poimanje palestinskog pitanja kroz strategiju islama

Prof. dr. Nasir b. Sulejman el-’Umer

«O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog covjeka stvara, i od njega je drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom cijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdije.» En-Nisa, 1.
«O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On ce vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao - postici ce ono što bude želio.» El-Ahzab, 70-71.

Ovih dana naša braca u Palestini preživljavaju najteže trenutke svoje historije. Židovska drskost dostigla je svoj vrhunac. Šaron je otkrio pravo lice cionizma. Ubijanje, protjerivanje, rušenje kuca, strašna ekonomska blokada i poražavajuce izdajstvo cjelokupne muslimanske zajednice, a Arapa posebno, naspram svoje brace u Palestini, sve to zajedno namece važno pitanje: Da li svemu tome ima kraja? Ima li izlaza iz tog islušenja? Sve to traži preciznije pitanje: Gdje je izlaz? Koji je put do njega? Ta pitanja posebno se namecu danas, kada je ocaj dostigao svoju kulminaciju u dušama mnogih muslimana, narocito u slucaju naše brace u Palestini. Tako da je pesimizam postao teorijom koju promicu neki, što je uticalo da se još više poveca ocaj i izblijedi entuzijazam i nada.

Rekoh: I pored gorke stvarnosti, njenog crnog spaljenog lica, kontinuiteta njene noci i kašnjenja izlaska zore, pored svega što ona nosi - velike nedace i bolove, praceni grmljavinom, munjama, sijevanjem i olujnim vjetrovima, sve to ne može uciniti da zaboravimo Allahove zakone koji vladaju svemirom, da zulum(nasilje), ma koliki bio, nece vjecno potrajati, jer sama trudnoca nagovještava porodaj, a casovi teških porodajnih bolova najavljuju kraj patnji. «Ta, zaista, s mukom je last, zaista, s mukom je i last!» El-Inširah, 4-5. «Teškoca ne može nadvladati dvije lasti.» « I kada bi poslanici gotovo nadu gubili i pomišljali da ce ih lašcima proglasiti, pomoc Naša bi im došla: Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bi mimoišla narod nevjernicki.» Jusuf, 110.
Istinu kažem, svi ti bolni dogadaji koje pesimisti i ocajnici koriste kao dokaz za svoj pesimizam i ocaj, u isto vrijeme za mene su najveci dokazi za optimizam, svijetlu buducnost, iskrenu odlucnost, cvrsto uvjerenje u Allahovo obecanje i blizinu njegova ostvarenja. «Ono što je Allah odredio - dogodice se; zato, to ne požuruj!

Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.» En-Nahl, 1.
Taj optimizam i ubjedenje nisu postavljeni na uzburkanoj sentimentalnosti, bez ikakvog dokaza, koja se ubrzo pokoleba pred olujom ili malaksa od duga puta i neznatne opskrbe, ili zbog napuštanja pomagaca i saputnika. Ne, nego je to uvjerenje sazdano na temeljima dubokih korijena, na kosmickim zakonima koji ne izostaju i na ajetima Knjige kojoj je laž strana, Objave Mudrog i hvale dostojnog, na rijecima Iskrenog, koji ne govori po svom hiru vec po Objavi koja mu se objavljuje.

U slicnim prilikama, kada je bila kurejševicka prevlast, nasilje i oholost i u kojima su vjernici bili slabi, s malobrojnim simpatizerima i pomagacima, ashabi su došli Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., žaleci mu se na svoj položaj i tražeci od njega dovu i pomoc. Medutim, Allahov poslanik, s.a.v.s., ih upucuje na nešto drugo. Podsjeca ih na potrebu da vjernik iskreno vjeruje u neizostavno ispunjenje obecanja njegova Gospodara. «Tako mi Allaha doci ce vrijeme kada ce konjanik ici od Sane pa do Hadremevta a da se nece bojati nikoga osim Allaha i vuka za svoje ovce. Medutim, vi požurujete.»

Da, to obecanje se ispunilo i istinu su rekli Allah i Njegov Poslanik. Medutim, to se nije desilo za jedan dan ili noc, nego nakon dugotrajnog džihada i velikih iskušenja. Poenta nije u tome kada ce se realizovati pobjeda, nego kako i pomocu cega ce se ostvariti. Svejedno je koliko ce to trajati, dugo ili kratko, jer Allahu pripada svaka stvar, bilo kada da se realizuje, a kada se Allahovo obecanje ostvari tada ce se vjernici radovati Allahovoj pobjedi. Allah pomaže koga hoce, On je Silan i Milostiv.

U okviru tih postojanih temelja ponudicu ovaj pogled, nadajuci se da cu doprinijeti uklanjanju apstraktnih nedaca koje su uzrokovane materijalnim nedacama, a vec dugo traju i njihova noc je potpuno pocrnjela.
Da bi smo saznali kako se ostvaruje pobjeda, neophodno nam je da shvatimo kako dolazi poraz. Da bi smo mogli skicirati put izbavljenja, nužno nam je saznati kako su se desile nedace, jer za ono što se gradilo desetinama godina ne može se ocekivati da nestane u treptaju jednog oka. Kosmicki zakoni upucuju na nešto drugo. Kao što postoje pravila za rušenje, takoder postoje i pravila za izgradnju. Ono što su kontinuirano gradila džahilijetska društva kroz historiju zahtijevalo je dosta vremena da bi ga porušili poslanici i reformatori i da bi umjesto toga bila podignuta cvrsta gradevina koju vjetrovi i oluje ne mogu poljuljati. «Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je medu njima ostao hiljadu, manje pedeset, godina.» El ’Ankebut, 14. «Poslanik i oni koji su s njim vjerovali bi uzviknuli: «Kada ce vec jednom Allahova pomoc!? «Eto, Allahova pomoc je zaista blizu!» El-Bekare, 214. Reci :»Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje.» El-Isra, 81.
Kada je došla istina i kada je nestalo laži? To se desilo nakon džihada, strpljenja i dugogodišnjeg podnošenja nedaca.

Ovaj strategijski pogled na palestinsko pitanje predstavit cu u nekoliko samostalnih tacaka kako bih izveo zajednicki rezultat, pošto se one medusobno upotpunjuju i usko su povezane. Molim Allaha, dž.š., da me pomogne da to uradim ispravno, da mi da furkan koji ce mi u tome osvjetljavati put i usmjeravati me na mjesta snage i slabosti, kako bih svom narodu skrenuo pažnju na istinu, jer voda ne smije lagati svoj narod.

PALESTINSKA ZEMLJA JE ZEMLJA ISLAMA

U vjerodostojnom hadisu, koji prenosi Ebu Zerr, r.a., stoji: « Allahov Poslanice, koja je prva džamija sagradena na Zemlji?» Rekao je: « Džamija u Mekki (Mesdžidul-haram), a potom džamija u Jerusalemu.» Upitao sam: Koliko je vremensko razdoblje izmedu njih bilo? Rekao je: « Cetrdeset godina.»
To je bez sumnje bilo prije slanja Musaa, a.s. Ibrahim, a.s., koji je sa Ismailom, a.s., podigao temelje Kjabe, locirao je, sukladno Allahovoj naredbi, mjesto džamije El-Aksa. O njemu je Allah, dž.š., rekao: «Ibrahim nije bio ni jevrej ni kršcanin, vec pravi vjernik, vjerovao je u Boga Jednoga, i nije bio idolopoklonik.» Ali Imran, 67.
Džamija El-Aksa u Jerusalemu je, tokom historije, bila islamska bogomolja (džamija) i prije nego što su postali židovi i nakon njihova postojanja. «Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom casu noci preveo Svoga roba iz Hrama casnog u hram daleki, ciju smo okolinu blagoslovili.» El-Isra, 1.
Palestina je zemlja poslanika: Ibrahima, Musaa, Isaa, Zekerijjaa, Jahjaa i drugih, neka je na njih i na našeg Poslanika blagoslov i spas. Svi su oni bili muslimani. « Allahu je prava vjera jedino islam.» Ali Imran, 19. «Mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se Njemu pokoravamo.» El-Bekare, 136.
Prema tome, Palestina je islamska zemlja i niko, do muslimana, nema pravo na nju. «Zemlja je Allahova, on je daje u naslijede kome On hoce od robova Svojih; a lijep ishod ce biti za one koji se budu Allaha bojali.» El-’Araf, 128.

Ebu Hurejre, r.a., rekao je: «Dok smo bili u džamiji, izišao je medu nas Allahov Poslanik, s.a.v.s, i rekao: «Krenite prema židovima, pa smo krenuli s njim. Kada smo došli do njih Poslanik, a.s., ih je pozvao: «O židovi, primite islam, bit cete spašeni!» Rekli su: «Ebu Kasime ti si dostavio! Poslanik, s.a.v.s., im je tada rekao: «To sam želio (cuti). Treci put im je rekao: «Znajte da zemlja pripada Allahu i Njegovu Poslaniku. Ja želim da vas protjeram iz ove zemlje, pa ko od vas ima nekog imetka, neka ga proda, jer, u suprotnom, treba da znate da zemlja pripada Allahu i Njegovu Poslaniku.» (Prenosi Muslim).

Ta logika vrlo je važna i ona je stabilno tlo na kom ce se poslije graditi stavovi i žrtvovanja, jer palestinsko pitanje ne tice se samo onih koji su se rodili na palestinskoj zemlji, bez obzira na njihovo vjersko i ideološko opredjeljenje. Ne, vec je to islamski problem koji se tice muslimana, bez obzira gdje su se rodili i gdje se nalazili. Važnije je, bez sumnje, da se to na prvom mjestu tice muslimana koji su se rodili na njenom tlu. Onaj ko nije musliman nema nikakvo pravo na Palestinu, makar mu otac i djed bili rodeni i živjeli u njoj.
Kada se jedan idolopoklonik iz Medine prikljucio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., da je brani na dan Bedra kada su došli Kurejševici, a u isto vrijeme bio je vješt i odvažan ratnik, Allahov Poslanik mu je rekao: «Vrati se jer se ja necu potpomoci sa idolopoklonikom!» Medutim, kada je proklamirao svoj islam i iman, Poslanik mu je dozvolio da ucestvuje u odbrani Medine govoreci mu: «Kreci!»

JUCERŠNJI I DANAŠNJI ŽIDOVI

Žestina sukoba izmedu muslimana i židova, a posebno u Palestini, i zlocini koje židovi danonocno rade našoj braci u Palestini, kao i židovsko prizivanje historijskog prava na Svetu zemlju proizvelo je nekoliko grešaka u koje su zapali mnogi muslimani. Tako neki muslimani ne prave razliku izmedu jucerašnjih židova koji su povjerovali u Musaa, a.s., i današnjih. To proizvodi vrlo negativne ideološke i prakticne posljedice. Zbog toga je bilo neophodno objasniti neka pitanja u ovom kontekstu. Rezimirat cu ih na sljedeci nacin:
1. Israilovi sinovi koji su slijedili Musaa, a.s., razlikuju se od današnjih židova. Oni su bili muslimani, a današnji su nevjernici, idolopoklonici, sljedbenici onih koji ne vjeruju u Musaa i koji su izišli iz njegova vjerozakona. Sinovi Israilovi potomci su Jakuba, a.s., za koga je i za koje je Allah rekao: «I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: «Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru i nipošto ne umirite drukcije nego kao muslimani!» El-Bekare, 132. Sukladno toj istini, Jusuf, a.s., je rekao: «Ispovijedam vjeru predaka svojih, Ibrahima i Ishaka i Jakuba¸nama ne prilici da ikoga Allahu smatramo ravnim.» Jusuf, 38.
Za one koji su povjerovali u Musaa, a.s., Allah, dž.š., je rekao: «Sinovima Israilovim smo Knjigu i vlast i

vjerovjesništvo dali i lijepim jelima smo ih bili opskrbili, i iznad svih naroda ih uzdigli.» El-Džasije, 16. «I znajuci kakvi su, izmedu savremenika smo ih odabrali.» Ed-Duhan, 32. «Izmedu njih Mi smo vode odredivali i oni su, odazivajuci se zapovijedi Našoj, na pravi put upucivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše cvrsto vjerovali.» Es-Sedžde, 24.

Za njih je Muhammed, s.a.v.s., u vjerodostojnom hadisu, koji prenosi Ibn Abbas, r.a., rekao sljedece: «Izloženi su mi narodi pa sam vidio poslanika s kojim je bilo nekoliko ljudi, vidio sam drugog s kojim je bio jedan ili dva covjeka, a vidio sam i poslanika s kojim nije bio niti jedan covjek. Potom mi je pokazana ogromna skupina ljudi pa sam pomislio da su moj ummet ali mi je receno to je narod Musaa, a.s,»
Oni koji su izišli iz vjere Musaa, a.s., pocinili su širk, kako to potvrduje Uzvišeni kada je rekao: «Židovi govore: «Uzejr je Allahov sin.» Potom je za njih rekao: «Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svecenike svoje i monahe svoje.» Et-Tevbe, 31. « A naredeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju.» Et-Tevbe, 31. Za njih je takoder rekao: «Jevreji govore: «Allahova ruka je stisnuta!» Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore!» El-Maide, 64.
Znaci, iz izloženog se može konstatovati da današnji Židovi nemaju ništa sa onima koji su vjerovali u Musaa, a.s., i kojima je obecana Sveta zemlja. Današnji Židovi su samo produžetak ili izdanci onih židova koji nisu vjerovali u Musaa, a.s., i u ostale poslanike koji su došli poslije njega. To su oni koji su promijenili Tevrat i koji su izišli iz monoteizma i Musaova, a.s., šerijata.

2. Vecina današnjih židova ne vodi porijeklo od sinova Israilovih. To znaci da današnji židovi, koji drže pod okupacijom Palestinu, ne vode porijeklo od sinova Israilovih koji su bili sa Musaom, a.s., ili nisu od njihova potomstva. Židovi, za koje se smatra da su od potomstva sinova Israilovih, poznati su kao Sefardi, ciji procenat danas, od ukopnog broja židova u svijetu, uzimajuci u obzir i druge nacionalnosti i potomstva koja su nastala asimilacijom i bracnim vezama sa njima, ne prelazi dvadeset posto.

Najveci procenat današnjih židova, njih oko osamdeset posto, nisu originalni židovi, vec vode porijeklo od Evropljana i istocnjackih naroda, kao i naroda iz ostalih država. Oni su poznati kao Aškenazi. To su oni Jevreji koji su napustili svoje idolopoklonstvo ili druge vjere i prihvatili židovstvo.
Na osnovu te historijske cinjenice pada tvrdnja današnjih okupatora Palestine na njihovo historijsko pravo na

Svetu zemlju. Ta cinjenica razotkriva nam da su oni okupatori, a ne povratnici i da su njihove otadžbine, i otadžbine njihovih oceva, one zemlje iz kojih su došli, a ne ona u koju su došli. Što se tice malog procenta jevreja koji vode porijeklo od sinova Israilovih, oni takoder nemaju pravo na Palestinu iz dva razloga:
Prvi: Zbog toga što su napustili pravu Musaovu vjeru i iskrivili Tevrat, a vec smo prije ustanovili da je Palestina islamska zemlja i zbog toga na nju pravo polažu samo muslimani i niko drugi.
Drugi: Zbog toga što Palestina nije pripadala sinovima Israilovim vec nasilnicima. Oni su bili njeni stanovnici prije sinova Israilovih. Allah je sinovima Israilovim obecao tu zemlju i dozvolio im da udu u nju onda kada su bili u pravoj vjeri. Kada su iskrivili tu vjeru, automatski su izgubili to pravo. Iz dosada izloženog vidi se da židovsko pozivanje na historijsko pravo na tu zemlju, nema osnova i da je ta tvrdnja, u osnovi, neodrživa.

3. Osobine Židova, koje je Allah u Kur'anu spomenuo, osobine su koje oni imaju kroz cijelu povijest. Nasljedivale su ih generacije, jedne od drugih. To su vjerolomstvo, izdajstvo, kukavicluk, škrtost, spletkarenje, zavjere, oholost, uobraženost, kao i ostala njihova svojstva koja je Allah objelodanio u Kur'anu. Ona su bila jasno vidljiva kod židova koji su provocirali Musaa, a.s., i koji su napustili njegovu vjeru. Postala su njihovom prirodom koja se oblikovala i duboko ukorijenila u njihovom bicu kroz dugu historiju njihova postojanja i udaljavanja od prave vjere, tako da su postala dio njihove patvorene vjere i nepromjenjive cudi, na kojoj odgajaju svoju djecu, na kojoj odrastaju i stare.

Toj cudi poducavaju i svakog onoga ko prihvati njihovu vjeru. Od tih svojstava su ostali imuni samo rijetki i to oni koji su vjerovali u Musaa, a.s., koji su prihvatili ono s cime je došao. «Ima ih i umjerenih, ali ružno je ono što radi vecina njih.» El-Maide, 66.
Zbog toga cemo vidjeti da, kada Kur'an navodi njihova svojstva, ne uopcava ih, vec pravi razliku izmedu vjernika i drugih pa kaže: «Izmedu njih Mi smo vode odredivali i oni su, odazivajuci se zapovijedi Našoj, na pravi put upucivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Naše cvrsto vjerovali.» Es-Sedžde, 24.
«Vidiš mnoge od njih kako u grijehe i nasilje srljaju i kako ono što je zabranjeno jedu; ružno li je to kako postupaju!» El-Maide, 62.

«Reci: «O sljedbenici Knjige; zar da nas osudujete zato što vjerujemo u Allaha i u ono što nam se objavljuje, i u ono što je objavljeno prije,- a vecina ste grešnici.» El-Maide, 59.
Razumijevanje navedenih cinjenica i njihovo uvažavanje dio je strategije ophodenja sa židovima koja ce, ako se zanemari, imati za posljedice nepravilno poimanje ideje i prakse što ce, bez sumnje, odgoditi odlucnu bitku i produžiti njeno trajanje, jer ono što ima pogrešnu postavku za posljedicu ce imati - propast.
(Nastvait ce se inaša-Allah)