islam i problemi siromastva i gladi

Mahir Abdullah: Poštovani gledaoci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu i dobro nam došli u još jednu emisiju serijala 'Šerijat i život'. Problemi siromaštva i gladi najstariji su problemi u historiji covjecanstva. ti problemi razlicito se tumace. Ateisti ih vežu za prirodu, pojedini vjernici tvrde da je to Allahov, dž.š, kader, medutim, nemali broj je onih koji tvrde da uzroci tih problema leži u nepravednoj raspodjeli bogatstava koje je Allah, dž.š, podario svim ljudima iz Svoje dobrote. Prema podacima Ujedinjenih nacija, gladnih je na svijetu preko osamsto miliona, tj. ogroman broj ljudi živi ispod svake granice normalnog života. U istom momentu, odredena istraživanja potvrduju da cetiri stotine najbogatijih ljudi na svijetu posjeduje kapital veci od kapitala više od osamdeset najsiromašnijih zemalja južnog dijela naše planete. Muslimani cvrsto vjeruju da je islam savršena vjera, koja daje riješenja za sve probleme s kojima se covjek suoci. Zasigurno, veliki su problem covjecanstva glad i siromaštvo koji svakodnevno uzimaju svoj danak. Kakav je islamski stav o tom pitanju i kakva rješenja daje naša vjera, pojasnit ce nam naš redovni gost i cijenjeni alim dr. Jusuf el-Kardavi, kojem želimo dobrodošlicu u naš studio.

Doktore, kada se spomene glad i siromaštvo, u mašti se pojavi slika bolesti, iznemoglosti i bolne smrti. Da li ova bolest pogada porodicu i kompletno društvo, ili su stvarne žrtve samo pojedinci koji nisu u stanju da sebi obezbijede minimalne kolicine hrane za preživljavanje?

Dr. Kardavi: Bismillahir-Rahmanir-Rahim. Zahvala pripada samo Allahu, dž.š, i neka je salavat i selam na našeg miljenika i posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s, te na njegovu casnu porodicu i cestite ashabe. Prije nego odgovorim na Vaše pitanje, želio bih da obavijestim našu bracu da je ummet ostao bez još jednog velikog covjeka, izuzetnog borca, daije, vrsnog hatima i izuzetnog alima dr. Abdullaha Šahateh. Allaha, dž.š, molim da mu podari najvece stupnjeve Dženneta, da mu oprosti grijehe i da ga uvrsti u društvo onih s kojima je On zadovoljan.
Kada je rijec o siromaštvu u širem znacenju, i gladi u užem smislu te rijeci, kažemo da se radi o društvenoj bolesti koja pogada pojedinca, porodicu, društvo i prijeti cijelome covjecanstvu, ukoliko uzme maha, kao što je slucaj u našem vremenu. Kao što je spomenuto, Ujedinjene nacije tvrde da je trenutno osamsto miliona gladnih ljudi.

Pokrecu se odredene inicijative za smanjenje tog broja, pa kažu da ce taj broj 2015. god. biti prepolovljen. Dakle, radi se o ogromnom broju ljudi koji nemaju šta da jedu. Na taj broj dodaje se još milijardu i tristo miliona ljudi koji žive u siromaštvu, tj. ispod granice normalnog življenja. Ja smatram da su ti ljudi u stanju izuzetnog siromaštva, a u nekom blažem obliku siromaštva se nalazi vecina današnje populacije na Zemlji. Dakle, radi se o izuzetno teškom problemu koji je velika opasnost za covjeka i za njegovu vjeru. Kod Arapa je obicaj da se hljeb ili riža naziva životom. Znaci, ukoliko nema hljeba ili riže, nema ni života, covjek kao da je mrtav. Kažemo da je takvo stanje veliki problem i za vjernike, zbog toga što covjek, kada se nade u situaciji da nema šta da jede, pocinje sumnjati u Allahovu mudrost i Njegovu uzvišenu pravdu. Pocinje da misli kako je Allah, dž.š, nepravdu nanio ljudima, što je otvoreni oblik nevjerstva. Allah, dž.š, je daleko od takih tvrdnji i On nije kriv za taku situaciju!

Svu krivnju za to nose ljudi, zato što Allah, dž.š, nije stvorio ni jedno bice a da mu nije odredio nafaku: 'Na Zemlji nema nijednog bica, a da ga Allah ne hrani.' Prije spuštanja na Zemlju covjek je boravio u Džennetu, gdje je imao sve što mu je bilo potrebno. covjek u Džennetu nije osjecao glad, strah, niti je bio bez odjece. Sve to mu je njegov Gospodar obezbijedio: 'U njemu neceš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu neceš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.' Dakle, covjek je bio potpuno situiran, te ga je Allah, dž.š, upozorio na neprijatelja koji želi da mu pokvari ugodaj u Džennetu. Allah, dž.š, upozorava Adema da ne slijedi šejtana pa da zbog toga iz Dženneta bude izbacen i da se pati na dunjaluku kako bi stekao neophodna sredstva za normalan život na Zemlji. 'O Ademe, - rekli smo - ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi. Zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda muciš.' Dakle, Allah, dž.š, je odredio nafaku na Zemlji za covjeka, samo mora da se potrudi da bi je zadobio, a to nam potvrduje kur'anski tekst u kojem se kaže: 'Mi smo vas na Zemlji smjestili i na njoj vam sve što je potrebno za život dali. – A kako vi malo zahvaljujete.' Dakle, nafaka ljudima obezbijedena je na Zemlji i u to nema nikakve sumnje, samo je pitanje kako da covjek dode do te nafake, tj. na koji nacin da je stekne.

Mahir Abdullah: Doktore, spomenuli ste ajet u kojem Allah, dž.š, garantira nafaku svakom covjeku na Zemlji. Medutim, spomenuli smo da se mnogi suocavaju sa problemima oko sticanja nafake. Sve su glasnije teorije da je broj ljudi na Zemlji prevelik, da se on mora smanjiti ili priraštaj stanovništva ograniciti, kako se ne bi iscrpili svi potencijali Zemlje i tako doveli u pitanje opstanak covjecanstva. Da li te tvrdnje imaju osnova?

Dr. Kardavi: Danas postoji u svijetu grupa poznatih ekonomista na cijem je celu Malduz, koji tvrde da ce se u skoroj buducnosti covjecanstvo sresti sa izuzetno velikim problemima u proizvodnji hrane. Oni tvrde da ne postoji uzajamna cvrsta veza izmedu porasta stanovništva na Zemlji i proširenja kapaciteta proizvodnje hrane. Kažu da se proširenje kapaciteta odvija matematickim redosljedom brojeva: 1,2,3,4,..., dok se priraštaj stanovništva odvija redosljedom 1,2,4,8,16.... Dakle, ne postoji jaka veza izmedu povecanja broja stanovnika i proširenja kapaciteta, što ce u sljedecem stoljecu biti glavni problem s kojim ce se covjecanstvo suociti. Medutim, dokazalo se da je ova teorija potpuno neosnovana s naucne strane, a i u odnosu na stvarnu situaciju u kojoj se nalazimo. Allah, dž.š, nadahnuo je ljude za iznalaženje novih izvora hrane koji zasigurno mogu zadovoljiti potrebe daleko veceg broja stanovnika od današnjeg.

Nauka je došla do saznanja da u morima i okeanima postoje ogromni «kapaciteti» za proizvodnju hrane koji su samo jednim malim dijelom iskorišteni. Takoder, naucnim metodama u mogucnosti smo proizvesti sorte žitarica koje daju daleko vece prinose od uobicajenih. Posebnom obradom zemljište postaje daleko plodnije i rod na njemu se umnogostrucuje. Tome treba pridodati i potpuno nove izvore hrane koji prije nisu bili poznati. Dakle, navedeni su nacini koje su ljudi otkrili kako bi obezbijedili što vecu proizvodnju hrane. Pored toga, vjernici treba da imaju na umu da je Allah, dž.š, stvorio ljude i nastanio ih na Zemlji podarivši im nafaku dovoljnu za normalan život. Na covjeku je da pronade najadekvatniji nacin dolaska do nafake koju mu je njegov Gospodar podario. Koji je to najbolji nacin dolaska do nafake, pojašnjava nam Kur'an: 'A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su radili.'

Dakle, problema sa nafakom ne bi bilo kada bi se ljudi Allaha bojali i na ispravan nacin uzimali nafaku koju im je Allah, dž.š, dijeli, bez škrtosti i nepravde. covjek mora ulagati trud da bi nafaku zaradio, jer Allah, dž.š, kaže: 'On vam je Zemlju pogodnom ucinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu cete poslije oživljenja odgovarati.' Znaci, covjek mora da ulaže trud da bi dospio do nafake, ukoliko bi sjeo na jedno mjesto ne radeci ništa, onda ne zaslužuje nafaku i normalno je da naide na probleme s nafakom. Omer, r.a, jednom je prilikom, nakon što je klanjao džumu, primijetio grupu ljudi kako sjede u mesdžidu, iako su se ostali bili razišli za svojim poslovima. Prišao im je i upitao ih ko su, a oni mu odgovoriše da su oni od onih koji se oslonjaju na Allaha, dž.š. Na te rijeci im halifa odgovori: 'Vi niste od onih koji se oslanjaju, nego ste vi izjelice koje sjede!' Onda im je citirao Muhammedov, s.a.v.s, hadis u kojem se kaže: 'Neka nijedan od vas ne napusti traganje za nafakom, pa da kaže: 'Allahu, obdari me nafakom', a zna da iz nebesa ne pada zlato ni srebro, nego Allah, dž.š, ljude opskrbljuje jedne preko drugih.

Zar niste culi za Allahove rijeci: 'A kada se namaz obavi, onda se po zemlji razidite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite.' Dakle, nakon što se namaz obavi, po zemlji se razidite u potrazi za nafakom. Allahova nafaka nece doci nekome ko sjedi i nije zainteresovan za nju, nego ce doci onome ko se potrudi i krene u potragu za njom. Pored navedenog, pojedini ljudi, opet, sumnjaju u Allahovu pravdu i Njegove rijeci, te pocnu razmišljati kako je nafaka koju je Allah podario na Zemlji mala i nedovoljna za ljude. U te stvari ne smije biti sumnje, jer Allah, dž.š, garantuje nafaku svakom covjeku, i to je istina u koju moramo vjerovati. Medutim, to ne znaci da mi ne treba da radimo planski, da treba da se predamo stihiji! Nikakvih zapreka nema da se planira porodica i da priraštaj uskladimo svojim realnim mogucnostima za sticanje nafake. Nikakvih problema nema da neko odredi broj djece koji je pogodan za njegove mogucnosti i da tako postupi.

Ima ljudi koji kažu da je imati sedmero djece nešto što je sasvim realno, ali ima i onih koji kažu da je troje dovoljno, pa neka svako, prema svojim mogucnostima, organizira svoju porodicu. Mislim da ce nam to pomoci u borbi protiv gladi, jer je ona velika bolest i opasnost za ljude i za njihovu vjeru. U našoj vjeri postoji pravilo da covjek kada je gladan a hrana spremna za jelo, treba prvo da jede pa onda da klanja. To iz razloga što glad znacajno utice na koncentraciju i skrušenost u namazu. Zbog toga Muhammed, s.a.v.s, kaže: 'Nema namaza tamo gdje je hrana spremna za jelo.' Hrana je prirodna potreba svih ljudi i normalan život ne može se zamisliti bez udovoljenja toj potrebi. Allahovi, dž.š, poslanici bili su odabrani ljudi, ali nisu bili poštedeni potrebe za hranom, što i Kur'an potvrduje. Zbog ljudske ovisnosti o hrani, kažemo da je glad velika opasnost za ljude koja ih vodi veoma blizu kufru, tj. direktna opasnost za našu vjeru.

Mahir Abdullah: Spomenuli ste da je glad velika opasnost za pojedinca i za njegovu vjeru. Možete li nam objasniti kolika je ta opasnost za porodicu i društvo koje bude iskušano tom društvenom bolešcu?

Dr. Kardavi: Prije nego što predemo na govor o opasnosti od gladi po porodicu i društvo, želio bih da kažem još nekoliko rijeci o pojedincu. Rekli smo da je glad velika opasnost za covjeka, za njegovu vjeru, za njegovu ideju i filozofiju, ali i za njegovu svijest. Jedna arapska poslovica kaže: 'Ne pitaj za savjet onog kome je nestalo brašna u kuci.' On je zauzet razmišljanjima o svojoj situaciji i nije sposoban objektivno razmišljati o nekom problemu. Poznat je dogadaj koji se desio Muhammed bin Hasanu eš-Šejbaniju, velikom prijatelju Ebu Hanife, koji je jednom prilikom sjedio u halki fikha u džamiji, kada mu je prišla služavka i rekla da mu je žena porucila da u kuci nije ostalo nimalo brašna. On je pogleda i rece joj: 'Allah te kaznio, iz glave si mi izbrisala cetrdeset šerijatskih pitanja koje sam bio zapamtio. Sve je bilo u redu dok nije cuo da je nestalo brašna, kada se to desilo njegova koncentracija je nestala i poceo je da zaboravlja stvari koje je do malo prije znao.

Dakle, siromaštvo i glad ostavljaju velikog uticaja na psihu i karakter covjeka, te zbog toga on nije u stanju da normalno razmišlja i kontroliše svoje reakcije. Zbog toga treba da se borimo protiv te opake bolesti, što nam je i vjerska obaveza. Naša vjera daje rješenje svih problema kroz pravilno razumijevanje razloga koji su doveli do odredenih problema. U islamu nema rješavanja problema preko mu'džize ili kerameta, nego se moramo uhvatiti ukoštac s problemom. Lijek za svaku bolest zasniva se na poštovanju zakona koje je Allah postavio u svemiru, a od kojih je i to da se problem rješava kroz uzroke koji su doveli do njega. Zbog toga ummet treba da se potrudi kako bi zaslužio nafaku koja mu je potrebna i sebe riješio problema koje siromaštvo sa sobom donosi. Kur'an spominje da su neki ubijali svoju djecu zbog bojazni za njihovu nafaku, odnosno da u siromaštvo ne zapadnu. Dakle, siromaštvo je razlog da se ljudi nekada odlucuju i na takve poteze. Marksisti tvrde da je ekonomska situacija osnovna smjernica za moralno usmjerenje covjeka. Mi se slažemo s njima u toj konstataciji, ali kažemo da to nije jedini faktor, nego da glad ima izuzetno jak uticaj na moralno stanje covjeka. Žena, po šerijatu, ima pravo zatražiti razvod braka ukoliko njen muž nije u stanju da je materijalno situira.

Ebu Zer, r.a, je u tom kontekstu rekao poznate rijeci: 'cudim se covjeku koji ne nalazi snage u svojoj kuci, kako je tek u stanju da izade i sabljom se bori!' Dakle, to je izuzetno teška situacija od koje treba da bježimo. Medutim, i pored toga, danas ima ljudi koji ne samo da su siromašni i gladni, nego umiru od gladi! Dnevno u Africi od gladi umire oko dvije stotine ljudi, a na nekim mjestima hrana se baca u kolicini koja prelazi potrebe onih koji umiru od gladi. U visoko razvijenim zemljama jedan covjek potroši na hranu koliko je potrebno da se zbrinu stotine ljudi u Bangladešu ili Africi. Situacija je upravo onakva kakvom je opisuje Alija, r.a, koji kaže: 'Nema gladi siromašnih bez raskoši bogatih!' Takoder, jedan mudrac je rekao: 'Nisam vidio rasipništvo a da necije pravo, na drugoj strani, nije uzurpirano!' Tek kada covjek osjeti snagu u svojoj kuci i bude siguran od siromaštva i gladi, osjeca snagu i ponos koji mu je potreban u životu. Zbog toga je Muhammed, s.a.v.s, molio Allaha, dž.š, da ga spasi od iskušenja koje donosi glad. Ucio je dovu koja glasi: 'Allahu, Tebi se utjecem od gladi, jer je ona najteže iskušenje.' Zaista je glad izuzetno teška situacija u kojoj se covjek može naci.

Mahir Abdullah: Jedan gledalac iz Holandije nam postavlja pitanje koje glasi: Da li se razlog siromaštva nalazi u pogrešnoj politici koju vode razvijene zemlje prema zemljama koje su siromašne s ciljem da te zemlje i dalje ostanu siromašne? Da li je politika glavna kocnica za rješavanje tih problema?

Dr. Kardavi: Nema sumnje da su pojedine razvijene zemlje, a posebno one koje su bile kolonijalizatori, dostigle postojeci stepen razvoja i lagodnog života iz odredenih razloga, medu kojima je i iskorištavanje ljudskih i privrednih resursa zemalja nad kojima su uspostavili svoju vlast. Besplatna radna snaga i potencijali zemalja koje su držali pod svojom okupacijom glavni su razlog njihove razvijenosti. Zbog toga, smatram da je pitanje koje je postavio naš gledalac kljuc svih problema iz ovog domena. Takoder, veliki problem je i s naftom. Allah, dž.š, obdario je naftom muslimanske zemlje, to je strateška sirovina koja je izuzetno skupa. Medutim, ona se od nas kupuje po minimalnim cijenama i nakon prerade prodaju nam se njeni derivati po daleko višim cijenama. To je jedan oblik nepravilne politike koju jake zemlje vode prema slabijima.

Halid Amir iz Saudije: Ja bih želio da dam jednu napomenu u vezi s rijecima cijenjenoga gosta koje se odnose na ogranicenje potomstva kao nacin suzbijanja siromaštva. Ja se ne slažem s tom tvrdnjom jer sam ubijeden da svako dijete koje se rodi dolazi na ovaj svijet s odredenom nafakom koju mu je Allah, dž.š, odredio. Poznata je izreka koja kaže da što je veci broj djece sve je veca nafaka u porodici. Takoder, Allah, dž.š, nam garantuje nafaku za svako stvorenje na svijetu, u ajetima koje ste spominjali u svom govoru. Toliko od mene, uz molbu Allahu, dž.š, da sve muslimane spasi iskušenja siromaštva. Amin!

Dr. Kardavi: Mislim da je moje rijeci naš gledalac pogrešno razumio. Ja sam govorio o planiranju porodice kao nacinu na koji treba da se organizira svaka porodica. Kakva je razlika izmedu ogranicenja potomstva i planiranja potomstva? Razlika je u tome što ogranicavanje potomstva znaci da se ogranicimo na jedan broj djece i ne želimo više da radamo. To je ogranicenja potomstva koje nema nikakvu osnovu u islamu, te zbog toga nije ni dozvoljeno. Medutim, planiranje porodice je nešto drugo. Pod tim podrazumijevamo namjerno pravljenje pauza izmedu poroda s ciljem olakšanja organizacije i vodenja porodice. To je poznata stvar u islamu i ona se može praktikovati. Odgoj djece na današnjem vaktu je prioritet svim roditeljima, ali to nije nimalo lahak posao. Mi moramo pokloniti dovoljno pažnje svakom djetetu, njemu se mora obezbijediti školovanje i sve što je u današnjem vremenu neophodno za normalan razvoj djeteta.

Ukoliko se covjek nade u teškoj materijalnoj situaciji, teško mu pada to da ne može obezbijediti svom djetetu sve što mu je potrebno, te zbog toga postoji bojazan da ne zapadne u zabranjene stvari. Nekada su ljudi živjeli u zajednicama koje su se medusobno potpomagale, medutim, ljudi danas žive sami i svaciji hak treba da se poštuje i njegova situacija uzme u obzir. To su stvari koje moramo imati na umu. Tacno je da Allah, dž.š, garantira svakom stvorenju nafaku, ali za tom nafakom treba i poskociti. Zato se u Kur'anu kaže: 'On vam je Zemlju pogodnom ucinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, njemu cete poslije oživljenja odgovarati.' citav svemir Allah, dž.š, uspostavio je na odredenim zakonima, sunnetima, koje mi moramo uzimati u obzir prilikom našeg djelovanja na Zemlji. Od našeg vjerovanja je da uzimamo stvari na osnovu sebeba, odnosno razloga koji dovode do odredenih situacija. Kako bismo što bolje organizovali porodicu i sacuvali je od tih opakih bolesti, moramo povesti racuna da naša djeca dobiju svoja prava koja im pripadaju. U takvim situacijama planiranje porodice može jako puno pomoci. Ja sam u tom kontekstu govorio o našoj temi.

Mahir Abdullah: Naš gledalac, Jahja Afifi, kaže da nije uvijek do covjeka. Nekada insan uzima u obzir razloge, ali njegovi grijesi razlog su što ga zadese problemi gladi. Šta možete reci o tome?

Dr. Kardavi: Kako god postoje razlozi tako nezavidnoj situaciji u životnoj svakodnevnici, tako postoje i razlozi koji su van uticaja covjeka. To su razlozi Allahove, dž.š, volje, kao kada se pojave velike suše. One nekada traju i nekoliko godina, što icrpljuje zemlju i sve zalihe hrane koje su ljudi imali na podrucju koje je iskušano tom nepogodom. To su stvari na koje covjek ne može uticati. Medutim, postoje razlozi koji su u domenu ljudskog djelovanja. Jedan od njih je lijenost. Jednostavno covjek ne želi da radi, te to bude razlog teškog finansijskog stanja porodice, odnosno siromaštva, pa i gladi. Muhammed, s.a.v.s, molio je Allaha, dž.š, i nama preporucio istu dovu, da ga sacuva od nemoci i lijenosti. Nemoc dolazi kada covjek nije u stanju da se suprotstavi odredenoj nepogodi, ali lijenost je bolest koja covjeku uništava volju za radom, za znojenjem i privredivanjem svojim rukama. Nafaka dolazi trudom ruku i znojem leda. Muhammedovi, s.a.v.s, ashabi to su dobro znali.

Zato je svaki od njih imao posao koji je radio kako bi prehranio sebe i svoju porodicu. Muhammed, s.a.v.s, nije svoje ashabe odvajao od njihovog imetka i zanimanja kojim su se bavili. Abdurrahman bin Auf, r.a, je bio izuzetno bogat u Mekki i sve svoje bogatstvo ostavio je da bi preselio u Medinu. Kada je tamo stigao, Sa'd bin Rebi' rekao mu je da ima dvije žene i da odabere koja mu se svida, da se on s njom razvede kako bi se ona udala za Abdurrahmana. Rekao mu je da ce s njim podijeliti sav svoj imetak na jednake dijelove. Medutim, Abdurrahman mu odgovara: 'Neka ti Allah podari bericet u tvom imetku i u tvojoj celjadi, ali ja sam trgovac. Ti meni samo pokaži gdje je pijaca i ja cu se snaci.' Pokazao mu je pijacu koja je bila na zemlji jednog židovskog plemena. Preprodavao je robu, natjecao se sa Židovima i uspio u svojoj trgovini. Za njega se kaže da je pred smrt imao ogromno bogastvo i velike kolicine zlata. Dakle, nije posustao, nego je svojim trudom radio i zaradio bogastvo. To je primjer ispravnog djelovanja i velikog truda koji se mora uložiti na putu sticanja nafake. Znaci, kako god imamo elementarne nepogode za razlog siromaštva, tako i lijenost zna biti uzrok te opake bolesti, da nas Allah, dž.š, sacuva lijenosti i slabosti.

Mahir Abdullah: Naš gledalac po imenu Derviš, putem interneta postavlja pitanje o razlogu siromaštva zemalja treceg svijeta, ciji su stanovnici vecinom muslimani. Kaže kada bi bogataši Zaljeva dali zekat da bi nestalo siromaštva u muslimanskim sredinama. Kako komentarišete rijeci našeg gledaoca?

Dr. Kardavi: Rekli smo da razloga siromaštva ima više. Pored prirodnih, postoje i ljudski faktori ili razlozi siromaštva. Jedan od njih je politika kolonijalizatora koju su vodili protiv kolonijaliziranih zemalja s ciljem iskorištavanja njihovih dobara i uspostavljanjem politicke klime koja ce služiti okupatoru i njegovim interesima. Rezultati te politike su da se bogati zapad razbaciva bogatstvom i širinom dok drugi nemaju dovoljno za svoje osnovne potrebe. Uzmite samo primjer da cijeli americki kontinent ima nešto preko dvjesto miliona stanovnika na toliku površinu, a da pojedine zemlje nemaju mjesta za svoje stanovništvo, a komoli za ekonomski razvoj i poboljšanje svoga statusa. Sljedeci veliki uzrocnik problema te vrste je neobuzdana potrošnja. Kada bismo uspjeli i povecati proizvodnju, opet ne bismo nešto posebno napravili, sve dok ne smanjimo potrošnju i ne ogranicimo uvoz strane robe. Pored toga, još jedan veliki problem direktan je uzrocnik siromaštva, a to je pravedna raspodjela dobara i društvenih prihoda na nivou jedne države.

To je jako bitna stvar! Muhammed, s.a.v.s, kaže da nije vjernik onaj ko omrkne sit a zna da mu je komšija gladan. Ibn Hazm kaže da ako neki covjek umre od gladi na stanovnicima tog mjesta je da plate krvarinu za njega, jer se nisu pobrinuli da ga zaštite od gladi. Dakle, islam strogo propisuje pravednost u raspodjeli sredstava. Zbog toga je propisan zekat, koji se uzima iz imetka bogatih i daje siromasima. Pored zekata postoje i drugi oblici solidarnosti koji su propisani islamskim nacelima. Jedan od njih je i porodicna solidarnost, odnosno obaveza potpomaganja izmedu clanova porodice. Islam ne dozvoljava da covjek živi izoliran od drugih i da ne osjeca potrebu solidarnosti s drugima. Imamo divan primjer za to u postupku Omera bin Abdulaziza, koji je cuo da je neki njegov rodak kupio prsten vrijedan hiljadu zlatnika. Napisao mu je pismo u kojem mu kaže da odmah proda prsten i da te pare utroši u ishranu hiljadu siromaha, a da sebi kupi prsten od željeza. To su primjeri solidarnosti i pravedne raspodjele nacionalnih prihoda koji cine jedno društvo cvrstim i solidarnim poput porodice. Kroz te primjere ogleda se pravda koju islam traži od ljudi na polju raspodjele bogatstava.

Mahir Abdullah: Sljedece pitanje je stiglo putem faksa i glasi: Da li je dozvoljeno vladi muslimanske države da pomaže nemuslimane a u njenoj državi, medu njenim stanovništvom hara glad?

Dr. Kardavi: Nema sumnje da su muslimani preci u pružanju pomoci, ako im je ona potrebna. Islam postavlja precizan sistem raspodjele zekata. Zekat koji se prikupi u jednom mjestu dijeli se siromasima tog mjesta. Muhammed, s.a.v.s, kada je Muaza poslao u Jemen sa zadatkom da prikupi zekat, rekao mu je: 'Upoznaj ih da im je Allah propisao sadaku u njihovim imacima. Ona se uzima od njihovih bogataša i daje njihovim siromasima.' Znaci, siromasima tog mjesta. Svako mjesto ima najviše prava na sredstva koja su u njemu skupljena, a ako tom mjestu ta sredstva nisu potrebna, onda se ona šalju susjednim mjestima, ili u državnu blagajnu. Dakle, stanovnici jednog mjesta najpreci su u pružanju pomoci novcem koji je skupljen u njihovom mjestu. Prije pojave islama bio je obicaj da se skupljaju porezi po periferiji države i šalju direktno vladaru u prijestonicu. To je bio porez koji se uzimao od siromašnih da bi bogati imali još vece bogastvo. Medutim, islam je taj obicaj dokinuo i uveden je pravedan sistem podjele sredstava medu onima kojima ona najviše pripadaju. Dakle, nije dozvoljeno da pojedinci daju milionska sredsva da bi zaštitili nekog psa u nekoj dalekoj državi a u njegovom komšiluku ima muslimana koji skoro umiru od gladi. Ovdje se ogleda pravilno razumijevanje prioriteta u vjeri.

Muejid, gledalac iz Palestine: Ja sam protjeran iz Palestine i još kao maloljetan sam proveo dosta godina u zatvoru. To su glavni razlozi da živim u jako lošem ekonomskom stanju. Nedavno se jedan clan moje porodice jako razbolio i jedini spas mu je bio u operaciji koja je koštala pet hiljada jordanskih dinara. Nije nam bilo izlaza dok nismo upoznali jednog covjeka koji je radio u jednoj humanitarnoj organizaciji koja nam je donirala potrebna sredstva. Upravo ta sredstva koja su prikupljena na ime zekata su nam pomogla, što je još jedna potvrda znacaja zekata u životu vjenika!

Dr. Kardavi: Ja sam stalno upucivao pozive ljudima koji žele da ucine dobro djelo da ne štede novac na tom putu. Medutim, u posljednje vrijeme su ti ljudi izloženi velikim pritiscima ciji je cilj da pojedinci iz jednog dijela islamskoga svijeta ne budu u stanju dostaviti novac svojoj braci kojima je ona potrebna u raznim krajevima islamskoga svijeta. Želi se pokidati veza koju je uspostavila solidarnost medu muslimanima, veza koja se ogleda u humanitarnim aktivnostima. Te veze ujedinjavale su citav ummet i pomagale tamo gdje je pomoc potrebna. Zbog toga, ja pozivam da se pomogne našoj braci tamo gdje je potrebno, kao što je to slucaj u ovom primjeru. Allah, dž.š, ce biti u pomoci svome robu sve dok on bude u pomoci svome bratu!

Mahir Abdullah: Gledalac po imenu Bilal postavlja pitanje o šerijatskom stavu za onoga ko posjeduje hotel u kojem je sve pozlaceno, a u kojem jedna provedena noc košta sedam hiljada dolara. Da li je upotreba tog hotela osudena u hadisu Muahmmeda, s.a.v.s, u kojem se kaže: 'Zaista raskoš uništava blagodati!'?

Dr. Kardavi: Nema nikakve sumnje da je to pretjerivanje i raskoš koja je zabranjena. Tolika raskoš i rasipanje imetka nikako ne nogu biti dozvoljeni. Allah, dž.š, je stvorio zlato da bude mjerilo vrijednosti, a ne da ga muškarci na sebi nose i njime se kite! Upotreba zlatnog posuda zabranjena je i muškarcima i ženama, upravo zbog suzbijanja raskoši koja u islamu nije dozvoljena. Raskoš je jedan od razloga uništenja prijašnjih naroda o kojima nam Kur'an kazuje. Raskoš je nespojiva s islamskin nacinom življenja.