prijeti li i nasim prostorima ekspanzija seksualnog nasilja nad djecom

Amra Delic | Novi Horizonti br/str. 48

Sve ucestaliji slucajevi seksualnog zlostavljanja djece u svijetu


Mass-mediji daju mnogo prostora nasilju i manifestnoj indiferentnosti onih koji su mu svjedoci. Tvrdnje da zlostavljanje dovodi do poreme?aja psihickog zdravlja dovoljno potvr?uje podatak da gotovo 80 posto psihijatrijskih pacijenata cine osobe koje su u djetinjstvu bile zlostavljane na razlicite nacine. Osim toga, ve?i broj strucnjaka tvrdi da osobe koje su u djetinjstvu bile zlostavljane, kasnije, vrlo cesto, kad i sami postanu roditelji zlostavljaju svoju i/ili drugu djecu.

Seksualno nasilje, seksualna eksploatacija, incest, pedofilija, silovanje i sl. nisu novina ovog doba, nego su pojave koje su postojale oduvijek i koje ?e biti prisutne sve dotle dok se s njima otvoreno ne suocimo. Osoba koja je imala priliku raditi sa ?rtvom incesta, seksualnog zlostavljanja ili silovanja, nikada ne?e biti u stanju da zaboravi devastiraju?i utjecaj tog zlodjela na sve aspekte ?ivota ?rtve, niti ?e biti u stanju da nakon tog nesretnog iskustva sjedi odmaraju?i se, ne cine?i ni?ta u vezi s tim. Svaki oblik seksualnog nasilja ozbiljan je i te?ak zlocin koji nagriza ne samo integritet ?rtve nego i porodicno tkivo i tkivo dru?tva u cjelini. Budu?i da se takvo nasilje de?ava i unutar zajednice muslimana, sramotno je dopustiti da pro?e neopa?eno. Podaci govore da svaka tre?a djevojcica i svaki sedmi djecak pre?ive odre?eni vid seksualnog zlostavljanja do 18. godine. Od pet pocinitelja tog necovjecnog i sramotnog cina cetiri su mu?karci. Najce??e su to djeci poznate, bliske i drage osobe (u 85-95 posto slucajeva), roditelji, staratelji, rodbina, dadilje, kom?ije, odgajatelji, nastavnici, treneri, vjeroucitelji, socijalni radnici, ljekari i dr., koji svoje gnusne, bezobzirne i patolo?ke ciljeve obicno ne ostvaruju silom i direktnim fizickim nasiljem, nego nagovaranjem, potkupljivanjem, pritiscima, prinudom i drugim metodama prisile, a nakon postizanja cilja, prijetnjom, zastra?ivanjem i ucjenama obavezuju ih na ?utnju i cuvanje tajne (Milosavljevi?, 2000). Prema navodima senatora Christophera Dodda, osnivaca Children’s Caucusa, u Sjedinjenim Dr?avama svake druge minute jedno dijete biva seksualno zlostavljano.

Epidemiologija

Na osnovu ponovljenih studija koje su obavljene 1990. i 1991. godine u 50 dr?ava u SAD-u, procjenjuje se da je oko 2,7 miliona djece u 1990. godini i 3 miliona djece u 1991. godini bilo ?rtvama razlicitih vrsta zlostavljanja (NCCAN, 1992, 1993), a da je od toga 16 posto (1990.) i 15 posto (1991.) prijavljenih slucajeva seksualnog zlostavljanja. Posljednjih decenija, upravo broj prijavljenih slucajeva tog gnusnog cina u SAD-u bilje?i znatan porast, od 7.559 u 1976. godini do 133.600 prijavljenih slucajeva seksualnog zlostavljanja djece u 1986. godini. U Engleskoj i Walesu je Nacionalno dru?tvo za prevenciju svireposti nad djecom (NSPCC) 1974. godine utemeljilo Registar zlostavljane djece u kojem se evidentiraju djeca ?rtve seksualnog zlostavljanja. Tako je u periodu 1977.-1986., registrirano 10,7 posto djece ?rtava, a broj prijavljenih slucajeva pove?ao se od 3 posto do 31 posto u periodu 1981-1986. (Greighton, 1988), ?to se najve?im dijelom pripisuje striktnim zakonskim odredbama u vezi s tim fenomenom, kao i podizanjem javne svijesti o njegovoj prisutnosti. U ?vedskoj tako?er postoji trend pove?anog prijavljivanja djece za koju se sumnja da su ?rtve seksualnog nasilja. Finkelhorova analiza (1994) prevalence (ucestalost problema u populaciji) te pojave koja je obuhvatala 21 me?unarodnu studiju, ukazuje na cinjenicu da su djevojcice uop?e 1,5-3 puta ce??e ?rtve tog nemoralnog i brutalnog cina nego djecaci, te da su i ce??e objekat seksualnog zlostavljanja koje se de?ava unutar porodice (14-56 posto) nego djecaci (0-25 posto).

Klinicka istra?ivanja i svakodnevna psihijatrijska praksa pokazuju da su psihijatrijski pacijenti cesto bili ?rtva seksualnog zlostavljanja prije obolijevanja. U Rosenfeldovoj studiji (1979), 33 posto njegovih pacijentica izjavile su da su bile ?rtve incesta u djetinjstvu. Husain i Chapel (1983) su do?li do podataka da je 23 posto od 437 njihovih ispitanica bilo seksualno zlostavljano. Analiza 15 razlicitih studija psihijatrijskih pacijenata lijecenih u periodu 1984-1996. pokazala je da je 50 posto ovih pacijenata bilo ?rtvama seksualnog zlostavljanja tokom djetinjstva (Reed 1997). Od odraslih ?enskih pacijenata koji su ambulantno psihijatrijski tretirani, 64 posto ih je navelo da je imalo ova iskustva (Surrey i sur. 1990), dok je 26 posto odraslih mu?kih hospitalno tretiranih pacijenata potvrdilo isto iskustvo (Jacobson, Herald 1990). Rezultati studija psihijatrijske populacije djece i adolescenata pokazuju da je 28 posto tih pacijenata ve? bilo ?rtvama nekog od oblika seksualnog nasilja (Kolko, Moser, Weldy, 1988). To ukazuje na nepobitnu cinjenicu da seksualna traumatizacija predstavlja jedan od nekoliko veoma znacajnih faktora koji se nalazi u pozadini psihijatrijskog poreme?aja, ne?to cemu se niti u savremenoj psihijatriji ne poklanja dovoljno pa?nje.


Silovanje djece – pojava pred kojom se cesto zatvaraju oci
Seksualno zlostavljanje je najosjetljivija tema za razgovor, ali i za istra?ivanja. cesta pitanja koja se postavljaju u radu sa djecom ?rtvama seksualnog nasilja jesu: Koliko je ova pojava cesta? Da li je broj djece ?rtava zlostavljanja pove?an, i ako jeste, zbog cega? Na ta pitanja nije lahko odgovoriti a najve?i problem predstavlja procjena skrivenih cifara. Danas se broj slucajeva seksualno zlostavljane djece tokom jedne godine (incidenca) mo?e procijeniti samo po broju slucajeva prijavljenih policiji tokom odre?enog vremenskog perioda. Me?utim, cini se da niti jedan drugi oblik krivicnog djela, kao ?to su npr. tjelesno osaka?enje, ubistvo, genocid ili rat ne mo?e pobuditi tako sna?ne emocije, poricanje, osje?anje srama i distanciranje kao ?to to mo?e uciniti silovanje djeteta!? Od razotkrivanja istine da je dijete bilo seksualno zlostavljano “ogra?uju” se kako clanovi porodice, kompetentne osobe tako i prosjecan gra?anin, ?to nije slucaj kada se desi ubistvo, tjelesno povre?ivanje, kidnapiranje ili zarobljavanje odraslih osoba. Osim toga, mnogo je lak?e prijaviti krivicno djelo u kome je izvr?ilac nepoznata osoba nego kad je to clan u?e ili ?ire porodice, kao i zlocin pocinjen na javnom mjestu nego u privatnoj sferi, npr. u ku?i.

Moramo napomenuti i to da odre?en broj strucnjaka razlicitih profila koji se u svom radu susre?u sa ovim problemom, nema niti dovoljno smjelosti niti volje da prepozna, prizna i prijavi slucaj seksualnog nasilja nad djecom. Situaciju dodatno komplicira cinjenica da ovisnicka pozicija djeteta sprecava dijete da prijavi to krivicno djelo. Sramota, stid, osje?anje krivice, anksioznost, prepla?enost i bespomo?nost tako?er su u glavi djeteta. Istra?ivanja u SAD-u su pokazala da manje od polovine svih ?rtava prijavi/otkrije taj zlocin neposredno nakon njegovog de?avanja, ve? to otkrije kao ispitanik u nekoj od istra?ivackih studija (Finkelhor, Hotaling, Lewis & Smith, 1990; Elliot 1993) ili kasnije, u toku psihijatrijskog tretmana. Do slicnih saznanja do?la je i Edgardhova u svojoj studiji koju je obavila me?u ?vedskim tinejd?erkama (1992). Nekoliko americkih studija je tako?er pokazalo da kad se seksualno zlostavljanje i bude otkriveno, samo 6-12 posto slucajeva bude prijavljeno policiji (Elliot, 1993, Saunders, Kilpatrick et al, 1997). Kao i u ve?ini studija, dolazimo do konacnog zakljucka da znatan broj tih slucajeva ostaje prikriven, a poku?aj odre?ivanja prevalence i incidence zadatak je koji je je skoro nemogu?e izvr?iti. Op?enito se mo?e reci da je cinjenica da se veoma te?ko nosimo sa tim veoma slo?enim problemom, i da na ta de?avanja jo? uvijek najce??e zatvaramo oci, te su otuda i sva pitanja do sada postavljena javnom mnijenju dala izuzetno lo?e rezultate.



Jedan od sve ce??ih oblika seksualnog zlostavljanja je i seksualna eksploatacija djece putem prostitucije (trafficking) i/ili djecije pornografije. Incidenca seksualnog zlostavljanja i djecije pornografije mnogo je ve?a nego ?to se ranije pretpostavljalo. Brojne usporedne studije pokazale su da je seksualna eksploatacija djece ozbiljan me?unarodni problem, kao i da prevalenca nedvojbeno prema?uje broj registriranih slucajeva. Seksualno nasilje de?ava se u svim socio-ekonomskim, rasnim i geografskim populacijskim grupacijama. Najve?i broj nasilnika te vrste u svakodnevnom ?ivotu sasvim normalno funkcionira i te?ko ih je identificirati. Stoga, niti jednog trenutka ne smijemo zaboraviti da se seksualno nasilje nad djecom sprovodi svuda oko nas, unutar porodice, u na?oj radnoj sredini, u ?kolama, vrti?ima, internatima, na djecijim igrali?tima, sportskim terenima, uredima, samostanima i drugim vrstama kolektivnog smje?taja gdje su odrasli kojima su djeca povjerena na brigu i staranje u najve?em broju slucajeva glavni zlostavljaci!!!

Silovana i osmomjesecna beba

Prema statistickim podacima, od sto hiljada do pet stotina hiljada americke djece ?rtve su seksualnog nasilja. Podaci iz Njemacke i ?vedske jo? su u?asniji; njemacka policija godi?nje registrira oko 20.000 a ?vedska policija oko 24.000 slucajeva seksualnog nasilja nad djecom. Sabahudin T. (28), iz Banjaluke, osu?en je u Minhenu na 12 godina zatvora jer je u 1998. i 1999. godini izvr?io vi?e silovanja, seksualnih iskori?tavanja i te?kih seksualnih zlostavljanja, od sedmogodi?nje djevojcice do sedamdeset jednogodi?nje ?enske osobe. Krajem augusta 1999. godine, pozivaju?i se na dr?avne vijetnamske izvore, svi svjetski mediji objavili su vijest koja nijednog citaoca ni slu?aoca nije ostavila ravnodu?nim, da je dvadeset devetogodi?nji vijetnamski vojnik uhap?en i osu?en zbog silovanja osmomjesecne djevojcice. Da seksualno nasilje nad djecom nije karakteristika samo modernog dru?tva potvr?uje podatak da se cetrdeset cetverogodi?nji ?il de Res, porucnik u slu?bi Jovanke Orleanke i mar?al Francuske, poznat u svijetu kao najstra?niji sadista, zadovoljavao seksualnim napadima na djecu a vrhunac uzbu?enja do?ivljavao je muce?i ih, po?to im najprije odrubi glavu, pri cemu bi nakon svake seanse padao u komu. Na tako brutalan nacin ubijeno je oko 120 djece. Djecaci su kao najomiljeniji predmet po?ude u vrijeme rimskih careva kori?teni u bordelima za mu?karce, a poznat je podatak da se u Parku jelena kod Versaja nalazio veliki djeciji bordel u kojem je Luj XV obavljao svakodnevne orgije.Vojvoda Kaunic, unuk kancelara carice Marije Terezije u Becu, pocetkom XIX stolje?a optu?en je za “puteno zloupotrebljavanje 200 djevojaka od 9 do 12 godina”, ali je oslobo?en optu?be plativ?i samo sudske tro?kove.

Djeca u slu?bi makroa i narkomafije

Djecija prostitucija nije samo problem nerazvijenih i zemalja u razvoju. Budimpe?ta postaje “Bangkok Evrope”, a u Becu danas preko tri stotine djece s ulica ?ivi od prostitucije i trgovine narkoticima. U augustu 1996. godine belgijska policija pocela je rasvjetljavati najve?i i najkrvaviji pedofilski skandal koji je potresao tu zemlju. Uhap?en je Mark Ditro (39) i jo? pet osoba, koji su optu?eni za kidnapovanja, seksualno-sadisticke seanse i brutalna ubistva petnaestero djece. Pored tog slucaja, belgijska policija prona?la je kod jednog 59-godi?njeg belgijskog oskrnavitelja le?eva, 30.000 fotografija mrtve djece. Ista policija zaplijenila je u Briselu trinaest pornografskih videokaseta na kojima je prikazana nezamisliva okrutnost u scenama mucenja, silovanja i usmr?ivanja djevojcica i adolescentkinja izme?u 7 i 17 godina. U ?koli “Sen Pjer” u Briselu, ?est profesora je osumnjiceno za seksualno zlostavljanje ucenika. Sredinom decembra 1996. godine policija je u Belgiji prekinula veliki lanac prostitucije koji se protezao do Italije, Holandije i Njemacke a u kojem su glavne protagonistkinje mlade nigerijske djevojke koje su prodavane kao seksualne robinje po prosjecnoj cijeni od oko 8.300 americkih dolara.

Nisu po?te?eni ni du?evni bolesnici

Polovinom februara 1997. godine pojavile su se prve informacije o pedofilskom skandalu u Engleskoj, gdje se podvo?enje djece seksualnim manijacima odvijalo unutar visokih zidina jedne du?evne bolnice, u kojoj je prona?eno 1200 pornografskih filmova pedofilske sadr?ine, djecije i ?ensko rublje, velike kolicine droge, alkohola, oru?je i materijal za pravljenje bombi. Prema nekim podacima, “producenti” su samo na tim filmovima zaradili desetine hiljada funti a napla?ivane su i usluge za zlostavljanje djece. Pocetkom januara 2000. godine sredstva javnog informiranja saop?ila su vijest da maloljetne prostitutke u londonskoj cetvrti Kings Kros pru?aju usluge oralnog seksa za samo jednu funtu (oko tri marke), a cijena spolnog op?enja spustila se na samo 10 funti. U Engleskoj su i sve ucestalije trudno?e djevojcica. Sredinom februara 2000. godine svi svjetski mediji prenijeli su informaciju o velikom skandalu u vezi sa seksualnim zlostavljanjem djecaka i djevojcica mla?ih od 10 godina, i to u 40 domova za nezbrinutu djecu. Navedeni slucaj okoncan je nakon 20 godina, a informacije govore da je u periodu od 1974. do 1993. godine bilo oko 11.000 ?rtava pedofilije u tim institucijama.