000 KM koje predstavljaju pretplatu na kasete koje ce nam on dostaviti. To je jedan izvanredan projekat za koji je Vlada smatrala da treba biti podržan i mi u tome ni danas ne vidimo ništa sporno. Konacno, za utakmicu sa Danskom potrošili smo 600 KM, a vec je u medijima išla informacija da niti ja niti ministri nismo išli na utakmicu koristeci te karte. Dakle, na preko 100 miliona KM sporno je 5.000 KM.


S druge strane, mi smo kao Vlada, na esencijalnoj listi lijekova uštedjeli 2,5 miliona KM gradanima ZE–DO kantona, na smanjenju placa rukovodnog osoblja Kantona i druge administracije štedimo 300.000 KM mjesecno, na dokidanju «bijelog hljeba» za ministre štedimo 20.000 KM mjesecno, na reviziji spornih obaveza Kantona smo uštedjeli preko jedan milion KM te na mnogim drugim odlukama još najmanje 500.000 KM mjesecno. Rezultat je da NEMA DEFICITA U BUDŽETU ZE–DO KANTONA, koji je za mandata prošle Vlade za period od 10 mjeseci iznosio preko 10 miliona KM. Dakle, imamo mi itekako moralno pravo da sankcioniramo rasipništvo jer smo ga prvo sebi uskratili. Sve je ovo u interesu gradana Kantona jer sve uštede ce biti u njihovu korist.

14. Zlobnici su ranije Zenicko-dobojski kanton zvali Tešanjsko-visockim, a sada – Zavidovicko-maglajsko-tešanjski. Za Vas je, naravno, i dalje – Zenicko-dobojski, zar ne?
Apsolutno.


15. I do Vas je vjerovatno stiglo anonimno pismo sudije Bošnjaka koji je progovorio o navodno raširenoj korupciji i inim 'igrama' u Kantonalnom i Opcinskom sudu Zenica. Iako se radi o anonimnoj predstavci, da li ce te reagirati i kako?
Na sve predstavke koje dobijemo, pa makar bile i anonimne, mi reagiramo. Veoma je važno da gradani koji nam se obracaju steknu povjerenje da se po njihovim predstavkama nešto radi. Sticanjem povjerenja sve ce manje biti anonimnih prijava i takav blizak odnos sa gradanima treba gajiti.

16. Saznali smo da ste u zvanicnim i nezvanicnim razgovorima sa vodecim ljudima-predstavnicima medunarodne zajednice u BiH, koji su Vas posjecivali, imali i žustre rasprave o Bošnjacima. Kakve su njihove generalne predodžbe o nama, šta im se ne dopada... u cemu nas ne razumiju?
Ne bih baš to nazvao raspravama o Bošnjacima u direktnom smislu i ne bih ih nazvao žucnim. Ponekad predstavnici medunarodne zajednice imaju drugacije mišljenje od nas i to je razumljivo. Mislim da su oni dobro informisani, a kada se prave da to nisu onda testiraju nas. Nekada imaju dvostruke standarde po istom pitanju ali ja im to ne zamjerim. Mislim da nas ne razumiju u pogledu nekih naših specificnosti, nudeci prilicno pojednostavljena rješenja. Ipak treba naglasiti da je saradnja sa medunarodnim organizacijama od strateškog interesa za Bosnu i Hercegovinu te da takav osjecaj trebamo imati svi.



17. Culi smo da ste uglednim strancima jasno dali do znanja da, primjera radi, kao covjek, vjernik i europski profiliran musliman ne prihvatate koncept vehabizma, ali da ste im kazali kako i vehabije moraju imati ljudska i vjerska prava, kao i to da njihova prava treba poštovati. Šta su Vam s tim u vezi odgovorili?
Da, u nekoliko navrata smo razgovarali o pitanju Bocinje i njenih stanovnika. Pokušao sam u tim prilikama prilicno detaljno opisati problem i ukazati na to šta jesu, a šta nisu problemi u vezi sa Bocinjom. Rekao sam im da je evidentno da u Bocinji žive dvije razlicite etnicke skupine koje se još uvijek nisu navikle jedna na drugu, ali da ce to morati. Kazao sam da izjave koju su upucene s obe strane tipa «Ili mi ili oni» (od strane predstavnika povratnika Srba) te «Nek prihvate islam» (od strane Bošnjaka) nisu prihvatljive za našu stvarnost, te da se sve strane moraju suzdržavati od slicnih izjava. Takoder sam rekao da je cinjenica da u Bocinji žive ljudi koji imaju pogled na islam s kojim se ja ne slažem, ali da ti ljudi žive na svojim imanjima te da mi svima garantujemo ljudska prava i slobode. Ipak, nisu problemi Bocinje sigurnosne prirode, jer svi izvještaji MUP-a govore kako tamo nema incidenata. Takoder, ne može biti problem gradnja objekata za koje su izdate dozvole, itd. Predstavnici medunarodne zajednice su se uglavnom složili sa mojim videnjima ove situacije u Bocinji.

18. Šta je za Vas islam, kako ga doživljavate i koliko u njemu pronalazite izvorište za duhovno obogacivanje?
Jednostavno, ja vjerujem u Allaha, dž.š., vjerujem da je svaki moj potez pažljivo zabilježen od Onog koji na sve motri. Ne mogu se pohvaliti nekim visokim stepenom duhovnosti, svjestan sam da još puno toga moram uciniti da bi mi se otvorile riznice duhovnog bogatstva. Ipak, snagu za stalnu borbu za univerzalna moralna nacela crpim u vjeri.



19. Koliko Vam vjera pomaže da prema ljudima i u svakodnevnom življenju i radu zauzimate ispravne stavove?
Mislim da me vjera odreduje kada je ovo u pitanju. Svi ljudi koji dolaze sa mnom u kontakt po bilo kom osnovu znaju da sam jednostavan, da uvažavam sve ljude, od portira do prvog saradnika, da poštujem ljudsko dostojanstvo, da nikada nikog ne vrijedam. Dakle, vjera mi pomaže da ljudima nisam opterecen. Ono što me se ne tice o tome nikada ne razmišljam. Medutim, želim ipak reci da sam ponekad naivan, uhvatim sebe da povjerujem nekom kome ne bi trebao. I zbog ove osobine ne žalim. Bit cu sretan ako i kasnije (naravno ako mi Bog da zdravlja i života) budem naivan u ovom smislu jer ce to znaciti da vjerujem u ljudske vrijednosti. Na koncu, vjera me obavezuje na odgovornost, na misiju.

20. Na koje oblike u zloupotrebi vjere ste najosjetljiviji? Šta cinite u sredini u kojoj do punog izražaja dolazi Vaš vjerski aktivitet da biste zaštitili vjeru od poganluka i drugih, neprihvatljivih ponašanja pojedinaca, ili grupa?
Na licemjerje, to nikako ne mogu da podnesem. A kako se možete boriti protiv licemjerja? Veoma teško.



21. I u opcinama Kantona (hvala Allahu dž.š.) u sve vecem broju grade se i obnavljaju džamije i ostali vjerski objekti. Ali, sve su glasniji zahtjevi stanovnika Kantona (i vjernika medu njima) da je neophodno znatno brže podizati (i ne zapostavljati) i tvornice i razne proizvodne pogone da bi se upošljavali nezaposleni. Džamije ne smetaju tvornicama, a ni obratno?
Da, mislim da samo zlobnici ovo dvoje dovode u isti kontekst. Tvornice prave biznismeni na osnovu osjecaja da mogu zaraditi novac. Vjerske objekte prave vjernici da bi se u njima molili Bogu. Jedno drugo apsolutno ne iskljucuje.

22. Kako gledate na vjeronauku u školama? Ima i mišljenja da se uvodenjem predmeta kultura religija postepeno iz škola upravo potiskuje religija. Kako Vi o tome promišljate?
Smatram da vjeronauka treba ostati u školama, a ne mislim da je sporno da se uvodi i kultura religija. Bitno je da se medusobno ne iskljucuju. Vjeronauka je neophodna zbog razbijanja predrasuda o unutarnjim vrijednostima vjere. Kultura religija treba biti predmet u kome ce se upoznavati religije iz vana.



23. Sve su brojniji zahtjevi za finansiranje vjerskih i kulturno-obrazovnih ustanova u Kantonu. Koliko je to u duhu sa sekularizmom kojem teži BiH?
Pa nisu previše brojni zahtjevi. Mi imamo dva (uskoro i treci) katolicka i jedan (uskoro i drugi) islamski školski centar u ZE–DO kantonu koji se finansiraju iz budžeta ZE–DO kantona. Polazeci od cinjenice da u vecini slucajeva ove škole predstavljaju polaznu osnovu za nastavak školovanja na fakultetima, smatram da ucenici koji završe ove škole predstavljaju duhovno osvježenje i u sekularnom društvu koje takoder vapi za moralnim vrijednostima.

24. Brojni roditelji su zabrinuti zato što njihovoj djeci-školarcima nije omoguceno da obavljaju džumu-namaz, jer to još nije zakonskom regulativom riješeno na nivou Kantona. Ako djeca odu na džumu – izostaju sa nastave, a ukoliko ostanu u školi - nema ih na džumi. Kako bi, prema Vašem mišljenju, trebalo pomiriti ove dvije krajnosti?
Preporucit cu nadležnom Ministarstvu da pokuša razriješiti taj problem. S jedne strane, djeci treba omoguciti obavljanje džuma namaza. S druge strane, to ne treba biti razlog da djeca nisu na nastavi. Vjerovatno je rješenje u drugacijem rasporedu casova.



25. Koliko je (i da li uopce) religija kamen-spoticanja u preustroju armije na državnom nivou?
Mislim da nije.

26. Vi sigurno niste hadžija-džabija. Vjerujemo da ste svoj odlazak na hadž platili novcem koji ste pošteno zaradili. Šta se u Vama, u Vašem bicu, promijenilo nakon povratka sa hadža i koliko ste cinjenicu da ste, eto, postali hadžijom shvatili, prije svega, velikom moralnom obavezom?
Neobicno sam sretan što mi je Allah, dž.š, podario mogucnost da još 1998. godine obavim hadž. Sretan sam zbog cinjenice da sam bar tu u potpunosti ispoštovao obavezu, dakle cim sam stekao mogucnost odmah sam to uradio. Ne mislim da je to bila prekretnica u mom životu, više je to bilo neko neobjašnjivo ispunjenje, osjecaj da sam izvršio obavezu. Osjecaj da budem moralno odgovoran i do tada me je pratio, a to se hvala Bogu i nastavilo.


27. Porodica je, zapisao je jedan pjesnik, domovina srca. Šta Vam znaci Vaša porodica, uža i šira, a kojoj ste, to pouzdano znamo, izuzetno privrženi?
Da, jako sam vezan za porodicu, za kucu. Vecinu svog slobodnog vremena (kad ga imam) provodim sa suprugom i djecom. Njihovo postojanje upotpunjuje osjecaj potrebe da se borim za bolju buducnost Bosne jer u mom Imranu, Muameru i Maidi prepoznajem buducnost svakog djeteta i mladog covjeka u Bosni. Redovno obilazim svoje roditelje koji su mi uzdanica u najtežim odlukama. Nisam baš redovan u obilascima ostale familije, najviše zbog nedostatka vremena.

28. Bliže nam se mubarek ramazanski dani. U cemu se sve, prema Vašem mišljenju, ocituju ljepote, dubine i širine poruka Ramazana?
Ramazan je zaista za mene nešto posebno. Sve je u tom mjesecu drugacije, ljepše. To je mjesec duhovnog bogacenja jer zaista u tom mjesecu punim baterije koje se u ostalih jedanaest koriste. Za sve imam više vremena, više se družim sa dragim ljudima, boravim u džamiji. Hvala Bogu na tom prelijepom daru.



29. Šta biste, na kraju, uz predstojeci Ramazan porucili vjernicima, Bošnjacima uopce?
Moja poruka svim nama glasi:
Idemo naprijed u prosperitet Bosne i Hercegovine. Svi ucinimo više za državu i prije cemo do njenog, a i našeg blagostanja. Nemamo pravo klonuti duhom jer su trendovi pozitivni. Biznismenima bi porucio da novac ulažu, da investiraju u proizvodnju. Bosna i Hercegovina je opstala i sada su na redu problemi ekonomije, socijale (kako rece naš Predsjednik rahmetli Alija Izetbegovic).
Svim vjernicima želim sretne nastupajuce ramazanske dane da ih provedu u postu i rahatluku, a molim Allaha da nam podari snage i strpljenja do potpunog uspjeha naše države.