izlaz iz situacije u kojoj se ummet nalazi

Voditelj: Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu i dobro nam došli u još jednu emisiju serijala 'Šerijat i život'. Tema našeg razgovora veceras je nejasna i zamršena situacija u kojoj se ummet nalazi u posljednje vrijeme. Dogadaji koji su zadesili Irak daleko su kompleksniji nego što to na prvi pogled izgleda. Kako pronaci izlaz iz ove situacije? Da li je ummet ikada u historiji bio u slicnoj sitaciji ili je li se ovako šta prvi put dešava ummetu. Posebno mi je drago što je veceras s nama, nakon dužeg odsustva zbog bolesti, naš uvaženi gost dr. Jusuf el-Kardavi. Doktore, dobro nam došli!

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š, i neka je salavat i selam na Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodicu i cijenjene ashabe. Allahu, dž.š, posebno zahvaljujem što me je ozdravio nakon teške bolesti i operacija koje sam imao. Takoder, se zahvaljujem svoj braci koji su pitali za mene i brinuli za moje stanje. Iskoristio bih priliku da uputim moje najdublje saucešce bratskom narodu Alžira koji je ovih dana iskušan razornim zemljotresom cije žrtve se broje na hiljade. Allaha, dž.š, molim da im pomogne i nadoknadi imetak koji su izgubili u velikoj tragediji, te da sve žrtve prihvati kao šehide na ahiretu u obaspe ih svojom milošcu.

Voditelj: Doktore, veliki broj naših gledalaca interesuje vaše mišljenje u vezi s posljednjim dogadajima u Iraku. Kako vi komentarišete dogadaje koji su zadesili stanovnike Iraka?

Dr. Kardavi: Ja sam puno govorio o situaciji u Iraku prije pocetka rata i moj stav o tom pitanju je, uglavnom, jasan. Od pocetka sam ukazivao na opasnost situacije u kojoj se našao Irak i odlucno odbijao stranu agresiju na jednu muslimansku državu. Za žaljenje je što postoji odredeni broj muslimana, ciji glas se cuje, a koji smatraju da je uloga Amerike u Iraku pozitivna i da su oni došli radi oslobodenja Iraka. Nekoliko mojih poznanika mi je govorilo o tome, ali kada su vidjeli razvoj situacije na terenu, odustali su od takvih razmišljanja. Moj stav prema Sadamu i bilo kojem obliku diktature i tiranije je poznat. Ja nikada nisam pohvalio nijedan potez Sadama Huseina niti sam rekao da je on pozitivan i da ga treba ostaviti na vlasti. Ja sam protiv bilo koje vrste tiranije i stalno napominjem da je demokratija osnov za formiranje savremenog društva. Medutim, smatram da Amerika nije u Iraku da bi ga oslobodila. Slobodu treba da osjeti iracki narod i jedinu pomoc na tom putu mu može pružiti arapski narod. Svi Arapi moraju prevazici nacionalizam u pogledu irackog naroda i maksimalno se ukljuciti i pomoci Iracanima da dodu do neophodne slobode. Americka prisutnost u Iraku ne može se razumjeti drugacije osim kao neokolonijalizam, odnosno savremeni oblik kolonijalizma arapskih zemalja od strane Zapada. Amerika se uzvisila do stepena na kojem ne polaže racun nikome za svoje postupke. Ja to razumijem kao pokušaj pripisivanja božanskih osobina, jer samo Allah, dž.š, nikom ne odgovara za postupke koje radi. Cijeli svijet bi se trebao zapitati zbog takvog ponašanja Amerike! Vrlo opasno je da se neko ponaša kako poželi i da smatra da je samo on upravu. Dakle, ja smatram da je ovo ponavljanje historije, da je americka prisutnost u Iraku novi oblik kolonijalizma i dižem svoj glas protiv strane prisutnosti na tlu Iraka. Iracki narod mora osjetiti slobodu, a ne može je osjetiti dok su Amerikanci prisutni u Iraku.

Voditelj: Doktore, dogadaji koji su se desili u Bagdadu zasigurno su ostavili velikog uticaja na sve muslimane svijeta. Izuzetno teška situacija koja je nametnuta Bagdadu i njegovim gradanima pokrenula je talas negodovanja u cijelom svijetu. Da li je u historiji bilo slicnih tragedija na ovom podrucju ili je ovo prvi put da se tako nešto desi?

Dr. Kardavi: Nije prvi put da tragedija ovih razmjera pogodi islamski svijet. Meni su poznata još tri slucaja koja su se desila u historiji i imala jako slican odijek kao ova tragedija u Bagdadu. Muslimani su se našli u izuzetno teškoj situaciji u vrijeme opsade Medine. Kurejševici su ujedinili sva plemena Arabijskog poluotoka i napali na muslimane. Muhammed, s.a.v.s, zajedno sa ostalim ashabima kopao je veliki jarak kao nepremostivu prepreku za neprijatelja kako bi se muslimani spasili. Koliko je teška situcija bila pokazuju nam rijeci jednog munafika kroz njegov komentar Poslanikovih nagovještaja skorog širenja islama van Arabije, gdje kaže: 'Muhammed obecava osvajanje carstva Kisre i Jemena a mi smo u situaciji da moramo imati oružanu pratnju kada idemo do nužnika.' Dakle, izuzetno teška situacija i jako veliki strah koji se osjecao u muslimanskom taboru pokazatelji su jako teške situacije kroz koju su muslimani prošli. Allah, dž.š, im je poslao pomoc kroz vjetar i vojsku koju oni nisu vidjeli te su na kraju bili poštedeni ratovanja a izišli kao pobjednici. O ovom dogadaju nam Kur'an govori. Sljedeca teška situcija u kojoj su se muslimani našli su problemi sa otpadnicima od islama nakon smrti Muhammeda, s.a.v.s. Sva arapska plemena bila su u odmetništvu, osim plemena iz Meke, Medine i Taifa. Svako pleme proglasilo je svog poslanika za kojeg su tvrdili da je nasljednik Muhammeda, s.a.v.s, i da trebaju njega slijediti. Koliko je teška situacija u kojoj su muslimani osvanuli pokazuju rijeci Omera, r.a., koje je rekao halifi Ebu Bekru, r.a.: 'O halifa, ti nemaš snage da se boriš protiv svih Arapa! Zatvori se u svoju kucu i obožavaj svog Gospodara dok ti Allah ne obznani izlaz!' Ebu Bekr mu odgovori: 'A zar onaj koji je bio silan u džahilijetu da bude slabic u islamu! Tako mi Allaha, kada bi me svi napustili ja bih se sam borio protiv njih!' Omer je nastavio razgovarati s njim sve dok nije shvatio da je Allah, dž.š, nadahnuo grudi Ebu Bekra pa mu se pridružio u borbi protiv otpadnika. Situacija se još više iskomplikovala kada je jedna grupa odbila da daje zekat. Rekli su da vjeruju u Allaha i da klanjaju namaz, ali ne žele da daju zekat.

Ashabi su se našli u nedoumici, medutim Ebu Bekr je bio odlucan: 'Tako mi Allaha necu praviti razlike izmedu onih koji uskracuju Allahovo pravo i onih koji uskracuju pravo siromaha!' Nastavili su borbu do konacne pobjede. Tako je islamska država postala prva država u historiji koja je vodila ratove radi prava siromašnih. Trece iskušenje koje je zadesilo muslimane su krstaški ratovi. Evropljani su spremili veliku vojsku, podigli krst i krenuli u osvajanje istocnih zemalja radi oslobodenja Isusova groba. Muslimani su bili u jako nesredenoj situaciji. Postojao je ogroman broj pokrajina, oblasti od kojih je svaka imala svog vladara. Centralna vlast je postojala ali nije nikakvog znacaja imala. Zbog toga je krstašima pošlo za rukom da okupiraju pojedina podrucja i da Kuds drže pod svojom vlašcu oko devedeset godina. Sve dok se muslimani nisu probudili iz gafleta u koji su bili duboko utonuli te jedinstveno nastupili protiv okupatora i povratili Kuds pod svoju kontrolu. U vrijeme dok su krstaški pohodi još trajali dolazi nova opasnost sa istoka. Rijec je o najezdi Mongola koja je u historiji zapamcena kao jedna od najkrvolocnijih. Pojavili su se iznenada, poput razarajuceg vjetra koji nište ne ostavlja a da ga u prah ne pretvori. Teško im se moglo suprotstaviti pa su razarali dio po dio islamske države. Ponovo su muslimani platili cijenu iste greške. Ponovo se Mongolima suprotstavljala jedna po jedna pokrajina ili državica dok su se ostale držale postrani. To je bio lahak plijen neprijatelju pa su vrlo brzo stigli do Bagdada i pocinili u njemu nezapamcene zlocine. Ibn Esir bilježi: 'Kamo srece da me moja mati rodila nije pa da ne vidim ovaj dan!' On kaže da su ubijali do koga su stigli, te da je broj žrtava u Bagdadu iznosio oko dva miliona!!! Tada nije bilo oružja za masovno uništenje, sve žrtve su morale biti rukom ubijene, pa koliko je trebalo vremena da se pobije toliki broj ljudi! Historicari bilježe da su potoci krvi tekli ulicama Bagdada a da je Eufrat pocrvenio od ljudske krvi. Nakon tih ubistava Eufrat je pocrnio od tinte ogromnog broja knjiga koje su bacene u rijeku!!! To je bila ogromna tragedija koju je historija dobro zabilježila.

Voditelj: Spomenuli ste tragedije koje su u historiji zadesile muslimane. Da li je ova najnovija tragedija, s obzirom na njenu kompleksnost, teža od prethodnih?

Dr. Kardavi: Ja smatram da je tragedija Bagdada od strane Mongola ipak najdublje uticalo na muslimane. To je bio težak udarac za cijeli islamski svijet i mnogi su nakon toga izgubili nadu. Medutim, jako je interesantno je da su upravo iskušenja razlozi budenja muslimana iz uspavanosti. Islamski ummet nije bio, niti je sada, mrtav. On je samo u gafletu, odnosno u snu iz kojeg se treba probuditi. Prodor Mongola bio je razlog za budenje muslimana i vec nakon dvije godine od pada Bagdada, 658. h.g. dolazi do velike bitke poznate kao Ajnu-džalut u kojoj su muslimani nanijeli težak poraz Mongolima. Ni tu nije kraj, muslimani su pobijedili Mongole i na kulturnom planu pa su oni veoma brzo prihvatili islam. Dakle, ummet posjeduje zaista veliku snagu kojom se može suprotstaviti bilo kojem neprijatelju ali tu snagu treba neko pobuditi.

Voditelj: Putem interneta nam je stigao veliki broj pitanja. Dosta njih ima slicno znacenja, Ko je kriv za situaciju u kojoj smo se našli? Dakle, ko snosi odgovornost za ono što se desilo i što se danas dešava?

Dr. Kardavi: Odgovornost za ove dogadaje snose mnogi. Na prvom redu iracki režim koji je nekoliko desetina godina vladao Irakom. Sada se otvaraju masovne grobnice što najbolje pokazuje kakva je to vladavina bila. Sam režim je svojim postupcima dao razloga za ovakav razvoj situacije na terenu. Pored toga, dozvolio je opce rasulo u momentu kada je trebalo da organizira odbranu Iraka. To je država koja posjeduje veliki ljudski potencijal, te organizovanu i snažnu armiju. Posjeduju hiljade tenkova. Gdje je sve to i zašto nije upotrijebljeno u odbrani države?! To je, zaista, velika odgovornost! Slijedeca odgovornost je na arapskim i muslimanskim zemljama koje su pomagale napadace na Irak. Da muslimani nisu ustupili svoju teritoriju, napad na Irak ne bi bio moguc. Narod se nije slagao sa takvom politikom što je i pokazivao, koliko je bio u stanju. Medutim, narod nije u stanju da bilo šta uradi. Arapska liga koja je tijelo koje predstavlja sve arapske zemlje, nije ništa mogla uraditi u vezi s tim. Hiljadu devetsto cetrdeset i osme, samo dvije godine nakon osnivanje, ušla je u rat sa Izraelom. Sedam arapskih armija oružano se suprotstavilo izraelskoj okupaciji. Medutim, danas nije bila u stanju bilo šta da uradi. Nijedna institucija koja je mogla nešto napraviti nije bila pod utjecajem naroda i nije slušala njegove zahtjeve. Sve su to krupni problemi koje mi treba što prije da riješimo medu sobom. Mi smo u posljednjim dogadajima poraženi. Neophodno je poslije svakog poraza preispitati njegove uzroke i uraditi sve da se oni otklone. To su osnove za opstanak jednog naroda. Kada su krstaši poraženi od muslimanske vojske sazvali su vijece svih odgovornih da analiziraju razloge poraza. Tada su shvatili da se ne mogu vojno boriti sa muslimanima pa su odlucili da promijene taktiku i da predu na borbu idejom i pokrštavanjem. Od tada smo izloženi jakom idejnom ratu na koji treba znati adekvatno odgovoriti.

Voditelj: Gledateljka Sana' pita kako je moguce da Amerika bude okupator kada je iracki narod prihvatio kao osloboditelja. Iracanima je bio dotužio Sadamov zulum da su pozivali i samog šejtana da dode u pomoc kako bi im pomogao protiv diktatora koji je iz sebe ostavio ogroman broj masovnih grobnica. Odkuda da Sadam bude pozitivan a Amerika negativna u ovim dogadajima?

Dr. Kardavi: Prvo da razjasnim da ja nikada nisam tvrdio da je Sadam pozitivna licnost. To nisam rekao ni nakon rata u Iraku niti prije njega! Da je Amerika okupator, nisu samo moje rijeci. To su konstatovali mnogi prije mene. Predstavnici iracke opozicije su se više puta javno bunili. Rekli su da su izigrani, da je Amerika obecala da ce im dati vlast, ali da se oni ne drže obecanja nego se ponašaju kao klasicni okupatori. Pored toga, situacija na terenu najbolje nam pokazuje pravo stanje. Iracki narod se ujedinio, bez obzira na etnicke ili vjerske razlike, za uspostavu iracke vlade i oslobodenje Iraka od okupacionih snaga.

Voditelj: Nedavno smo u ovoj emisiji imali gosta koji je govorio na temu islamske države. Reagovanje gledalaca na njegove rijeci bilo je zaista veliko. Možete li nam pojasniti razliku izmedu vjerske države i islamske države?

Dr. Kardavi: Gledao sam emisiju kada ste razgovarali na tu temu i smatram da je vaš gost bio u pravu. Ja sam napisao nekoliko knjiga u kojima detaljno objašnjavam razliku izmedu ta dva pojma. Ja ne podržavam vjersku državu, nego cijeli svoj život zagovaram uspostavu islamske države. Velika je razlika izmedu to dvoje. Islam ili islamski šerijat je daleko širi od pitanja koja su u vezi s vjerom. Islam je vjera, ali i mnogo šta pored vjere. Islamskom državom ce vladati ljudi koji su sposobni za odgovarajuce funkcije i nije neophodno da budu svršenici vjerskih fakulteta. U islamu je poznato pravilo pet neophodnih stvari za normalno funkcioniranje života. To su: vjera, život, razum, porod i(li) cast i imetak. Sve to je islam i islam ureduje odnose u pitanjima koja smo spomenuli. Kao što se vidi vjera je samo jedna komponenta života, a islam obuhvata sve ono što je neophodno. Zbog toga ja zagovaram islamsku državu u kojoj ce funkcije zauzeti odgovorna lica koja su sposobna za taj angažman i u kojoj ce vladati želja vecine, te zbog toga ne možemo tvrditi da ce ta država funkcionirati strogo po Allahovoj uputi. Vjerska država je država koja ima kler ciji su položaj i uloga neprikosnoveni. U islamu nema klera niti nedodirljivih ljudi. U tome je bitna razlika ismedu islamske i vjerske države.

Voditelj: Spomenuli ste da islamska država nece biti u stanju uvijek sprovoditi Allahovu volju, šta ste pod tim podrazumijevali?

Dr. Kardavi: Mislio sam da onaj koji postupa na zemlji shodno svom ubjedenju da je upravu, ne mora znaciti da je to ispravno i kod Allaha, dž.š. Sjetimo se Ebu Bekra u vremenu kada je proglašen halifom. On se obratio ashabima rijecima: 'Izabrali ste me da vas predvodim, ali to ne znaci da sam ja najbolji medu vama. Ako vidite da vas vodim pravim putem, budite mi pokorni, a ako shvatite da sam u zabludi, suprotstavite mi se!' Ashabi su to prihvatili i tako su se i ponašali. Dakle, ne postoji neko u cijim venama tece božanska krv i ko nije podložan griješenju! Ljudi griješe i zato moraju uvažavati tude mišljenje i slušati savjete drugih. Kada govorimo o islamskoj državi, mislimo na gradansku državu u kojoj ce biti sloboda mišljenja, govora i ostalog, državu koja ce svoje osnovne principe crpiti iz šerijata. Pod islamskom državom ne mislimo na sistem koji nije spreman da prihvati bilo šta drugo što nije od šerijata. Uzmimo za primjer zakon o saobracaju. To je zakon koji je zasnovan na koristi ljudima i njegov cilj je uredenje pojedinih propisa radi interesa ljudi i njihovih života. Mi moramo olakšavati ljudima i prihvatati sve ono što je pozitivno, bez obzira od koga dolazilo. To je islamska država.

Voditelj: Gledalac po imenu Muhammed pita koga vi smatrate boljim za vladara, muslimana zalima ili pravednog nemuslimana? I da li u tome možemo pronaci razlog za bolje mišljenje o americkoj ulozi u Iraku?

Dr. Kardavi: Ovdje se radi o usporedbi dvije potpuno suprotne stvari što je van logickog poimanja. Kako to pitanje može promijeniti mišljenje o Americi?! Ko je to rekao da je americka uloga pravedna. Pa zar Amerika nije izvor nasilja u svijetu?! Zar ona ne uspostavlja sistem u cijelom svijetu koji samo njoj odgovara?! Zar ne prelazi granice do te mjera da otpor Palestinaca i Kašmiraca proglašava terorizmom?! Oni za izraelske okupatore kažu da su umjereni mirovnjaci!! Zar su oni zaveli pravdu bilo gdje, pa i u svojoj državi. Kakav je tretman doseljenika u Americi, posebno Arapa, bez obzira što su nosioci americkog državljanstva?! Zar je to uspostava pravde?!

Voditelj: Gledalac Džemal Zagbi pita kako je moguce da tvrdimo da je pobjeda na našoj strani i da je blizu, kada imamo debalans snaga. Zapad je u odnosu na nas daleko razvijeniji, posjeduje ogroman arsenal naoružanja o kojem mi možemo samo sanjati, pa kako da tvrdimo da je pobjeda blizu?! Zar dogadaji u Bosni, Ceceniji, Afganistanu i Iraku ne potvrduju suprotno?

Dr. Kardavi: Na osnovu rijeci našeg gosta ja zakljucih da je kraj covjecanstva u ovoj situaciji! Ako je i tacno to što je receno, kako znamo da ce takva situacija ostati i u buducnosti? Zar Sovjetski Savez nije bio ogromna sila koja je bila direktna prijetnja Americi i u pogledu naoružanja bila neuporedivo jaca od današnjih muslimana, i kako je završila?! Ta mocna gradevina srušila se kao kula od karata. Dakle, postoje odredene snage koje uništavaju te 'svjetske sile' iznutra. Pogledajmo do koje je mjere Zapad ogrezao u nemoralu! Zasigurno je to snaga koja podriva temelje 'svjetske velesile'. Pored toga, Amerika je uzela sebi za pravo da se poigrava sa cijelim svijetom kako ona želi. To je protivno sunnetu koji je Allah, dž.š, uspostavio. Historija nas uci da su u sukobu sa Allahovom silom nestali svi narodi koji su se uzoholili! Allah, dž.š, ce dopustiti nekoj novoj sili da ojaca i bude protuteža drugoj. U našem vremenu se Kina jako brzo razvija, možda je upravo ona ta sila, ili neko drugi, možda islam. Zasigurno ce se naci protuteža!

Voditelj: Nekoliko naših gledalaca postavilo je pitanje slicnog sadržaja. Traže pojašnjenje posljednjih bombaških napada u Rijadu kroz temu o kojoj veceras govorimo. Da li je takvo postupanje rezultat zbunjenosti u koju su muslimani zapali ili je to ispravan nacin borbe za slobodu muslimana?

Dr. Kardavi: Nema nikakve sumnje da je upotreba sile kao nacin borbe rezultat nejasne situacije u kojoj se ummet nalazi. Postoji odreden broj muslimana koji vjeruju da se stvari trebaju i moraju mijenjati iskljucivo silom. Medutim, sila je probana a rezultati probe bili su katastrofalni. Ništa nisu promjenili nabolje a žrtve su bili nedužni ljudi. Ubistvo nedužnih je strogo zabranjeno! Muhammed, s.a.v.s, u hadisu kaže: 'Propast cijeloga svijeta je kod Allaha, dž.š, manja šteta od ubistva jednog nedužnog muslimana!' Takoder je zabranjeno ubijati i nemuslimane koji nas ne napadaju. Allah, dž.š, kaže: '...I da nije bilo bojazni da ce te pobiti vjernike, muškarce i žene, koje ne poznajete, pa tako, i ne znajuci, zbog njih sramotu doživjeti, Mi bismo vam ih prepustili. A da su oni bili odvojeni, doista bismo bolnom kaznom kaznili one medu njima koji nisu vjerovali.'[i] Dakle, Allah, dž.š, smilovao se nevjernicima jer žive medu muslimanima. Dakle, neprihvatljivo je ubijati nevjernike koji žive medu muslimanima jer ne možeš biti siguran da nece poginuti neko od muslimana, što bi covjeka upropastilo. Oni koji tvrde da je dozvoljeno ubijati nedužne ljude u potpunoj su zabludi i ne treba ih slijediti. Ja znam nekoliko šejhova koji su bili vode grupa koje su zagovarale promjenu stanja nasilnim putem. Tek kada su dospjeli u zatvor došli su sebi, pokajali se i napisali nekoliko knjiga u kojima pojašnjavaju greške koje su cinili. Dakle, u primjeni sile nad nedužnima nema nikakvog dobra i zasigurno je to pogrešan nacin borbe!

Voditelj: Gledalac po imenu Mahmud pita vas za mišljenje o potrebi reorganizacije islamske misli kod pojedinih islamskih pokreta. Kaže da je primjetna velika potreba za novim shvatanjem islama koji ce biti alternativa cijelom covjecanstvu u buducnosti!

Dr. Kardavi: Svakako da svi islamski pokreti treba da preispitaju svoje stavove i smjernice u radu. Niko nije rekao da su islamski pokreti nepogrešivi i da su izvan granice preispitivanja. Kako smo rekli da ummet treba preispitati sam sebe, tako kažemo da je na islamskim pokretima velika odgovornost u vezi s ovim pitanjem. Ljudi koji vode odredene islamske pokrete moraju se kriticki osvrnuti na ideju vodilju i ispraviti sve pogreške koje otkriju. Allah, dž.š, nam je u Kur'anu postavio pravilo koje moramo ispoštovati da bismo uspjeli. 'Allah nece izmijeniti stanje jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni!' Imami Malik rekao je da popravak ummeta ne može biti nicim osim s onim cime je popravljen prvi put. Dakle, istinskim vracanjem vjerskim propisima. Temeljnim razumijevanjem islama i primjenom njegovih nacela u životu. Samo, na koji nacin da razumijemo vjeru!? Je li na nacin onih koji su sami sebe, a i druge, doveli u tešku situaciju, onih koji su otežali ljudima, onih koji žive u prošlosti a zaboravili su sadašnjost i upropastili buducnost?! Naravno, pravilo razumijevanja islama je u pronalaženju sredine, uzimanju pouke iz prošlosti, živjeti životom ovog vremena i islam ponuditi kao alternativu u buducnosti. To je put koji je zacrtao 'središnji islam' ili umjereni pravac u islamu!