ko nije s nama protiv nas je

Nakon što je Sjedinjene Americke Države zadesila nesreca koju sada skoro svi vodeci svjetski mediji oznacavaju brojem (911), šef te države, njen predsjednik George W. Bush, poprilicno zatecen i zbunjen, kako bi naciji dao morala, povlaci niz kriticnih poteza, koje su popratile još kriticnije izjave, što je zabrinulo svakog svjesnog i savjesnog stanovnika ovog od Boga nam darovanog obitavališta - planete Zemlje.
U svojoj putopisnoj knjizi “Desert Encounter” (Pustinjski susret, na našem jeziku izašla pod naslovom 'U susret Omaru Muhtaru') danski noviniar Knud Holmboe u poglavlju te knjige 'Rimski orlovi nad Tripolijem', ovako opisuje svoj dolazak u Tripoli 1930. godine:

'Kolonijalna izložba bila je otvorena upravo na dan kad smo stigli u Tripoli. Ova izložba trebalo je da pokaže novu Italiju, novu Rimsku Državu, u svoj njezinoj moci i velicini. Sa svih službenih zgrada vihorile su se talijanske trobojke, a u crne košulje obuceni mladi fašisti marširali su ulicama pjevajuci fašisticke pjesme. Posvuda se mogao vidjeti fašisticki simbol - svežanj prutova ispod koga je napisana godina nove Italije. Anno Mussolini VIII. Diktatorova glava bila je naslikana u crnom na svakom zidu, nudeci prividenje velike zbirke mrtvackih glava, a ispod su se sjajili posteri sa ispisanom porukom: 'Oni koji nisu za nas jesu protiv nas.'
U jeku kampanje podizanja strasti i raspirivanja ratnickog duha, te žestoke želje za osvetom simbola Amerike i njene demokratije, njen predsjednik ne bira rijeci i u svojim izjavama pokazuje manire koji nas podsjecaju na vec citirane, a koji datiraju iz tridesetih godina proteklog stoljeca, u predvecer je najveceg i najkrvavijeg svjetskog sukoba.

Prvi lapsus lingua americkog predsjednika bilo je korištenje termina koji zaziva mracnjaštvo Srednjeg vijeka, termin crusade, odnosno, new crusade (novi križarski pohod), kasnije ce mediji stišati tenzije, te ce se Bušova 'greška u izražavanju' zataškati, medutim to ce svakako odjeknuti u umu svakog svjesnog muslimana.

DEMOKRATIJA «IZ RUKAVA»

Izjave idu iz krajnosti u krajnost, do one koja je identicna gore citiranoj: 'Ko nije s nama on je protiv nas.' Da li se i ova izjava može svrstati pod tuce Bušovih jezickih lapsusa? Svakako da je odgovor negativan.
Usudimo se predvidjeti šta ce se sve desiti do kraja mandata aktuelnog americkog predsjednika, ako se nastavi sa takvom politikom.
Poslije napada na zgrade Svjetskog trgovinskog centra, odmah su se, u roku od pola sahata, našli osumnjiceni, a u danima koji su slijedili podastiru se dokazi koji ne bi ni malu djecu zadovoljili.

Sintagma islamski teroristi postaje najcešce rabljeni termin na gotovo svim stanicama i kanalima u zapadnom medijskom prostoru. Na islam i muslimane napada se i verbalno i fizicki. U Sjedinjenim Americkim Državama muslimane hapse, privode i ispituju, zatvaraju se dobrotvorne organizacije koje sjedište imaju u SAD-u, zbog sumnji da potpomažu teroristicke mreže.
Udara se na Afganistan i pri tome se ne štedi oružje. Civilni ciljevi svakodnevna su meta. Da li se tako traže i uklanjaju teroristi? Od «konvencionalnih» avionskih granata koje teže i po 7 tona, a koje pri eskploziji isisavaju kiseonik u krugu u kojem eksplodiraju bivaju zbrisana cijela sela. Kompletne porodice bivaju izmasakrirane i pomorene. Uz sve to, kao dokaz americke humanosti, iz aviona se bacaju paketi sa hranom stanovništvu koje americki avioni zasipaju smrtonosnim teretom.
U stanju u kakvom se zadesila, Amerika se okrece i protiv vlastith ideala u koje se zaklinjala: protiv slobode medija. Od katarskog emira traži se da ušutka arapski CNN, TV-stanicu El-Džezira, koja je jedina imala direktne video izvještaje iz napadnutog Afganistana.

Ova nezavisna TV-stanica objavljuje video snimke najveceg americkog protivnika Osame bin Ladena. Americi to smeta, jer se daje prilika i drugoj strani da kaže koju rijec.
Pocetkom decembra u javnost je puštena 'navodno pronadena video kaseta' koju su americki specijalci 'slucajno' našli, a koja je ostala iz Osame bin Ladena u bijegu. U prigušenom tonu i nerazbirljivom arapskom, podno snimka se podastire titlovani tekst, u kojem dokaza za svršeni sudski proces ima više nego što je i potrebno.

PRVI CILJ PROMAŠEN, IMA IH JOŠ

Konacni cilj zbog kojeg se otpocinje vojni udar na Afganistan je uništiti teroristicku mrežu Al-Qaida i njenog vodu Osamu bin Ladena. Evo, svjedoci smo, da se taj pohod polagahno privodi kraju. Šta je ostvareno od namjeravanog cilja? Sigurno je da glavni cilj nije postignut. Osami bin Ladenu gubi se trag, a ono što je uradeno jest smjena jednog politickog režima drugim, onog koji ne odgovara americkim nacionalnim interesima onim koji im odgovara. Rat je u osnovi voden indirektno, žrtve su muslimani, a ionako razrušeni Afganistan sada je u potpunosti sravnjen.

Za vrijeme te svjetske politicke gužve najviše koristi je, dakako, izvukao Izrael. Na koji drugi nacin nego na onaj na koji je i navikao, podli i podmukli. Narod koji je prošao sve oblike socijalnog mutiranja do sada, nakon što je sam bio žrtva fašizma i nacizma, metode svojih bivših egzekutora sada primjenjuje na nevinom narodu Palestine. Iz jednog jedinog razloga - oni nisu Židovi. Mirovni proces, koji se krši svaki dan otkako je potpisan, sada je bacen pod noge, a palestinska zemlja je u potpunosti blokirana. Opet su žrtve muslimani.
Podsjetimo se da je prije 11. septembra 2001. godine, dakle u maju, vodena kampanja za podršku planu Nacionalnog odbrambenog štita. To je savršen razlog da se pristupi realizaciji ovog programa, na Antibalsiticki sporazum sa Rusijom iz 1972. godine ni ne obraca se pažnja. Sada se desio napad na Ameriku, i pošto se desio, a 'ustanovilo' se ko je napadac, sada postoji dovoljno razloga da se ne obraca pažnja ni na cije odobravanje ili neodobravanje i da se otpocne sa poslom koji izuskuje, po najminimalnijim procjenama, izmedu 250 i 300 milijardi dolara. Ovo su, dakle, najniže procjene. Oni koji su slobodniji u procjeni govore o iznosu od 1.000 milijardi, koja bi trebalo da americkim kompanijama za proizvodnju naoružanja obezbijedi posao za slijedecih 20 godina.

Podsjetimo se i na informacije koje je nedavno objavio francuski dnevni list «le Monde», o americkim planovima iskorištavanja nafte i zemnog gasa iz regiona Centralne Azije, te o angažmanu nekih americkih naftnih kompanija i pregovorima koji su vodeni sa akterima regiona, o projektu «CentGas-a», izgradnji naftovoda i plinovoda kroz region Centralne Azije do pakistanskih luka na Arapskom moru radi lakšeg eksploatisanja prirodnih bogatstava te regije, a za potrebe zapadnog tržišta. Za sve to su, po pisanju «le Monda», koji citira Erica Margolisa, potrebni kooperativni režimi u regionu, ali i stabilna politicka situacija
U svemu tome arapski i muslimanski lideri ostali su nijemi i nepomicni. Bojeci se da, ako kojim slucajem šta odvažno i hrabro izreknu, oni ne budu sljedeca meta razjarenog «ujka Sama».
Sada kad su Sjedinjene Americke Države uvidjele da nisu ostvarile svoj krunski cilj, hvatanje prvog sa liste najtraženijih ljudi na svijetu, Osame bin Ladena, traži se novi neprijatelj, odnosno traži se novo krizno podrucje ili zemlja koja pruža utocište terorizmu. Uveliko se govori o Filipinima i Iraku kao sljedecim potencijalnim metama. Možda je dobro zapitati se ko je slijedeci nakon Iraka i gdje Buš namjerava okoncati ovaj, kako ga je sam nazvao, «new crusade»?

POLICAJAC I KAUBOJ

Svojim ekonomskim uticajem i snažnim politickim uticajem Amerika širom svijeta igra ulogu medunarodnog policajca koji se bori za «americku pravdu». Ostaje utisak da se muslimanske zemlje takmice koja ce više «terorista» uhapsiti i izruciti Americi koja ih deportuje u americku vojnu bazu u Guantanamo zalivu na Kubi, gdje zatvorenike tretiraju kao životinje. Dovodenjem 30 novih, broj zatvorenika se, po posljednjim izvještajima, popeo na 110. Osamnaestog januara, 2002. god. delegacija Crvenog krsta stigla je u americku vojnu bazu na Kubi, kako bi ispitala stanje i postupanje sa zatvorenicima.
Nakon završetka epohe hladnog rata, desile su se mnoge pozitivne, ali i negativne stvari. Najnegativnija stvar koja je preostala nakon završetka hladnog rata, jest nesrazmjerno velika sila u rukama jedne države, cije ponašanje danas ponajviše lici na igranje uloge svjetskog policajca.

Bosna i Hercegovina s novom vlašcu takoder se pokazala veoma kooperativnom. Uz sve to, nova vlast poslala je i specijalne jedinice MUP-a da se obracunaju sa okupljenim demonstrantima koji su protestovali zbog izrucenja ljudi koje je Federalni sud oslobodio optužbi. U nemilim dogadajima koji su se desili u noci 17. januara, specijalne policijske snage su, u obracunu sa demonstrantima, pokazale svu žestinu spram okupljenih, tukuci koga stignu, skidajuci tako veo sa lica neokomunistickog režima koji trenutno vlada našom zemljom.
Nikako da se cuje odlucan stav Organizacije islamske konferencije ili drugih institucija kojima je dužnost da barem verbalno stanu u odbranu žrtve.
No, svemu tome ne nazire se kraj. Što je još gore, situacija u islamskom svijetu nije nimalo bolja. Dušu ranjavaju cinjenice da u Pakistanu hapse hiljade mladih ljudi optužujuci ih za ekstremizam i to u vrijeme kada je na pragu rata sa Indijom zbog krize u Kašmiru. Iz dosadašnjeg razvoja dogadaja lahko je razumjeti kakav je americki stav o ovom pitanju. Opet su na udaru muslimani! Namece se pitanje: gdje su sada americki nacionalni interesi, u podrucju koje podsjeca na bure baruta, ali ovaj put ne obicnog, vec nuklearnog. Šta ako bukne rat izmedu te dvije zemlje, obje naoružane nuklearnim bojevim glavama, u regionu koji je, najnaseljeniji dio planete Zemlje?

Na sajtovima poput CNN-ovog vec se mogu naci informacije o tome kako rat u Afganistanu nije kraj borbe protiv «terorizma». Postavlja se pitanje: »Ko je slijedeci?» I odmah potom daju se moguce mete: Filipini, Somalija, Irak i Jemen. Daju se i detaljne informacije o navedenim zemljama. Opcenito gledajuci, stvara se slika da su te zemlje veoma pogodne za ugošcavanje «svjetskih terorista». Jemen se nalazi na jugu Arabijskog poluostrva, Somalija je odmah južno - preko Adenskog zaljeva. Nekih 500-600 km sjeverno od Jemena nalazi se najsvetije mjesto islama - Mekka. Imali smo priliku vidjeti kako americke rakete u Afganistanu promašuju svoje ciljeve. Šta ako se desi greška?

Saudijska Arabija shvatila je da je nakon 11 godina vojnog prisustva americkih snaga na njenom tlu, fakticki, postala njena baza. U posljednje vrijeme javile su se indicije da Saudijci žele da Amerika povuce svoje vojne snage sa njenog tla, no americki državni sekretar Collin Powel je tijekom nedavne posjete Indiji porekao da je takav zahtjev došao do njega. I saudijsko vodstvo uvida da je pretjerano gostiti silu koja se razracunava sa njenim prvim susjedima. No, nakon svega, postavlja se pitanje da li ce Amerika uopce uzeti u razmatranje njene želje. Teško se otarasiti gosta koji se odomacio, još teže ako je gost jaci od domacina.
Druga je godina Bušovog mandata, a situacija je eskalirala toliko da je teško predvidjeti do cega sve može dovesti. Šta za ocekivati u narednim godinama mandata teksaškog kauboja kojeg je vrijeme dovelo na stolicu najmocnijeg covjeka današnjice!? Sudeci po onome što smo do sada imali priliku vidjeti, oblaci se iza brda valjaju.