POSJETITE KURAN.BA
 
 

kostunicin korak unazad

Kenan Surkovic | Saff br/str. 50

Zbacivanje sa vlasti Slobodana Miloševica uslovilo je i noviji kurs srbijanske politike. Medutim, treba se znati da je Vojislav Koštunica, kao i Slobodan Miloševic, ispilio iz iste historijske svijesti o hegemonizaciji srpskog naroda i srpskih zemalja što govori da nema ama baš nikakvog razloga predpostavljati da bi u ovom historijskom trenutku taj san prestao, pa makar se jugoslavenski predsjednik zvao i Vojislav Koštunic



Jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica vec duže vrijeme predstavlja "ibret" mnogim politickim analiticarima koji uporno pokušavaju da odgonetnu njegovu stvarnu ulogu u vodenju postmiloševicevske Srbije. Mnogi navode da je on mudri strateg koji pokušava vješto balansirati izmedu interesa sopstvenog naroda i evropske buducnosti, koja mu se nudi. Medutim, problem je u tome što se velikosrpski san o Dušanovom carstvu, a koji se namece kao aksiom srpskog duhovnog bica, nikako ne poklapa sa snom o regionalnim integracijama koje se Srbiji svakodnevno nude. Upravo zbog toga, ako hoce da zadovolji obje strane, Koštunica mora biti istinski politicki virtouz.

"Vjekovni san"


Kao prvo, on nije demokrata i proklamator ljudskih prava, bez obzira što se nalazi na celu Demokratske stranke Srbije i bez obzira što se deklarativno izjašnjava o mirnoj buducnosti balkanskih naroda.

Zbacivanje sa vlasti Slobodana Miloševica uslovilo je i noviji kurs srbijanske politike. Medutim, treba se znati da je Vojislav Koštunica, kao i Slobodan Miloševic, ispilio iz iste historijske svijesti o hegemonizaciji srpskog naroda i srpskih zemalja što govori da nema ama baš nikakvog razloga pretpostavljati da bi u ovom historijskom trenutku taj san prestao, pa makar se jugoslovenski predsjednik zvao i Vojislav Koštunica.


I upravo pomenuti, ima jednu važnu ulogu unutar "bogate" i krvave historije srpskog naroda u kojoj bi on trebalo da odigra istu ulogu kao i car Lazar, Miloš Obilic, Knjaz Miloš ili Draža Mihajlovic, a to je, zagrijavanje narodne svijesti do tog stepena da se velikodržavni projekat nikada ne zaledi, što bi, datom vodi u datom historijskom trenutku, obezbijedilo istaknuto mjesto u "Srpskom muzeju voštanih figura".

Koja je, ustvari, prava uloga Vojislava Koštunice? Ona se upravo poklapa sa gore navedenim tvrdnjama. Na obicnom, narodnom nivou poimanja, moglo bi se protumaciti da se "Vojo", iz petnih žila, upinje da ga neka srpska majka 2050. godine ne proklinje za izdaju svetih srpskih ciljeva. Upravo ta megalomanska, mitomanska, perverzna, šovinisticka, fašisticka, manijacka i destruktivna svijest u glavama je svakoga onoga koji preuzima "sveti zadatak" predvodenja "svetog naroda" i "svog svetog sna" u dokazivanju, kako to Milic od Macve, kaže da su " Srbi etnogenetski pupak Evrope". Tako je i glavna preokupacija Vojislava Koštunice da osigura svoje mjesto u srpskoj historiji kao neko ko se do krajnjih granica borio za interese svog naroda. Odbijanje Koštunice da suraduje sa Hagom samo je njegov pokušaj da se opravda buducim srpskim historicarima kako je on uradio sve što je u njegovoj moci da zauzda zapadne zlotvore i sprijeci pogrom srpskog naroda.


S druge strane Koštunica je mnogo pragmaticniji i kada uvidi da je njegova historijska uloga koliko-toliko opravdana, uci ce u one integracije koje ce mu omoguciti i ovozemaljsku slavu, donoseci mir u Evropi i blagostanje u Srbiji.

Koštunica kao mirotvorac?


Miloševic može da odahne nakon sastanka s Koštunicom, jer ga njegov nasljednik ne želi izruciti Medunarodnom sudu za ratne zlocine, tvrde britanski mediji. Ovakav i slican stav dijele gotovo sve svjetske medijske kuce ali i analiticki timovi koji prate dešavanja u SRJ. Koliko je došlo do istinskih promjena u ovoj balkanskoj zemlji do neki dan se moglo samo nagadati, a danas vec i osjetiti. Prvi opipljiviji korak ka demokratizaciji SRJ i formiranju otvorenog društva trebalo je biti, za novoizabranu vlast, izrucenje ratnih zlocinaca koji su za svoje utocište našli baš nama susjednu zemlju. Medutim vlada na celu sa Vojislavom Koštunicom pala je na prvom ispitu jer se trebalo, jasno i glasno ograditi od svake politike koja bi vodila i vodi dezintegraciji balkanskog regiona i ugrožavanju suverenosti država koje egzistiraju na tom prostoru. Ono što Zapad ocekuje od nove vlade u Beogradu jeste radikalan zaokret od ekspanzionisticke politike prošle vlasti te izrucenja svih onih koji su ucestvovali u ratnim zlocinima na prostoru Hrvatske BiH kao i Kosova. Medutim, da do toga nece lahko doci govori i svježe koketiranje Koštunice i Miloševica koji su, navodno, u ležernom i neformalnom razgovoru razmijenili mišljenja o novonastaloj situaciji u SRJ. Time je Koštunica svjesno dao Miloševicu odreden legitimitet te bi nekadašnji vožd i dalje mogao, bar iz sjene, odlucivati o nekim bitnim stvarima vezanim za srpsku politiku.

Kada je u pitanju politika nove vlasti SRJ prema BiH, možemo reci da je ona krajnje prevrtljiva i ignorantska, narocito kada je u pitanju uloga SRJ u ratnim dešavanjima u Bosni. Koštunici, kako sada stvari stoje, ne pada ni na pamet da i naznaci, a kamoli prizna, poraznu politiku koju je ova zemlja vodila prema BiH u periodu 1992- 1995. Ocito je da Koštunicinoj vladi nije u interesu da kroz priznavanje agresije ocisti svoju savjest, te time otvori vrata zdravim integracijama, što bi dovelo i do demokratizacije Srbije kao zemlje koja bi otvrenošcu i dijalogom olakšala teško breme koje nosi iz bliske ali i daleke prošlosti.