o covjeku koji je klanjao, a nije klanjao
Salih Indzic | Novi Horizonti br/str. 39 Poslanik, s.a.v.s, ušao je u džamiju, a za njim i neki čovjek. Klanjao je, potom
prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i nazvao mu selam. On mu uzvrati na selam i reče:
'Vrati se i klanjaj, jer ti uistinu nisi klanjao.'
Bliži se ramazan, mjesec bereketa, posebnog ibadeta - posta, kao i mjesec teravih-namaza. Teravih namaz je, pored pet propisanih namaza, kao nafila i duševno osvježenje, preporučen vjernicima i vjernicama kako bi što veći dio vremena, pogotovo u večernjim satima provodili u ibadetu. U našim krajevima vjernici u velikom broju prisustvuju teravih-namazu u džematu, što nas, svakako, sve raduje. Međutim, ovom prilikom želimo naglasiti da je teravih-namaz kao i svaki drugi namaz, i da uslovi koji važe za ispravnost svih drugih namaza - važe i za ovaj namaz.
S obzirom na veći broj rekata i na duže vrijeme koje je potrebno za obavljanje teravih-namaza pojedinci, iz ubjeđenja da je teravih-namaz potrebno brže obaviti, svjesno ili nesvjesno zapostavljaju jednu bitnu stavku koja je uslov za ispravnost svakog namaza, pa tako i teravije. Naravno, radi se o ta'dilu-l-erkanu ili, smirivanju tijela u svakom dijelu namaza. To se posebno odnosi na ruku', stajanju poslije ruku'a, sedžde i sjedenje između dvije sedžde. Koliko su ti segmenti namaza bitni možemo zaključiti iz hadisa Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem stoji da je jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s, ušao u džamiju, a za njim i neki čovjek. Klanjao je, potom je prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i nazvao mu selam. On mu uzvrati na selam i reče: 'Vrati se i klanjaj, jer ti, uistinu, nisi klanjao.' Čovjek se vrati, klanja na isti način kao i ranije, potom priđe Poslaniku, s.a.v.s, i nazva mu selam. On mu uzvrati i reče: 'Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.' Tako je uradio tri puta, a onda mu taj čovjek reče: 'Tako mi Onoga koji te je s Istinom poslao, ja ne znam bolje od ovoga, pa me poduči.' Poslanik reče: 'Kada budeš htio obaviti (stupiti u) namaz donesi početni tekbir, zatim prouči što (znaš) iz Kur'ana, a onda idi na ruku'. Ostani na ruku'u sve dok se u potpunosti ne umiriš. Zatim se podigni sa ruku'a potpuno se uspravivši (dok se potpuno ne uspraviš), a onda idi na sedždu. Na sedždi se potpuno umiri, potom se podigni i na sjedenju se (također) potpuno umiri. Tako radi tokom cijeloga namaza.' Sličan hadis prenose i Ammar b. Jasir i Rifa'a b. Rafi', r.a.
Iz navedenog hadisa jasno se da zaključiti da je potpuna smirenost u svim dijelovima namaza uslov bez čijeg ispunjenja namaz nije valjan. Da to nije slučaj, Poslanik, s.a.v.s, ne bi vraćao čovjeka da ponovi namaz. Ibn Hadžer el-Askalani veli: 'Čovjek je klanjao namaz nabrzinu, ne upotpunjujući ruku' i sedždu i ne poštujući principe ta'dilu-l-erkana.' Neosnovano bi bilo konstatirati da to važi samo za farz-namaze, jer se i u navedenom slučaju, najvjerovatnije, kako i sam Ibn Hadžer navodi, radilo o tehijjetu-l-mesdžidu, dakle, nafili.
Najveći kradljivac
Mnogo je hadisa koji govore o pravilnom obavljanju svih namaskih ruknova. Većina ih se odnosi na ruku' i sedždu jer se prema njima ljudi najnemarnije odnose. Poslušajmo slijedeće riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s, koje nam prenosi Ebu Katade, r.a: 'Najveći kradljivac među ljudima je onaj ko krade od svoga namaza.' Ashabi upitaše: 'O Allahov Poslaniče, kako to neko krade od svoga namaza?' Ne upotpuni (ne obavi kako treba) ni ruku' ni sedždu', odgovori Poslanik. Jasno nam je dato do znanja da je onaj ko krade od svoga namaza u gorem položaju od onoga ko krade imetak. Nema sumnje da je kradljivac u vjeri gori od kradljivca u dunjalučkim stvarima! A, kao što vidimo, ta krađa se prvenstveno ogleda u brzom i neispravnom obavljanju ta dva namaska rukna – ruku'a i sedžde.
U drugom hadisu stoji: 'Poslanik, s.a.v.s, zabranio je da čovjek obavlja namaz na način kako to radi vrana (gavran) dok kljuca hranu kljunom.' Tim primjerom Vjerovjesnik nam slikovito prikazuje namaz čovjeka koji brzo prelazi iz jednog u drugi namaski rukn, onoga čija sedžda pretiče ruku', čiji ruku' pretiče učenje, tako da već obavlja ruku' a još uči suru, onoga ko izgovara 'Rabbena leke-l-hamd', a već je na sedždi, onoga ko izgovara 'Amin,' nakon Fatihe, a već je na ruku'u, ili pak onoga ko izgovara zikr jednog rukna, a već je krenuo na drugi... Iz hadisa također zaključujemo da je potrebno smiriti se na sedždi i ruku'u, jer onaj ko te ruknove ubrzano obavlja, posebno sedždu, upravo liči na vranu koja kljuca hranu kljunom. Ono u čemu se najčešće griješi je brz odlazak na sedždu nakon ruku'a bez propisnog uspravljanja i smirivanja na stajanju i brzo vezivanje dvije sedžde, jedne za drugom, bez smirivanja na sjedenju između njih. To je toliko rašireno kao da je u pitanju neka derogacija, tj. stavljanje tog namaskog propisa van snage. Čak se može čuti da neko za onoga koji na ispravan način obavlja ova dva namaska dijela kaže da je licemjer jer želi da drugima pokaže svoju skrušenost u namazu!?
Problem leži upravo u tome što se bez smirenosti u namazu ne može ni postići skrušenost koju nam Uzvišeni Allah naređuje: 'Redovno namaz obavljajte, naročito srednji (ikindiju) namaz, i pred Allahom ponizno stojte.' Da zaključimo: ukoliko nema smirenosti u namazu – nema ni skrušenosti i poniznosti, a ukoliko nema skrušenosti – nema ni ispravno obavljenog namaza. Stoga ne treba ni čuditi što je Poslanik, s.a.v.s, u spomenutom hadisu čovjeku govorio da nije klanjao i vraćao ga da klanja, iako je već bio klanjao. Obratimo pažnju na svoj namaz kako bi nam bio kabul i kako bismo, akobogda, za njega i uloženi trud bili i nagrađeni.
prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i nazvao mu selam. On mu uzvrati na selam i reče:
'Vrati se i klanjaj, jer ti uistinu nisi klanjao.'
Bliži se ramazan, mjesec bereketa, posebnog ibadeta - posta, kao i mjesec teravih-namaza. Teravih namaz je, pored pet propisanih namaza, kao nafila i duševno osvježenje, preporučen vjernicima i vjernicama kako bi što veći dio vremena, pogotovo u večernjim satima provodili u ibadetu. U našim krajevima vjernici u velikom broju prisustvuju teravih-namazu u džematu, što nas, svakako, sve raduje. Međutim, ovom prilikom želimo naglasiti da je teravih-namaz kao i svaki drugi namaz, i da uslovi koji važe za ispravnost svih drugih namaza - važe i za ovaj namaz.
S obzirom na veći broj rekata i na duže vrijeme koje je potrebno za obavljanje teravih-namaza pojedinci, iz ubjeđenja da je teravih-namaz potrebno brže obaviti, svjesno ili nesvjesno zapostavljaju jednu bitnu stavku koja je uslov za ispravnost svakog namaza, pa tako i teravije. Naravno, radi se o ta'dilu-l-erkanu ili, smirivanju tijela u svakom dijelu namaza. To se posebno odnosi na ruku', stajanju poslije ruku'a, sedžde i sjedenje između dvije sedžde. Koliko su ti segmenti namaza bitni možemo zaključiti iz hadisa Poslanika, s.a.v.s, koji prenosi Ebu Hurejre, r.a, a u kojem stoji da je jednom prilikom Poslanik, s.a.v.s, ušao u džamiju, a za njim i neki čovjek. Klanjao je, potom je prišao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i nazvao mu selam. On mu uzvrati na selam i reče: 'Vrati se i klanjaj, jer ti, uistinu, nisi klanjao.' Čovjek se vrati, klanja na isti način kao i ranije, potom priđe Poslaniku, s.a.v.s, i nazva mu selam. On mu uzvrati i reče: 'Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.' Tako je uradio tri puta, a onda mu taj čovjek reče: 'Tako mi Onoga koji te je s Istinom poslao, ja ne znam bolje od ovoga, pa me poduči.' Poslanik reče: 'Kada budeš htio obaviti (stupiti u) namaz donesi početni tekbir, zatim prouči što (znaš) iz Kur'ana, a onda idi na ruku'. Ostani na ruku'u sve dok se u potpunosti ne umiriš. Zatim se podigni sa ruku'a potpuno se uspravivši (dok se potpuno ne uspraviš), a onda idi na sedždu. Na sedždi se potpuno umiri, potom se podigni i na sjedenju se (također) potpuno umiri. Tako radi tokom cijeloga namaza.' Sličan hadis prenose i Ammar b. Jasir i Rifa'a b. Rafi', r.a.
Iz navedenog hadisa jasno se da zaključiti da je potpuna smirenost u svim dijelovima namaza uslov bez čijeg ispunjenja namaz nije valjan. Da to nije slučaj, Poslanik, s.a.v.s, ne bi vraćao čovjeka da ponovi namaz. Ibn Hadžer el-Askalani veli: 'Čovjek je klanjao namaz nabrzinu, ne upotpunjujući ruku' i sedždu i ne poštujući principe ta'dilu-l-erkana.' Neosnovano bi bilo konstatirati da to važi samo za farz-namaze, jer se i u navedenom slučaju, najvjerovatnije, kako i sam Ibn Hadžer navodi, radilo o tehijjetu-l-mesdžidu, dakle, nafili.
Najveći kradljivac
Mnogo je hadisa koji govore o pravilnom obavljanju svih namaskih ruknova. Većina ih se odnosi na ruku' i sedždu jer se prema njima ljudi najnemarnije odnose. Poslušajmo slijedeće riječi Vjerovjesnika, s.a.v.s, koje nam prenosi Ebu Katade, r.a: 'Najveći kradljivac među ljudima je onaj ko krade od svoga namaza.' Ashabi upitaše: 'O Allahov Poslaniče, kako to neko krade od svoga namaza?' Ne upotpuni (ne obavi kako treba) ni ruku' ni sedždu', odgovori Poslanik. Jasno nam je dato do znanja da je onaj ko krade od svoga namaza u gorem položaju od onoga ko krade imetak. Nema sumnje da je kradljivac u vjeri gori od kradljivca u dunjalučkim stvarima! A, kao što vidimo, ta krađa se prvenstveno ogleda u brzom i neispravnom obavljanju ta dva namaska rukna – ruku'a i sedžde.
U drugom hadisu stoji: 'Poslanik, s.a.v.s, zabranio je da čovjek obavlja namaz na način kako to radi vrana (gavran) dok kljuca hranu kljunom.' Tim primjerom Vjerovjesnik nam slikovito prikazuje namaz čovjeka koji brzo prelazi iz jednog u drugi namaski rukn, onoga čija sedžda pretiče ruku', čiji ruku' pretiče učenje, tako da već obavlja ruku' a još uči suru, onoga ko izgovara 'Rabbena leke-l-hamd', a već je na sedždi, onoga ko izgovara 'Amin,' nakon Fatihe, a već je na ruku'u, ili pak onoga ko izgovara zikr jednog rukna, a već je krenuo na drugi... Iz hadisa također zaključujemo da je potrebno smiriti se na sedždi i ruku'u, jer onaj ko te ruknove ubrzano obavlja, posebno sedždu, upravo liči na vranu koja kljuca hranu kljunom. Ono u čemu se najčešće griješi je brz odlazak na sedždu nakon ruku'a bez propisnog uspravljanja i smirivanja na stajanju i brzo vezivanje dvije sedžde, jedne za drugom, bez smirivanja na sjedenju između njih. To je toliko rašireno kao da je u pitanju neka derogacija, tj. stavljanje tog namaskog propisa van snage. Čak se može čuti da neko za onoga koji na ispravan način obavlja ova dva namaska dijela kaže da je licemjer jer želi da drugima pokaže svoju skrušenost u namazu!?
Problem leži upravo u tome što se bez smirenosti u namazu ne može ni postići skrušenost koju nam Uzvišeni Allah naređuje: 'Redovno namaz obavljajte, naročito srednji (ikindiju) namaz, i pred Allahom ponizno stojte.' Da zaključimo: ukoliko nema smirenosti u namazu – nema ni skrušenosti i poniznosti, a ukoliko nema skrušenosti – nema ni ispravno obavljenog namaza. Stoga ne treba ni čuditi što je Poslanik, s.a.v.s, u spomenutom hadisu čovjeku govorio da nije klanjao i vraćao ga da klanja, iako je već bio klanjao. Obratimo pažnju na svoj namaz kako bi nam bio kabul i kako bismo, akobogda, za njega i uloženi trud bili i nagrađeni.
(sura Et-Tewba 111. ajet)