kultura ponasanja prema djeci
Šefik Kurdić | Novi Horizonti br/str. 49 Islamski bonton (16)
Djeca su jedan od najvažnijih plodova dunjalučkog života. Islam je njihovom razvoju i odgoju dao izuzetno važnu dimenziju. Kur'an i sunnet su precizno regulirali odnose spram generacija koje nas nasljeđuju. Naš odnos prema djeci, onako kako ga definiraju islamski propisi, biće aktualiziran na sljedećim stranicama.
Sve faze u vezi s djetetom i njegovim razvojem su izuzetno bitne. Faza prije rođenja je izuzetno značajna, baš kao i sa čin rođenja djeteta i veoma je bitno da se sve postavi na svoje mjesto, shodno preporukama kur'anskog i sunnetskog teksta, kako bismo pripremili pretpostavke za odgoj i pravilno uzrastanje djeteta.
Faza nakon rođenja djeteta, koja obuhvata njegovo njegovanje i odgajanje, daleko je najteža i zahtijeva najviše truda i odricanja. Fazu odgajanja i bdijenja nad djetetom možemo podijeliti na:
1. Odgoj u sferi akaida/vjerovanja
Ovaj odgoj obuhvata angažman roditelja s ciljem da u najmlađe usade klicu imana i nepatvorenog vjerovanja. Kur'anski ajeti su prepuni poticaja na takvu vrstu angažmana. Pogledajmo samo neke:
«I Ibrahim ostavi u emanet to sinovima svojim a i Ja'kub: «Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani!» , ili Lukmanov savjet svom sinu:
«O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda!»
Budući da su sve osobe na pitanje Gospodara svjetova: «Zar Ja nisam Gospodar vaš?», odgovorile: «Jesi, mi svjedočimo» , i da se: «Svako dijete rađa u islamu, ali ga njegov roditelj učini židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom!», onda to neosporno upućuje da se roditelj dodatno treba potruditi da tu istinu ulije u srce svoga djeteta.
Takve primjere nalazimo u praksi Poslanika islama, s.a.v.s., ne samo u slučaju njegove djece, nego i u slučaju druge, pa čak i nemuslimanske. Tako poznati muhaddis Abdu-r-Rezzak bilježi više predaja u kojima se spominje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, tražio od kršćana i židova da svoju djecu ne odgajaju u iskrivljenim vjerama, nego ih je podsticao da pređu na islam. Navodi se tako da je imao komšiju židova koji je imao lijepe moralne osobine. Kada se taj mladić razbolio Poslanik, s.a.v.s, ga je obišao u pratnji ashaba i tom prilikom rekao: «Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov Poslanik?!» Gledao je u njegovog oca, a zatim u njega. Šutjeli su i on i njegov otac. Poslanik, s.a.v.s, je to ponovio tri puta. Otac mladog židova je tada rekao sinu: «Reci ono što ti je rekao!» Mladić je izgovorio šehadet i, nakon toga, umro. Njegov otac htio ga je ukopati po židovskim propisima, međutim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, ga je preduhitrio riječima: «Mi smo njemu preči od vas!» Poslanik, s.a.v.s, ga je okupao, umotao u ćefine i klanjao mu dženazu.
Znajući da se samo islamom, kao posljednjom verzijom Allahove riječi, može stići do Dženneta i njegovih ljepota, generacije nakon Poslanika, s.a.v.s, su to itekako prakticirale u svom pojačanom angažmanu da nemuslimanima prenesu svjetlo istine. Tako Abdu-r-Rezzak navodi predaju u kojoj se kaže da je Omer b. el-Hattab, r.a, podsticao djecu židova i kršćana da prihvate islam i da je osujećivao židove i kršćane da na Arapskom poluotoku pokrštavaju i požidovljuju svoju djecu.
Sve to upućuje nas na oprez u tom pogledu, posebno kada su u pitanju naša djeca prema kojoj imamo još veću obavezu i odgovornost.
Najbolji način da se ispravna vjera ubrizga u čisto srce svakog djeteta jeste učenje ezana na uho prilikom rođenja djeteta, jer su to prve riječi koje dijete prima i podsjećanje da je Allah jedan i jedini, kako je preporučio Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ibn 'Abbasa, r.a: «Neka prve riječi koje vaše dijete čuje budu LA ILAHE ILLELLAH, a i prilikom smrti podsjećajte na LA ILAHE ILLELLAH!»
Brojni su primjeri u hadiskim zbirkama koji tretiraju Poslanikovo, s.a.v.s, zanimanje za najmlađe i njegov angažman na planu približavanja nepatvorene vjere djeci i mladima. To se navodi i u slučaju generacija nakon njega. Svi su pokušavali da razbuktaju plamen imana i razvijaju svijest o tome.
Poznati ashab 'Abdullah b. Omer, r.a, vidjevši jednog dječaka koji je čuvao ovce, priđe mu i reče: «Prodaj mi jednu ovcu!» Dječak mu odgovori da ovce nisu njegove, nego da je on samo pastir. Ibn Omer, r.a, predloži mu da mu proda jednu ovcu, a da njenom vlasniku kaže da je tu ovcu vuk pojeo. Dječak je odmah na to reagovao: «A gdje je Allah?!». Ibn Omer, r.a, bio je zadivljen tim odgovorom i dječakovom vjerom!
Koliko su prve generacije poklanjale pažnju razvijanju pravilne vjere/akide kod najmlađih naraštaja najbolje će ilustrirati poznati primjer jednog od učitelja iz tog perioda koji je u školi naredio djeci da u toku dana odu na usamljeno mjesto, uhvate po jednu pticu i zakolju je, ali pod uvjetom, da ih niko ne vidi. Sva djeca su sutradan donijela zaklanu pticu, izuzev jednog dječaka koji je na učiteljevo pitanje zašto to nije uradio, odgovorio: Tražio sam mjesto gdje to mogu obaviti. Gdje god sam došao osjetio sam da me vidi Onaj koji sve vidi i koji je sve stvorio. Otuda, poštovani učitelju, nisam mogao zaklati pticu koju sam uhvatio!!! Tako razvijenom imanskom svijesti učitelj je bio fasciniran i pohvalio je tog dječaka, naglasivši da je jedino on ispravno postupio, a da su svi ostali pogriješili, jer nisu računali da ihuvijek vidi Gospodar svjetova!
Obligatna dužnost svakom roditelju je da na lijep, blag i pristupačan način približava istinsku Allahovu vjeru svome djetetu, kako bi dijete od malih nogu osjećalo vjeru u svojoj nutrini, jer je ispravna vjera, kako navodi dr. Muhammed Emin el-Misri, «neophodna hrana za dušu, kao što je hrana neophodna za tijelo!»
Treba se koristiti svakom prilikom i upućivati najmlađe kako bi bili što svjesniji u svojoj vjeri. To ćemo činiti angažmanom u porodici, slanjem djece na vjersku pouku, kupovanjem islamske literature sa sadržajima koji će ih podsticati na razvijanje ispravnog vjerovanja i sl.
Pogledajmo kako Allahov Poslanik, s.a.v.s, to čini dok jaše sa 'Abdullahom b. 'Abbasom, r.a, koji je tada bio dječak. Poslanik, s.a.v.s, mu lijepo, blago i nenametljivo usađuje svijest o ispravnoj vjeri u Allaha, Gospodara svemira i svih nas. On mu kaže: «Dječače, ja ću ti uputiti nekoliko važnih pouka: Pazi na Allaha, i On će tebe paziti. Pazi na Allaha, pa ćeš ga naći uvijek u svojoj blizini (tj. osjetićeš kako ti pomaže). Ako budeš ikoga molio, onda moli samo Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Njega traži! Znaj da kada bi se cijeli svijet sakupio da ti pomognu da se okoristiš nečim, neće ti pomoći nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio, a isto tako, kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već bio propisao i odredio. Pera (za pisanje) su podignuta, a tinta se osušila (tj. ono što je određeno – ne mijenja se!)»
2. Odgoj u sferi ibadeta
Ibadet je, na neki način, hrana imana/akide, pa je zbog toga nužno od samih početaka djecu navikavati na to, kako bi razvijala i jačala svoj ispravan iman. Doduše, period djetinjstva nije period zrelosti i tada dijete još nije, po islamu, obavezno izvršavati farzove, ali je to idealna prilika da se dijete odmalehna navikava na obaveze, kako mu to neće donositi poteškoće kada postane punoljetno. Veliki islamski mislilac, Muhammed Kutb, tvrdi da se navike, kada je u pitanju ibadet, daleko brže, efikasnije i lakše razvijaju u mladosti nego u starosti, pa je i to bio razlog Poslanikove, s.a.v.s, prakse da podstiče djecu na ibadet.
Ako se analizira Vjerovjesnikova, s.a.v.s, praksa u tome pogledu, zaključićemo da je njegovo zanimanje obuhvatalo pet segmenata:
a) Namaz
Namaz je stup islama, pa je, otuda, Poslanik islama, s.a.v.s, prije svega, izuzetnu pažnju poklanjao tome kako djecu privići na taj propis. U vezi s tim treba navesti sljedeće općekorisne momente:
Kada otpočeti s naredbom za namaz?
Dijete treba navikavati na namaz čim postane svjesno i počne razlikovati stvari, kao što je preporučivao Allahov Poslanik, s.a.v.s, u predaji Hišama b. Sa'da koji kaže da su ušli u kuću Mu'aza b. 'Abdullaha el-Džuhenija, koji je pitao svoju suprugu: «Kada dijete treba početi klanjati?» Ona mu je odgovorila da joj je preneseno kako je Poslanik, s.a.v.s, na to odgovorio: «Kada bude raspoznavalo šta je desna a šta lijeva strana, naređujte mu namaz!»
Poučavanje djeteta namazu
Sa sedam godina dijete treba već da zna namaz obaviti. To je preporuka Poslanika islama, s.a.v.s, koji u predaji Sebre el-Džuhenija, kaže: «Naređujte djeci namaz kada napune sedam godina!». U Tirmizijinoj predaji stoji: «Poučavajte djecu namazu kada napune sedam godina!».
Zna se da je Poslanik islama, s.a.v.s, lično poučavao djecu namazu i elementima vezanim za namaz, kao što se navode brojne predaje o tome kako je poučavao unuka Hasana, r.a, Kunut-dovi na vitr-namazu, Efleha kako da spusti lice na sedždu, Ebu Madžzurea i još desetericu dječaka kako da uče ezan i ikamet, i dr.
Mus'ab, sin Sa'da b. ebi Vekkasa, r.a, prenosi u vjerodostojnoj predaji da ih je otac poučavao dovama koje su došle od Vjerovjesika, s.a.v.s, a poznati ashab 'Abdullah b. Mes'ud, r.a, je, kako bilježi Taberani, savjetovao očeve i majke: «Privikavajte vašu djecu da čuvaju namaz i podstičite ih da čine dobro, jer je činjenje dobra navika!»
I, doista, mnoge navike u životu čovjeka ostaju trajno! Zato, navikavajmo našu djecu na namaz, kako su preporučivali naš Poslanik, s.a.v.s, i prva generacija muslimana!
Kažnjavanje za propuštanje namaza
Poslanik, s.a.v.s, preporučio je i jednu vrstu kazne za djecu koja napune deset godina a ne budu klanjala namaz. U već citiranoj predaji od Sebure el-Džuhenija navodi se da djeci naređujemo da klanjaju namaz kada napune sedam godina, Vjerovjesnik, s.a.v.s, dodaje: «...a udarite ih, ako ne klanjaju, kada napune deset godina!».
Vjerovatno se današnji pedagozi neće složiti sa ovom mjerom koju je preporučio Poslanik islama, s.a.v.s, i smatraće je, shodno njihovim kriterijima, izuzetno rigoroznom. Međutim, ta pedagoška mjera dolazi od najvećeg pedagoga koji je Zemljom hodao, čovjeka kojeg je Gospodar svjetova, preko meleka Džibrila odgajao i najispravnije pedagoške smjernice mu dao!
To je i razumljivo ako se uzme u obzir da je granica između imana i kufra ostavljanje namaza, te apstinencija djeteta od namaza znači automatski bacanje djeteta u džehennemsku vatru. Pa je li lakše osvijestiti dijete lakšim udarcem ili gledati ga sutra kako se prži u džehennemskoj vatri?!
Dakle, izaberite: slijediti Poslanika islama, s.a.v.s, koga je odgajao Sveznajući Gospodar svjetova, kako i sam navodi u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a: «Moj Gospodar me odgojio i najbolji mi odgoj dao!», ili metode nekih pedagoga utemeljene na materijalističko-sekularističkoj ideji!
Navikavanje djeteta na džuma-namaz
Džuma-namaz nije obavezna djetetu, međutim, privikavanje na taj namaz još od malih nogu višestruko će koristiti djetetu. Koristi za dijete su:
- da bude naviknuto na taj namaz kada postane punoljetno,
- da čuje hutbu i brojne savjete koje će od najranijih dana pomalo prakticirati,
- da se navikava na društvo i zajedno sa roditeljem svakog namaza upoznaje nove ljude i sklapa nova poznanstva,
- da u trenutku kada Allah Uzvišeni prima dovu ljudi, a taj trenutak je (prisustvovanje džumi) kada je imam na minberi,
- da od najranijih trenutaka upoznaje imame, hatibe i da'ije Muhammedovog, s.a.v.s, ummeta.
Navikavanje djeteta na noćni namaz
Ukoliko klanjamo noćni namaz lijepo je uključiti i ostalu porodicu. Ibn 'Abbas, kada bi kao dječak boravio kod svoje tetke, Poslanikove , s.a.v.s, supruge Mejmune, r.a, priključio bi se noćnom namazu koji je klanjao Vjerovjesnik, s.a.v.s. Stao bi sa njegove lijeve strane, pa ga je Poslanik, s.a.v.s, postavio sa desne strane, što jasno govori o podsticaju djece na taj namaz i potrebi njihovog blagovremenog privikavanja na taj ibadet!
Privikavanje djece na istihara-namaz
Potrebno je djecu od malih nogu privikavati i na istihara-namaz (tj. Namaz kada žele nešto važno učiniti a budu u velikoj nedoumici). Poslanik, s.a.v.s, je Enesa, r.a, koji je, tada, bio dječak, savjetovao da klanja istiharu sedam puta i da moli Allaha da mu ukaže na pravo rješenje određenog problema, te da nakon toga prepusti srcu da odluči i to će, tek onda, biti prava odluka.
Privikavanje djece na bajram-namaz
Djecu od najmlađih dana treba privikavati i na bajram-namaz, kako bi klanjali ali i doživjeli atmosferu koja se može doživjeti jedino u toku dva bajrama. Tako 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, izlazio na dva bajrama sa El-Fadlom b. 'Abbasom, 'Abdullahom b. 'Abbasom, Alijom, Hasanom, Husejnom i Usamom b. Zejdom, r.a, koji su u to vrijeme bili dječaci, učeći naglas tehlil i tekbir.
U svakom slučaju, vezivanje djeteta za džamiju jedan je od bitnih faktora njegovog kasnijeg vezivanja za tu islamsku instituciju i prakticiranje brojnih ibadeta u njoj.
b) Post
Djeca nisu dužna postiti. Međutim, za djecu i u ovom slučaju važi pravilo kao i u slučaju drugih propisa. Lijepo je djecu privikavati na post, kako bi, kada postanu obavezni postiti, to lakše mogli prakticirati.
To se može zaključiti iz autentične predaje Rubejji'e bint Muavviz, r.a, koja kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, jedno jutro na Dan 'ašure obavijestio ensarije o tome da ko je zapostio može post privesti kraju a ko nije zapostio može slobodno da jede. Ona kaže: «Mi smo postili i djecu na to sokolili, praveći im igračke, pa kada bi neko od njih zaplakalo od gladi, mi bismo im davali te igračke i tako smo to radili sve do iftara.»
c) Hadž
Obilazak svetih mjesta prilika je da djeca dožive posebnu atmosferu i da im ibadet priraste za srce. Otuda je poželjno i djecu podsticati na hadž, koji će im važiti, kako navodi Tirmizi, i kada postanu punoljetni, a roditelj ima nagradu za obavljeni hadž svoga djeteta, kako se navodi u hadisu Ibn 'Abbasa, r.a, kada je jedna žena podigla dijete i upitala Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Ima li i za njega hadž, Allahov Poslaniče?» Odgovorio je: «Da, a ti imaš nagradu!».
d) Zekjat
Šerijatski pravnici razilaze se u mišljenju u vezi s tim da li su djeca dužna davati zekjat. Međutim, prema jednoj predaji i djeca trebaju dati zekjat, pa otuda i njih treba navikavati da čiste svoju imovinu, kao što navodi 'Amr b. Šu'ajb od svog oca a on od djeda da je jedna žena došla sa djevojčicom Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Na ruci njene djevojčice bile su dvije velike zlatne narukvice, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: «Jesi li na ovo dala zekjat?» Odgovorila je: «Nisam». Poslanik, s.a.v.s, joj je, tada, rekao: Hoćeš da ti Allah od njih na Sudnjem danu sačini dvije narukvice od vatre!». Žena je, nakon toga, skinula te narukvice, bacila ih Poslaniku, s.a.v.s, i rekla: «One pripadaju Allahu i Njegovom Poslaniku!»
Djeca su jedan od najvažnijih plodova dunjalučkog života. Islam je njihovom razvoju i odgoju dao izuzetno važnu dimenziju. Kur'an i sunnet su precizno regulirali odnose spram generacija koje nas nasljeđuju. Naš odnos prema djeci, onako kako ga definiraju islamski propisi, biće aktualiziran na sljedećim stranicama.
Sve faze u vezi s djetetom i njegovim razvojem su izuzetno bitne. Faza prije rođenja je izuzetno značajna, baš kao i sa čin rođenja djeteta i veoma je bitno da se sve postavi na svoje mjesto, shodno preporukama kur'anskog i sunnetskog teksta, kako bismo pripremili pretpostavke za odgoj i pravilno uzrastanje djeteta.
Faza nakon rođenja djeteta, koja obuhvata njegovo njegovanje i odgajanje, daleko je najteža i zahtijeva najviše truda i odricanja. Fazu odgajanja i bdijenja nad djetetom možemo podijeliti na:
1. Odgoj u sferi akaida/vjerovanja
Ovaj odgoj obuhvata angažman roditelja s ciljem da u najmlađe usade klicu imana i nepatvorenog vjerovanja. Kur'anski ajeti su prepuni poticaja na takvu vrstu angažmana. Pogledajmo samo neke:
«I Ibrahim ostavi u emanet to sinovima svojim a i Ja'kub: «Sinovi moji, Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani!» , ili Lukmanov savjet svom sinu:
«O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim, mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda!»
Budući da su sve osobe na pitanje Gospodara svjetova: «Zar Ja nisam Gospodar vaš?», odgovorile: «Jesi, mi svjedočimo» , i da se: «Svako dijete rađa u islamu, ali ga njegov roditelj učini židovom, kršćaninom ili vatropoklonikom!», onda to neosporno upućuje da se roditelj dodatno treba potruditi da tu istinu ulije u srce svoga djeteta.
Takve primjere nalazimo u praksi Poslanika islama, s.a.v.s., ne samo u slučaju njegove djece, nego i u slučaju druge, pa čak i nemuslimanske. Tako poznati muhaddis Abdu-r-Rezzak bilježi više predaja u kojima se spominje da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, tražio od kršćana i židova da svoju djecu ne odgajaju u iskrivljenim vjerama, nego ih je podsticao da pređu na islam. Navodi se tako da je imao komšiju židova koji je imao lijepe moralne osobine. Kada se taj mladić razbolio Poslanik, s.a.v.s, ga je obišao u pratnji ashaba i tom prilikom rekao: «Svjedočiš li da nema drugog boga osim Allaha i da sam ja Njegov Poslanik?!» Gledao je u njegovog oca, a zatim u njega. Šutjeli su i on i njegov otac. Poslanik, s.a.v.s, je to ponovio tri puta. Otac mladog židova je tada rekao sinu: «Reci ono što ti je rekao!» Mladić je izgovorio šehadet i, nakon toga, umro. Njegov otac htio ga je ukopati po židovskim propisima, međutim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, ga je preduhitrio riječima: «Mi smo njemu preči od vas!» Poslanik, s.a.v.s, ga je okupao, umotao u ćefine i klanjao mu dženazu.
Znajući da se samo islamom, kao posljednjom verzijom Allahove riječi, može stići do Dženneta i njegovih ljepota, generacije nakon Poslanika, s.a.v.s, su to itekako prakticirale u svom pojačanom angažmanu da nemuslimanima prenesu svjetlo istine. Tako Abdu-r-Rezzak navodi predaju u kojoj se kaže da je Omer b. el-Hattab, r.a, podsticao djecu židova i kršćana da prihvate islam i da je osujećivao židove i kršćane da na Arapskom poluotoku pokrštavaju i požidovljuju svoju djecu.
Sve to upućuje nas na oprez u tom pogledu, posebno kada su u pitanju naša djeca prema kojoj imamo još veću obavezu i odgovornost.
Najbolji način da se ispravna vjera ubrizga u čisto srce svakog djeteta jeste učenje ezana na uho prilikom rođenja djeteta, jer su to prve riječi koje dijete prima i podsjećanje da je Allah jedan i jedini, kako je preporučio Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ibn 'Abbasa, r.a: «Neka prve riječi koje vaše dijete čuje budu LA ILAHE ILLELLAH, a i prilikom smrti podsjećajte na LA ILAHE ILLELLAH!»
Brojni su primjeri u hadiskim zbirkama koji tretiraju Poslanikovo, s.a.v.s, zanimanje za najmlađe i njegov angažman na planu približavanja nepatvorene vjere djeci i mladima. To se navodi i u slučaju generacija nakon njega. Svi su pokušavali da razbuktaju plamen imana i razvijaju svijest o tome.
Poznati ashab 'Abdullah b. Omer, r.a, vidjevši jednog dječaka koji je čuvao ovce, priđe mu i reče: «Prodaj mi jednu ovcu!» Dječak mu odgovori da ovce nisu njegove, nego da je on samo pastir. Ibn Omer, r.a, predloži mu da mu proda jednu ovcu, a da njenom vlasniku kaže da je tu ovcu vuk pojeo. Dječak je odmah na to reagovao: «A gdje je Allah?!». Ibn Omer, r.a, bio je zadivljen tim odgovorom i dječakovom vjerom!
Koliko su prve generacije poklanjale pažnju razvijanju pravilne vjere/akide kod najmlađih naraštaja najbolje će ilustrirati poznati primjer jednog od učitelja iz tog perioda koji je u školi naredio djeci da u toku dana odu na usamljeno mjesto, uhvate po jednu pticu i zakolju je, ali pod uvjetom, da ih niko ne vidi. Sva djeca su sutradan donijela zaklanu pticu, izuzev jednog dječaka koji je na učiteljevo pitanje zašto to nije uradio, odgovorio: Tražio sam mjesto gdje to mogu obaviti. Gdje god sam došao osjetio sam da me vidi Onaj koji sve vidi i koji je sve stvorio. Otuda, poštovani učitelju, nisam mogao zaklati pticu koju sam uhvatio!!! Tako razvijenom imanskom svijesti učitelj je bio fasciniran i pohvalio je tog dječaka, naglasivši da je jedino on ispravno postupio, a da su svi ostali pogriješili, jer nisu računali da ihuvijek vidi Gospodar svjetova!
Obligatna dužnost svakom roditelju je da na lijep, blag i pristupačan način približava istinsku Allahovu vjeru svome djetetu, kako bi dijete od malih nogu osjećalo vjeru u svojoj nutrini, jer je ispravna vjera, kako navodi dr. Muhammed Emin el-Misri, «neophodna hrana za dušu, kao što je hrana neophodna za tijelo!»
Treba se koristiti svakom prilikom i upućivati najmlađe kako bi bili što svjesniji u svojoj vjeri. To ćemo činiti angažmanom u porodici, slanjem djece na vjersku pouku, kupovanjem islamske literature sa sadržajima koji će ih podsticati na razvijanje ispravnog vjerovanja i sl.
Pogledajmo kako Allahov Poslanik, s.a.v.s, to čini dok jaše sa 'Abdullahom b. 'Abbasom, r.a, koji je tada bio dječak. Poslanik, s.a.v.s, mu lijepo, blago i nenametljivo usađuje svijest o ispravnoj vjeri u Allaha, Gospodara svemira i svih nas. On mu kaže: «Dječače, ja ću ti uputiti nekoliko važnih pouka: Pazi na Allaha, i On će tebe paziti. Pazi na Allaha, pa ćeš ga naći uvijek u svojoj blizini (tj. osjetićeš kako ti pomaže). Ako budeš ikoga molio, onda moli samo Allaha, a ako tražiš pomoć, onda je samo od Njega traži! Znaj da kada bi se cijeli svijet sakupio da ti pomognu da se okoristiš nečim, neće ti pomoći nimalo više nego što ti je Allah već propisao i odredio, a isto tako, kada bi se sakupili da ti nečim naude, ne bi ti naudili ništa više nego što ti je Allah već bio propisao i odredio. Pera (za pisanje) su podignuta, a tinta se osušila (tj. ono što je određeno – ne mijenja se!)»
2. Odgoj u sferi ibadeta
Ibadet je, na neki način, hrana imana/akide, pa je zbog toga nužno od samih početaka djecu navikavati na to, kako bi razvijala i jačala svoj ispravan iman. Doduše, period djetinjstva nije period zrelosti i tada dijete još nije, po islamu, obavezno izvršavati farzove, ali je to idealna prilika da se dijete odmalehna navikava na obaveze, kako mu to neće donositi poteškoće kada postane punoljetno. Veliki islamski mislilac, Muhammed Kutb, tvrdi da se navike, kada je u pitanju ibadet, daleko brže, efikasnije i lakše razvijaju u mladosti nego u starosti, pa je i to bio razlog Poslanikove, s.a.v.s, prakse da podstiče djecu na ibadet.
Ako se analizira Vjerovjesnikova, s.a.v.s, praksa u tome pogledu, zaključićemo da je njegovo zanimanje obuhvatalo pet segmenata:
a) Namaz
Namaz je stup islama, pa je, otuda, Poslanik islama, s.a.v.s, prije svega, izuzetnu pažnju poklanjao tome kako djecu privići na taj propis. U vezi s tim treba navesti sljedeće općekorisne momente:
Kada otpočeti s naredbom za namaz?
Dijete treba navikavati na namaz čim postane svjesno i počne razlikovati stvari, kao što je preporučivao Allahov Poslanik, s.a.v.s, u predaji Hišama b. Sa'da koji kaže da su ušli u kuću Mu'aza b. 'Abdullaha el-Džuhenija, koji je pitao svoju suprugu: «Kada dijete treba početi klanjati?» Ona mu je odgovorila da joj je preneseno kako je Poslanik, s.a.v.s, na to odgovorio: «Kada bude raspoznavalo šta je desna a šta lijeva strana, naređujte mu namaz!»
Poučavanje djeteta namazu
Sa sedam godina dijete treba već da zna namaz obaviti. To je preporuka Poslanika islama, s.a.v.s, koji u predaji Sebre el-Džuhenija, kaže: «Naređujte djeci namaz kada napune sedam godina!». U Tirmizijinoj predaji stoji: «Poučavajte djecu namazu kada napune sedam godina!».
Zna se da je Poslanik islama, s.a.v.s, lično poučavao djecu namazu i elementima vezanim za namaz, kao što se navode brojne predaje o tome kako je poučavao unuka Hasana, r.a, Kunut-dovi na vitr-namazu, Efleha kako da spusti lice na sedždu, Ebu Madžzurea i još desetericu dječaka kako da uče ezan i ikamet, i dr.
Mus'ab, sin Sa'da b. ebi Vekkasa, r.a, prenosi u vjerodostojnoj predaji da ih je otac poučavao dovama koje su došle od Vjerovjesika, s.a.v.s, a poznati ashab 'Abdullah b. Mes'ud, r.a, je, kako bilježi Taberani, savjetovao očeve i majke: «Privikavajte vašu djecu da čuvaju namaz i podstičite ih da čine dobro, jer je činjenje dobra navika!»
I, doista, mnoge navike u životu čovjeka ostaju trajno! Zato, navikavajmo našu djecu na namaz, kako su preporučivali naš Poslanik, s.a.v.s, i prva generacija muslimana!
Kažnjavanje za propuštanje namaza
Poslanik, s.a.v.s, preporučio je i jednu vrstu kazne za djecu koja napune deset godina a ne budu klanjala namaz. U već citiranoj predaji od Sebure el-Džuhenija navodi se da djeci naređujemo da klanjaju namaz kada napune sedam godina, Vjerovjesnik, s.a.v.s, dodaje: «...a udarite ih, ako ne klanjaju, kada napune deset godina!».
Vjerovatno se današnji pedagozi neće složiti sa ovom mjerom koju je preporučio Poslanik islama, s.a.v.s, i smatraće je, shodno njihovim kriterijima, izuzetno rigoroznom. Međutim, ta pedagoška mjera dolazi od najvećeg pedagoga koji je Zemljom hodao, čovjeka kojeg je Gospodar svjetova, preko meleka Džibrila odgajao i najispravnije pedagoške smjernice mu dao!
To je i razumljivo ako se uzme u obzir da je granica između imana i kufra ostavljanje namaza, te apstinencija djeteta od namaza znači automatski bacanje djeteta u džehennemsku vatru. Pa je li lakše osvijestiti dijete lakšim udarcem ili gledati ga sutra kako se prži u džehennemskoj vatri?!
Dakle, izaberite: slijediti Poslanika islama, s.a.v.s, koga je odgajao Sveznajući Gospodar svjetova, kako i sam navodi u predaji 'Abdullaha b. Mes'uda, r.a: «Moj Gospodar me odgojio i najbolji mi odgoj dao!», ili metode nekih pedagoga utemeljene na materijalističko-sekularističkoj ideji!
Navikavanje djeteta na džuma-namaz
Džuma-namaz nije obavezna djetetu, međutim, privikavanje na taj namaz još od malih nogu višestruko će koristiti djetetu. Koristi za dijete su:
- da bude naviknuto na taj namaz kada postane punoljetno,
- da čuje hutbu i brojne savjete koje će od najranijih dana pomalo prakticirati,
- da se navikava na društvo i zajedno sa roditeljem svakog namaza upoznaje nove ljude i sklapa nova poznanstva,
- da u trenutku kada Allah Uzvišeni prima dovu ljudi, a taj trenutak je (prisustvovanje džumi) kada je imam na minberi,
- da od najranijih trenutaka upoznaje imame, hatibe i da'ije Muhammedovog, s.a.v.s, ummeta.
Navikavanje djeteta na noćni namaz
Ukoliko klanjamo noćni namaz lijepo je uključiti i ostalu porodicu. Ibn 'Abbas, kada bi kao dječak boravio kod svoje tetke, Poslanikove , s.a.v.s, supruge Mejmune, r.a, priključio bi se noćnom namazu koji je klanjao Vjerovjesnik, s.a.v.s. Stao bi sa njegove lijeve strane, pa ga je Poslanik, s.a.v.s, postavio sa desne strane, što jasno govori o podsticaju djece na taj namaz i potrebi njihovog blagovremenog privikavanja na taj ibadet!
Privikavanje djece na istihara-namaz
Potrebno je djecu od malih nogu privikavati i na istihara-namaz (tj. Namaz kada žele nešto važno učiniti a budu u velikoj nedoumici). Poslanik, s.a.v.s, je Enesa, r.a, koji je, tada, bio dječak, savjetovao da klanja istiharu sedam puta i da moli Allaha da mu ukaže na pravo rješenje određenog problema, te da nakon toga prepusti srcu da odluči i to će, tek onda, biti prava odluka.
Privikavanje djece na bajram-namaz
Djecu od najmlađih dana treba privikavati i na bajram-namaz, kako bi klanjali ali i doživjeli atmosferu koja se može doživjeti jedino u toku dva bajrama. Tako 'Abdullah b. Omer, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, izlazio na dva bajrama sa El-Fadlom b. 'Abbasom, 'Abdullahom b. 'Abbasom, Alijom, Hasanom, Husejnom i Usamom b. Zejdom, r.a, koji su u to vrijeme bili dječaci, učeći naglas tehlil i tekbir.
U svakom slučaju, vezivanje djeteta za džamiju jedan je od bitnih faktora njegovog kasnijeg vezivanja za tu islamsku instituciju i prakticiranje brojnih ibadeta u njoj.
b) Post
Djeca nisu dužna postiti. Međutim, za djecu i u ovom slučaju važi pravilo kao i u slučaju drugih propisa. Lijepo je djecu privikavati na post, kako bi, kada postanu obavezni postiti, to lakše mogli prakticirati.
To se može zaključiti iz autentične predaje Rubejji'e bint Muavviz, r.a, koja kaže da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, jedno jutro na Dan 'ašure obavijestio ensarije o tome da ko je zapostio može post privesti kraju a ko nije zapostio može slobodno da jede. Ona kaže: «Mi smo postili i djecu na to sokolili, praveći im igračke, pa kada bi neko od njih zaplakalo od gladi, mi bismo im davali te igračke i tako smo to radili sve do iftara.»
c) Hadž
Obilazak svetih mjesta prilika je da djeca dožive posebnu atmosferu i da im ibadet priraste za srce. Otuda je poželjno i djecu podsticati na hadž, koji će im važiti, kako navodi Tirmizi, i kada postanu punoljetni, a roditelj ima nagradu za obavljeni hadž svoga djeteta, kako se navodi u hadisu Ibn 'Abbasa, r.a, kada je jedna žena podigla dijete i upitala Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Ima li i za njega hadž, Allahov Poslaniče?» Odgovorio je: «Da, a ti imaš nagradu!».
d) Zekjat
Šerijatski pravnici razilaze se u mišljenju u vezi s tim da li su djeca dužna davati zekjat. Međutim, prema jednoj predaji i djeca trebaju dati zekjat, pa otuda i njih treba navikavati da čiste svoju imovinu, kao što navodi 'Amr b. Šu'ajb od svog oca a on od djeda da je jedna žena došla sa djevojčicom Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Na ruci njene djevojčice bile su dvije velike zlatne narukvice, pa je Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao: «Jesi li na ovo dala zekjat?» Odgovorila je: «Nisam». Poslanik, s.a.v.s, joj je, tada, rekao: Hoćeš da ti Allah od njih na Sudnjem danu sačini dvije narukvice od vatre!». Žena je, nakon toga, skinula te narukvice, bacila ih Poslaniku, s.a.v.s, i rekla: «One pripadaju Allahu i Njegovom Poslaniku!»
(sura Et-Tewba 111. ajet)