poslanikov s.a.v.s poticaj na razmisljanje

Islam, kao vjera prirodna covjeku, nesumnjivo ga potice na razmišljanje i logicko zakljucivanje jer je razum jedna od najvecih blagodati koju je Uzvišeni Allah, dž.š., dao Ademovim potomcima. I sama spoznaja Allaha, dž.š., znatnim dijelom temelji se na proucavanju ajeta na koje nam On ukazuje i na logicnom zakljucivanju i povezivanju stvari. Na koliko nam samo mjesta u Kur'anu Svevišnji Allah, dž.š., objavljuje primjere na osnovu kojih možemo doci do spoznaje Svemoguceg Stvoritelja. Kaže Allah, dž.š:

'Zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene, i nebo – kako je uzdignuto, i planine – kako su postavljene, i Zemlju – kako je prostrta?!' U drugom ajetu Allah, dž.š., kaže: 'Na nebesima i na Zemlji, zaista, postoje dokazi za one koji vjeruju! I stvaranje vas i životinja koje je razasuo dokazi su za ljude koji su cvrsto ubijedeni. I smjena noci i dana i kiša koju Allah s neba spušta da preko nje zemlju, nakon mrtvila njena oživi, i promjena vjetrova – dokazi su za ljude koji imaju pameti.' Dakle, razmišljanje o stvorenjima upucuje na velicinu i moc Stvoritelja te na nužnost Njegovoga postojanja. Kur'an poziva covjeka i na logicno povezivanje stvari:

'Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni, ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni nece da vjeruju.' Ibn Ebi Hatim bilježi predaju od 'Amra b. Murre, da je rekao: 'Nikada ne bih proucio neki ajet iz Kur'ana koji nisam razumijevao a da me to nije žestoko rastužilo. To je stoga što znam da Allah, dž.š., veli:

'To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo uceni shvacaju.' Mnogo bi vremena i prostora trebalo da se navedu svi ajeti koji pozivaju covjeka na razmišljanje o stvorenjima; ajeti u kojima nam Uzvišeni Stvoritelj daje primjere kako bismo iz njih pouku uzeli. Koliko samo ajeta završava rijecima Allaha, dž.š.: '...pa zar oni ne razmišljaju', ili: '...u tome su, doista, jasni znakovi za one koji razuma imaju', i sl. Uostalom, ljudi su pozvani da proucavaju i razumijevaju i sam Kur'an, kao najveci Allahov ajet:

'Zar oni ne razmišljaju o Kur'anu? Da je on od nekoga drugoga, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrjecnosti.'

I posljednji Allahov, dž.š, poslanik, s.a.v.s., je, u skladu sa kur'anskim pozivom ljudskom rodu na razmišljanje, poticao ashabe, r.a., na aktiviranje razuma, logicko zakljucivanje i povezivanje stvari kako bi ih što lakše shvatali i razumjeli. Potkrijepit cemo tu konstataciju s nekoliko primjera:

? Imam Muslim Bilježi hadis od Ibn Abbasa, r.a., koji kaže: 'Došao je neki covjek Poslaniku, s.a.v.s., i rekao mu: 'Moja majka je umrla, a ostala je dužna napostiti mjesec dana. Da li (treba) da ja napostim za nju?' Poslanik odgovori: 'Šta misliš, da je tvoja majka ostala nekome nešto dužna, da li bi ti bio obavezan to vratiti?' 'Bih, Allahov Poslanice', odgovori on. 'Pa, dug prema Allahu je najprece izmiriti (vratiti)', odgovori Poslanik.'

U ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s, poredi dug prema nekome sa dugom prema Allahu, dž.š., što se ovdje ogleda kroz post, i navodi covjeka na zakljucak da je dug prema Stvoritelju još prece izvršiti nego dug prema nekom od stvorenja. Vratiti dug nekome je obligatna dužnost, što je Poslanik, s.a.v.s., i potvrdio. Ovim kontra-pitanjem Poslanik želi navesti covjeka da sam dode do željenog odgovora, iako je, dakako, na postavljeno pitanje mogao odgovoriti jednom rijecju: 'Da, naposti za nju!'

? Takoder, imam Muslim u dijelu nešto dužeg hadisa kojeg prenosi Ebu Zerr, r.a., bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., pojašnjavajuci ashabima šta se sve ubraja u sadaku, izmedu ostalog rekao: '...i kada imate odnos sa svojom suprugom - i to je sadaka.' Na to ashabi, cudeci se, upitaše: 'Allahov Poslanice, pa zar i kad neko od nas zadovolji svoju strast za to ima nagradu?' Poslanik, s.a.v.s., rece: '

Šta mislite, kada bi on svoju strast zadovoljio na nedozvoljen nacin, da li bi zaslužio kaznu? Isto tako, kada udovolji strasti na dozvoljen nacin zaslužuje nagradu.' Ibn Redžeb u komentaru ovoga hadisa kaže: 'Ovo postavljanje pitanja od strane Poslanika, s.a.v.s., se, kod ucenjaka usuli-fikha, zove 'kijasu-l-'aks' (analogno rješenje do kojeg se dolazi na osnovu suprotnosti). Isti slucaj imamo i u hadisu Ibn Mes'uda: 'Poslanik je rekao jednu recenicu, a ja drugu. Rekao je: 'Ko umre pripisujuci Allahu, dž.š., druga (cineci širk) uci ce u vatru.' A ja sam rekao:

'A ko umre ne pripisujuci Uzvišenom Allahu druga (ne cineci širk) uci ce u Džennet'.' Dakle, i u ova dva primjera se vidi na koji nacin Poslanik, s.a.v.s., poducava ashabe povezivanju stvari i zakljucivanju. A poznato je da je neke stvari najlakše shvatiti i definirati upravo preko njihovih suprotnosti.

? Ebu Hurejre, r.a., pripovijeda da je neki beduin iz plemena Benu Fezare došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., optužujuci ženu koja mu je rodila crno dijete. Da bi ga urazumio, Allahovom Poslanik se poslužio primjerom iz života. Upitao ga je:

'Imaš li deva?' Na to mu je ovaj odgovorio da ima. 'A kakve su boje?', upitao je Vjerovjesnik. 'Crvene (ride)', odgovorio je. 'A ima li medu njima koja siva?', ponovo ce Allahov Poslanik. 'Ima!', odgovori. 'A odakle ti sive (kada su sve deve ride)?' 'Možda su u pitanju nasljedne osobine', rece covjek. 'Zar nije moguce da budu u pitanju nasljedne osobine i kod tvoga djeteta?', rece Allahov Poslanik. Na ovaj nacin Poslanik uspijeva da urazumi i navede na ispravan zakljucak i beduina koji živi u pustinji, navodeci mu primjer koji je za njega shvatljiv, jer je uzet iz svakodnevnog života sa kojim se, dakako, i sam taj beduin susrece.

Pogledajmo na kraju izuzetno upecatljiv primjer kako Vjerovjesnik, s.a.v.s., kroz pitanje i odgovor ukazuje na vrijednost ahireta u odnosu na dunjaluk, te na veliku važnost lijepog morala za covjeka. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom upitao ashabe: 'Znate li ko je bankrot?' Ashabi odgovoriše: 'Bonkrot medu nama je onaj ko nema ni dirhema ni (kakvih vrijednih) stvari.'

Na to Poslanik, s.a.v.s., rece:

'Pravi bankrot iz moga ummeta je onaj ko dode na Sudnji dan sa namazom (koji je obavljao), postom i zekatom, a uvrijedio je toga i toga, potvorio ovoga, pronevjerio (bespravno uzeo) imetak onoga, prolio krv ovoga, udario onoga... Takav ce doci na Sudnji dan pa ce se uzeti od njegovih dobrih djela koje je uradio (kako bi se iskupio za ono što je radio). A ako nestane njegovih dobrih djela prije nego se iskupi, onda ce uzeti od njihovih loših djela (grijeha) koji ce se njemu prebaciti, a onda ce biti bacen i ostavljen u džehennemskoj vatri.' U ovom hadisu vidimo da Allahov Poslanik, s.a.v.s, odgovorom na pitanje koje je sam postavio, a na koje su ashabi vec dali svoj odgovor, želi poruciti ashabima da ne gledaju 'dunjaluckim ocima'. Gledajuci na taj nacin – došli su do odgovora koji su dali, a Poslanik im ukazuje na to da je pravi, istinski bankrot onaj ko izgubi ono što je imao od dobrih dijela zbog bestidnosti, ugnjetavanja drugih i nemorala koji je cinio.

Iz navedenih primjera sasvim jasno se da uociti na koje sve nacine Allahov Poslanik, s.a.v.s., potice ashabe na razmišljanje i uci ih samostalnom rješavanju pitanja na koja nailaze. Pošto je imala takvog ucitelja, ta generacija mogla je ponijeti teret i odgovornost vremena koje je došlo nakon njegove, s.a.v.s., smrti

.