Mahir Abdullah: Dragi gledaoci, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Pored našeg ubjedenje da su rasprave o vezi izmedu islama i politike vec nekoliko godina nestale, nakon dogadaja 11. septembra, ponovo se javlja potreba za diskusijom na tu temu. Ponovo se nastoji definirati srž problema u tim odnosima, što je osnovna razlika izmedu dva tabora koji su nosioci rasprava. Jedni prilaze problemu naucno, akademski dok drugi ne smatraju neophodnim poseban naucni nivo da bi se razgovaralo o toj problematici.
Raduje me da je veceras s nama covjek za kojeg sam siguran da nam jako puno može pomoci u rasvjetljavanju te teme, naš cijenjeni gost i uvaženi alim dr. Jusuf el-Kardawi. Doktore, zbog cega je ponovo aktualizirana rasprava o tom problemu nakon što smo smatrali da je ona konacno završena kroz precizno definiranje veza izmedu vjere i politike?
Na taj nacin bi kolonijalisticka filozofija dominirala teritorijem koji kontroliše. Okupatori nisu dozvoljavali da islam, koji je temelj identiteta citavog ummeta, ima ozbiljnog uticaja na filozofiju njegovog života. Naravno, islamski ucenjaci nisu šutjeli na takva stremljenja kolonijalista, nego aktualiziraju tu problematiku od najranijih dana njenog postanaka. Posebna zasluga na tom polju pripada velikanima poput El-Afganija, Muhammeda Abduhua, Rešida Ridaa, pa sve do dolaska Hasana el-Bena'a, r.a, cijim djelovanjem ta ideja posebno dobija na snazi, prodornosti i dubokom djelovanju na mase. U velikom broju predavanja, poslanica i pisama on nastoji pojasniti da je politika sastavni dio islama, te da u historiji islama nije poznata odvojenost vjere od politike, niti je poznata vjera koja je cista od politike, niti politika od vjere. Islamski ucenjaci i mislioci ustanovu hilafeta definisali su kao 'namjesništvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u ocuvanju vjere i politike uredenja dunjaluckog života.'
Dakle, institucija hilafeta sistem je vjerskog, dunjalickog, duhovnog i vremenskog uredenja, pa zbog toga u historiji nije zabilježen trenutak u kojem je došlo do odvojenosti izmedu tih komponenti. Pogledajmo ulogu Muhammeda, s.a.v.s, šta je on bio? Bio je poslanik, ali i vrhovni voda citavog ummeta. Njegove postupke islamski ucenjaci razvrstavaju na: postupke u ulozi vladara i predsjednika države, neke u ulozi sudije, neke u ulozi vrhovnog muftije i dostavljaca Objave od Allaha, dž.š, a neke kao vojskovode u bitkama. On je okupio sve te osobine u svom djelovanju, pa je predvodio vjernike u namazu, vodio ih u ratu, sudio im u medusobnim i svim drugim dunjaluckom sporovima. Ovaj sunnet su praktikovale i pravedne halife nakon njegove smrti. Dakle, nijednog momenta nije bila odvojena vjera od politike u islamu. Kod Israilcana to je bilo moguce, kod njih je postojao poslanik, a mimo njega kralj koji je imao politicku vlast, kao što se spominje u kazivanju o Talutu. Kod kršcana postoji pravilo 'Daj caru carevo a Bogu Božije'.Dakle, Jevandelje dijeli život na dva dijela: vjerski dio i dio za državu, odnosno za politickog vodu. Islam ne poznaje podjelu izmedu Boga i države, on sve stvari smatra: 'Allahovo je sve što je na nebesima i na Zemlji.'1 I vlast i posjednik, i car i carevina, sve je vlasništvo Allaha Jedinog i Mocnog. Islam ne dozvoljava takvu vrstu širka, niti ikakvo dvojno posjedovanje u tom smislu. To je logika koja je u skladu sa logikom života i logikom covjeka. Covjek nije sastavljen od nekoliko potpuno odvojenih komponenti, nego je jedinstveno bice ciji sastavni dijelovi skladno djeluju. Njegov razum i njegovo tijelo skladna su cjelina koju nije moguce razdvojiti na segmente. Takoder, život i ono što nas okružuje, to je rijeka koju nije moguce dijeliti u segmente ili sastavne djelove. Ne postoji ekonomija koja je potpuno samostalna i odvojena od ostatka života s kojim nema nikakve veze, takoder, ne postoji politika ili moral koji sami egzistiraju bez ikakve veze i potrebe za ostatkom života. Sve te stvari medusobno su isprepletene i sastavni dijelovi sa kojima život dobija svoju potpunost. Ako pogledamo doba kada je crkva imala vlast, vidjet cemo da je ona vladala u svim segmentima. Nije vršila nikakvu podjelu izmedu sastavnih dijelova života. Takoder, pojavom i dolaskom na vlast savremenih ideologija, poput komunizma, nije se pravila nikakva podjela izmedu pojedinih dijelova života. Uspostavljena je vlast nad svim životnim dijelovima, jer su to usko povezane stvari koje je nemoguce rastaviti, i samo tako povezane cine kompletan život.
Zbog stvari koje smo spomenuli islam ima puno pravo da uspostavi vlast nad svim dijelovima koji cine život kompletnim. Vjerovanje da je Allah, dž.š, neprikosnoveni Vladar svega postojeceg, a to je osnov našeg vjerovanja, ukazuje na potrebu da Allah, dž.š, uspostavi potpunu vlast nad svakim dijelom svog posjeda.Mahir Abdullah: Da je Allah, dž.š, neprikosnoven u svojoj vlasti uopce nije sporno u raspravama islamskih mislilaca. Medutim, nejasnoce se javljaju u pitanju ko od ljudi treba da vlada u ime Allaha,dž.š, ako možemo tako reci?
I treci je da ne prihvatamo niciji sud sem Allaha, dž.š: 'Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje knjigu potanko?'4 . Dakle, Allah, dž.š, je neprikosnoveni vladar citavog svijeta i zbog svoje neogranicene vlasti nad svim što postoji Njemu pripada pravo da naredi ljudima šta On hoce ili da im zabrani ono što On hoce. Kada govorimo o neprikosnovenoj Allahovoj vlasti, podrazumijevamo vrhovnu, zakonodavnu vlast iznad koje vlasti nema, a ne u smislu da je On uspostavio Svoju odredbu u svakoj stvari, tako da ljudima nije ostavljen prostor za djelovanje. U nekoliko navrata spominjali smo da Allah, dž.š, nije precizno, tekstom propisao sve stvari i propise u vezi s njima. Ima mnogo stvari o kojima šerijat ništa ne govori, nego su ostavljene ljudima da ih oni urede shodno vremenu i potrebama u kojim žive. Hakim bilježi hadis od Ebu Derda'a, r.a, u kojem se kaže: 'Ono što je Allah u svojoj Knjizi dozvolio je dozvoljeno, a ono što je zabranio je zabranjeno, a one stvari koje je prešutio tolerišu se, pa prihvatite od Allaha ono što vam On toleriše, jer Allah ništa nije zaboravio!'
Zatim je proucio rijeci Uzvišenog: 'A tvoj Gospodar nije ništa zaboravio!' Dakle, ono što je Allah, dž.š, prešutio je oblast tolerancije u islamu. Ja sam napisao knjigu o tome koja nosi naslov 'Faktori širine i fleksibilnosti u islamskom šerijatu', koja govori o stvarima koje nisu strogo naredene niti strogo zabranjene. Jednostavno, ostavljene su ljudima da ih oni ureduju shodno svojim potrebama što je, svakako, dio Allahove neizmjerne dobrote prema ljudima. Dakle, kada govorimo o Allahovoj vlasti ne mislimo da je to totalna vlast u svakom momentu ljudskog življenja, nego podrazumjevamo temeljne principe o uredenju ljudskog života na ovom svijetu. Da bi nam to bilo jasno moramo tacno definirati šta je islam, a šta politika? Islam je sistem s kojim je Allah, dž.š, poslao Muhammeda, s.a.v.s, s ciljem da izvede ljude na pravi put kroz ispravno vjerovanje, pravilne obrede, plemenite moralne vrijednosti i pravedno uspostavljen sistem vlasti, kako za pojedince tako i grupe. To je definicija islama. Kada definiramo politiku, kažemo: To je uredenje ljudskoga življenja na nacin koji im omogucava sticanje vjerskih, ovosvjetskih, pojedinacnih i kolektivnih, trenutnih i buducih koristi, a otklanja bilo kakve štete od njih. Ako pažljivo pogledamo definiciju politike, lahko cemo zakljuciti da je ona sastavni dio islamskog sistema na Zemlji. Sistem islamskog uredenja života odlikuje se nad ostalim sistemima svojom sveobuhvatnošcu. Allah, dž.š, kaže: 'Mi tebi objavljujemo Knjigu kao objašnjenje za sve i kao uputu i milost i radosnu vijest za one koji jedino u Njega vjeruju.'Dakle, islamski sistem ureduje sve segmente života na dunjaluku, jer je izvor tog sistema Gospodar svih stvari i situacija. Zbog te cinjenice svi islamski ucenjaci, bez obzira na mezhepsku ili bilo koju drugu razliku, jedinstveni su u tvrdnji da ne postoji ni jedno ljudsko dijelo koje nije oznaceno odredenim šerijatskim propisom. Tako imamo stvari koje su zabranjene, stvari koje su pokudene, stvari koje su preporucene, koje su naredene itd. Svako djelo ocijenjeno je odredenim šerijatskim propisom. Ako je takva situacija sa svim ljudskim djelima, zašto bi onda politika bila izuzetak?! Problem je što se traži od islamskih ucenjaka da odvoje vjeru od politike, na cemu su posebno insistirali pojedini arapski vladari. Medutim, to nije dozvoljeno! U islamu nije poznato nešto kao što je obicaj na Zapadu, da postoje duhovni ljudi, predstavnici vjere u društvu. Islam traži od svakog pojedinca da proucava svoju vjeru i da ureduje nacin svoga života shodno šerijatskim pravilima. Ne samo odredeni, duhovni ljudi, nego svaki pojedinac u islamu je zadužen ovom obavezom. Zbog toga islamski ucenjaci ne smiju dozvoliti nikakvo odvajanje vjere od svakodnevnog života, niti vjere od politike. Oni su izucili propise šerijatskog prava i oni treba da ih provode u djelo.
Dr. Kardawi: Posljednju rijec, ili propis koji je iznad svih, pripada Kur'anu i sunnetu. Dakle, to ne pripada pojedincu, niti instituciji ili tijelu, nego Kur'anu i sunnetu. Medutim, ko su oni koji razumiju Kur'an i sunnet? Svakako, to su ucenjaci. Zbog toga mufesiri, tumececi Allahove, dž.š, rijeci: 'O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim'6 , kažu da se pod predstavnicima podrazumijevaju ucenjaci i vladari. To nam stvarnost pokazuje, jer svaki od njih ima svoje polje djelovanja u kojem mu se mora iskazati pokornost. Vladaru se mora iskazati pokornost u sprovodenju njegovih naredbi, a ulemi se mora iskazati pokornost u propisima koji odreduju zabranjene ili dozvoljene stvari. Ukoliko te dvije strane budu pravilno obavljale svoj dio posla i ljudi im budu pokorni, uspostavljen je sistem koji organizira ummet. U jednom eseru, za koji neki kažu da je hadis, bilježi se: 'Ako budu ispravne dvije grupe u mom ummetu, i narod ce biti ispravan, a ako budu pokvarene, i narod ce biti pokvaren. To su vladari i ulema!' Dakle, ukoliko ispravno rade vladari s jedne strane, a ulema s druge, onda ce i narod biti na pravome putu. Islamski ucenjaci su još davno rekli: 'Vladari su natcinjeni narodu, a ulema je natcinjena vladarima.' To je temelj koji islam postavlja, i koji ne dopušta neogranicenu vlast vladara, nego se njegovo djelovanje podvrgava iskazima ucenjaka. Islamski ucenjaci se moraju poštovati u pitanjima u vezi sa haramom i halalom, a ostali u stvarima u kojima specijalisti. Npr. ekonomski strucnjaci se moraju poštovati u svojoj oblasti, itd. Allah, dž.š, kaže: 'I pitajte ucenjake ako vi ne znate!'7
Dr. Kardawi: Na osnovu iznesenog, zakljucujem da naš gledalac želi politiku koja nema nikakve veze s vjerom, i vjeru koja je potpuno odvojena od politike. Politika u kojoj nema vjere je politika laži i licemjerstva, koja ne pazi da ispuni svoja obecanja niti da održi rijec koju je dala. Od takve politike se ogradio šejh Muhammed Abduhu svojim rijecima: 'Allahu se utjecem od politike, upravljanja, onoga ko upravlja i onoga kojim se upravlja.' To je politika koja je uspostavljena na laži i prevari naroda kao što i danas vidimo u vecini zemalja koje za sebe tvrde da su demokratske. Nažalost, stanje demokratije u našim, arapskim zemljama je - nikakvo! Zbog toga je vjera neophodna kako bi sacuvala politiku i vladare od bolesti koja prijeti politici koja je udaljena od vjere. Jesu li Ebu Bekr i Omer, r.a, a oni su bili pored duhovnih i politicke vode svih muslimna, upropastili život svojih podanika, ili su ga unaprijedili?! Pored toga, mi nemamo izbora! Mi, muslimani dužni smo ispunjavati ono što nam naša vjera nalaže, a to je da propise naše uzvišene vjere sprovedemo u svim životnim segmentima. Allah, dž.š, kaže: 'I sudi im prema onome što Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i cuvaj ih se da te ne odvrate od neceg što ti Allah objavljuje. A ako ne pristaju, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijeha njihovih kazni. A mnogi ljudi su, zaista, nevjernici.'8 Dakle, ukoliko ne uspostavimo ovaj sistem u našem životu, mi zaslužujemo Allahovu, dž.š. kaznu. Allah, dž.š, nam propisuje ovaj sistem kako bi nas popravio i sacuvao od izopacenosti i slijedenja niskih prohtjeva! Zbog cega se to negodovanje ne izražava prema Izraelu?! Izrael je država koja je uspostavljena na osnovu vjerskih snova o židovskoj državi, tj. na osnovu njihovih vjerskih ucenja. Po njihovom vjerskom ucenju, Palestina je država koja je obecana Židovima do Sudnjega dana, zbog toga oni pokušavaju da okupe sve Židove u Palestinu, bez obzira na razlike u jeziku, porijeklu i mjestu odakle dolaze. Cak su se i atesiti iz njihovog naroda odazvali pozivu u Palestinu.
Oni nisu vjernici, ali su svjesni da je vjera neophodna kako bi se svi skupili. Zašto nam to ne smeta kod njih, a zagovaramo odvajanje islama od politike, ili politike od islama?! To znaci da Intifada Palestinaca treba biti odvojena od vjere, i da oni treba da se suprotstave neprijatelju laicistickom logikom. To nije moguce, na kraju bili bismo sigurno gubitnici! Nema pobjede ako na njihove povike 'subota' mi ne odgovorimo sa 'petak', ili na 'židovstvo' mi ne odgovaramo sa 'islam'. Klin se klinom izbija! Ukoliko oni uzviknu 'židovstvo', mi treba da odgovorimo 'islam', ako oni kažu 'Talmud' mi kažemo 'Buharija i Muslim', ako oni kažu 'Tevrat' mi kažemo 'Kur'an'. Naš klin je jaci, naša akida, naša vjera je jaca od njihove, samo tako možemo pobjediti! Slicnih primjera ima i u Evropi. Demokršcanska stranka i još mnoge od kojih su neke na vlasti, bore se za uspostavu kršcanske civilizacije. Pa zašto se samo od islama traži potpuno odvajanje od politike?! U historiji se mnogo puta obistinilo pravilo da samo vjera može obnoviti snagu ovog ummeta. Kada god su muslimani u historiji držali do svoje vjere bili su vodeca civilizacija svoga vremena. Medutim, kada su se odvojili od svoje vjere postali su slabi i na samom civilizacijskom zacelju. To je bilo posebno vidljivo u dvije bitke koje smo vodili protiv Izraela. Prva je bila 1967. i vodena je pod imenom 'Kopno, voda, zrak'. Nismo pobijedili ni na kopnu, niti na vodi, niti u zraku. Medutim, 1973. godine bila je bitka pod zastavom 'Allahu ekber' i napravili smo pravo cudo. Porazili smo neprijatelja i srušili mit o 'nepobjedivoj vojsci'. Pa zbog cega da odvojimo ummet od izvora njegove snage koji se nalazi u njegovoj vjeri dini-islamu?!Mahir Abdullah: Spomenuli ste da Židovi upotrebljavaju vjeru u službu svoje politike, cak i njihovi laicisti prihvataju takav poredak stvari. Da li to znaci da mi, uistinu, treba da prihvatimo njihov nacin ostvarenja odredenih ciljeva, u ovom slucaju politickih?
Mahir Abdullah: Gledalac iz Emirata izražava radost i zadovoljstvo vašim izlaganjem, ali se pita gdje su ostali islamski ucenjaci? Kaže da se osjeca velika praznina kada je u pitanju ulema koja je sposobna napraviti adekvatan spoj izmedu dunjaluka i ahireta. Još cudnije je da postoje primjeri medu islamskim ucenjacima koji zagovaraju suprotnu ideju od ove koju naš gost potencira, i ne samo to, cak traže da se vjera izbaci iz programa obrazovanja u školama?
Mahir Abdullah: Jedan naš gledalac postavlja jako interesantno pitanje, u kojem konstatuje da stvarni problem s kojim se suocava islamski politicki projekat nije problem kolonijalizma, nego je to neuspjeh koji doživi svaki pokušaj te vrste. U mnogim muslimanskim zemljama pristupilo se uredenju islamskog politickog projekta, medutim, svi su oni završili neuspjehom. Ti projekti nisu proizveli u narodu pouzdanje i sigurnost!?
Mahir Abdullah: Da li je neophodno šerijatsko znanje za izgradnju kompletne licnosti pravednog vladara, ispravnog politicara?
Mahir Abdullah: Naša gledateljka iz Sirije kaže da je islam propisao vlast za halifu a ne za narod. Narod nema ništa sa halifom i njegovim izborom. Kako odgovarate na ovu tvrdnju?
Gledateljka Merjem el-Hatir: Zadivljena sam govorom vašeg gosta i smatram da je ovo izuzetno korisna emisija. Takoder, smatram da mediji imaju izuzetno veliku ulogu u procesu formiranja jednog društva. Zbog toga moramo ukazati na važnost islamskih medija u procesu uredenja društva na nacin koji propisuje naša vjera!
Mahir Abdullah: Jedna naša gledateljka pita o ulozi ocekivanog Mehdije. Da li ce on biti osoba koja ce pokrenuti ili napravit zaokret na ovom planu?
(Emisija emitovana na El-Džeziri 12. maja 2002. godine)