najbolji nacin tumacenja kur*ana

Dr. Jusuf el-Kardavi: 'Kejfe nete'amelu me'al-Kur'anil-azim'

U 38. broju Novih horizonata objavljen je prvi dio odgovora dr. Jusuf el-Kardavija na pitanje koji je najbolji nacin tumacenja Kur'ana. Dr. Kardavi govorio je tom prilikom o spoju tradicionalnog i racionalnog metoda, kao prvoj karakteristici najispravnijeg nacina komentarisanja Allahove, dž.š, rijeci. U ovom dijelu ovaj uvaženi alim govori o drugoj i trecoj karakteristici, tj. o tumacenju Kur'ana Kur'anom i sunnetom, što je preuzeto iz njegovog djela: 'Kejfe nete'amelu me'al-Kur'anil-azim?'

2. Tumacenje Kur'ana Kur'anom

Druga karakteristika najispravnijeg nacina tumacenja Kur'ana jeste tumacenje Kur'ana Kur'anom. Naime, kur'anski ajeti potvrduju i tumace jedni druge, jer: 'Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrjecnosti.' (En-Nisa', 82.)
Ono što je koncizno navedeno na jednom, detaljno je izloženo na drugom mjestu u Kur'anu, ono što je nejasno na jednom, objašnjeno je na drugom mjestu, ono što je bez ogranicenja receno u jednoj suri ili ajetu ograniceno je u drugoj, ono što je navedeno uopceno u jednom, specificirano je u drugom kontekstu. Zato je neophodno povezivati odredene kur'anske ajete i tekstove, kako bi se u potpunosti razumio kur'anski tekst i kako bi se razjasnilo ono što se njime hoce reci.

Prvi koji je tako tumacio Kur'an i koji nas je tome poducio jeste Allahov Poslanik, s.a.v.s. Naprimjer, nakon što su ashabi proucili rijeci Uzvišenog: 'Bit ce sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju; oni ce biti na pravom putu.' (El-En'am, 82.), oni su se uznemirili i pobojali za sebe. Naime, forma navedenog ajeta ukazuje na to da nece biti sigurni i upuceni oni koji ucine bilo kakvu nepravdu (zulm), što podrazumijeva bilo koji grijeh, cak i mali. Zato su oni upitali: 'Allahov Poslanice, zar ima iko od nas da nije prema samom sebi nepravdu ucinio?' Na to im je Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio: 'Niste dobro razumjeli, ovdje se radi o mnogoboštvu. Zar niste proucili rijeci Allahovog dobrog roba: 'Mnogoboštvo je, zaista, velika nepravda.'?' (Lukman, 13.)

U drugom slucaju, Vjerovjesnik, s.a.v.s., žestoko je ukorio grupu ashaba koje je zatekao kako polemišu o sudbini, pri cemu su se jedni pozivali na odredene ajete, a drugi im oponirali navodeci druge ajete. On ih je ljutito ukorio, rekavši: 'Je li to ono što vam je naredeno?! Jeste li radi toga stvoreni?! Vi suprotstavljate neke dijelove Allahove knjige drugim njenim dijelovima, a Allah je objavio Svoju knjigu tako da njeni dijelovi potvrduju jedni druge!'
Najbolji mufessir je onaj koji slijedi Poslanikov, s.a.v.s, put u tumacenju Kur'ana Kur'anom. Tako je, naprimjer, radio cuveni Ibn Kesir, buduci da je on prilikom tumacenja odredenog ajeta navodio druge ajete koji su mu slicni, koji potvrduju njegovo znacenje ili ga pojašnjavaju, te koji ga ogranicavaju ili specificiraju. Tako bi trebalo da rade svi tumaci Kur'ana.

Pogledajmo, naprimjer, prvu suru u Kur'anu i procitajmo: 'Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo.' Ovdje nije navedeno po cemu je Allah gospodar, ali je to objašnjeno slijedecim ajetima: 'Hvali ime Gospodara svoga Svevišnjeg, koji sve stvara i cini skladnim, i koji sve s mjerom odreduje i nadahnjuje...' (El-A'la, 1-3.) Tako je, na osnovu tih ajeta, postalo jasno da je On gospodar zato što sve stvara, što sve cini skladnim i što sve s mjerom odreduje i upucuje. Isto tako, u Fatihi nije pojašnjeno na šta se misli pod pojmom 'svjetovi', ali se na to ukazuje u suri Eš-Šu'ara', u dijalogu Musaa i faraona: ''A ko je Gospodar svjetova?' – upita faraon. 'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je izmedu njih, ako vjerujete' – odgovori on.' (Eš-Šu'ara', 23, 24.) Dakle, te rijeci ukazuju na to da se pod pojmom 'svjetovi' misli na nebesa, Zemlju i sve ono što je izmedu njih.
Procitajmo u Fatihi, takoder: 'Vladara Dana sudnjeg', a onda procitajmo tumacenje tih rijeci u suri El-Infitar: 'A znaš li ti šta je Sudnji dan, i još jednom: znaš li ti šta je Sudnji dan? Dan kada niko nikome nece moci nimalo pomoci, toga dana ce vlast jedino Allah imati.' (El-Infitar, 17-19.)
Isto tako, u Fatihi se kaže: '... na put onih kojima si milost Svoju darovao', bez preciziranja ko su oni kojima je milost data, što je pojašnjeno rijecima Uzvišenog: 'Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit ce u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako ce oni divni drugovi biti!' (En-Nisa', 69.)

Cuveni imam i mudžtehid Muhammed ibn Ibrahim el-Jemeni, poznat kao Ibnu-l-Vezir, u svome izuzetno vrijednom djelu: Isarul-Hakk 'alel-halk daje jednu od najbitnijih odrednica u vezi s tumacenjem Kur'ana Kur'anom:
'Tumacenje Kur'ana Kur'anom moguce je u slucaju kada se nešto spominje na više mjesta u Kur'anu, pri cemu pojedini ajeti o tome govore jasnije i opširnije. U tome smislu napisan je jedan zaseban tefsir o kojem govori šejh Tekijjuddin – tj. Ibn Dekik el-'Id – u svome djelu Šerhul-'umde... Mufessiri ponekad navode pojedine dijelove toga tefsira.
Primjer tumacenja Kur'ana Kur'anom jeste objašnjenje da rijeci u suri El-Mu'min: '... a ako govori istinu, onda ce vas stici bar nešto od onoga cime vam prijeti.' (Gafir, 28.) ukazuju na ovosvjetsku, brzu kaznu, zato što Uzvišeni pred kraj te sure kaže: 'Bilo da ti pokažemo dio onoga cime im Mi prijetimo, bilo da ti prije život oduzmemo, Nama ce se oni vratiti.' (Gafir, 77.) Rijeci slicne navedenim ponavljaju se na nekoliko mjesta u Kur'anu.

Slijedeci primjer jeste tumacenje da se rijeci: '... a oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s pravog puta skrenete.' (En-Nisa', 27.) odnose na ehli-kitabije – što je stav i cuvenog Mudžahida – jer Uzvišeni na drugom mjestu kaže: 'Zar ne vidiš kako oni kojima je dat dio Knjige pravi put zamjenjuju za zabludu i žele da i vi s pravog puta skrenete?' (En-Nisa', 44.) U prilog tome stavu ide i cinjenica da cak ni neposlušni muslimani ne žele da zalutaju oni koji su dobri, a u navedenom ajetu oni koji to žele spomenuti su u trecem licu, dok su oni koje se želi skrenuti spomenuti u drugom licu.
U tumacenje Kur'ana Kur'anom spada i dovodenje rijeci: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to.' (En-Nisa', 123.) u vezu sa rijecima: 'Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.' (Eš-Šura, 30.) Dakle, rijeci: 'a On mnoge i oprosti' specificiraju i ogranicavaju opcenito znacenje rijeci: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to.', pa kao da je u tome ajetu receno: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to, osim ako On oprosti.', na što ukazuje drugi ajet. Isto tako, znacenje toga ajeta ograniceno je ajetima o tevbi, pa kao da je u tome ajetu receno: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to, osim ako se pokaje.' Na to ukazuju ajeti koji govore o pokajanju, te konsenzus islamskih ucenjaka u vezi s tim pitanjem.

Navedeni ajet dokaz je da ce covjek biti kažnjen za loše djelo ako mu to ne bude oprošteno, te da i nevolje koje muslimane zadese na ovom svijetu spadaju u spomenutu prijetnju i kaznu. Na to upucuje i hadis koji prenosi Alija, r.a, prilikom tumacenja ovoga ajeta, te hadis koji prenosi Ebu Bekr prlikom tumacenja ajeta: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to.' Taj hadis ima više verzija a postoje i brojni drugi hadisi koji potvrduju njegovo znacenje. U prilog tome ide i hadis u kojem se kaže da je Allah rekao: 'Za dobro djelo cu nagraditi deset puta, pa i više, a za loše djelo cu kazniti samo jednom, ili cu ga oprostiti.' Taj hadis ima više vjerodostojnih verzija.

U tu vrstu tefsira spada i ogranicavanje i specificiranje opcenitog kur'anskog teksta. Naprimjer, u nekim ajetima generalno se negira postojanje prijateljstva i zauzimanja na Sudnjem danu, ali se zato iskreni vjernici izuzimaju od opceg pravila da nece biti prijateljstva, rijecima Uzvišenog: 'Tog Dana ce oni koji su jedni drugima bili prijatelji postati neprijatelji, samo to nece biti oni koji su se Allaha bojali i grijeha klonili.' (Ez-Zuhruf, 67.), te se pravi izuzetak u vezi s pravom zauzimanja za drugoga, slijedecim Njegovim rijecima: '... cije posredovanje nikome nece biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoce i u korist onog kojim je zadovoljan.' (En-Nedžm, 26.)

Tu, takoder, spada i usaglašavanje onoga što na prvi pogled izgleda razlicito. Naprimjer, u suri El-Kehf stoji da je covjek stvoren od zemlje (turab), a na nekoliko drugih mjesta da je stvoren od ilovace (tin), što je zemlja nakvašena vodom. Time se dodatno pojašnjava izraz opcenitog znacenja: zemlja. Uz to, na nekoliko mjesta u Kur'anu stoji da je covjek stvoren od sasušene ilovace (salsal), cime se daje najprecizniji opis, jer je to vrsta ilovace.
U tu vrstu tefsira ubraja se i davanje prednosti onome što je receno (mentuk) u odnosu na ono što se dodatno razumije (mefhum), te, što je još prece, davanje prednosti detaljnom izlaganju onoga što je receno u odnosu na ono što se uopceno razumije. Pošto se posebnom daje prednost nad opcenito izrecenim tekstom, kako mu se nece dati prednost nad onim što se razumije uopceno?'

3. Tumacenje Kur'ana vjerodostojnim Sunnetom

Šejhul-Islam Ibn Tejmije u uvodu svoga djela Usulut-tefsir (Osnove tefsira) kaže: 'Najvjerodostojniji vid tefsira jeste tumacenje Kur'ana Kur'anom, jer ono što je nejasno na jednom, pojašnjeno je na drugom mjestu i ono što je ukratko navedeno na jednom, opširno je izloženo na drugom mjestu u Kur'anu.
Ako ti to ne bude dovoljno, onda se obrati na sunnet, jer on tumaci i pojašnjava Kur'an. Štaviše, imam Šafija rekao je da je Allahov poslanik, s.a.v.s., svaku presudu donio na osnovu onoga što je razumio iz Kur'ana, jer Uzvišeni kaže: 'Mi tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da ljudima sudiš onako kako ti Allah objavljuje. I ne budi branilac varalicama.' (En-Nisa', 105.). Uzvišeni takode, kaže: 'Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono u cemu se razilaze, i da bude vjernicima uputa i milost.' (En-Nahl, 64.)

Zato je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Zaista je meni dat Kur'an i uz njega još toliko.' , misleci na sunnet. Sunnet je njemu objavljivan kao i Kur'an, s tom razlikom što mu nije recitiran kao Kur'an (zato se naziva objavom koja mu nije recitirana). Imam Šafija i drugi istaknuti islamski ucenjaci za to navode brojne dokaze.
U svakom slucaju, tumacenje Kur'ana traži u samom Kur'anu, pa ako ne nadeš, onda u sunnetu, shodno slucaju kada je Poslanik, s.a.v.s., slao Muaza u Jemen. Upitao ga je: 'Po cemu ceš suditi?' a on je odgovorio: 'Po Kur'anu.' Zatim ga je upitao: 'A ako ne nadeš u njoj?', pa je on odgovorio: 'Po sunnetu Allahovog poslanika.' Ponovo ga je upitao: 'A ako ne nadeš ni tu?', a on je odgovorio: 'Trudit cu se da dodem do rješenja vlastitim mišljenjem.' Tada ga je Poslanik, s.a.v.s., potapšao po grudima i rekao: 'Hvala Allahu, koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa cime ce Allahov poslanik biti zadovoljan.' Ovaj hadis naveden je u hadiskim zbirkama: musnedima i sunenima, sa dobrim lancem prenosilaca. '

Hafiz Ibn Kesir uvrstio je te rijeci svoga ucitelja Ibn Tejmije u uvodu u svoj tefsir, pa su mnogi razumjeli da se radi o njegovim rijecima, a, ustvari, to je citat njegovog šejha.
Imam Zerkeši u djelu El-Burhan fi 'ulumil-Kur'an kaže: 'Medutim, u slucaju ove vrste tefsira nužno je cuvati se slabih i patvorenih predaja, jer ih ima puno... El-Mejmuni kaže da je cuo kako je Ahmed ibn Hanbel rekao: 'Za tri stvari nema osnova: price o borbama, junacki epovi i tefsir.' Islamski ucenjaci bliski njemu kažu da je on htio da kaže da vecina tih predaja nema vjerodostojne i spojene lance prenosilaca, a inace mnoge od tih predaja su vjerodostojne.'

Cuveni ucenjak Sujuti u djelu El-Itkan fi 'ulumil-Kur'an kaže: 'Vrlo je malo vjerodostojnih predaja kojima se tumace ajeti, a onih ciji lanac prenosilaca seže do samog Poslanika, s.a.v.s., još je manje. Pri kraju ovoga djela navest cu ih sve, inša-Allah.'
I zaista, sve ih je i naveo u svome djelu, ukljucujuci i one koji se mogu i one koji se ne mogu prihvatiti, te predaje spojenog i predaje prekinutog lanca prenosilaca, što je zauzelo cetrdeset i cetiri stranice (214-257.)
Imam Ibnul-Kajjim u djelu I'lamul-muvekki'in, govoreci o vrstama Poslanikovih, s.a.v.s., objašnjenja navodi odredeni broj hadisa kojima se tumaci Kur'an, koji su preneseni prihvatljivim lancem prenosilaca, medu kojima su:
1. Poslanik, s.a.v.s., pojasnio je da nepravda u rijecima Uzvišenog: 'Oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s nepravdom ne miješaju...' (El-En'am, 82.) znaci: mnogoboštvo.
2. On je takoder pojasnio da lahko polaganje racuna u rijecima: 'Lahko ce racun položiti.' (El-Inšikak, 8.) znaci da ce mu njegova djela biti samo izložena (bez rasprave o njima – nap. prev.)
3. Bijela i crna nit, spomenute u Kur'anu, oznacavaju bjelinu dana i tamu noci.
4. 'On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul-muntehaa' (En-Nedžm, 13, 14.) – vidio je Džibrila.
5. On je pojasnio da rijeci: '... ili neki predznaci od Gospodara tvoga?' (El-En'am, 158.) ukazuju na izlazak Sunca sa zapada.

6. On je, takoder, pojasnio da se u rijecima 'lijepa rijec kao lijepo drvo' (Ibrahim, 24.) misli na palmu.
7. On je takoder pojasnio da se rijeci: 'Allah ce vjernike postojanom rijecju ucvrstiti i na ovom i na onom svijetu' (Ibrahim, 27.) odnose na ispitivanje u kaburu, kada covjek bude upitan ko mu je Gospodar, koja mu je vjera, itd.
8. Zatim, kur'anske rijeci da su ehli-kitabije svoje svecenike i rabine uzeli za gospodare mimo Allaha, on je objasnio time što su od njih prihvatili haram koji su im dozvolili i što su smatrali zabranjenim halal koji su im oni zabranili.

9. Rijeci Uzvišenog: 'Onaj ko radi zlo bit ce kažnjen za to.' (En-Nisa', 123.) on je protumacio da se odnose i na umor, brige, strah i probleme kojima covjek biva kažnjen na ovome svijetu.
10. Za rijeci: 'One koji cine dobra djela ceka nagrada, i više od toga!' (Junus, 26.) on je protumacio da se izraz 'i više od toga' odnosi na gledanje Allahova casnog lica.
11. Prilikom tumacenja rijeci: 'Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja cu vam se odazvati!'' (Gafir, 60.) on je rekao da poziv i molba ovdje znace ibadet.
12. Za rijeci rijeci: 'I nocu Ga velicaj i kad se zvijezde gube.' (Et-Tur, 49.) on je protumacio da se izrazom 'i kad se zvijezde gube' misli na dva rekata sabahskih sunneta.
13. Za rijeci rijeci: 'I velicaj Ga nocu i poslije obavljanja sedždi' (Kaf, 40) on je protumacio da se izrazom 'poslije obavljanja sedždi' misli na na dva rekata akšamskih sunneta. Slicnih slucajeva ima još.
Imam Ibnu-l-Vezir u djelu Isarul-Hakk 'alel-halk, govoreci o ovoj temi, kaže:
'Treca vrsta jeste tumacenje Kur'ana sunnetom, što je ustanovljeno kur'ansko-sunnetskim tekstom i prihvaceno konsenzusom islamskih ucenjaka. Naime, Uzvišeni Allah kaže: 'Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.' (El-Hašr, 7.) On takoder kaže: 'A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje...' (En-Nahl, 44.)

Pored toga, u jednom hadisu stoji: 'Zaista ce se pojaviti jedan covjek koji ce živjeti u izobilju i koji ce, naslonjen na svoj divan, reci: - Ja znam samo za ovaj Kur'an, pa za šta se u njemu kaže da je dozvoljeno i ja cu smatrati dozvoljenim a za šta se u njemu kaže da je zabranjeno i ja cu ga smatrati zabranjenim. Zaista je meni dat Kur'an i uz njega još toliko. Zaista je Allah zabranio sve derace životinje i ptice koje imaju kandže.'
U prilog tome ide i konsenzus islamskih ucenjaka da je oporuka nasljednicima derogirana hadisom: 'Nema oporuke za nasljednika.' Taj hadis je ocijenjen kao dobar (hasen). Dakle, kada je nužno prihvatiti to u slucaju derogacije obaveze propisane kur'anskim tekstom, kako je onda tek sa ostalim Poslanikovim tumacenjem i ogranicavanjem kur'anskog teksta? A cijeli ummet se slaže i prihvata derogaciju oporuke sunnetom.
Ta vrsta tumacenja Kur'ana prikupljena je i navedena, hvala Allahu, u raznim hadiskim djelima: sahihima, sunenima i musnedima. A ja sam iz te oblasti sabrao ono što je navedeno u slijedecim djelima: Džami'ul-usul, Medžme'uz-zeva'id i Mustedrek Hakima Ebu Abdullaha.

U tu vrstu tefsira ubraja se i disciplina poznavanja povoda objave. O njoj su Vahidi i neki drugi ucenjaci napisali zasebna djela. Ta disciplina veoma je važna, jer nema jedinstvenog stava o pitanju da li se opceniti kur'anski tekst koji je objavljen odredenim povodom odnosi i na tekstove objavljene bez povoda. To je punovažan tekst u odnosu na situaciju povodom koje je objavljen, a nije obavezujuci u drugim situacijama. Ponekad se takav tekst odnosi samo na ono povodom cega je objavljen, o cemu je postignut konsenzus islamskih ucenjaka. Takav je npr. slucaj u tumacenju rijeci Uzvišenog kojim kori 'one koje veseli ono što rade...' (Alu Imran, 188.) Naime, vjerodostojnom predajom od Ibn Abbasa se prenosi da su povod za objavu tih rijeci jevreji i njihova radosti zbog toga što su poricali Istinu. Da nije te predaje, bilo bi vrlo teško shvatiti te rijeci, jer bi se one, u tom slucaju, odnosile i na one koji se vesele svojim dobrim djelima. A poznato je da je vjernik onaj koga veseli njegovo dobro i brine njegovo loše djelo. Radovati se onome što je dobro i pokornost Allahu spada u osnovne karakteristike ljudske prirode i uma.

Primjer za tu disciplinu jeste i tumacenje rijeci Uzvišenog: 'A nered je gori od ubijanja!' (El-Bekare, 191.) pomocu povoda objave tih rijeci, a to je slucaj onoga ko primi islam pa se poslije vrati mnogoboštvu. Da nije te discipline, dešavale bi se velike greške u tumacenju mnogih ku'ranskih ajeta.
Tom vrstom tefsira ogranicava se opceniti kur'anski tekst, kao što je zabrana ženi da klanja dok ima menstruaciju, te ostali propisi u vezi s namazom, zekatom, postom, hadždžom, odredivanje uvjeta da bi mogla biti izvršena kazna odsijecanja ruke, itd. Medutim, nije uobicajeno da se to detaljno izlaže u tefsirskim djelima.
Tom vrstom tefsira data je prednost, prilikom podjele nasljedstva, onima ciji je dio Kur'anom precizno odreden u odnosu na ostalu rodbinu; zabranjeno je da se musliman i nemusliman nasljeduju, bliži rodak uklanja daljeg iz nasljedstva, kao i onaj koji ima jacu krvnu vezu onoga ko ima slabiju.

Tom vrstom tefsira pojašnjen je izraz kelala u dva ajeta, jer se u prvom slucaju odnosi na bracu i sestre po majci a u drugom na ostale mogucnosti nasljedstva izmedu brace i sestara, kada nema drugih nasljednika. Ima još takvih nužnih i neophodnih pojašnjenja sunnetom u vezi s kojima nema nikakvog razilaženja.
Tom vrstom tefsira dodatno su pojašnjeni odredeni propisi, kao npr. propisi o namazu u stanju opasnosti. U vezi s tim pitanjima postignut je konsenzus islamskih ucenjaka, a Begavi puno koristi tu vrstu tefsira. Taj tefsir ujedno je i dokaz protiv onih koji uvode novotarije, s obzirom na to da oni ne dozvoljavaju tumacenje Kur'ana sunnetom.'