suretul fatiha

Najvelicanstvenija sura u Kur’anu

Ova sura je objavljena u Mekki (što je stav Ibn-Abbasa, Katade i Ebu-l-Alije), iako ima mišljenja da je objavljena u Medini ili da je pola objavljeno u Mekki, a pola u Medini

Buharija u svome sahihu prenosi da od Ebi-Se'ida el-Mu'alla, Allah bio njime zadovoljan, da je rekao:"Klanjao sam u mesdžidu, pa me je zovnuo Allahov Poslanik, s. a. v. s., ali mu se nisam odazvao dok nisam završio namaz. Zatim sam mu došao, pa me upita: ’Šta te je sprijecilo da dodeš?’ Odgovorih: ’Allahov Poslanice, bio sam u namazu’. On mi rece: ’Zar Allah nije rekao: Vjernici, odazovite se Allahu i Poslaniku kad vas pozovu ka onome što ce vam život osigurati?’ Zatim rece: ’Uistinu, poducit cu te najvelicanstvenijoj suri u Kur'anu prije nego što izideš iz mesdžida. Zatim me uzeo za ruku, pa kad je htio da izide, rekoh mu: ’Allahov Poslanice, zar nisi rekao da ceš me poduciti najvelicanstvenijoj suri u Kur'anu?’ Rece: ’To je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, sedam ajeta koji se ponavljaju i velicanstveni Kur'an koji mi je dat’" (osim Buharije, hadis bilježe Ahmed, Ebu-Davud i Nesai).

Sedam ajeta koji se ponavljaju

Imam Ahmed u svome "Musnedu" i Tirmizi u "Sunenu" bilježe da je Ubejj bin-Ka'b pred Vjerovjesnikom, s. a. v. s., ucio Ummu-l-Kur'an - Majku Kur'ana (Fatihu), pa je rekao Allahov Poslanik, s. a. v. s.: "Tako mi Onoga u Cijoj je ruci moja duša, ni u Tevratu, niti u Indžilu, niti u Zeburu, ni u Kur'anu nije objavljena sura slicna njoj. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i velicanstveni Kur'an koji mi je dat" (Tirmizi kaže da hadis hasenun sahih).

Ovo su neke od najvjerodostojnijih predaja o vrijednosti sure El-Fatiha, a ima i drugih predaja koje su vjerodostojne (sahih), hasen i daif (slabe).

Ova sura je objavljena u Mekki (što je stav i Ibn-Abbasa, Katade i Ebu-l-Alije), iako ima mišljenja da je objavljena u Medini ili da je pola objavljeno u Mekki, a pola u Medini.

Tumacenje rijeci

Hvala Allahu (el-hamdu lillahi): Znacenje ovih rijeci je: Niko ne zaslužuje istinsku i potpunu zahvalu i pohvalu izuzev Allaha, dž. š., Koji ima savršena svojstva.

Allah, tj. Onaj Koji Jedini zaslužuje da mu se ibadet cini.

Ucenjaci su se razišli u tome je li rijec Allah izvedena iz neke druge rijeci ili nije, a ispravan stav je da ovo ime nije izvedeno, kao što to navode Ebu-Hajjan i El-Kurtubi.

Gospodaru svjetova: rijec Rabb (Gospodar) izvedena je iz rijeci et-terbije, što znaci promijeniti stvari nabolje i držati ih pod kontrolom. Allahm, dž. š., je Rabb - Gospodar i Održavatelj svih svjetova.

Prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao u vezi s ajetom “Hvala Allahu, Gospodaru svjetova”: Hvala Allahu Koji je sve stvorio, nebesa i zemlju i ono što je na njima i ono što je izmedu njih, ono što znamo i što ne znamo.

U predaji od Seida bin-Džubejra i Ikrime prenosi se od Ibn-Abbasa da je rekao: «Gospodaru svjetova», tj. “Gospodaru ljudi, džina i meleka.

Kaže Ez-Zedžadž: «Svjetovi su sve što je Allah stvorio i na ahiretu i na dunjaluku». Imam Kurtubi veli: «Ovo je ispravno jer obuhvata sve svjetove, kao što stoji u rijecima Uzvišenog: ­’A šta je to Gospodar svjetova? – upita faraon. Rece (Musa): Gospodar nebesa i zemlje i onog što je izmedu njih, ako cvrsto vjerujete!­’».

Rijec alemi (svjetovi) i genitiv množine rijeci alem koja je izvedena iz rijeci alame - znak. To je zato što svaki svijet predstavlja znak koji upucuje na postojanje njegovog Stvoritelja, Koji je jedan.

Neki ucenjaci kažu: «Sve vrste stvorenja su svjetovi, pa su tako ljudi svijet, džini su svijet, meleki su svijet, ptice su svijet, biljke su svijet, minerali su svijet itd...” Zato se kaže «Gospodar svjetova» da bi se obuhvatile sve vrste ovih svjetova.

Neizmjerna milost

Svemilosni (er rahman) je atribut iskljucivo vezan za Allahovo ime. On se ne spominje ni uz koga drugog. Svemilosni znaci: Onaj Koji ima svojstvo neizmjerne, široke milosti.

Kaže El-Hattabi: «Svemilosni ima znacenje neizmjerne široke milosti koja obuhvata sva stvorenja u pogledu njihove opskrbe i potreba i obuhvata i vjernika i nevjernika«.

Samilosni je atribut koji obuhvata iskljucivo vjernike, kao što kaže Uzvišeni: «A prema vjernicima je samilostan.»

Vladar Sudnjeg dana

Vladar (malik, melik): to je Onaj Koji se odlikuje atributom vlasti, koji nareduje i zabranjuje, nagraduje i kažnjava, i slobodno raspolaže u svojoj vlasti svime, onako kako On hoce. On je vladar Sudnjeg dana, Dana u kome ce ljudi polagati racun za svoja djela, dobra ili loša. Toga dana ce se stvorenjima jasno pokazati savršenstvo Njegove vlasti i pravde, a prestati ce vladati na stvorenja, tako da ce On, neka je uzvišen, toga dana izjednaciti vladare i podanike, robove i slobodne ljude, a rastaviti vjernike od nevjernika, mušrike i munafike. Svi ce se poniziti i pokoriti pred Njegovom velicinom i snagom, išcekujuci Njegovu presudu, nadajuci se Njegovoj nagradi a strahajuci od Njegove kazne.

Buharija i Muslim bilježe hadis od Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao:«Allah ce u Svoju šaku uzeti zemlju, a nebesa ce u desnici Njegovoj smotana ostati, pa ce reci: ’Ja sam vladar, gdje su zemaljski vladari? Gdje su silnici? Gdje su oholnici?­’»

Priznavanje jedinog Gospodara

Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoc tražimo, tj. samo se Tebi u ibadetu i traženju pomoci obracamo.

Ibn-Abbas, tumaceci ijjake na'budu (samo Tebi robujemo), rekao je da to znaci: “Samo tebe, Gospodaru naš, kao jedinog Gospodara priznajemo, Tebe se bojimo, a ne nekog drugog, ve ijjake neste'in (i samo od Tebe pomoc tražimo): u pokornosti Tebi i u svim našim stvarima».

U ovom ajetu daje se prednost ibadetu u odnosu na traženje pomoci, jer ibadet je Allahovo pravo kod Njegovih stvorenja, a traženje pomoci je ljudska potreba u odnosu na Allaha, dž. š., pa se zato traženje pomoci (isti'ane) u ovom ajetu spominje poslije ibadeta. Ali, i pored toga, covjek u svim svojim ibadetima potreban je Allahove pomoci. Jer, ako mu Allah ne bude na pomoci, on ne može postici ono što želi, a što je vezano za izvršavanje Allahovih naredbi i klonjenje onoga što je zabranjeno.

Ucenjaci su dali više definicija ibadeta. Najsveobuhvatnija je ona šejhu-l-islama Ibn-Tejmije: «Ibadet je opci naziv za sve ono što Allah voli i cime je zadovoljan od rijeci i djela, bilo da su javna ili tajna».

Muslim, u svom “Sahihu”, navodi hadis koji prenosi Ebu-Hurejre od Alahova Poslanika, s. a. v. s.: “Allah Uzvišeni kaže: ’Podijelio sam namaz izmedu Sebe i Svoga roba na dva dijela podjednako. Pola Meni tog namaza, a pola Mojem robu. Mome robu pripada i sve ono što zatraži’. I kad kaže: ’Hvala Allahu, Gospodaru svjetova’, Allah kaže: ’Hvali me moj rob’, a kad kaže: ’Svemilosnog, Samilosnog’, Allah kaže: ’Visoko Me cijeni Moj rob’, a kad kaže: ’Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoc tražimo’, Allah kaže: ’Ovo je izmedu Mene i Mojega roba i Mojem robu pripada sve ono što traži’. A kada kaže: ’Uputi nas na pravi put, na put onih kojima si blagodati Svoje darovao, a ne na put onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti onih koji su zalutali’, Allah kaže: ’Ovo pripada Mojem robu i Mojem robu pripada ono što on traži’».

Uputa na pravi put

Uputi nas na pravi put, tj. uputi nas i vodi nas,Gospodaru, pravim putem Tvojim i uputi nas na ispravnu vjeru Tvoju, ucvrsti nas u islamu sa kojim si poslao Tvoje vjerovjesnike i poslanike i s kojim si poslao posljednjeg Poslanika, pecat vjerovjesnika, i ucini nas od onih koji ce ici putem Tebi bliskih robova (“Safvetu tefasir”, 1/12).

Šejh Abdurrahman Es-Sa'di, Allah mu se smilovao, tumaceci ovaj ajet, kaže: “Zatim Uzvišeni kaže: ’Uputi nas na pravi put’, tj. uputi nas i vodi nas pravim putem. To je jasna staza i put koji vodi Allahu i Njegovom džennetu. To je spoznaja istine i rad po njoj. Uputi nas na Put i vodi nas Putem. Uputa na pravi put podrazumijeva prihvatanje islama i ostavljanje svih drugih vjera mimo njega. Vodenje pravim putem obuhvata uputu ka svim pojedinostima vjere, teorijskim i prakticnim. Ovo je najsveobuhvatnija dova i najkorisnija za covjeka, i zato je dužnost covjeku da moli Allaha ovom molbom na svakom rekatu u namazu, zbog njegove potrebe za tim» (»Tejsirul-kerimir-rahman»,1/28).

Ima još znacenja rijeci pravi put koje se prenose od selefa.

- Kur'an, prema hadisu koji bilježi Tirmizi, gdje je Allahov Poslanik, s. a. v. s., rekao: «On (Kur'an) je cvrsto Allahovo uže, mudra opomena i pravi put».

- Islam, kako to kažu Ibn-Abbas i Ibn-Mes'ud.

- Neki kažu: To je put robovanja i ibadeta, kao i da je to: pokornost Allahu i Njegovom poslaniku.

U najljepšem društvu

Na put onih kojima Si blagodati Svoje darovao, tj. put vjerovjesnika, iskrenih (siddikina), šehida i dobrih ljudi. Kao što kaže Allah Uzvišeni u suri En-Ni'sa: «Oni koji su pokorni Alahu i Poslaniku, bit ce u društvu vjerovjesnika, i pravednika, i šehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah Svoju milost darovao. A kako li je to lijepo društvo!» (4/69).

Tri vrste tevhida

A ne na put onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali niti onih koji su zalutali, tj. onih koji su spoznali istinu i ostavili je, kao židovi i njima slicni, niti onih koji su ostavili istinu iz neznanja i zablude, kao kršcani i njima slicni. Allahov Polanik, s. a. v. s., rekao je u vezi ovih rijeci Uzvišenog: «Oni koji su protiv sebe srdžbu izazvali, to su židovi; oni koji su zalutali, to su kršcani».

Ukratko, ova sura sadrži i obuhvata sve tri vrste tevhida: tevhid rububijje (potrvdu da je Allah Gospodar), što se cini razumnije iz rijeci: Rabbil-alemin (Gospodaru svjetova), tevhid uluhijje, da je Allah jedini zaslužan da mu se cini ibadet, što se razumije iz rijeci: Samo Tebi robujemo i od Tebe pomoc tražimo i tevhid esmai ve sifat - potvrdu Alahovih svojstava savršenstva.

Takoder, ova sura sadrži potvrdu risaleta i nubuvveta (poslanstva i vjerovjesništva), što se razumije iz ajeta: Uputi nas na pravi put, jer uputa nije moguca bez slanja poslanika.

Sadrži i potvrdu polaganja racuna, nagrade i kazne za djela, što se razumije iz rijeci: Vladaru Sudnjeg dana.

Ova sura, ujedno, sadrži i odgovor svim sljedbenicim novotarija i zabluda. To je sadržano u jaetu: Uputi nas na pravi put, jer pravi put je spoznaja istine i rad po njoj, a u suprotnosti su sa tim oni koji su u zabludi i novotari.

Isto tako, ova sura sadrži potvrdu iskrenosti u ispovijedanju vjere, što je dug prema Allahu Uzvišenom, iskrenost u ibadetu i traženju pomoci, što se razumije iz rijeci: Samo Tebi robujemo i samo od Tebe pomoc tražimo.