odgovornost hirurga

U slucaju da doktor bez ikakvog valjanog razloga odbije lijecenje pacijenta, nakon što se na to samovoljno obavezao, imat ce status ubice

Rekao je Poslanik, s. a. v. s.: "Onaj koji se bude pretvarao da je ljekar (ko bude glumio ljekara) nakon što nije bio poznat kao takav, obavezan je nadoknaditi svu štetu koju nanese" (Ibn-Madže, Ibn-Hazm).

Citirani hadis je osnova na koju se pozivaju svi islamski pravni ucenjaci kad je u pitanju to da, u prvom planu, nesposobni doktori nadoknade štetu, a zatim oni koji imaju njihov status, kao što su bolnicari, anesteticari i slicno. Njime se utvrduje šerijatska odgovornost osobe koja sa nepotpunim ili djelimicnim znanjem pristupa obavljanju doktorske funkcije. Rekao je imam Hattabi: "Nije mi poznato da postoji razilaženje u tome da treba nadoknaditi štetu nesposobni doktor koji, kršeci ustaljena medicinska pravila, nanese štetu bolesniku ("Et-tibbu ennebevijetu", str. 109).

Moralna odgovornost

Kad islamski ucenjaci govore o odgovornosti doktora (u našem slucaju, hirurga), onda podrazumijevaju dvije velike odgovornosti: moralnu i strucnu.

Ukratko, moralna odgovornost se sastoji u sljedecem:

- istinoljubivost ili iskrenost u obavještavanju bolesnika o njegovom stvarnom stanju. “Istonoljubivost vodi dobrocinstvu, a dobrocinstvo vodi u džennet” (Muslim).

- pridržavanje dogovorenih termina za preglede i adekvatno lijecenje. U suprotnom, doktor poprima jedno od svojstava licemjera, shodno rijecima Poslanika, s. a. v. s.: "Tri su svojstva licemjera: kad prica - laže, kad obeca - iznevjeri i kad mu se nešto povjeri - iznevjeri" (Muslim).

Ovo postaje opravdan šerijatski razlog za neispunjavanje dogovorenog termina, kao što je hitna intervencija, i u tom slucaju je dozvoljeno da se taj termin odgodi ili pomjeri izvjesno vrijeme.

Poduzimanje svih sredstava koja pomažu u lijecenju:

U slucaju da doktor odbije lijecenje pacijenta, nakon što se na to samovoljno obavezao, bez ikakvog valjanog razloga, imat ce status ubice. Valjanim razlogom se smatra cvrsta pretpostavka da operacija nece uspjeti ili da neizvršenje operacije nece prouzrokovati smrt. A Allah, dž. š., kaže: "O vjernici, ispunjavajte preuzete obaveze" (Kur'an: Maide, 1).

Savjetovanje bolesnika koje se ogleda u pravovremenom upoznavanju o najedekvatnijem nacinu lijecenja, najsigurnijim lijekovima i svim mogucim posljedicama:Kaže Džerir ibn-Abdullah: "Zavjetovao sam se Poslaniku na obavljanju namaza, davanju zekata u savjetovanju svakog muslimana" (Buhari i Muslim).

Cuvanje stidnog mjesta pacijenta i njegovo neotkrivanje bez potrebe:Poslanik, s. a. v. s., kaže: "Neka muškarac ne gleda stidno mjesto muškarca i neka žena ne gleda stidno mjesto žene".

Strucna odgovornost

Cetiri su slucaja u kojima se doktor poziva na strucnu odgovornost i obavezan je nadoknaditi štetu koju nanese (npr., u slucaju smrti, dužan je dati krvarinu):

- u slucaju nepoznavanja odredenog lijecnickog zadatka,

- u slucaju nepridržavanja usvojenih pravila (osnova), pa makar dobro radio i poznavao svoj posao,

- u slucaju pogreške, a nakon što su mu poznata usvojena pravila i on ih se pridržavao,

- u slucaju izvodenja operacije bez dozvole pacijenta ili njegovog staratelja, pored poznavanja i pridržavanja opcepoznatih medicinskih pravila.

Što se tice prvog, drugog i cetvrtog slucaja, mislim da je potpuno jasno zašto je potrebno doktora pozvati na odgovornost, a kod treceg slucaja bi se mogle pojaviti odredene nedoumice, jer se radi o nenamjernoj pogrešci strucnih i principijelnih odbora. Poznato je u šerijatskom kaznenom pravu da pogreška ne skida ništa drugo do grijeh i odgovornost pred Allahom, dok ovosvjetska šteta mora biti nadoknadena bez obzira na to radi li se o smrti ili blažem obliku, kao što je upropaštavanje odredenog dijela tijela. Kaže šejh Muhammed el-Muhtar Šerbizi: "Upucuje nas 92. ajet iz sure Nisa na obaveznost nadoknadivanja štete nenamjernog ubistva". On je opceg karaktera i obuhvata pogrešku doktora i drugih. Pogrešno je zakljuciti da se ova odgovornost odnosi samo na hirurga, nego se na odgovornost pozivaju i svi oni koji su sudjelovali u operaciji, kao i prije i nakon nje. Bitno je napomenuti da oni nece snositi kolektivnu odgovornost ako se propust dogodio samo sa jedne strane. Naprimjer, ako pretpostavimo da je za propust prije operacije odgovoran doktor koji je zadužen da putem rengena ustvrdi prirodu bolesti, odgovornost ce snositi on sam, a ne i drugi hirurzi. Dokaz za to nalazimo u suri Nedžm, ajet 38.

U spomenutim slucajevima, doktor (hirurg) obavezan je nadoknaditi štetu placanjem krvarine shodno velicini prijestupa. (U slucaju smrti potpuna krvarina je 200 krava ili 2.000 ovaca.) U slucaju da se prijestup dogodio namjerno (tj. da je hirurg imao namjeru ubiti pacijenta na ovaj ili onaj nacin ili mu nanijeti štetu na tijelu), prelazi se sa propisa placanja krvarine na propis odmazde, shodno rijecima Allaha, dž. š.. u suri Bekare, ajet 178.

Na koji se nacin ustvrduje strucna odgovornost doktora?

Odgovornost doktora se utvrduje na jedan od tri nacina:

1. Priznanje: Priznanje je najjaci dokaz, jer nema sumnje da covjek bolje zna svoje postupke od postupaka drugih ljudi, i u vecini slucajeva je onaj koji svjedoci protiv sebe izlažuci se riziku i svojevrsnoj šteti, iskren u svome svjedocanstvu, tako da se ono uzima u obzir i na osnovu njega se sudi. Normalno, sudija ce prihvatiti njegovo priznanje samo u slucaju da spada u kategoriju onih cije se priznanje prihvata.

2. Svjedocenje: Potrebno je svjedocenje dvojice pravednih muslimana u slucaju da se radi o odmazdi i ta'ziru, tj. kazni koju je odredio kadija i koja nije poznata šerijatom. Ta'zir se koristi u slucaju da doktor pristupi izvodenju operacije ili zahvata koji mu je nepoznat ili ukoliko se ne bude pridržavao pravila i osnova koje su strucnjaci medicine postavili u odredenoj oblasti. Ukoliko se bude radilo o novcanoj nadoknadi štete, tada se prihvata samostalno svjedocanstvo žena ili žena zajedno sa muškarcima. Svjedocanstvo žena bolnicarki se prihvata onda kad su samo one bile prisutne u trenutku kad se dogodila ta šteta, kao što je slucaj izvodenja hirurškog zahvata. Ako bi bolnicarke posvjedocile tamo gdje se njihovo svjedocanstvo inace ne prihvata zato što nema svjedoka muškarca, svjedocanstvo ce biti prihvaceno u skladu sa šerijatskim pravilom: "Nužda dozvoljava ono što je inace zabranjeno".

Da bi se svjedocanstvo prihvatilo, moraju se ispuniti odredeni uslovi, koji su spomenuti u knigama fikha, kao što su da da svjedok bude musliman), nepristrasnost (da svjedok nije u rodbinskoj vezi sa doktorom ili, sa druge strane, da izmedu svjedoka i doktora ne postoji neprijateljstvo).

3. Pisani dokumenti u bolnickim spisima: Pod pisanim dokumentima se misli na izvještaje doktora i njihovih pomocnika. Ovi dokumenti se smatraju valjanim dokazom jer se poziva na njih onda kad se javi potreba. Ako se u njima nade nešto što upucuje na odgovornost doktora ili njihovih pomocnika, onda ce se to tretirati valjanim šerijatskim dokazom, osim u slucajevima da doktor i njegovi pomocnici dokažu da se radi o falsifikovanim dokumentima. U slucajevima da se ti dokumenti nadu kod pacijenta, oni se nece prihvatiti kao dokaz, osim u slucajevima da doktor i njegovi pomagaci potvrde njihovu punovažnost. Ako negiraju njihovu punovažnost, sve se vraca kadiji i on, na osnovu svoga idžtihada, donosi pravosnažno rješenje.