Uvidom u ono što je napisano, prevedeno i objavljeno na našem jeziku pokušao sam u uvodu svoje knjige o lijecenju Kur'anom dati samo neke generalne, opcenite opservacije na temelju kojih se može razlikovati ono što je u skladu sa šerijatskim izvorima i ono što nije, izbjegavajuci personalne osvrte i kritike.
Medutim, to je bilo nedovoljno za našeg citaoca i poznavaoca ove tematike tako da sam opet poceo dobijati sugestije i prijedloge da obavezno proucim tu tematiku i dam pojedinacne kriticke osvrte na objavljene knjige.
Ono što se može reci za nekoliko prevedenih knjiga od arapskih autora, ako ih kompariramo sa šerijatskim izvorima i stajalištima, ispravne su i sadrže, ako Bog da, dozvoljene metode lijecenja. Tu mislim, u prvom redu na knjigu „Oštri mac protiv sihirbaza'' od Vehida Abdus-Selama Balija i slicne njoj. A Allah Uzvišeni zna najbolje.
Što se tice knjiga naših bošnjackih autora, nije nam došla do ruku nijedna knjiga koja bi mogla dobiti pozitivnu šerijatsku recenziju.
Ne može se oteti utisku da se radi o knjigama utemeljenim iskljucivo na nekakvom rudimentarnom misticizmu i ruralnoj mitologiji koja nema veze sa šerijatskim izvorima.
Šerijat se, pak, izvodi i derivira iskljucivo iz svojih glavnih i sekundarnih izvora, tradicionalne ili logicke prirode, a ne iz rijeci nekih mudraca, pobožnjaka, snova dobrih ljudi ili žena, mitologije ili sumnjivih i apokrifnih pripovijesti židovskog ili nekog drugog historijskog konteksta.
Dakle, ovdje se radi o stvarima gajba koje se mogu spoznati samo doktrinarno a ne iskustveno. Autor se samouvjereno razbacuje „svojim znanjem'' o tom svijetu gajba u kojemu „ce biti obznanjeno sve ono što je predstavljalo veliku nepoznanicu i izazivalo mnoge zablude.''
Naravno, za autora „jeste sve što ja pišem, a ti citaš puka istina'' , pa i cinjenica da je od „sedam planeta našeg suncevog sistema Sunce i mjesec''.
Knjiga „Babilonsko oko'' ima mnogo grešaka u arapskom tekstu i kur'anskim citatima, pa cak i nedopustivih, katastrofalnih kao što je primjerice navodenje ajeta :
(Vellezine keferu jukatilune fi sebili /Allah/ et-tagut...) sa dodavanjem Allahovog imena iza rijeci „sebil'' tako da iz toga proizilazi iskrivljeno i potpuno besmisleno znacenje da „se ateisti bore na Allahovom putu...''
Kod objašnjenja ajeta sihra iz sure „El-Bekare'' autor ga komentira navodnim tefsirom Ibni Kesira. Medutim, njegov komentar se svodi samo na spomen mita i židovskih izmišljotina ,,o postanku zvijezde Danice od meleka koji je sišao da pouci ljude sihiru''.
Naravno, to je dvostruka neistina: niti je melek poucavao sihru, niti je Danica postala od meleka. Ova konkretna zabluda proistekla je iz tzv. „israilijata'', tj. patvorenih predaja koje, kako se navodi u tekstu i fusnoti Ibn Kesirovog tefsira, nije dozvoljeno cak ni prenositi ili navoditi, osim da bi se ukazalo na njihovu neistinitost i apokrifnost .
Sulejman, a.s, je naredio: ,Necu da cujem bilo koga da kaže kako šejtani znaju tajne ili cu mu skinuti glavu.’
Nakon što je umro Sulejman, a.s, poumirali ucenjaci koji su znali Sulejmanove tajne, te prošla generacija iza toga, pojavio se šejtan u liku covjeka pred nekim Izraelicanima rekavši im:
,Hocete li da vas uputim na blago koje necete moci nikada potrošiti.’
,Hocemo!’
,Kopajte ispod prijestolja.’
Otišao je sa njima i pokazao im mjesto, a zatim stao postrance (jer se nije smio približiti). Rekoše mu: ,Približi se!’
,Ne! Ja cu ovdje sacekati nadohvat vaših ruku, pa, ako ne nadete, ubijte me.’
Kopajuci, pronašli su knjige. Kada su ih izvadili, šejtan im se obrati:
,Sulejman je ovom vradžbinom (sihr) vladao ljudima, šejtanima i pticama.’ Nakon toga je poletio i nestao.
Tako se medu ljudima proširila vijest da je Sulejman, a.s, bio sihirbaz (vracar, carobnjak). Izraelicani su preuzeli pronadene knjige koristeci ih u borbi i suprotstavljanju Muhammedu, a.s, kada je došao kao Poslanik. Ovaj ajet im odgovara donoseci istinu o Sulejmanu, a.s, koji „nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici uceci ljude vradžbini.”
Autor navodi da je uvjet osobe - iscjelitelja dobro poznavanje i ovladavanje arapskim jezikom . Iz navedenog primjera ocito je koliko sam autor poznaje arapski jezik a ipak „s lahkocom lijeci bolesti nastale bajanjem, urokom, sihirom, kao i sve druge uzrokovane djejstvom necistih sila: džina, šejtana i ifrita.''
Ne/poznavanje arapskog ocituje se i na primjeru njegovog gotovo stalnog navodenja krnjave sintagme „la'netullah'' uz ime Iblisa, bez rijeci „a'lejhi'' što ne daje pravo znacenje i ne ukazuje na koga se odnosi Allahovo prokletstvo.
Drugi uvjet koji spominje za iscjelitelja jeste da „od trenutka kada podeš putem traženja i naucavanja ove rijetke i malo dostupne nauke znaj da od tada sve što uciniš, kažeš, zatražiš ili napišeš, mora biti u skladu sa uzvišenim pravilima šerijata''.
To bi tako trebalo biti, medutim, kod objašnjenja lijecenja autor prvo navodi lijecenje rukjom, što je šerijatski dozvoljeno, potom prelazi i na druge metode kao što su zapisi i vefkovi (zapisi ajeta normalnim rukopisom ili nepovezanim, rastavljenim harfovima i brojevima), zatim i na zapise po krpi koja se pali zbog kadenja te na pisanje i spravljanje vefkova i nošenje mušeme sa imenom i imenom majke oboljele osobe.
Da li su ove metode dozvoljeni nacini lijecenja?!
- nareduje pacijentu samocu u tamnoj prostoriji gdje ne prodire svjetlost sunca.
- ponekad traži od pacijenta da ne dolazi u doticaj sa vodom cetrdeset dana. Ovo upucuje da je džin koji služi sihirbaza kršcanin,
- dadne nešto pacijentu da zakopa u zemlju,
- dadne pacijentu listove koje ce zapaliti i nakaditi se na njima,
- mrmlja neke nerazumljive rijeci,
- ponekad sihirbaz obavijesti pacijenta o njegovom imenu, mjestu i problemu zbog kojeg je došao,
- zapiše pacijentu nepovezana slova na zapis, ili posudu od bijele grncarije, naredujuci da to otopi i popije.
Šejtanske spletke su u vidu skrivenih, inteligentnih zamki. Cesto ih mogu prepoznati samo ljudi koji dobro poznaju šerijat.
Ibni Tejmije, takoder, kaže: „Poznajem ljude kojima se obracaju biljke sa spominjanjem koristi koje posjeduju. Ustvari, to se javljaju šejtani koji su ušli u njih.
Poznajem i neke kojima se javlja drvece i kamenje govoreci: ,Neka vam je prijatno, Allahovi odlicnici.’ Medutim, kada prouce Ajetil-kursijju, glasova nestane.
Poznajem ljude koji odu da love ptice, a one im se javljaju govorom: ,Uzmi me, da se najede kakav siromah.’ To je sve govor šejtana koji ude u njih kao što ude u covjeka... Ili se pojavi onaj koga neko traži i priziva. To je, ustvari, šejtanska opsjena u liku onoga ko se priziva. Medutim, ako bude ucio i ponavljao Ajetul-kursijju tih opsjena ce nestati.”
„Lijeci ga nešrom, a to je da zakolješ crvenog pijetla. Zatim sakupi krv, crijeva, perje, mozak i izmet koji su, možda, izašli prikom klanja i reci Bismillahi, Allahu ekber...''
„Kada bi sudžuka bila omotana oko cijele zemaljske kugle, pa kad bi pseto zagrizlo na jednom kraju, nije džaiz da covjek zagrize na drugom kraju. Ali, ipak, nokti lijeve prednje šape ako se samelju, istucaju, pa se daju u manjoj kolicini, jedanput, insanu kojega je ujeo mamen pas ili lisica, prijeki je lijek za ozdravljenje... Ako trudnica jede testis psa, rodit ce žensko dijete.''
„Džibril, a.s, rece: ,Ako samo tri puta u životu neko prouci ovaj salavat, njemu ce biti sevap kao da je proucio Tevrat, Zebur, Indžil i Furkan, listove Ibrahimove i imat ce sevab Musaa, a.s. i Isaa, a.s.'
...Toliko je jak ovaj salavat...narkozira džine tako da oni bježe kao omamljeni i nikada se ne vracaju u tu osobu.''