dr. mustafa ef. ceric

ne poznat | Saff br/str. 54

Nije rijec o politizaciji, problem je u unutrašnjoj bolesti srpskog pravoslavnog naroda


Ne možete pobjeci od džamije, od muslimana! Kud god budete pošli, vidjet cete džamiju! Ne možete nikako ocistiti RS od nesrpskog elementa. Tu ce uvijek biti neko ko ce vam smetati. Nije stvar u politizaciji. Znaci, problem je u unutrašnjoj bolesti koju pravoslavni srpski narod ima...



"Saff" prenosi dijelove intervjua koji je dr. Mustafa ef. Ceric, reisu-l-ulema Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, dao Televiziji RS.


Reis Ceric: Rušenje Ferhadije nije bilo slucajni incident nego se to dogodilo uz plan i znanje vlasti koja je u Banjoj Luci bila tada, a, ocito, koja je i danas. I ne samo Ferhadija, nego su sruešene i sve druge džamije u Banjoj Luci i okolini, 16 džamija. Prema tome, sprjecavanje da se te džamije obnove govori o tome da oni koji su to rušili sada ne daju da se one obnove. Dakle, imamo zlocin i zlocince. Oni su napravili grijeh prema Bogu i prema ljudima kojima odredeni objekti leže na srcu. Nismo svi isti. Možete otici u pravoslavnu crkvu u Sarajevu, pa vidjeti da je ona sacuvana. Ovdje je bio rat, ovdje su padale granate, ovdje su ljudi ginuli. I oni su imali razloga za ljutnju, ovdje, u Srajevu. Bilo je onih koji su meni dolazili pa pitali mogu li se osvetiti za Ferhad-pašinu džamiju u Banjoj Luci, 7. maja 1992., a ja sam im rekao: "Necete srušiti pravoslavnu crkvu, vec time hocete srušiti džamiju". To nije izraz nikakve snage. Jer, osveta je prvi znak slabosti, a tolerancija je najviši stupanj snage. Mi smo i u takvoj situaciji pokazivali snagu tolerancije u odnosu na Pravoslavnu crkvu. I ne samo to, nego, kad se mitropolit Dabrobosanski Nikolaj vratio iz Zadra u Sarajevo, da ovdje služi pravoslavnim vijernicima, a poslan je upravo zato što nije bio u ratu, zato što je bio cist od toga da bi mu se moglo šta prigovoriti, mi smo intervenirali da mu se odobri 500.000 DM da obnovi i uredi svoj dvor, u kome on danas sjedi u Sarajevu. Eto, vidite da nismo isti. Nismu isti oni koji su u Sarajevu muslimani i oni koji su pravoslavni u Banjoj Luci.

Možete li da pojasnite to "nismo isti"?


Reis Ceric: Pa, nismo isti zato što u srpskom narodu postoji srpskopravoslavni fašizam koji se manifestirao tada kad su srušene džamije, ukljucujuci Ferhad-pašinu i Aladžu džamiju. Dakle, mi nismo culi glas osude od Pravoslavne crkve, koja je trebala to sprijeciti, a ako nije mogla sprijeciti, mogla je osuditi... To što je patrijah Pavle pisao beogradskom muftiji da mu je žao što je Ferhadija džamija srušena, smiješno je, rekao bih, i vrlo provokativno od takvog jednog vjerskog dostojanstvenika da na takav nacin simplificira stvar. Dakle, jednostavno, nismo isti zato što je rušenje džamija u atmosferi u kojoj nije bilo rata cin sa predumišljajem, koji je zlocin sam po sebi, i mi koji smo bili ovdje, cuvajuci pravoslavne hramove. To je ta razlika, kao što je razlika izmedu dobra i zla. Ovdje imate dobro, tamo imate zlo. Ja bih volio da mogu drukcije govoriti, ali istina me obavezuje da kažem ovo što hocu da vam kažem.

Zašto su se u zadnje vrijeme ispolitizilare stvari kao što je gradnja vjerskih objekata. Dok smo pripremali ovaj razgovor, spomenuli ste obnovu i izgradnju džmija u Kozarcu, Brckom i Nevesinju, gdje su ti dogadaji prošli zaista na jednom visokom nivou, cak su i pohvaljeni od strane vaših vjerskih ljudi. Zašto se sada to odjedmom politizira?


Reis Ceric: Ono što treba pohvaliti, to se i pohvali, a onošto treba osuditi, to se i osudi. To što smo bili u Kozarcu, a, prije svega, tamo nije bio niko od politicara iz srpskog naroda, a bila je ista organizacija kao što je i ova, bio je predstavnik gospodina Kleina, bili su ambasadori islamskih zemalja i bili su ambasadori evropskih zemalja. Prisustvovali smo otvaranju džamije koja je vec bila napravljena i mi smo išli u Kozarac samo da to potvrdimo i da, na neki nacin, s obzirom da je bio tu jedan cinovnik francuske ambasade, koji je vjerovatno uvjeravao ljude u Banjoj Luci da bi trebali to uraditi da pokažu dobru volju, i oni su to uradli kao jednu politicku igru, da se, eto, vidi kako su oni jako dobri što dopuštaju da se sada, kao biva, obnovi džmija, koju su, oni naravno, porušili. I tu nema nikakve politizacije oko obnove džamije. Koja je to politizacija ako je bilo potrebno pet, odnosno šest godina nakon Dejtona, nakon odluke Doma za ljudska prava da se dadne dozvola? Ono što je mogao uraditi gospodin Dodik, nije uradio. Ono što može sada uraditi Ivanic, ja sam mu to rekao (imao sam dva susreta sa njim): "Jedina prava stvar koju možete sada uraditi, gospodine Ivanicu, jest da dodete meni u Sarajevo, da me pozovete i da mi kažete: Izvolite obnoviti Ferhadiju džamiju, ja se izvinjavam u ime onih dobrih Srba, ako ih ima, što je ta džamija porušena na ocigled citavog svijeta". I, jedino je to razumno. Ali, trebalo je da se šest godina igramo igre oko toga hoce li dati, nece li dati obnovu Ferhadije... Imali smo velikih muka da dodemo, da se pojavimo, da muftija izide sa ahmedijom vani, da se može prošetati. Ja znam, pošto sam odmah nakon Dejtona bio u Banjoj Luci, vidio sam u kakvom su ljudi stanju bili, poslije sam ih posjecivao. Njihov izlazak na ulicu je bio rizican, bio je opasan. Dakle, to je vlast. Neko je te ljude odgojio, neko ih je naucio da mrze, neko ih je naucio da budu agresivni. Ja to nisam, oni ne idu u moju džamiju. Idu u crkvu, idu u neku školu, neke knjige citaju, vjerovatno "Gorski vijenac" od Njegoša. To je knjiga koja ima u sebi najviše mržnje na svijetu... Koja je to politizacija, ko to politizira, šta to mi, Islamska zajednica, politiziramo? Zar treba odbiti dobru volju gospodina Millera, koji se založio misleci da, na taj nacin, pomogne upravo Banjoj Luci, ljudima koji tamo žive, u Republici Srpskoj i srpskom entitetu. Zar se gospodin Hand mogao izlagati takvom neukusu, barbarizmu, i gospodin Klein, svi ti ambasadori iz islamskih zemalja, i libijski ambasador i drugi, i da se to politizira? To, upravo obratno, gospodin Radišic politizira, gospodin Ivanic politizira, gospodin Šarovic politizira. Zašto? Kako ce objasniti narodu koji su poveli u rat radi genocida, radi konc-logora, radi silovanja, kako ce objasniti sada da nije ono što su im govorili 1993., da ce ocistiti "Turke", ono što i Njegoš govori u knjizi? Dakle, ipak nisu ocistili "Turke". Vidite, "Turci" se vracaju, "Turci" ponovo prave džamiju! Lakše je okriviti, kao što je Neron uradio - spalio je Rim, pa je okrivio druge. E, isto tako, lakše je Radišicu sada izrelativizirati, umjesto da, kao covjek, ako ima imalo ljudskosti u sebi, rekne: "Gospodo, ljudi, narode, to nije nacin da se radi"... Kako možete zamisliti da, recimo, dolazi reisu-l-ulema iz Sarajeva koji treba kazati lijepu rijec, a ja sam volio da sam to mogao procitati, ali procitat cu to na nekom drugom mjestu, a dogodilo se to... Niko ne može izbrisati cinjenicu da je Ferhadija srušena. Niko ne može. Ni ti koji su je srušili, ni mi kojima je ona na srcu. Ali, ne može vrijeme ici nazad. Ono može ici samo naprijed i upravo je to ono o cemu trebamo razmišljati - kako da dodemo do nekog stanja mira, pomirenja koje ce ici i unatoc stanju muslimna, pravoslavaca, katolika i jevreja, koji su gladni, koji nemaju šta obuci, koji nemaju posla. Omladina napušta BiH i RS zato što ne vidi perspektivu. A gospodin Šarovic, Radišic i Ivanic organiziraju kamenovanje kao u kameno doba. Djecu iz osnovne ili srednje škole, dakle srpsku djecu koju je Pravoslavna crkva ili neko naucio da saberu kamenja, mi smo vidjeli kako donose svojim ocevima kamenje da gadaju one koji su došli da postave kamen temeljac, umjesto da gospodin Ivanic izide kao Wili Brandt, izvine se i kaže: "Bila je greška, bio je rat, ispricavamo se, hajde da otpocnemo novi život". Jer, ne možete pobjeci od džamije, od muslimana! Kud god budete pošli, vidjet cete džamiju! Ne možete nikako ocistiti RS od nesrpskog elementa. Tu ce uvijek biti neko ko ce vam smetati. Nije stvar u politizaciji. Znaci, problem je u unutrašnjoj bolesti koju pravoslavni srpski narod ima. Ovo je najbolji savjet što im se može kazati. Jer, i drogeraši kad su drogeraši, oni nikad ne priznaju da su bolesni, oni uvijek bježe od toga da su bolesni. Isto tako, kad covjek oboli od fašizma, od terorizma, od mržnje, on, naravno, nece to priznati, ali citav svijet vidi. Naravno, to bolesnik ne može shvatiti i, sve dotle dok srpsko pravoslavno stanovništvo ne shvati da nema alternativu, vec da pogleda u svoju dušu, da se iznutra izlijeci i shvati da možemo, da moramo komšiluk zajednicki dijeliti, naravno, nece biti mira na Balkanu, a nece biti ako ne bude za sve, nece biti ni za koga.

Gospodine Cericu, htjela sam završiti naš razgovor, ali ste me potakli na još jedno pitanje, ako mi dozvoljavate?


Reis Ceric: Može, samo izvoli.

Rekoste da su sinšnji dogadaji u Sarajevu istupi pojedinaca, i to ste rekli na osnovu dogadaja u Banjoj Luci. Prilicno ste oštro, ako smijem da primijetim, kritikovali cijeli srpski narod. Znaci, po meni, jedna teška ocjena. Spomenuli ste rijec fašizam, ako možete još malo to da pojasnite.


Reis Ceric: Mogu. Ja sam rekao "pojedinac" i taj pojedinac koji bude govorio na takav nacin bit ce onemogucen da u Sarajevu to radi. Ta retorika, vezano za Srbe, da Srbi treba da se plaše na bilo koji nacin ovdje u Sarajevu, bit ce sankcionirana. Dakle, ja to vrlo javno i vrlo eksplicitno kažem, jasno i bez ikakvog uvijanja. Ja nisam cuo dostojansvenika mitroplita u Banjoj Luci da je izišao, ili bilo ko, i kazao. "Gospodo pravoslavci, to su pravoslavci radili, to nisu neki sa Marsa". Ja mislim da ti ljudi koji su skinuli zastavu i stavili srpsku zastavu i stavili glavu krmeta, idu i u crkvu i nose tri prsta. To su Pravoslavci. Ja mislim da je trebalo biti hrabar, imati cojstva i ljudskosti i izici na televiziju, kao što ja sada govorim, i kazati: "Braco pravoslavci, to je protiv Boga, protiv ljudi, protiv zakona, bilo cega". Ja to nisam cuo i zato imam pravo kazati da mi to miriše na fašizam koji se gaji i u Pravoslavnoj crkvi pod ovom ili onim uticajem, iz razloga ovog ili onag. Kako biste vi, drugim imenom, to nazvali? Evo, ja vam kažem kao reisu-l-ulema, poglavar muslimana, da je nasrtaj na crkvu u Sanskom Mostu cin protiv muslimana. Nije protiv pravoslavnih, nego protiv muslimana, i danas sam se oglasio o tome. Nisam cuo od pravoslavnih dostojanstvenika osudu... To znaci, kad šute, a šutnja je odobravanje drugim rijecima, da i Pravoslavna crkva stoji iza toga, a vi meni sada kažete da to politiziram. To nema nikakve veze sa politikom, to ima veze sa pitanjem ljudskih prava. Jer, mi smo, gospodine mitropolite, u Banjoj Luci bili ugroženi! Naši životi bili su ugroženi. Šta se još treba dogoditi pa da Pravoslavna crkva kaže: "Pa, vidite, to je grijeh!" I, ko to savjetuje Pravoslavnu crkvu da šuti? A Sanski Most spomenuo sam ja, jer sam dobio informaciju da je bacena bomba u dvorište pravoslavne crkve u Sanskom Mostu i tražio sam od vlasti i organa sigurnosti da to provjere i da sprijece takve stvari koje bi se mogle dogoditi. Dakle, ja sada ne želim da vam pricam pricu, šarenu lažu, da bi to bilo mormalno jer je kao rekcija. Ne možete takve reakcije opravdati, pa ni onim što je bilo u Banjoj Luci. Ovdje, u BiH, pravoslavne crkve su starije od svih nas, kao što su i džamije, i katolicke crkve, i sinagoge. I to je naša obaveza, da to cuvamo i poštujemo. Jer, poštujuci tuda prava, vi osiguravate vlastita prava, boreci se za tuda prava, vi se borite za svoja prava. Ne možete ocekivati da napadate nekog, a da taj koga napadate poštuje vaša prava. Prema tome, potrebno je da se svi probudimo i da kažemo da nas nije zbunilo ovo što se dogodilo u Banjoj Luci, to nas nije obeshrabrilo. Mi cemo napraviti Ferhad-pašinu džamiju unatoc tome Njegošu, unatoc "Gorskom vijencu", unatoc toj djeci koja su bacala kamenje, ako Bog da!