Sistem koji stimuliše direktna ulaganja, a ne iskljucuje ni motive za klasicnu štednju
Novac nam treba da bismo mogli razmjenjivati robe i usluge, akumulirati bogatstvo, mjeriti vrijednost roba i usluga i koristiti ga kao mjerilo uloženih sredstava. Sa stanovišta finansijskih institucija, ove potrebe se ocituju u lepezi proizvoda koji su ponudeni na tržištu da bi zadovoljile neke od potreba koje novac sam za sobom donosi. Finansijska institucija je posrednik izmedu onih koji imaju potrebu da svoj novac povjere na cuvanje kako bi lakše trgovali, uštedjeli ili, pak, investirali i onih koji bi novcem zadovoljili neke svoje potrebe potrošackog ili investiciono-razvojnog karaktera. Islamske banke, kao i one konvencionalne, mobiliziraju sredstva putem depozita svojih klijenata kad nemaju dovoljno svoga novca.
DEPOZITI TEKUCEG RACUNA
Malezijske banke koje posluju po islamskim principima prihvacaju takve depozite i preuzimaju odgovornost da ce sredstva u istom iznosu vratiti kad god to klijent poželi na osnovu “el-vedi'a bi daman” ili zajamcenog amaneta. S druge strane, banka ima pravo koristiti sredstva deponenata po svojoj volji, bez obaveze da podijeli ostvarenu dobit sa deponentom.
Zašto klijent pristaje položiti svoj novac u banku i bez ikakvog finansijskog efekta svoj mukotrpno zaradeni hak staviti drugome na raspolaganje? Iako tekuci racun ne donosi direktne finansijske efekte, on, ustvari, pruža deponentu infrastrukturu koja indirektno smanjuje troškove trgovanja i cuvanja.
Vlasnici ovih racuna imaju nijet da cuvaju i akumuliraju sredstva na duži vremenski period. Ovaj bankarski proizvod apelira na drugu funkciju novca, jer sada novac jest sredstvo putem koga ce se moci - ako Allah, dž. š., da - osigurati ljepši život u nekom buducem vremenu.
U Iranu se koristi princip benevolentne pozajmice, s tim da banka kao dužnik, pored novcane nagrade, može štediši ponuditi i neke druge beneficije u robama i uslugama, poput kompjutera za djecu ili besplatnih usluga platnog prometa, ali na to nije obavezna. Dakako, ovdje se mora primijetiti cinjenica da banka odgovara za položeni novac i ni u kom slucaju ne smije dovesti u pitanje njegovu isplatu. Ne odreduje se unaprijed visina hibe, to jest nagrade za položeni novac, vec nakon završetka finansijskog perioda te je to cini prihvatljivom iz šerijatske perspektive.
Štedni i tekuci racuni kod islamskih i konvencionalnih banaka su i slicni proizvodi, ali postoji velika razlika u tome što islamska banka osigurava šerijatsku prihvatljivost ovih proizvoda, dok konvencionalne banke vode u šerijatsku zonu sumraka.
Opci investicioni racuni namijenjeni su ulagacima koji su spremni uzeti rizik kako bi došli do vecih od uobicajenih stopa profita. Problem kod ovih ljudi je u cinjenici da nemaju pristup informacijama o tržišnim prilikama kao ni vrijeme, a i znanje da pravilno ulože svoja sredstva. Umjesto obecanja ulagacima predodredene fiksne stope povrata na njihova ulaganja, banka istice samo omjer po kome ce dijeliti profit od ostvarenog poslovanja sa klijentima banke koji su položili sredstva na ovaj racun. Dobit stvarno zavisi od konacnog rezultata ulaganja banke. Da bi ogranicila rizik, banka sva deponirana sredstva na ove racune stavlja u jedan fond kako bi odatle finansirala investicioni portfolio, to jest mnoštvo projekata... Ulaganjem u više projekata, banka može diverzificirati (razuditi) rizik ulaganja te putem investicionih tehnika ostvariti željenu kombinaciju rizika i dobiti. Ovaj bankarski instrument zasnovan je na principu “mudarebe”. Ovo je jedan od povjerenickih principa u kome banka ima ulogu mudariba koji upravlja sredstvima, a da ne garantira niti povrat uložene osnovice niti pretpostavljenu dobit osim u slucaju nehata, malverzacija, prekoracenja ovlasti i slicnih pojava. Ulagaci ovim instrumentom dobijaju profesionalce za svoje partnere, kao i bancinu infrastrukturu pri ulaganju sredstava. Zauzvrat, banka dobiva udio u eventualnoj dobiti kao menadžersku proviziju. Banka ne garantira uložena sredstva, ali putem diverzifikacije (razudenosti) rizika, to jest ulaganja u veliki broj projekata sa razlicitim vjerovatnocama za ostvarenje dobiti, gotovo u potpunosti eliminira mogucnost gubitka. Cak i ako se dogodi gubitak, banka - da bi ostala konkurentna - iz svojih fondova nadomješta izgubljena sredstva i tako štiti krajnjeg korisnika. Naravno, ne treba napominjati da je banka dužna povjerena sredstva ulagati u projekte koji donose dobro muslimanskoj zajednici, a sprjecavaju po društvo štetne posljedice.
POSEBNI INVESTICIONI RACUN
A ZEKAT
Kod investicionih racuna situacija je potpuno drukcija. Pošto sredstva ne miruju na racunu i nisu raspoloživa vec su uložena u investicioni portfolio, ulagac nije dužan placati zekat na uložena sredstva. Tek po ostvarenom profitu placa se zekat, i to samo na profit, a ne na ukupna uložena sredstva.Time se sa pravom kaže da zekat daje indirektni poticaj ulaganjima.Na kraju, možemo zakljuciti da islamska banka pokriva široku lepezu korisnickih potreba kad su u pitanju transakcijalnost te odnos dobiti po ulaganju i rizicnosti instrumenata.