oslobadjanje mekke

Mekka je oslobodena u ramazanu, osme godine po Hidžri.(1) To je bila najveca pobjeda kojom je Allah, dž.š, uzdigao Svoju vjeru i osnažio muslimane. Grad u kojem se cinio širk napokon je vracen muslimanima da u njemu padaju Allahu na sedždu, samo Njemu robujuci. Allahova, dž.š, kuca, Kaba, ponovo je postala centar tevhida.

Povod pohoda na Mekku bio je napad plemena Benu Bekr, koje je sklopilo savez s Kurejšijama, na pleme Huzaat, koje je ušlo u savez s muslimanima. Pleme Benu Bekr imalo je punu podršku u oružju i ljudstvu od svojih saveznika Kurejšija. Krajnji ishod bio je dvadeset ubijenih na strani Benu Bekra.
Ipak, Kurejšije su se pokajale zbg tog napada jer su njime prekršile potpisani ugovor o miru na Hudejbiji, pa poslaše Ebu Sufjana da produži primirje. Zaputio se prvo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, koji ga primi, ali mu ništa ne uzvrati na njegovu molbu da muslimani predu preko onog što se desilo. On se potom obrati Ebu Bekru, r.a, tražeci od njega da posreduje kod Allahovog Poslanika, što on odlucno odbi. I Omer ibnul-Hattab, r.a, na njegovu molbu oštro uzvrati rijecima: 'Tako mi Allaha, da nemam ništa drugo osim sjemenke, s njom bih se borio protiv vas!' Nakon toga Ebu Sufjan se vrati u Mekku neobavljenog posla.
Poslanik, s.a.v.s, odluci da tajno pocne pripreme za pohod na Mekku, ali Hatib ibn ebi Belta' posla Kurejšijama poruku po jednoj ženi, u kojoj ih je upozorio na opasnost. Putem vahja, Poslanik, s.a.v.s, bio je obaviješten o toj izdaji i posla Aliju ibn ebi Taliba, Zubejra ibnul-Avvama i Mikdad ibn Amra, r.a, da je sustignu i oduzmu joj pismo, što oni i uciniše. Hatib se pravdao Poslaniku, s.a.v.s, govoreci da je to uradio kako bi se dodvorio Kurejšijama, jer se uplašio za svoju porodicu i rod u Mekki koji su bili bez zaštite. Omer ibnul-Hattab, r.a, zatraži dozvolu od Poslanika, s.a.v.s, da ga ubije, ali mu on to ne dozvoli rekavši da je Hatib jedan od ucesnika bitke na Bedru, a možda je tim borcima Allah, dž.š, oprostio i rekao: 'Radite šta hocete, Ja sam vam unaprijed to oprostio.'

Dvadestog ramazana, osme godine po Hidžri, iz Medine ka Mekki krenula je vojska koja je brojala deset hiljada boraca na celu s Poslanikom, s.a.v.s. Na putu ga je susreo njegov amidža, Abbas ibn Abdul-Muttalib, koji je sa svojom porodicom ucinio hidžru, nakon što je primio islam.
Kurejšije su ocekivale da ce muslimani nešto poduzeti protiv njih, pa su u izvidnicu poslali Ebu Sufjana i još nekolicinu. Kada su došli u blizinu logora u kojem su se utaborili muslimani, primijetiše vatre, ali ih straža zarobi i odvede Resulullahu, s.a.v.s, pred kojim Ebu Sufjan izgovori šehadet i prigrli islam. Da bi ukazao pocast Ebu Sufjanu, Poslanik, s.a.v.s, rece muslimanima da se onome koji bude u Ebu Sufjanovoj kuci garantuje sigurnost, da onaj ko zatvori vrata svoje kuce je takoder siguran, a i onaj ko bude u haremu Ka'be je siguran.
Muslimani su rasporedeni u vojne formacije, koje su trasiranim putem koji im je Poslanik odredio, ušli u Mekku bez otpora. Jedino je na Halid ibn Velida navalila grupa mušrika predvodena Ikrimom ibn ebi Džehlom i Safvanom ibn Umejjeom, ali Halid ih porazi i nanese im velike gubitke.(2)

Skrušeno i ponizno, uceci suru El-Feth (Pobjeda) (3), Muhammed, s.a.v.s, ušao je u harem Ka'be, u cijem krugu se nalazilo tri stotine i šezdeset kipova (4). koje je svojim štapom rušio jedan za drugim, uceci: 'Došla je istina, a nestalo je laži; laž, zaista, nestaje!' 'Došla je istina, a laži je nestalo i nece se ponovo vratiti.'(5) Naredio je da se i unutrašnjost Ka'be ocisti od kipova, pa je nakon ucinjenog tavafa oko Ka'be, koji je obavio jašuci na devi, ušao u unutrašnjost Ka'be, te je okrenut ledima prema njenim vratima, klanjao. Nakon toga je izašao i obratio se okupljenim ljudima rijecima:'O narode Kurejša, šta mislite šta cu ja s vama uciniti?' Oni odgovoriše: 'Samo dobro, ti si plemenit brat i sin si plemenitog brata.' Onaj koji je poslan kao milost svim svjetovima rece: 'Idite, vi ste slobodni.'
Potom je Poslanik s.a.v.s. Bilalu naredio da se popne na Ka'bu i prouci ezan, a za najvecim zlocincima organizovao potjeru s naredenjem da budu likvidirani. Ipak, neke od njih je poštedio, poput Abdullaha ibn ebi Sarha, a neki su prešli na islam, poput Ikrime ibn ebi Džehla.

Mnogi stanovnici Mekke prihvatiše islam, pa ih Poslanik, s.a.v.s, pozva da se zakunu na vjernost. To se desilo na Saffi, gdje su ljudi prilazili Poslaniku, s.a.v.s, i zaklinjali mu se na pokornost i poslušnost, koliko god to bude u njihovoj moci. Omer, r.a, sjedio je pored Poslanika, s.a.v.s, i bio svjedok. Nakon muškaraca zakletvu su dale i žene, a medu njima i Hind, žena Ebu Sufjanova.(6)

Pouke i poruke

1. Nakon što smo saznali tok oslobadanja Mekke, postaje nam jasno koliko je Hidžra bila važan korak, jer muslimani, iako su radi islama žrtvovali porodice, imetke, rodni kraj, ipak ništa od toga nisu izgubili, jer su sacuvali islam, s kojim su povratili sve ostalo. Ako covjek žrtvuje svoj islam za prolazne, ovodunjalucke interese, ostat ce bez icega, a šta mu sve to vrijedi, ako nema islama!!
2. Duge godine džihada, požrtvovane borbe, patnji i iskušenja, nisu protekle uzalud i sva prolivena krv nije pala uzalud. Naprotiv, sve to bila je cijena pobjede i Allahov zakon koji se sprovodi na Zemlji, a koji glasi: Nema pobjede i uspjeha bez požrtvovanosti, ulaganja napora i truda na Allahovom putu u borbi za istinu i pravdu.
3. Muslimanima, odnosno islamskoj državi dozvoljeno je sklopiti savez s nemuslimanima, ako je u tome ostvarenje opceg interesa, posebno u uslovima slabosti i dekadence islamske države. Poslanik, s.a.v.s, ušao je u savez sa plemenom Benu Huza'at cije je vodstvo bilo sastavljeno od idolopoklonika koji su još bili pod dominacijom mušrika, što ukazuje na dozvoljenost takvog saveza.

4. Sve strane potpisnice ugovora obavezne su da ga se u potpunosti pridržavaju, pa kada njihov saveznik bude napadnut, u ovom slucaju Benu Huza'at, sasvim je moralno i opravdano stati u odbranu i pomoci svom savezniku. Da Poslanik, s.a.v.s, nije tako odlucno reagovao, Benu Huza'at bi vjerovatno potražio novog, jaceg saveznika koji bi mu mogao pomoci i garantovati zaštitu.
5. U novom savezu izmedu muslimana i nemuslimana izvanredna je prilika da se ovi drugi direktno i bez predrasuda upoznaju s ucenjima islama i slome barijeru nepovjerenja prema njemu i njegovim sljedbenicima. U medusobnim kontaktima nemuslimani se mogu upoznati s visokomoralnim osobinama, razmišljanjima i ponašanjem muslimana, a to je šansa da im se ponudi alternativa - prelazak na islam.
6. Potrebno je napraviti razliku izmedu bratske ljubavi koja može biti uspostavljena samo izmedu muslimana, i neophodnog diplomatskog kontaktiranja i saradnje.
7. Oni koji su nekoliko godina ranije slabi i progonjeni ucinili Hidžru, spasavajuci goli život i prije svega svoju vjeru, sada visoko uzdignute glave i ponosno vracaju se u svoj zavicaj. Postali su snaga, povecan im je broj, a docekali su ih poniženi i pognutih glava oni koji su ih jucer protjerali sa njihovih ognjišta. Prigrlili su islam koji ih je osvojio. Bilal, kojeg pamtimo po divljackom mucenju i represijama koje su Kurejšije nad njim i ostalim muslimanima sprovodili bez imalo samilosti ili kajanja, sada slobodno izgovara rijeci ezana, pozivajuci ljude na namaz i spas.

8. I najogorceniji neprijatelji islama i muslimana, vidjevši kolika je predanost sljedbenika ove uzvišene vjere, popuštaju u svojim stavovima, njihova mržnja splamsava i polahko nestaje. Pravda, iskrenost, hrabrost, humanost samo su neke karakteristike koje su im privukle pažnju i zasjenile i ugasile njihov zulum, teror i represije koje su cinili muslimanima. Oni više nemaju snage da se odupiru glasu imana i kur'anskih poruka koje ih pozivaju da se priklone istini, a odbace laž. Oni su vec bili pobijedeni i oduševljeni plemenitim nastupom Poslanika, s.a.v.s, koji im je ponudio šansu da se poprave i krenu pravim putem.
9. Muslimani su mnogo puta doživjeli progone i genocid, ali nikada ne smiju posustati na planu rada za povratak, ponosno i uzdignute glave. Poslanik, s.a.v.s, s ashabima se vratio da Mekku ucini slobodnom i mjestom gdje ce se cuti glas ezana i Kur'ana, iako se sam Poslanik, s.a.v.s, nakon toga vratio u Medinu i tamo živio sve do svoje smrti.

10. Iz tih dogadaja crpimo i poruku da se važni poslovi i planovi moraju držati u strogoj tajnosti, ako želimo da naše misije budu uspješne, kao što je i Poslanik, s.a.v.s, mnoge akcije i aktivnosti vrlo cesto planirao u strogoj tajnosti. Mnogo je zlonamjernika koji danonocno rade i špijuniraju za svoje nalogodavce, a sve s ciljem sputavanja slobode i demokratije koje vrlo cesto ne važe za muslimane.
11. Doprinos nekih pojedinaca koji su se u potpunost i žrtvovali za uspjeh neke ideje ili hairli posla može biti opravdanje u trenucima njihove slabosti. Nekada je ukljucivanje u prvim danima akcije mnogo svrsishodnije, teže i zahtijeva više odricanja od naknadnog ukljucivanja i angažmana. Zato im se može 'progledati kroz prste' i preci preko njihovih pogrešaka, posebno ako nije bilo vecih i težih posljedica. Ipak, izdajnici zaslužuju najoštriju kaznu, što predstavlja opce pravilo iz kojeg je Hatib bio izuzet radi izvanredne i blistave prošlosti koja je ispunjena radom u korist islama i muslimana.
12. Pridržavanje potpisanog ugovora, ili datog obecanja obaveza je svih onih na koje se odnosi taj ugovor ili dato obecanje, a svako kršenje je zlocin i prevara koja mora biti sankcionirana. Allah, dž.š, kaže: 'O vjernici, ispunjavajte obaveze!'(7) A na drugom mjestu kaže: 'I ispunjavajte obavezu, jer ce se za obavezu, zaista, odgovarati!'(8)

13. Poslanik, s.a.v.s, ulazi ponizno u Mekku, za razliku od mnogih silnika koji su svoju snagu i pobjednicki trijumf koristili za iživljavanje nad pobijedenima. I u tome se vidi uzvišenost islama koji nema za cilj sprovodenje terora, nego osvajanje ljudskih srca i skidanje koprena sa ociju koja su u potpunoj tami i ne vide tracak svjetlosti koja se ukazala nadomak njihovih pogleda. Takvi nisu bili krstaši koji su pobili na hiljade muslimana prilikom zauzimanja Jerusalema 1099. godine. Milosti nisu imali ni cetnici, ni ustaše, koji su pocinili masakre u Srebrenici i Ahmicima, iza kojih su ostala samo ugljenisana tijela civila, žena, djece, staraca, te zapaljene kuce i opustošena imanja. Muslimani su bili i ostali tracak nade za savremeni svijet koji je zaražen virusom fašizma, vjerske i nacionalne iskljucivosti i mržnje koja se naglo širi svijetom. Gdje su zagovaraci demokratije i humanosti kada se radi o genocidnom ratu koji cionisti vode protiv našeg razoružanog naroda u svetoj zemlji Palestini? Zašto se ne dozvoli da naš muslimanski narod u Kašmiru sam odluci gdje želi da živi i pod cijom kapom? Dokle ce svijet mirno gledati tu nepravdu i grubo kršenje osnovnih ljudskih prava koja su svima 'zagarantovana'? Allahu, daj snage ummetu da izdrži i zaustavi nasilnike!

14. Nekim ljudima potrebno je više vremena da shvate poruke islama i uvide njegovu snagu. Oni mogu postati nosioci tih ideja i prvaci u njihovoj prezentaciji drugima. Halid ibn Velid, Ebu Sufjan, Ikrime ibn ebi Džehl samo su primjeri koji nam pokazuju moguci stopostotni preobražaj kod nekih, koji su do jucer bili smrtni neprijatelji, zadojeni mržnjom koja je ispunila njihovo bice. Uvidjevši neispravnost svojih postupaka i kolicinu zla koju su nanijeli muslimanima, oni se u potpunosti, svim srcem i dušom, nastoje iskupiti svojim radom za dobrobit islama i muslimana.(9)

To su samo neke pouke i poruke koje možemo izvesti iz dogadaja koji su se desili uoci i prilikom oslobodenja Mekke, a svakako da ih ima i više. Životopis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, uvijek je bio izvor iz kojeg su muslimani uvijek tražili i nalazili rješenja i odgovore na aktuelne probleme. Molim Allaha dž.š. da nas pomogne i usmjeri ka onome u cemu je za nas dobro i ovog i buduceg svijeta! Amin!