bogobojaznost i sabur-kljucevi uspjeha u svakom poslu

Mahir Abdullah: Dragi gledaoci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Želim da vam izrazim dobrodošlicu u još jednu emisiju našeg serijala 'Šerijat i život'. Tema naše vecerašnje emisije je iskušenja i patnje koje covjek proživljava na ovom svijetu. Iskušenja su jedan od Allahovih sunneta na dunjaluku od stvaranja prvog covjeka, Adema, a.s, pa dok bude ljudi i svijeta. Adem, a.s, iskušan je još dok je bio u Džennetu, a rezultat tog iskušenja je spuštanje ljudi na Zemlju da svoj ovodunjalucki život provedu na njoj uz stalni napor i iskušenja. Allah, dž.š, se obraca covjeku rijecima 'Ti ceš, o covjece, koji se mnogo trudiš, trud svoj pred Gospodarom svojim naci!' te na osnovu svoga truda dobiti ono što si zaslužio. Radi pravilnog razumijevanja filozofije iskušenja u islamu, veceras smo u goste pozvali našeg poštovanog šejha dr. Jusufa el-Kardavija, koji ce nam pomoci u našoj nakani.

Doktore, pored velikog broja kur'anskih ajeta koji govore o iskušenjima, Muhammed, s.a.v.s, u mnogo hadisa nas upozorava na iskušenja i pojašnjava da kroz najveca iskušenja prolaze Allahovi poslanici, kao da to dolazi s deredžom koju covjek posjeduje. Znaci, što je neko bolji, Allah, dž.š, ga više iskušava. Zašto je tako i s kojim ciljem nas Allah, dž.š, iskušava u životu na ovom svijetu?

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu Uzvišenom, i neka je salavat i selam na našeg miljenika i predvodnika Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu porodicu i ashabe. Allahovom voljom covjek je stvoren i postavljen za namjesnika na Zemlji, cime je preuzeo na sebe emanet koji niko nije htio preuzeti. Allah, dž.š, kaže: 'Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lahkomislen.' Allahovom odredbom covjek je odgovoran, ali posjeduje slobodu izbora i volje, te on sam sebe vodi kroz život, odreduje put kojim hodi, od cega zavisi sreca u buducnosti. Covjek se, od samog pocetka, susrece s iskušenjima i ona su nerazdvojiva od njegovog života. Allah, dž.š, kaže: 'Mi covjeka od smjese sjemena stvaramo da bismo ga na kušnju stavili i cinimo da on cuje i vidi. Mi mu na pravi put ukazujemo a njegovo je da li ce zahvalan ili nezahvalan biti. Mi smo za nevjernike okove i sindžire i oganj razbuktali pripremili.' Dakle, kada je covjek postavljen za upravitelja na Zemlji, data mu je sloboda volje i izbora, te je ostavljen da radi, izgraduje i ureduje svoj život na ovoj planeti. Pored covjeka postoje još mnoga bica, ali nijedno nije identicno s covjekom kada je rijec o ovom pitanju.

Meleki su stvoreni radi pokornosti i nemaju potreba kao covjek koji svoje djelovanje mora usmjeriti ka zadovoljenju tih potreba. Prije silaska na Zemlju covjek je boravio u Džennetu, gdje je bio zbrinut u svim svojim potrebama i nije morao da se pati. Neprijatelj mu je bio Iblis, prokleti, pa je Allah, dž.š, upozorio covjeka da se ne pokori neprijatelju. 'O Ademe, - rekli smo – ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda muciš. U njemu neceš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu neceš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.' Dakle, teškoce i iskušenja su stalne pojave koje covjeka prate na ovom svijetu, jer je samo život u Džennetu bez iskušenja i tegoba. Od Alije, r.a, je zatraženo da opiše dunjaluk, pa je rekao: 'Šta da vam kažem o svijetu ciji je pocetak plac, sredina tegoba, a kraj prolaznost!' Zaista je tako, svako dijete kada se rodi place i to je pocetak njegovog života na ovom svijetu. Ostatak života provodi u radu, iskušenju, trudu kako bi zadovoljio osnovne potrebe u svom životu. Iako se covjek bitno razlikuje od životinjskog svijeta, ipak imaju slicnosti u prirodi borbe za opstanak. U svijetu životinja, stalna je borba za život, jaci pobjeduje a slabiji gubi. Takoder, covjek mora stalno da bude u borbi za svoj opstanak, u borbi za život na ovom svijetu. Neprestan rad i iskušenja priroda su covjekovog života. I, na kraju, nakon života provedenog u borbi i iskušenjima, dolazi smrt! To je glavna osobenost našeg života na ovom svijetu koja zahtijeva od covjeka da bude u stalnoj borbi i iskušenju.

Mahir Abdullah: Zbog cega su poslanici, s.a.v.s, i dobri ljudi u najvecim iskušenjima? Kao da jacina iskušenja dolazi s dobrotom koju odredena licnost posjeduje?!

Dr. Kardavi: Kazali smo da su iskušenja prirodna pojava u životu covjeka. Bitno je napomenuti da se covjek ne iskušava samo nesrecom, nego je i sreca iskušenja za covjeka. Allah, dž.š, kaže: 'Mi covjeka stvaramo da se trudi!' Neki ljudi se strpe u nesreci, ali kada ih zadesi iskušenje blagostanja ne strpe se i pogrešno postupe. Pravi vjernik je onaj koji se strpi u bilo kojem iskušenju i pravilno postupi. Zbog toga Muhammed, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: 'Zaista je stanje mu'mima cudno. On je uvijek u dobru i niko nije u takvom stanju osim on. Ako ga zadesi blagostanje on se zahvali pa to bude dobro za njega, a ako ga zadesi nesreca on se strpi, pa to bude dobro za njega.' Znaci, ako je prirodno da covjek bude u iskušenju cijeli svoj život, onda je normalno da pravi vjernik bude na najvecem iskušenju. Covjek koji je zadužen od Allah, dž.š, da se bori protiv zla, zasigurno ce se naci na velikom iskušenju i suprotstavljanju neprijateljima Njegovog poziva. On mora da ustraje u svom zadatku i da upotpuni misiju s kojom je poslan. Zato se suocava s iskušenjima vecim nego ostali ljudi. Prvi covjek i poslanik Adem, a.s, se suocio s problemom u svojoj porodici. Jedan njegov sin ubio je svoga brata bez ikakvog razloga. Sjetimo se Musaa, a.s, koji je poslan Faraonu, i ostalih poslanika koji su se suocavali s ogromnim iskušenjima. Allah, dž.š, kaže: 'Isto tako smo Mi dali da svakom vjerovjesniku nevaljalci neprijatelji budu.' Dakle, to je odredba Allaha, dž.š, po kojoj su poslanici na najvecem iskušenju.

Mahir Abdullah: Kako da pravilno razumijemo vaš govor i svojstva Allaha, dž.š, kojima On Sebe opisuje kao Pravedni i Milostivi? Postoji li ovdje odredena kontradiktornost?

Dr, Kardavi: Ne! Ovdje nema nikakve kontradiktornosti! Pravilno razumijevanje u vezi s tim zasniva se na pravilnom shvatanju iskušenja. Ako iskušenja shvatamo kao srdžbu i kaznu od Allaha, dž.š, onda ne možemo pravilno razumjeti ovo što veceras govorimo. Postoji više vrsta iskušenja. Nekada su ona milost za covjeka, nekada da bi se pokazale dobre osobine nekog covjeka, nekada se iza iskušenja krije veliko dobro. Nekada su iskušenja ovosvjetska kazna za odredene postupke koje covjek uradi. Medutim, ovosvjetska kazna je milost za covjeka, jer bolje je iskusiti prolaznu kaznu na ovom svijetu nego je ostaviti za buduci svijet kada ce ona biti vjecna i neopisivo žestoka. Takoder, Allah, dž.š, opisujuci postupanja nekih ljudi kaže: 'A one koji Naše rijeci poricu Mi cemo malo pomalo, a da oni nece ni znati, u propast voditi. I davat cu im vremena, obmana Moja doista je trajna.' Mufesiri, tumaceci ove ajete, kažu da se ovo odnosi na covjeka koji uradi neki grijeh, a Allah, dž.š, poveca blagodati prema njemu, te on pojaca svoju obijest. To nije u interesu covjeka i te blagodati su na njegovu štetu. Dakle, potrebno je i pravilno razumijeti razloge odredenog iskušenja. Sjetimo se bitke na Uhudu u kojoj su muslimani preživjeli težak poraz. Muhammed, s.a.v.s, postavio je grupu strijelaca da osiguraju jedan klanac kroz koji je neprijatelj mogao prici iza leda muslimanima. Naredio im je da ostanu na svojim položajima pa makar vidjeli da vrane kljucaju poginule neprijateljske vojnike, tj. da nikako ne napuštaju svoj položaj dok im ne dode naredba za takav postupak. Ali, kada su muslimani potisnuli neprijatelja i kada se ratni plijen ugledao, oni su napustili svoje položaje i pohitali u skupljanje plijena.

To je omogucilo neprijateljskoj konjici da pride iza leda muslimanima i da ih dovede u izuzetno tešku poziciju. U toj bici poginulo je sedamdeset ashaba, medu kojima je Hamza, r.a, Mus'ab bin Umejr i drugi. Kur'an je ukorio one koji su tako postupili: 'Zar, kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reci: Otkuda sad ovo?! Reci: To je od vas samih! Allah, zaista, sve može.' Dakle, za svako iskušenje koje nas zadesi mi moramo potražiti razlog u našim postupcima. Treba znati da je neophodno precizno analizirati svoje postupke kako bismo na ispravan nacin razumjeli situaciju u kojoj smo se našli. Tako možemo doci do razumijevanja i ispravnog shvatanja iskušenja s kojima smo suoceni. Muslimani su u spomenutom primjeru napravili grešku i ona ih je koštala izgubljene bitke. Medutim, ta greška nije namjerna i nije izraz otvorenog sukoba s ispravnim shvatanjem islamskih propisa. To je greška u koju su zapali sticajem okolnosti, te im je Allah, dž.š, oprostio tu grešku i za nju nece imati kazne na buducem svijetu. Allah, dž.š, kaže: 'One medu vama koji su uzmakli na dan kada su se dvije vojske sukobile uistinu je šejtan naveo da posrnu, zbog onoga što su prije pocinili.

A Allah im je vec oprostio, jer Allah prašta i blag je.' Dakle, neka iskušenja dolaze kao rezultat naših postupaka, a neka kao prirodni zakon koji je Allah, dž.š, uspostavio i za koji ne treba poseban razlog, niti neki grijeh od prije. Priroda poslanstva je takva! Sjetimo se svih iskušenja i belaja kroz koje su muslimani prolazili u mekanskom periodu objave. Progoni, poniženja, mucenja, ubistva... Allah, dž.š, je povodom tih dogadaja objavio sljedece ajete: 'Elif-lalm-mim. Misle li ljudi da ce biti ostavljeni na miru ako kažu: Mi vjerujemo! I da u iskušenja nece biti dovedeni? A Mi smo u iskušenja dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.' Nakon nekoliko ajeta Allah, dž.š, kaže: 'A onaj ko se bori – bori se samo radi sebe, jer Allah sigurno može bez svih svjetova biti.' Dakle, podnošenje iskušenja kroz koje su muslimani prolazili Allah, dž.š, poredi s džihadom, djelo za koje je propisana izuzetna nagrada. U suri El-Burudž, Allah, dž.š, govori o vjernicima koji su bacani u iskopane rovove napunjene vatrom samo zato što su vjernici bili: 'Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali, i vatrom i gorivom ih napunili, kada su oko nje sjedili i bili svjedoci onoga što su vjernicima radili! A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnog i hvale dostojnog vjerovali!' Ubijani su samo zato što su bili vjernici. Nikakav grijeh nisu pocinili. Takoder, Allah, dž.š, opisuje nam težnju faraona da ubije Musaa, a.s, koji ga je pozvao u Allahovu vjeru: 'Pustite vi mene – rece faraon- da ubijem Musaa, a on neka traži pomoc od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru vašu ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove.' U drugom ajetu se kaže: '...

A faraon rece: Savjetujem vam samo ono što mislim, a na pravi put cu vas samo ja izvesti!' Faraon za sebe tvrdi da poziva pravom putu a Musa da cini nered!? Jedan vjernik iz porodice faraonove rece: 'A jedan covjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, rece: Zar da ubijete covjeka zato što govori: Gospodar moj je Allah!, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg!?' Nijedan grijeh nije pocinio, samo ispoljava svoje vjerovanje i zbog toga hoce da ga ubiju! To je prirodnost poslanstva i sva iskušenja koja poslanik proživi u interesu su njegovom i njegovih sljedbenika, kako na ovom svijetu, tako i na buducem. Ashabi koji su prošli iskušenja u Meki napravili su ogromne podvige nakon tog perioda. Iskušenje ih je odgojilo i ojacalo tako da su postali sposobni za herojstva koja historija dobro pamti. Mustafa Sadik er-Rafi', poznati pisac, iskušenja opisuje rijecima: 'Iskušenja za vjernika su kao ljuska jajeta za pile! Za nas to izgleda kao zatvor u koji je zatvoreno, a ona ga štiti, hrani i priprema za njegovu ulogu koja mu predstoji na svijetu!' Dakle, smisao iskušenja je da odgoje i ojacaju covjeka. Sura Ali-Imran puno govori o iskušenjima i njihovom znacaju za covjeka, te je potrebno ovu suru što bolje izuciti kako bismo pravilnije shvatili tu tematiku.

Mahir Abdullah: Šejh Sejjid Kutb, u komentaru ajeta koji ste malo prije citirali, a govori o iskušenju onih koji kažu da su vjernici, kaže da je smisao iskušenja da mi bolje upoznamo sami sebe. Mnogi od nas su ubijedeni da su na pravome putu, medutim, kada zapadnu u iskušenja to im pomaže da bolje razumiju sebe i jacinu svog vjerovanja. Da li se slažete s ovim komentarom Sejjida Kutba?

Dr. Kardavi: To je komentar o kojem su saglasni svi islamski ucenjaci. Allah, dž.š, zna sve pojave i stvari i prije njihovog dešavanja, ali ne sudi na osnovu svog znanja nego na osnovu postupka nekog u odredenoj situaciji. Allah, dž.š, želi da kroz iskušenja istakne dobrotu strpljivih i iskrenih nad slabošcu nestrpljivih i licemjernih, kao što kaže u Kur'anu: '...i Mi smo promijenili kiblu prema kojoj si se prije okretao samo zato da bismo ukazali na one koji ce slijediti Poslanika i na one koji ce se stopama svojim vratiti. Nekima je to doista bilo teško, ali ne i onima kojima je Allah ukazao na pravi put. Allah nece dopustiti da propadnu namazi vaši. A Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv.' Ta pojava naziva se 'objelodanjenje', kako bi se stvarna situacija objelodanila ljudima i kako bi oni, na osnovu toga, ispravan hukm donijeli. Dakle, smisao iskušenja je da bolje upoznamo sebe i da ocijenimo svoje stanje, kao što ucenik polaže ispit da bi se njegovo stanje ocijenilo, tako i mi treba da položimo ispit iskušenja da bismo bili uspješni. Taj ispit nije potreban Allahu, dž.š, jer On zna ko smo i kakvi smo, ali je potreban nama, cija spoznaja zavisi od ispita, na osnovu kojeg cemo donijeti ocjenu o stanju odredene osobe!

Mahir Abdullah: Doktore, ako se vratimo u vrijeme ashaba Allahovog Poslanika, s.a.v.s, vidjet cemo da su oni prolazili kroz odredene ispite i iskušenja, kao što je sukob Alije i Aiše, r.a. Da li je to sukob pojedinaca koji su bili predvodnici odredene skupine vjernika, ili je to iskušenje koje je zahvatilo cijeli ummet? Dakle, da li se radi o iskušenju pojedinaca ili postoji grupno?

Dr. Kardavi: Kako postoji pojedinacno, takoder, postoji i grupno iskušenje vjernika. Rekli smo da je iskušenje svakog covjeka prirodna i nerazdvojiva pojava u njegovom životu. Jacina iskušenja zavisi od jacine njegovog vjerovanja, a Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Najjaceg iskušenja su poslanici, pa oni koji su poslije njih..' Ukoliko je necije vjerovanje jako, on ce biti žestoko iskušavan, a ako je slabijeg vjerovanja iskušenja ce biti shodno njegovoj vjeri, i to ce se stalno ponavljati sve dok kod covjeka postoje grijesi koje je pocinio. Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Ništa nece zadesiti covjeka od iskušenja, belaja, nedaca, žalosti, pa cak i trn da ga ubode, a da mu nece biti oprošteno nešto od njegovih grijeha.' Znaci, nekada iskušenja povlace za sobom odredeni oproštaj grijeha, a nekada povecanje broja sevapa, ili uzdizanje njihovih deredža. Poslanici, s.a.v.s, nemaju grijeha kao ostali ljudi, te njihova iskušenja nisu s ciljem oproštenja grijeha, nego je cilj njihovog iskušenja uzdizanje njihovih deredža. Zbog toga su poslanici iskušavani velikim brojem iskušenja. Sjetimo se Jusufa, a.s, koji je iz jednog iskušenja upadao u drugo, i tako cijeli svoj život.

Prvo iskušenje bilo je od njegove brace koja su ga u bunar bacila, pa ga je na dvoru iskušala vladareva žena koja ga je prisiljavala na grijeh. Nakon što je dokazana njegova nevinost, on biva bacen u zatvor u kome je nedužan ležao. Cijeli život proveo je u teškim iskušenjima i nije pokleknuo. Izišao je iz njih kao pobjednik, pa je zaslužio Allahovu nagradu o kojoj On kaže: 'A da ti nisi, uistinu, Jusuf? – povikaše oni. – Da, ja sam Jusuf, a ovo je brat moj, Allah nam je milost darovao; ko se bude Allaha bojao i ko strpljiv bude bio – pa, Allah, uistinu, nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra dijela cine.' Ovo je kljuc uspjeha u svakom iskušenju: bogobojaznost i sabur. Takoder, imamo divan primjer u Ejubu, a.s, koji je bio iskušan bolešcu i gubitkom imetka. Pa se obratio svome Gospodaru dovom: 'I Ejjubu se, kad je Gospodaru svome zavapio: Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji.' Ovdje se ogleda visoka moralnost poslanika. Pored iskušenja, teške bolesti od koje je bolovao, nije se obratio Allahu rijecima: 'Dao si mi ovu bolest!' ili necim slicno, nego kaže da ga je nevolja zadesila! To je velicina morala poslanika kojeg je Allah, dž.š, odabrao za svoju misiju na Zemlji. Zbog ovakvog postupka Ejjuba, a.s, Allah, dž.š, kaže: 'Odazvasmo se i nevolju koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošcu Našom, celjad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.' Svi poslanici prolazili su kroz iskušenja koja su ih pripremala za njihovu misiju i teške zadatke koji su im predstojili. Njihova misija sastojala se od direktnog sukoba sa zlom, obracanja silnicima i nepravednicima.

To je izuzetno težak zadatak koji je zahtijevao posebne pripreme koje je mogao izdržati samo onaj kojeg je Allah, dž.š, odabrao za tu misiju. Dakle, postoje pojedinacna iskušenja, koja su usmjerena samo pojedincima, i kolektivna, koja obuhvataju cijeli narod ili grupu ljudi. Iskušenje koje su muslimani preživjeli na Uhudu je kolektivno iskušenje, jer su svi osjetili žestinu greške koju je uradila jedna manja grupa. Poslije bitke na Bedru muslimani su dobili na ugledu, te je bilo slucajeva da neko prihvati islam zbog pobjednicke strane, a ne iz ubjedenje u ispravnost Allahove vjere. Allah, dž.š, je htio da ukaže na one koji nisu iskreni u svom vjerovanju, pa je podvrgnuo muslimane iskušenju kako bi se otkrili oni koji nisu bili iskreni, kao što se kaže u Kur'anu: 'Allah nece vjernike s licemjerima izmiješane ostaviti, vec ce loše od dobrih odvojiti...' Ti dogadaji su od izuzetne važnosti za razvoj islamskog društva. Zato su se u medinskom periodu odigrale dvije bitke koje su imale izuzetnog znacaja za zajednicu muslimana. Bitka na Uhudu bila je veliko iskušenje, ali poslije nekoliko godina dolazi još jedna bitka, na Hendeku, kada su muslimani bili u daleko vecem iskušenju, a sve s ciljem što boljeg cišcenja od onih koji su licemjerni u svom vjerovanju. Samo na takav nacin moglo se formirati snažno društvo koje u sebi nije imalo licemjernih clanova, te je bilo u potpunosti sposobno ponijeti teret cuvanja Allahove, dž.š, rijeci i emaneta koji je covjek na sebe preuzeo.

Mahir Abdullah: Nekoliko gledalaca postavilo je pitanje jako slicnog sadržaja. Otprilike, pitanje se odnosi na odredivanje granice sabura. Ako posmatramo situaciju u kojoj se nalazimo danas, vidjet cemo da je situacija izuzetno teška, kada imamo otvorenu agresiju Izraela na Palestinu i ogroman pritisak Zapada na pojedine muslimanske države. Ako to shvatimo kao iskušenje u kojem se treba strpiti, te zbog toga ništa ne uradimo onda smo griješni. Dakle, da li sabur znaci ustezanje od bilo kakvog odgovora?

Dr. Kardavi: Neki ljude pogrešno razumiju šta je sabur. Sabur, strpljivost ne znaci sustezanje od djela i pokušaja da se promijeni situacija nabolje! Musliman je dužan da radi sve što je u njegovoj mogucnosti kako bi nešto poboljšao. Nakon velikog iskušenja kroz koje su muslimani prošli na Uhudu, strpili su se, ali se nisu predali. Drugi dan nakon bitke bili su pozvani na ponovni sukob s neprijateljem. Iako su bili u teškim ranama, odazvali su se pozivu i izišli pred neprijatelja, nakon cega se on povukao. Allah, dž.š, nam o tome govori: 'One koji su se Allahu i Poslaniku i nakon zadobijenih rana odazvali, one izmedu njih, koji su dobro cinili i bogobojazni bili ceka velika nagrada, one kojima je, kada su im ljudi rekli: Neprijatelj se okuplja zbog vas, treba da ih se pricuvate! – to ucvstilo vjerovanje, pa su rekli: Dovoljan nam je Allah i divan je On Gospodar!'

Dakle, strpljivost nije spavanje i inferiornost u odnosu na dogadaje koji nas okružuju. Jedan pjesnik to pogrešno shvatanje sabura naziva 'magareci sabur', tj. nešto što se ne može pripisati vjerniku. Allah, dž.š, od nas traži strpljivost i ustrajnost, ali i spremnost na akciju kada je to potrebno: 'O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.' Dakle, ne smijemo posustati u djelovanju, nego moramo predano raditi na promjeni stvari nabolje. Muslimani, u mekanskom periodu, bili su na velikim iskušenjima, trpili su, ali nisu sjedili skrštenih ruku. Muhammed, s.a.v.s, se obracao plemenima pozivajuci ih u vjeru. Mnoga plemena su ga odbila, ali nije posustao sve dok nije našao one koji su ga prihvatili, Evs i Hazredž. Nakon toga on nastavlja rad s njima, dolazi zakletva na Akabi, pa hidžra i konacno uspostava islamske države u Medini. Dakle, dok su saburali u iskušenjima u Meki, jer nisu imali drugog izbora, bili su jako aktivni u radu za buducnost. Znaci, mi moramo biti strpljivi, ali ta strpljivost ne smije biti razlog odustajanja od rada za našu buducnost!

Mahir Abdullah: Ahmed Jusuf, naš gledalac, pita: 'Postoji li kontradiktornost izmedu iskušenja i ajeta koji govori da ce Allah, dž.š, vjerniku dati ugodan život?

Dr. Kardavi: Ne, nema tu nikakve kontradiktornosti! Ugodan život ne znaci život bez iskušenja, ili da onaj ko prolazi kroz iskušenja nema ugodan život! Nekada covjek bude iskušan siromaštvom, ali on živi ugodan i lijep život. Mnogo je primjera bogatih ljudi, medutim, njihov život je daleko od ugodnosti i harmonije. Smiren i ugodan život vrhunac je srece u životu covjeka. Naši ispravni prethodnici imali su obicaj kazati: 'Zaista mi živimo u sreci. Kada bi vladari saznali za nju sabljama bi je od nas otimali!' To je duhovni smiraj i istinska sreca koju može osjetiti samo iskreni vjernik u Allaha, dž.š, koji je zadovoljan da mu On bude Gospodar, i na tom putu sva iskušenja podnosi s uspjehom i ona ga ne sprecavaju da živi ugodnim životom.

Mahir Abdullah: Jedna gledalac pita da li je dozvoljeno nejedinstvo muslimana o odredenom pitanju?

Dr. Kardavi: Razilaženje medu muslimanima o odredenom pitanju dozvoljeno je u sitaciji kada smo sigurni, tj. kada nam ne prijeti nikakva opasnost. Medutim, u vremenu kada smo izloženi opasnosti mi ne smijemo sebi dozvoliti nejedinstvo u bilo cemu. Šejh Džemaluddin Afgani kaže: 'Kada dode do pritiska odvojeni dijelovi sjedinjuju se u jednu cijelinu.' Dakle, kada nam prijeti opasnost moramo svi stati u jedan saf i tako jedinstveni suprotstaviti se zajednickom neprijatelju. Ovo moramo imati na umu!