POSJETITE KURAN.BA
 
 

boris tihi

Tarik Lazovic | Saff br/str. 50

Nemamo drugih resursa osim ljudske pameti


Imamo veliki problem, jer mali broj generacije studira, samo 15% od generacije koja je prispjela za studiranje, upisuje se na univerzitet. To je jako mali broj, iako mnogi misle da mi imamo previše studenata *** Izgubili smo 60% profesora i asistenata, od tih 60% možda se 10% vratilo nazad, ali je 50% ostalo negdje po svijetu *** Želimo da Unija studenata bude, zaista, udruženje studenata svih fakulteta *** Tamo gdje je vremenski moguce obaviti vjerske dužnosti, ja sam u potpunosti za to, medutim, kažem ne smije se pretjerivati




Profesore Tihi, Univerzitet u Sarajevu je najstariji i najveci u našoj državi, kako vi kao rektor vidite trenutno stanje, jeste li zadovoljni?


Nisam zadovoljan trenutnim stanjem i mislim da nije niko, ni profesori ni studenti, a ne bi trebali biti ni ljudi koji su osnivaci, tj. vlada Kantona Sarajevo. Razlog je jednostavan, treba imati u vidu da smo izašli iz rata gdje smo izgubili 60% profesora i asistenata, to nijedan univerzitet ne može lahko podnijeti, i to se ne može u nekoliko godina nadoknaditi. Od tih 60% možda se 10% vratilo nazad, ali je 50% ostalo negdje po svijetu. Prema tome, ako dodamo rat i cinjenicu da su mnogi fakulteti fizicki uništeni, onda se ne može ocekivati da stanje bude potpuno zadovoljavajuce.

Problem finansiranja


Drugi razlog zbog kojeg stanje nije zadovoljavajuce, jeste u cinjenici da je finansijska situacija ocajna, pojedini fakulteti ne dobijaju novac za materijalne troškove, postepeno se na Medicini i fakultetima prirodinih i tehnickih nauka vježbe sve manje mogu održavati zato što nema uslova, nema bazicnih elementarnih materijala. Analize su pokazale da se Univerzitet, sa trideset hiljada studenata i 1200 profesora, ne može se finansirati sa 30 miliona KM godišnje. To je nemoguce. Ilustracije radi, pred rat taj isti Univerzitet, sa nešto vecim brojem profesora, finansiran je sa 75 miliona KM, i to je bilo apsolutno nedovoljno. Da nas uporedim sa Slovenijom, ona ima dva univerziteta i približno je isti broj studenata, budžet ta dva univerziteta je 300 miliona KM, znaci deset puta više. Nije društveni bruto proizvod u Sloveniji deset puta veci nego u BiH. Znaci naši fakulteti i visoko obrazovanje, kada je u pitanju finansiranje, apsolutno je potcijenjeno, ako se situacija ne popravi, ja nisam veliki optimista, jer nema drugih motiva da se popravi situacija nego materijalnih motiva. Imamo veliki problem, Univerzitet je generalno star, najveci broj nastavnika je preko pedeset godina, mladi se teško odlucuju da dolaze jer plate su užasno loše, ne mogu da riješe svoju egzistenciju, znate i kakva je stambena problematika, sada više niko ne može dobiti stan, to su veliki problemi. Dok se u društvu ne poboljša ekonomska situacija, odnos prema viskom obrazovanju, nece biti nikakvog napretka. Imamo veliki problem jer mali broj generacije studira, samo 15% od generacije koja je prispjela za studiranje, upisuje se na univerzitet. To je jako mali broj, iako mnogi misle da mi imamo previše studenata. U razvijenim zemljama preko 50% generacije je na univerzitetima.



Mislite li da ce se u procesu reforme i reorganizacije Univerziteta i mjerama koje ce se u sklopu toga donijeti, prvenstvno mislim na sufinansiranje i placanje školarine, broj studenata umanjiti?


Tragicno bi bilo da se umanji, mislim da se mora povecati, jer je mali procenat 15% od generacije, mi moramo imati kriticnu masu obrazovanih mladih ljudi ako želimo bilo šta da uradimo. Nemamo drugih resursa osim ljudske pameti u BiH, na bazi cega cemo ostvaritti ekonomski progres? Ako univerzitet zakaže, ako ljudima ne damo kvalitetno obrazovanje u svim podrucjima, ako ih ne spremimo za ulazak u Evropu, za svjetsku globalnu konkurenciju, nikada necemo dostici nivo ekonomskog razvoja koji želimo.



Da li je realno da ce nova rješenja finansiranja visokog školstva moci, barem donekle, riješiti nagomilane probleme?


Mislim, vjerujem da cemo morati nešto na tom planu uraditi. Vjerovatno je da ce studenti, barem dio njih, na neki nacin, morati participirati u školovanju, jer cemo na taj nacin poboljšati kvalitet. Ocekujem i da ce se poceti osnivati privatni fakulteti i univerziteti, ne samo domaci, nego i strani. Vec neke države imaju ovdje svoje visokoškolske institucije i to je dobro, to je poboljšanje i konkurencija, koja ce razdrmati ovaj državni univerzitet, koji je po prirodi inertan i nije imao konkurenciju.


Univerzitet bi racionalnije trošio sredstva


Vec duže vrijeme postoje odredeni problemi u odnosima izmedu Rektorata, kao krovne institucije, i fakulteta pojedinacno, što je i vec bivši prorektor, prof. Avdispahic, u razgovoru za Saff, prije nekog vremena potvrdio. Tacnije, imali ste prigovore na preveliku samostalnost i autonomiju fakulteta u odnosu na Univerzitet?

Taj problem još uvijek postoji, po tradiciji nije to samo Sarajevski univerzitet, nego svi univerziteti u bivšoj Jugoslaviji bili su takvi. Po tradiciji i nekoj inerciji naš je, još uvijek, ostao takav. Mi smo više asocijacija samostalnih fakulteta, nego što smo univerzitet. Mi jesmo univerzitet kao udruženje, ali vrlo su male ingerencije Rektorata. Univerzitetom je teško upravljati po sadašnjem Zakonu o visokom obrazovanju, upravo zato što su svih 26 fakulteta, koliko ih ima u okviru našeg Univerziteta, samostalni i imaju status pravnog lica. Nije bitno to što imaju status pravnog lica, ali, jednostavno, sve ingerencije pocev od finansiranja na nivou su fakulteta. Rektorat, odnosno Senat Univerziteta, i Univerzitet kao jedna centralizovana institucija ima ingerencije samo u izboru profesora, promoviranju i ingerencije vezane za doktorate. To je dobro i treba da ostane tako, ali da bi se i ta mala materijalna sredstva racionalno koristila, Rektorat mora imati vece ingerencije u finansiranju. Vlada je dosada pojedinacno finansirala svaki fakultet, umjesto da proslijedi sredstva generalno univerzitetu, a on onda da izvrši odredenu racionalizaciju. Mi danas imamo dupliciranje katedri, neracionalno korištenje prostora, laboratorija, sve bi se to moglo bolje organizirati kada bi Univerzitet imao mogucnost da to uradi. Po sadašnjem zakonu on nema pravo da utice na to.




Da li ce se u skoroj buducnosti nešto promijeniti u tom pogledu?

Prvi moj zadatak, koji sam napisao u programu razvoja Univerziteta, upravo je taj, da napravimo Zakon o visokom školskom obrazovanju, koji ce omoguciti da stvorimo savremen univerzitet. Postojeci zakon to ne dozvoljava.



Studenti trebaju biti tamo gdje se odlucuje

Interesuje me vaše licno mišljenje, kao rektora, o samostalnom organiziranju studenata. Naime, vec duže vrijeme djeluju asocijacije studenta na vecini fakulteta, zatim i Unija studenata bi, uskoro, trebala poceti sa radom, pa i neke druge organizacije. Udruženja gradana su pokušavala da okupe studente, organiziraju ih itd. Kakvo je vaše mišljenje o tome?


To je, dosada, uglavnom, išlo spontano i normalno je da studenti nastoje da se organizuju, da organizuju svoj život, da brane svoje interese, da se bave sportom, kulturom i svim ostalim što mladim ljudima treba, i to je proces koji ce neminovno teci. Medutim, mi pokušavamo to institucionalno postaviti na pravne osnove. Želimo da Unija studenata bude, zaista, udruženje studenata svih fakluteta i da oni na taj nacin mogu dati kvalitetnog predstavnika i u Senat Univerziteta. Generalno, nisam zadovoljan sa zastupljenošcu studenata u tijelima Univerziteta po postojecem zakonu. Mislim da bi u demokratizaciji Univerziteta trebalo uciniti dvije stvari, prvo, raditi više na autonomiji univerziteta od države, kao što je tradicija u citavom svijetu, i drugo, raditi više na znacajnijem ucešcu studenata u svim oblicima upravljanja Univerzitetom. Da preko Unije budu zastupljeni svugdje gdje se donose strateške odluke, jer ne može se bez ucešca studenata odlucivati o stvarima koje su od njihovog životnog interesa. Tradicija u svim demokratskim zemljama, jeste da su mnogo veca prava studenata nego što ih oni, danas, imaju po sadašnjim zakonima visokog obrazovanja.



Jeste li do sada imali kontakte sa predstavnicima Unije studenata?


Kako da ne, mi im pomažemo da što prije okupe sve fakultete, da se što prije osposobe da obavljaju tu odgovornu dužnost da predstavljaju, jer, ogroman je broj trideset hiljada studenata. Ambasador Petric je nedavno posjetio naš Univerzitet na moj poziv. Sjedili smo dva i pol sata i dva clana Unije su cijelo vrijeme bila prisutna. To je bilo jako dobro, mnoge stvari smo u direktnom razgovoru riješili i ja cu tu praksu uvijek poštovati, kad god treba nešto riješiti, ja cu samoinicijativno, i prije nego što zakon to predvidi, pozivati predstavnike Unije studenata.



Da li ste imali priliku vidjeti statut Unije, da li ste zahtijevali neke promjene i prilagodavanja?


Imao sam priliku vidjeti, za to je bio zadužen generalni sekretar, pošto je on pravnik. On je to detaljnije analizirao i informisao me. Radimo na tome da on bude prilagoden savremenom univerzitetu.



Vjerovatno ste upoznati sa pojavom koja je vec duže vrijeme prisutna, a odnosi se na više studenata koji zahtijevaju da se na odgovarajuci nacin riješi pitanje izvršavanja pojedinih vjerskih dužnosti u toku nastave na fakultetima. Kakav je vaš stav prema tome?


Ja sam covjek koji poštuje religiju i religijsko opredjeljenje svakoga, i za to sam da se bude maksimalno fleksibilan prema svim religijskim potrebama. Mislim da svi fakulteti pozitivno reaguju na to, ali isto tako smatram da je mjesto obavljanja tih vjerskih dužnosti u bogomoljama, a ne na samom fakultetu i da nema potrebe za tim, osim u izuzetnim slucajevima, kada je to nemoguce drukcije organizovati. Tamo gdje je vremenski moguce obaviti njihove dužnosti, ja sam potpuno za to, najbolji primjer je na mom fakultetu (Ekonomski op.a) gdje smo mi, zbog studenata koji poste na fakultetu, napravili jednu pauzu od sat vremena kako bi tu svoju vjersku obavezu na odgovarajuci nacin obavili. Medutim, kažem ne smije se pretjerivati, negdje ima i pretjeranih zahtjeva, jer mjesta za obavljanje toga su bogomolje, a ne prostori univerziteta i fakulteta.



U proteklom periodu bilo je slucajeva da se u prostorima fakulteta i univerziteta organiziraju i vjerska predavanja, da li biste se vi složili s tim?


Postoje teme vjerskog karaktera koje su vezane za odredene nauke, onda je normalno da se to odvija na fakultetima i prostorijama Univerziteta. Kada se radi o tematskim stvarima, naprimjer, o historiji religije, nekim filozofskim pitanjima religije, to spada u elementarne demokratske principe, da je slobodna rasprava bilo koje vrste. Postoje fakulteti koji su iskljucivo tome posveceni, ali na ovim drugim fakultetima društvenih nauka sigurno da postoje neke teme koje se mogu organizirati kao rasprave, nemam ništa protiv toga, ali treba naci neku mjeru. Moje licno opredjeljenje je za sekularnu državu koja poštuje religiju, ali mjesto religije je u bogomoljama.

Naucni rad - najslabija tacka


U posljednje vrijeme naše društvo se suocava sa brojnim i velikim društvenim devijacijama, poput narkomanije, prostitucije, alkoholizma i veliki dio današnje omladine i studentske populacije je zahvacen time. Mogu li fakulteti i Univerzitet pomoci u sprecavanju i prevenciji tih pojava, odnosno, možemo postaviti pitanje, je li fakultet pored obrazovne i odgojna institucija?

Naravno da fakulteti nisu samo institucije gdje studenti treba sa steknu odredena znanja, nego su to istitucije gdje za vrijeme njihovog boravka treba raditi na sticanju dobrih navika i naravno, preventivno djelovanje protiv sticanja loših navika. Mislim, ipak, da tu osnovne i srednje škole imaju znacajniju ulogu, jer se u tom periodu sticu loše navike. Mi vec dobivamo omladinu koja je formirana, koja je punoljetna, mi nemamo prostora u nastavnom planu da djelujemo na njih direktno nekim pedagaškim metodama, koje su normalne u srednjim školama. Polazimo od pretpostavke da su to formirane licnosti, te ako želimo nešto da uradimo, moramo poceti od osnovne i srednje škole, posebno kada je rijec o korištenju droge i drugih neprimjerenih navika alkoholizma i pušenja. Tu treba ranije djelovati, ali mi smo tu da ako neka pojava postane zabrinjavajuca u tom smislu, mi djelujemo baš preko Unije studenata, i na odreden nacin smatramo da imamo posla sa ravnopravnim ljudima, da oni više nisu djeca ni objekti, nego subjekti, ucesnici visokog obrazovanja.




Cini se da je Univerzitet danas u potpunosti izgubio karakter naucne institucije, gotovo da nema naucnog rada, istraživackih projekata, a još je manje projekata u kojima ucestvuju studenti. Ima li kakve nade da bi se na tom polju moglo nešto znacajnije promijeniti?

To je najslabija tacka Univerziteta danas. Opet se vracam na onaj prozaicni problem finansiranja Univerziteta, apsolutno se ne finansira naucni rad. Profesori su u takvoj situaciji da moraju dodatno da se angažiraju da bi zaradili dovoljno novca za neki normalan život, posebno mladi asistenti, i to vrlo negativno utice na njihovo naucno usavršavanje, pracenje nauke, naucni rad, nema istraživackih projekata. Ta vrsta istraživanja, naucni rad zahtijeva sredstva, to neko mora finansirati, a sadašnji sistem finansiranja apsolutno to ne pokriva. Zato kažem da je to najslabija tacka prepuštena savjesti i ambiciji pojedinaca i njihovim mogucnostima. A i mladi se veoma teško u to ukljucuju. Imam pozitivnih primjera gdje studenti aktivno ucestvuju u nekim istraživanjima, ali daleko od onoga što bi nas moglo zadovoljiti.




Da li biste nešto dodali za kraj?

Možda nismo ništa rekli o studentskom standardu uopce, mi se borimo da obezbijedimo studentima, ne samo onima koji moraju da koriste boravak u studentskim domovima, da podignemo kvalitet njihovog života, na taj nacin što cemo im na fakultetu obezbijediti mjesto gdje ce moci da uce, da imaju pristup literaturi, te odgovrajuce uslove rada. Zasada je zbog ove ocajne materijalne situacije to vrlo teško.