hatab

M. G. | Saff br/str. 48

Mudžahidi su jednoobrazni kao i uvijek




Kakva je trenutna vojna situacija u Ceceniji?

Hatab: Vojna situacija je normalna. Rusi su ucinili sve što su mogli, ali nisu postigli potrebne rezultate. U svakoj vojnoj agresiji postoje neki konkretni politicki ciljevi. Ukoliko ti politicki ciljevi ne postoje, onda je sama agresija besmislena. Ukoliko ti ciljevi nisu postignuti, onda je agresija propala. Ja smatram da je ruska agresija potpuno propala zbog toga što nijedan politicki cilj u ceceniji nije postignut. Jedini cilj koji je postignut jeste predsjednicko postavljenje Putina, ali u ovom slucaju predsjednicka stolica može koštati Rusiju nerazumno visoku cijenu. Ta cijena može biti uništenje države.




Rusi konstantno govore o arapskim placenicima i o nesuglasicama medu mudžahidima. Da li je išta od toga tacno?

Hatab: Ocito je da su to apsolutne laži i propaganda koju agresor propovijeda. Nikakvih arapskih placenika nema, niti može da bude. Postoji samo nekoliko desetina Arapa i predstavnika drugih naroda sa Istoka koji nikako ne mogu ciniti neki odlucujuci faktor za vojsku ili politicke uvjete u Ceceniji. Takoder, tu je i na stotine Dagestanaca u ratu u Ceceniji koji se bore za slobodu Dagestana. Svako ko imalo poznaje historiju može vam reci da su Cecenija i Dagestan vojnicke zemlje. One dijele istu historiju, kao i istu sudbinu. Tu ima i na hiljade predstavnika drugih kavkaskih naroda koji su u ratu zbog svojih islamskih ubjedenja nadajuci se da ce osloboditi Kavkaz od ruske okupacije.


Ni jedan od njih nije placenik. Ni jedan placenik ne bi spustio svoje stopalo na cecensko tlo iz dva jednostavna razloga. Prvi i osnovni je da bi ceceni smatrali licnom uvredom i sramotom kada bi neko tražio platu za odbranu njihove zemlje. To bi znacilo da taj smatra da taj covjek nije u stanju sam da brani svoju zemlju i porodicu. Takva situacija je apsolutno neprihvatljiva i apsurdna za Cecena. Onaj ko govori o placenicima u Ceceniji ili bezocno laže ne razumije Cecene i njihov mentalitet.

Drugi razlog je taj što ni jedan placenik ne bi odlucio da dode u Ceceniju kako bi ucestvovao u ratu. Placenik je covjek koji je u ratu zbog novca, što znaci da je rat za njega samo posao za koji prima platu. Biti u ratu u Ceceniji okružen nuklearnom silom i preživjeti je relativno težak posao.Biti u ratu u Ceceniji je za one koji su spremni da umru, a nije za one koji bi da zarade. To su oni koji ginu za ideju, a ta ideja je Islam, vjera Uzvišenog Allaha Koji zahtijeva od nas da vodimo džihad i da se borimo za uspostavu pravde i božanskih zakona na zemlji.


Zbog toga sve price Rusa o nekim placenicima su prljave laži, a to što oni moraju da lažu, znaci da su u panici.

Što se tice tzv. ''neslaganja'' medu mudžahidima, ona, neka je hvala Allahu, dž.š., ne postoje niti ce ih biti, ma koliko Rusi željeli da ih bude. Mudžahidi su jednoobrazni kao i uvijek, sa jednoobraznim rukovodenjem i komandom. Jedinstvo cecenskih boraca i komandanata je jednostavno zapanjujuce. Naravno da ima i onih koji ne mogu podnijeti pritisak, ali to su samo pojedinacni slucajevi.


Bio sam u ratu u Afganistanu protiv sovjetske armije tako da znam kakav je to bio rat. Sigurno da u citavom svom životu nisam vidio rat kakav se vodi u Ceceniji. Ja cesto razgovaram sa mojom arapskom bracom preko telefona i govorim im o stanju u Ceceniji, o borbama, o mudžahidima, otporu i hrabrosti. Slušajuci moje rijeci kažu:'' Hattab! Sve što kažeš izgleda poput bajke. Takve stvari se ne dogadaju u stvarnom životu!'' Medutim, ja sam ovdje i živ sam. Sve cujem i sam ucestvujem u ratu, tako da vas uvjeravam da je sve što sam rekao istina.



U mas-medijima su date informacije koje govore da su mudžahidi preuzeli odgovornost za uništenje podmornice ''Kursk'' i tv-tornja ''Ostankino''. Možete li to komentarisati?


Hatab: U stvari Vrhovno vojno vijece mudžahida je dalo takvu izjavu i svakako da je to istina. Akcija na ''Kursku'' je izvedena od strane dagestanca koji je kasnije preselio, dok nas je incident na ''Ostankinu'' koštao 25000 $. Cuo sam da Rusi poricu da je takvo što moguce i oni ne prihvataju našu izjavu. S tim u vezi hocu da naglasim jednu zanimljivu i interesantnu cinjenicu. Uprkos cinjenici da smo mi priznali odgovornost za te, ali i druge akcije, poput cetiri eksplozije kamiona sa njihovim vozacima, šehidima 2. jula, ili uništenja podmornice, Rusi kategoricno odbacuju naše izjave. Medutim , kada mi poreknemo naše ucešce u bilo kojoj akciji, poput eksplozija u moskovskim kucama prošle godine, Rusi onda uporno pokušavaju da nam pripišu te besmislene eksplozije. Gdje je logika?

Medutim, nas u osnovi veoma malo interesuju ruske reakcije. Za nas je bitno da možemo udariti bilo gdje da smatramo za potrebno, i u bilo koje vrijeme. Buduce akcije koje spremamo ce pokazati Rusima da njihov zlocin bez sumnje nece ostati nekažnjen. Putin i njegova banda moraju da znaju da je kazna neizbježna. Mi cemo doprijeti do njih i tada nece biti mjesta za skrivanje.