tradicija bez promisljanja

Desetominutni islam

Nedavno je održano prvo golf-takmicenje u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci sve više pokazuju interes za tenis, prate zapadne trendove u muzici, filmu, modi i svemu što nije njihovo a od svojih vrijednosti njeguju iskljucivo narodni melos i nošnju od prije nekoliko stotina godina na koju svode sva obilježja svoje vjere i nacije. Branioci Bosne vec su na svaki nacin šikanirani a ovih dana se govori i o scenariju za film o paru homoseksualaca iz redova Armije BiH, cime je njihovo oznacavanje kao fundamentalista, terorista, džihad-ratnika, mudžahedina dovedeno do kulminacije preimenovanjem u homoseksualce.

Kad nastupi ramazan covjeku se cula prociste i izoštre pa sve bolje vidi i opaža, bolje cuje, razdvaja mirise, preciznije se orijentira u prostoru i vremenu, pa i bolje i jasnije razmišlja. Ovo ce vam potvrditi svako ko je ikada postio ramazan. Ali, ni najbolji alimi ne mogu protumaciti zašto se kod Bošnjaka-muslimana dešava sve navedeno, osim što niti razmišljaju jasnije i bolje niti zakljucuju, pa, samim tim, i ne reagiraju.
Drukcije se ne može objasniti to što bez odjeka ostaje sve ono što se oko njih dešava u toku ramazana a, Boga mi, i mimo njega. To ne cine cak ni tamo gdje u potpunosti od njih zavisi život u okruženju. Da li je rijec o potpunom odsustvu svijesti o sebi kao naciji i kao vjerskoj skupini ili je, pak, u pitanju potpuna pomirenost i indolentnost spram svega što im se dešava - teško je razluciti, ali vrijeme koje živimo i vrijeme koje je pred nama tražit ce odgovore i reakcije na sve pa i na ovo pitanje.

Vjera ili tradicija

Cinjenica je da su Bošnjaci svoj historijski hod po mukama od nedefinirane grupe do nacije zaokružili i dovršili tek prije jednu deceniju otkad sebe, slobodno i konsenzusom intelektualnog nacionalnog vrha, nazivaju vlastitim imenom. Cinjenica je i to da su, u vjerskom smislu, taj put završili dolaskom islama u Bosnu, što ce reci prije više od pola milenija. Kada se ovo zna, onda ostaje zacudno kako to u tako dugom periodu nisu uspjeli da svoje ocitovanje pripadnosti islamu ucine jasnim, transparantnim i više prisutnim u javnosti, kako to da ga još uvijek drže unutar porodice kao porodicnu relikviju i skoro tajnu, zaboravljajuci kako je islam uputa svim ljudima. I na stranu što su to ucinili nego su, ujedno, dozvolili da im drugi tumace njihovu vjeru, da im nemuslimani prave prigodne koncerte u povodu ramazana, bajrama, prediftarske i ine programe.

A oni koji to rade cine to vrlo perfidno, mucki, podlo, neljudski i necivilizacijski praveci od islama i muslimana u Bosni nakaradu. Dovoljno je pogledati kako se prave prediftarski programi koji obavezno zapocinju sevdalinkom, nastavljaju se ilahijom, kratkim ucenjem Kur'ana, ezanom, ponovo ilahijom i na kraju završavaju sevdalinkom. Sve se to nagura u desetminutno prezentiranje islama koje sa islamom ima veze utoliko što se uci Kur'an, ali sa vremenom u kojem se dešava nema nikako. Djevojke koje uce ilahije obavezno su odjevene u nošnju od prije par stotina godina tako da nisi siguran radi li se o programu povodom prestanka posta ili je u pitanju folklorna priredba. Sadržaj ti, pak, kazuje kako musliman jedino što zna ciniti jeste uciti Kur'an, ilahije i pjevati sevdalinke. Tu se, biva, završavaju njegovi dometi. Nauka, umjetnost, filozofija, sport sve je to rezervirano za neke druge. Desetominutni islam na TV time biva završen i njime se hoce reci da mu upravo toliko mjesta i pripada. Prema zasluzi.

U Bosni se vjera i nacija njeguje kao tradicionalna vrijednost a ne kao promišljanje koje cini život punijim a covjeka kompletnijim. Takvom shvatanju islama doprinijeli su i sami Bošnjaci-muslimani ne stavljajuci nikada prigovor na nacin kako ih se prikazuje u vlastitoj javnosti, a posebno ne na to kako ih se prikazuje izvan njihove zemlje. Naprotiv. Jedino što cine jeste da se pojedinacno ili u manjim grupama, skorojevicki, infantilno i bez ikakva srama i kriterija dodvoravaju pripadnicima drugih kultura konzumirajuci njihovu kulturu neselektivno i nekriticki. Nedavno je održano prvo golf-takmicenje u Bosni i Hercegovini, Bošnjaci sve više pokazuju interes za tenis, prate zapadne trendove u muzici, filmu, modi i svemu što nije njihovo a od svojih vrijednosti njeguju iskljucivo narodni melos i nošnju od prije nekoliko stotina godina na koju svode sva obilježja svoje vjere i nacije.

Balast koji se trpi

Bezbroj je primjera koji govore o itekako lošem položaju islama i muslimana u Bosni i Hercegovini. Pogledamo li samo kakvo je stanje u Federaciji, gdje Bošnjaci- muslimani cine vecinu, bit ce nam jasno kako je tek loše stanje u entitetu sa srpskom vecinom ili u zapadnom dijelu Hercegovine. Okrenemo li se oko sebe, vidjet cemo da se u školama vrlo malo cini da se muslimanskoj djeci obezbijedi prakticiranje vjere. Izuzmemo li vrijeme produženog odmora izmedu casova, radi iftara, ništa drugo se ne pruža muslimanskoj djeci. Kakav bi samo rašomon nastao kada bi neko zatražio otvaranje mesdžida u školama, da ne govorimo o bolnicama, preduzecima i državnim ustanovama. Svaki pokušaj da se formira nacionalna institucija Bošnjaka u javnosti biva docekana kao nacionalisticko-šovinisicko-fašisticka ideologija i pokušaj supremacije. Ništa zato što nikakav argument ne podržava ovakav stav i odnos spram bošnjackih institucija i bošnjackog bica uopce, on se i dalje održava i zadržava u svim domenima života.
Ako se, pak, desi da se nešto i treba uciniti, jer je neko od Bošnjaka ipak bio uporan u traženju uvjeta za svoje vjersko ocitovanje i ispoljavanje, onda se to ucini s mukom popola, tek toliko da se spere svaka eventualna sumnja u tolerantnost ateista i nebošnjaka, ali tako da se jednostavno iz svega vidi kako se islam u stvari ne tolerira nego trpi. Da li ste ikada culi da je termin održavanja neke utakmice pomjeren zbog toga što neki igraci poste pa im treba vremena za iftar, da je pomjerena zbog toga što navijaci poste pa nece doci na utakmicu u vrijeme iftara i teravije? Zasigurno niste. Na takve igrace i takvu publiku jednostavno niko i ne racuna. Ne racuna iz dva razloga. Prvo, taklav igrac bio bi nepoželjan u timu jer bi kvario “uspostavljenu harmoniju”, a i publika, kojoj je preci Bog i vjera od utakmice, u okruženju u kojem živimo - nikome ne trebaju. I ponovo nije bitno to što ne trebaju drugima nego što ne trebaju ni Bošnjacima, dakle onima koji cine isto tijelo. Zašto je to tako, ni najveci filozofi nece moci naci odgovora pozadugo.

Nesnalaženje u trendovima

Koliko se Bošnjaci teško, slabo ili nikako ne snalaze u trendovima koji vladaju Zapadom i pokušavaju se nametnuti i kod nas kao validni vrednosni sistem, ponajbolje pokazuje jedan od najnovijih scenarija za film o borcima Armije Bosne i Hercegovine. Kako je na Zapadu sve kul osim biti musliman, tako se i naša javnost okrece tim trendovima pa je najbolje i najprofitabilnije snimati filmove o homoseksualcima i tiime pokazati kako smo se, eto, evropeizirali. Ovoj zemlji i njenom narodu izgleda nije bilo dovoljno što je iskrvarila, spaljena, razrušena, što su joj najbolji sinovi izginuli braneci cast i domovinu. Poslednje dvije godine utrošene su na nesmiljeno ponižavanje ljudi koji su svoje zdravlje i živote ugradili u temelje slobode.

Mrtvi su marginalizirani a živi su progonjeni i etiketirani. Branioci Bosne vec su na svaki nacin šikanirani a ovih dana se govori i o scenariju za film o paru homoseksualaca iz redova Armije BiH, cime je njihovo oznacavanje kao fundamentalista, terorista, džihad-ratnika, mudžahedina dovedeno do kulminacije preimenovanjem u homoseksualce. Ovakav pad ni monstrumi ne mogu zamisliti a kamoli ljudi koji žive u ovoj zemlji i koji su bili svjedoci agresije i stradanja. Ljudi koji su, uz sve što zaista jesu, sada postali i ono što nikada nisu mogli ni pretpostaviti – pederi i to voljom scenarista filmova ili života. Bog zna.

Bošnjacki kulturni milje poznaje sve devijacije koje poznaju i sva ostala društva, narodi i nacije, ali se, isto tako, zna da su mnoge od njih, a posebno homoseksualizam, vrlo malo ili nikako bili rasprostranjeni u tom miljeu. Isto tako se zna da je tezu o rasprostranjenosti homoseksualizma kod Bošnjaka, i muslimana uopce, ponajviše forsirao Ivo Andric u svojim djelima. Istina, svi su ti pokušaju uvijek izgledali jadno, i ispodprosjecnom citaocu neuvjerljivo, kao i stalno prisutno opijanje muslimana. No, poruka je svaki put bila odaslana i svaki put je kompleks Bošnjaka, zbog izmišljenih i naturenih krivica, rastao. Najgore u svemu je to što su na sve to Bošnjaci ostajali nijemi, kao što i sada ostaju na pokušaj pederizacije Armije Bosne i Hercegovine. Naprotiv, ovaj najnoviji pokušaj okiva se u zvijezde kao nešto “novo i nesvakidašnje u našoj kinematografiji”. Malo morgen, rekli bi neki. Vec videno, trebali bi reci oni kojih se to tice.

A trgovina se nastavlja

Ma koliko izgledalo slucajnim, moramo biti svjesni da je i takva stvar kao što je scenarij jednog filma sasvim u skladu sa orkestriranom politikom koja se kreira i vodi iz svjetskih centara moci. Sve je predmet trgovine i sve je roba koja ima svoju vrijednost i tržišnu cijenu koju diktiraju dileri na najvišim državnim funkcijama najjacih zemalja svijeta. U takvoj trgovini najcešca moneta za potkusurivanje su muslimani, njihova imovina, njihove države pa i njihovi životi. Da bi se došlo do, primjera radi, iracke nafte, mora se srozati nacionalni ponos citavog naroda, ugroziti mu suverenitet države, sva ljudska i neljudska prava pa ga onda ugnjetavati, ponižavati i vrijedati te njime trgovati radi svojih fašistoidnih ciljeva.
Najnoviji potez predsjednika SAD-a Buša juniora pokazuje do koje mjere se u trgovini narodima može ici. Vec sada se govori o sredstvima koja ce se izdvojiti za obnovu Iraka kada ga ta ista Bušova država i politika poruši. Radi prodobijanja saveznika za krvavi pir sve se obecava, pa i 8,5 milijardi dolara koje Buš garantira Putinu. Naime, upravo toliko Rusija potražuje od Iraka i samo zbog toga ne želi pristati na agresiju na Irak. Sada kad su pare obecane i osigurane kao u trezoru, nije iskljuceno da se saglasnost Putina pretvori u potpunu podršku. Para buši gdje burgija nece.

Ono najgore je što su možda i sami Iracani povjerovali da u Putinu imaju saveznika a imali su samo poslovnog partnera. Muslimani moraju shvatiti da saveznika nemaju ni u kome osim u Allahu, dž.š.. Kur’an casni ih uci, ali oni ne cuju i ne vide. Možda ce i vidjeti samo da im ne bude kasno, kao što je kasno Bošnjacima koji su vjerovali u zapadnu podršku, politiku, privredu, bankarstvo, kulturu i sve ostalo pa postali - pederi.
Šta li ce postati Iracani kada ih UN komisije dobro ispipaju, ispregledaju, ispretresaju, zavire im u kuce, škole, fabrike, državne institucije, bracne postelje, pa ih onda prepuste Bušovim komandosima. Nece ih ostati ni toliko koliko Bošnjaka, ako ih uopce bude sa imalo preživjelog nacionalnog ponosa i obraza. Najteže je što nemaju izbora kao što ga ni mi nismo imali. No, cinjenica da smo najbolje prošli kad nismo imali izbora, a poklekli kad smo se izborili da možemo birati, boli više nego ono kad nismo mogli birati.
U bezizlazu smo bolje prošli.