rasim delic

Sfor nas nebi branio ni u slucaju nove Srebrenice

Ocito je da je Vojska Federacije uspostavljena na doktrini odbrane od Vojske Republike Srpske, ali ovu istinu rijetko iko priznaje. Medutim, koliko je zaista Vojska Federacije spremna vojno zaštititi civile u aktuelnoj situaciji moguceg raspada VF na bošnjacku i hrvatsku komponentu

Treba li Bosni vojska i kakva bi ona morala i mogla biti, pitanje je oko kojeg se u zadnje vrijeme "lome koplja" domacih i medunarodnih politickih zvanicnika u BiH? Konstatacije, odnosno težnje i inicijative o sadašnjoj i buducoj odbrambenoj politici Bosne i Hercegovine krecu se od toga da "u našoj državi trenutno postoje tri partijske falange", što je nedavno izjavio predsjedavajuci Vijeca ministara BiH Božidar Matic, do toga da "Bosni vojska nije potrebna", kakvog je mišljenja Bernar Bažole, ambasador Republike Francuske u BiH. Cinjenicno stanje je takvo da BiH, možemo to slobodno reci, nema svoju vojsku. Armija RbiH - koja je u državnim zakonima i u velikom dijelu bosanskog gradanstva imala status "jedinog garanta opstanka države i njenih naroda" - ukinuta je, odnosno transformirana u Vojsku Federacije, cija je opstojnost, opet, zbog najnovijih dogadanja oko hrvatske samouprave, pod velikim upitnikom. Smanjenje vojnih efektiva, otpuštanje vojnika, redukcija budžeta Federacije (290 miliona maraka jedva da pokrije place vojnika), kao i niz drugih faktora uzrokuju tendenciju nestanka i ovo malobrojne i slabašne vojske! U tom slucaju naša sigurnost bi, vjerovatno, bila prepuštena medunarodnim snagama. Bi li, u tom slucaju, našu sigurnost garantirao SFOR na isti nacin kao što je cuvao i Srebrenicu?, pitali smo armijskog generala u penziji Rasima Delica?

"Naravno da nas ne bi branio. O tome nema govora. Mi se moramo osloniti na svoju vojsku, koju moramo graditi tako da ima rezervni i mirnodopski sastav. Srebrenica se ne može ponovo desiti iz razloga što se politicarima neprestano sugerira i porucuje da vode racuna o tome. Osim toga, zakonom je regulirano da ima vojske."

S obzirom da medunarodna zajednica još od Dejtona konstantno potencira pitanje smanjenja vojnih potencijala, cak se govori i o potpunom ukidanju vojske, zamolili smo Rasima Delica da pojasni šta to znaci za sigurnost i stabilnost, odnosno odbranu zemlje.

"Ono što je najkriticnije, smanjenje potencijala ne prate druge pojedinosti koje trebaju uticati na unutrašnju stabilnost i spoljnu sigurnost zemlje. Moralo bi doci do povecanja integracije i provodenja Dejtonskog sporazuma, naprimjer Aneksa 7" , kaže Delic.

Kad je u pitanju uticaj samog otpuštanja vojnika na sigurnost države, to se, prema Delicevom mišljenju, dvojako odražava. S jedne strane, smanjenje vojnih potencijala smanjuje mogucnost konfrontacije u oba entiteta, ali, istovremeno, povecava unutrašnju nestabilnost zemlje zbog otpuštanja ljudi koji su na neki nacin branili Bosnu. To, naravno, može izazvati njihov negativan odnos prema državnim institucijama kao i negativno djelovanje pojedinaca, odnosno njihovo angažiranje na poslovima koji su negativni, kriminal, naprimjer. Veliki broj patriota odlazi iz zemlje, cime se umanjuje odbrambeni potencijal, jer su to ljudi koji su vec pokazali svoje opredjeljenje i mogucnosti.

[to se tice spoljne sigurnosti zemlje, poznato je da postoji obaveza Jugoslavije i Hrvatske, koje su zajedno s Bosnom i Hercegovinom 1996. godine u Firenci potpisale sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja, shodno Dejtonskom sporazumu.

"Shodno tom sporazumu (u Firenci), promjena vojnih potencijala mora biti i u Hrvatskoj i Jugoslaviji, što se do sada nije dogodilo. To bi trebao biti zadatak OSCE-a i drugih institucija medunarodne zajednice. I, što je još važno za spoljnu sigurnost, mora se ubrzati njezin prijem u evroatlantske integracije, “Partnerstvo za mir” i druge. To ce povecati spoljnu sigurnost, jer smo svjedoci da se od Jugoslavije, pa i medunarodne zajednice, mogu cuti prijedlozi poput "postoje mogucnosti i potrebe podjele BiH". Od toga, naravno, nema ništa. Oni to moraju znati. Ali, mi bismo trebali znati da ne možemo ici grlom u jagode. Moramo imati alternativu, u slucaju da oni predu s rijeci na djela, kako da postupimo", istakao je general Delic.

Program „Opremi i obuci“, cini se, pretjerano je izvikan u medijima, zamišljen sa dva usmjerenja: opremanje federalne vojske oružjem i obucavanje po NATO- standardima (prije svega, po standardu SAD).

Medutim, s ovim programom bilo je i bit ce problema. Osnovni razlog, prema procjeni našeg sagovornika, u tome je što ova država nema sredstava za nabavku modernih tipova naoružanja i opreme. Naoružanje je nabavljano kroz donacije iz SAD i islamskih zemalja. Radi se o naoružanju koje, uglavnom zbog dotrajalosti, gotovo da nikom ne treba, pogotovu Amerikancima, koji svakako hoce da imaju deponiju na koju ce odlagati svoj otpad. Treba reci da nismo dobili po dvije stavke limitirano naoružanje. Nijedan borbeni avion i nijedan borbeni helikopter.

Pitali smo generala zašto od cetrdeset i jednog aviona i petnaest helikoptera, predvidenih za naoružanje Vojske Federacije, nije ništa realizirano?

"Pri potpisivanju je ostavljena mogucnost za to, ali je to, iz finansijskih razloga, bilo teško realizirati. Od teškog naoružanja, dobili smo donacije, ali su to starije generacije, razlicite vrste, nemamo kapaciteta za njihov remont i održavanje. Neka od oružja ne odgovaraju ni ambijentu Bosne i Hercegovine, jer su prilagodena drugim prostorima. Sve je to uvjetovalo da, i pored napretka u odnosu na stanje neposredno iza rata, ovo naoružanje nije dovoljno niti adekvatno da bi se moglo reci da je Vojska Federacije adekvatno naoružana", pojasnio je Delic.

General Delic smatra da je obuka protekla u redu i da je Vojska Federacije rekonstruirana, izgradena i obucena po NATO-standardima. On to dokazuje rezultatima nedavnih vježbi, odnosno pješadijskim gadanjem na Manjaci, kad su prva cetiri mjesta osvojile ekipe iz Federalne vojske.

„Medutim, ni to nije dovoljno da bi se moglo reci da je vojska ostvarila kontinuitet za obucavanje u buducnosti. Fali dosta toga. Nema adekvatnog školovanja oficirskog i podoficirskog kadra, ni za pocetne niti za više dužnosti. Nije osigurano školovanje kadra za specificne dužnosti, naprimjer tehnicke, intendantske, saobracajne i službe za održavanje, kao ni školovanje za pilote. Mora se hitno iznaci i poceti provoditi model školovanja starješinskog kadra, po mogucnosti integrirano sa civilnim školstvom. U suprotnom, penzioniranjem starješina možemo doci u situaciju da nemamo adekvatno školovanih oficira“, pojašnjava general, dodajuci da se mora izgraditi jasan i konzistentan sistem koji ce garantirati funkcioniranje Vojske Federacije i status njenih pripadnika, jer, u suprotnom, možemo ostati bez vojske.

Vojsku cini, prema mišljenju vojnih strucnjaka, osim mirnodopskog, i rezervni sastav, koji je osam do devet puta veci od prvog. Ko i kako bi uspio oformiti rezervni sastav vojske poslije svega što se dogadalo, i što se još uvijek dogada bivšim borcima, pitanje je koje zavrjeduje posebnu pažnju. U slucaju potrebe odbrane, zemlju bi, prema mišljenju generala Delica, opet branili uglavnom oni isti koji su je nedavno branili, a da to ne bi bili oni koji su "iz nekog zapecka navijali i predlagali, kao ni SFOR, KFOR, IFOR i druge medunarodne snage".