palestina

Treba znati da je Mesdžidul Aksa niz godina bio u rukama kršcana i da je na njegovim munarama bio uzdignut krst. I tada Mesdžidul Aksa nije izgubio svoju specificnost i vrijednost, jer zemlja na kojoj je sagraden je sveta zemlja i zvala se mesdžidom i prije nego je ovaj mesdžid sagrade

Posljednja dešavanja u Palestini i Kudsu zaslužuju da se detaljnije razmotre razlozi i historijat pedesetogodišnjeg sukoba izmedu muslimana i židova, i šta je tajna nemogucnosti iznalaženja jednog pravednog i trajnog rješenja.

Iako su politicka nastojanja cijelog svijeta usmjerena ka pronalasku mirnog rješenja, dugogodišnji sukob se nastavlja. Ovaj sukob nije radi prirodnih bogatstava tog podrucja, niti zbog njegovog geografskog položaja, nego je sukob iskljucivo vjerskog karaktera.

Vjerski sukob

Poznato je da su Allahove objave Tevrat, koji je objavljen Musau, a.s., i Indžil Isau, a.s., potpuno izmijenjeni od strane njihovih sljedbenika a da ce posljednja objava Kur'an, biti Allahovom voljom i nadzorom, sacuvana sve do Sudnjeg dana. Kaže Uzvišeni: "Mi smo, uistinu, Kur'an objavili i Mi cemo nad njim bdjeti." (Prijevod znacenja - El-Hidžr, 9.) S obzirom da je izvor svih objava jedan i pored promjena, oduzimanja ili dodavanja koje je pretrpio Tevrat i Indžil, ipak je od njih ostalo nešto istine koja ima slicnosti i dodirnih tacaka sa nekim islamskim ucenjima i propisima. Otuda je i vjerovanje i muslimana i židova i kršcana da ce se na tlu Palestine desiti dolazak ocekivanog Mesije i veliki sukob vjera. Medutim, pocetkom 21. stoljeca ocekuje se još jedan masovniji povratak vjeri i vjerskim osjecajima, kod sljedbenika sve tri vjere. Židovi pocetak 21. stoljeca gledaju kao vrijeme velike snage i sveopšte vlasti i masovnog povratka židova na "Obecanu zemlju", a onda pocetak novog perioda u kome se planira izgradnja Sulejmanovog hrama i dolazak Mesije od loze Davuda, a.s. Kršcani pak ovo vrijeme gledaju kao vrijeme povratka Mesije na zemlju, cije ce stanovnike spasiti i raširiti kršcanstvo na cijeloj zemaljskoj kugli. Što se tice Mesdžidul Aksa, to je sveto Allahovo mjesto i prva kibla muslimana, te ce se na tim prostorima odigrati važni dogadaji kao što je bitka na rijeci Jordan izmedu muslimana i židova i silazak Isa, a.s. Zbog navedenih cinjenica do dan-danas nije pronadeno mirno rješenje na regionu Srednjeg Istoka, jer i kršcani i židovi žele samo jedno rješenje, ono koje spominju njihove vjerske knjige, a koje su patvorene.

Sveto i odabrano podrucje

Podrucje oko kojeg se spore sve tri strane, po vjerovanju svih, jeste sveto i odabrano od Boga. To sveto podrucje se proteže izmedu rijeka Nila i Eufrata i nema sumnje da taj region ima svoje specificnosti, a na to upucuju i rijeci Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "I Nil i Eufrat su džennetske rijeke." (Muslim, 2839)

Unutar ovog podrucja nalazi se podrucje koje je svetije od prethodnog, a to je Šam. Uzvišeni Allah u Kur'anu na dosta mjesta spominje njegovu svetost i blagoslovljenost. Kaže Uzvišeni u kazivanju o Musau, a.s.: "O narode moj, udite u svetu zemlju koju vam je Allah dodijelio." (Prijevod znacenja - El Maide, 21) U samom Šamu nalaze se još dva sveta mjesta i to: Sinaj, mjesto na kojem je spuštena objava Musau, a.s., i brdo Tur, na kojem je razgovarao sa Allahom, dž. š. Podrucje Tura ce na ahiri zemanu imati jednu specificnost, a to je da ce na njemu biti izgraden mesdžid, jedan od cetiri mesdžida u koja nece moci uci Dedžal. Na brdu Tur, Isa, a.s., ce se utvrditi zajedno sa vjernicima, u vrijeme kada Medžudž i Jedžudž budu pustošili Srednji Istok. Još jedno od svetih mjesta je i Palestina, bolna rana ovog Ummeta, zemlja koja je bila temelj Sulejmanovog, a.s., carstva. U Palestini je sveti grad Kuds u Mesdžidul Aksa, prva kibla muslimana. Spomenuli smo ova mjesta iz razloga što se baš srž palestinsko izraelskog sukoba veže za njih.

Židovi tvrde da su oni "odabrani narod" i "Božiji miljenici", pa prema tome oni imaju pravo da naslijede sveta mjesta i da nastanjuju Palestinu, Siriju, Jordan i okolna podrucja, koja su po njihovom vjerovanju "obecana zemlja". U njihovoj knjizi Talmud koja tumaci Tevrat stoji: "Obaveza je svakom židovu da živi u zemlji Izraelu, i ova obaveza je veca od svih drugih obaveza." Ili na drugom mjestu: "Zemlja Izrael je cista i neophodno je da se bogobojazni sinovi Izraelovi ukopaju u njoj, a ako za to ne postoji mogucnost, onda se u njegove kefine stavi malo zemlje iz Izraela."

Da bi ostvarili svoje vjecne snove i vratili se u “Obecanu” zemlju, židovi su osnovali cionisticku organizaciju, a njen osnivac je bio Teodor Hercel 1897. godine. Na prvom kongresu koji je održan iste te godine u švicarskom gradu Bazelu, donijet je protokol za projekat Velikog Izraela. I tacno za pedeset godina U.N. donosi odluku o podjeli Palestine na židovski i arapski dio, što je bio direktan povod za rat 1948. god. Inace, sve svoje konacne i završne planove židovi su ostvarivali vojnim putem.

Veliki Izrael na putu vojnog ostvarenja

Kao što su bili uspješni na politickom planu, poigravajuci se sa Arapima rezolucijama UN-a, židovi su bili još uspješniji na vojnom polju. Kroz nekoliko ratova, koji su se desili u 20-tom stoljecu, uspjeli su da ostvare vecinu planova na putu do Velikog Izraela. U pocetku, cetrdesetih godina ovog stoljeca tj. 1948. god., desio se prvi rat, pa poslije toga su uslijedili ratovi 1956. god., 1967. 1973. i 1982. godine. Što se tice devedesetih godina, mnogi su ocekivali da ce se desiti i šesti po redu rat, a narocito nakon izjave Sadama Huseina: "Spalicu pola Izraela." Naravno da su procjene bile pogrešne. Dok su politicki analiticari prognozirali moguce scenarije rata, svijet je bio iznenaden okupiranjem Kuvajta od strane Iraka. Desilo se iznenadenje i tragedija, i na kraju se desio katastrofalan poraz Iraka. Po svim procjenama, ovo je bio šesti ocekivan rat, koji je trebao da vojno i ekonomski slomi Irak, da bi židovi lakše ovladali rijekom Eufrat. Bez ikakavih gubitaka uspjeli su da slome Irak, i ne samo to, nego su zbog mudre šutnje i neodgovaranja na iracke rakete (prazne), dobili milijardu dolara. Jedna od izraelskih novina je prenijela izvještaj Svjetske cionisticke organizacije u Kudsu, pod naslovom: "Plan Izraela u osamdesetim", i u odlomku koji se tice Iraka stoji: "Što se tice Iraka, on je bogat naftom, žrtva je unutrašnjih sukoba i dešava se njegovo cijepanje, a što se nas tice, važnije je cijepanje Sirije." Evo nas na pocetku narednog desetljeca. Zaljevski rat je predstavljao šesti po redu rat izmedu židova i Arapa, pa da li naredne godine ili mjeseci donose sa sobom još jedan rat, sedmi i posljednji?!

Da li ce se desiti sedmi rat?

Analizirajuci prirodu židova kroz historijske krvave dogadaje, kroz njihove politicke i vojne planove i vjersko vodstvo, možda cemo u narednim godinama, ili mjesecima, biti svjedoci sedmog rata izmedu židova i muslimana. Preovladava mogucnost da ce rat poceti u prvim godinama ovog desetljeca i ovi novi sukobi u Palestini, koji traju više od dva mjeseca, daju povoda da se pomisli da je ova prognoza ispravna. Po svemu sudeci ovi sukobi ce se pretvoriti u pravi oružani rat na tlu Palestine, jer simptomi groznice 2000-te su sve brojniji i ocevidniji, a jedan od njih je Barakovo formiranje vanredne vlade. Jedan od razloga zbog kojeg bi židovi mogli povesti rat jeste problem izvora vode, jer postoje upozorenja strucnjaka da bi podrucje moglo biti pogodeno sušama, jer se rezerve vode smanjuju. To je zato što Tiberijsko jezero, s vremena na vrijeme, gubi nivo vode. Potreba za vodom je povecana jer je Izrael planirao da naseli još milion i po Jevreja na tlo Palestine. Medutim, bitniji povod ocekivanja rata je, bez sumnje, pocetak treceg milenijuma, kada ortodoksni cionisti, raznim metodama, bude vjerske osjecaje kod jevrejskih masa. Pocetak treceg melenijuma za židove predstavlja pocetak sedmog dana, a to vrijeme ce biti prepuno vjerskih znamenja koja ce zapoceti, po njihovom vjerovanju, dolaskom posljednjeg jevrejskog vjerovjesnika, ocekivanog Mesije kojeg išcekuju 2000 godina.

Što se tice kršcana, oni ocekuju da ce se na pocetku ovog milenijuma pojaviti Isa, a.s., u Kudsu i da ce vladati svijetom hiljadu godina. Ne treba zaboraviti da bi se neocekivanom ratu najviše obradovali baš kršcani, jer to bi bio znak da je stvar veoma blizu. Nastojanje židova da sruše Mesdžidul Aksa, predstavlja indirektnu vezu sa sedmim ratom. Po židovskom razmišljanju jedan historijski vijek je sedam dana, a svaki dan je hiljadu godina, i najveci dogadaji ce se desiti u posljednjem danu. To bi im omogucilo da, dok su Arapi u dubokom snu, ostvare svoj vjekovni cilj u izgradnji "Treceg hrama". Da li se uistinu krvnicima ukazala prilika da treci milenijum zapocnu sa krvavim dogadajima u Palestini i oko nje ?

Mesdžidul Aksa i naredni potres

Židovi su ozbiljni u svojoj namjeri da sruše Mesdžidul Aksa i u tome ih podržavaju i pomažu kršcani sa zapada. Nema sumnje da bi rušenje mesdžida uticalo na politicka i vojna kretanja na Srednjem Istoku, a možda i šire, jer su oci svih uprte u to podrucje s obzirom da predstavlja sveto mjesto za sve tri vjere (strane). Ovo su cinjenice koje ne smijemo zaboraviti ni zanemariti, a na njih ukazuju i sljedeci razlozi:

a) Židovi u cijelom svijetu, a ne samo u Izraelu, požuruju dogadaje treceg milenijuma, pa održavaju proslave zbog nastupanja novog perioda u kojem ce židovi imati dominaciju u svijetu. Po njihovom mišljenju ta dominacija nece dugo potrajati, ukoliko ne izgrade hram koji je srušen prije 2000 godina.

b) Židovi vjeruju da ce izgradnja hrama ubrzati dolazak ocekivanog Mesije, a hram se ne može izgraditi na drugom mjestu, osim na mjestu na kojem se nalazi Mesdžidul Aksa i Kubbetus-Sahra.

Šta ako sruše mesdžid

Stvar je ozbiljna i namjere jasne i na muslimanima je da shvate da je rušenje Mesdžidul Aksa, i kod židova i kod kršcana, postala obaveza i odgovornost generacije i prilika koja se prvi put u historiji ukazala kroz ovih 2000 godina. Da li ce židovi doista uspjeti u svojoj namjeri? Šta ce biti ako se sruši mesdžid? Sva ova i druga pitanja su bez odgovora. Ne postoji nikakav pisani dokaz koji upucuje na to da Mesdžidul Aksa nece biti srušen, jer i mnogi drugi dogadaji su se desili a da o njima nije bilo ništa ni u Kur'anu ni u Sunnetu. I sama Kaba je bila srušena za vrijeme Hadžadža, a ni Kur'an ni hadis nisu upucivali na to. Znaci, cinjenica da ovi dogadaji nisu spomenuti ni u Kur'anu ni u hadisu ne upucuje da mesdžid nece biti srušen. Možemo pretpostaviti da ce mnogi, ako se sruši mesdžid, doci u sumnju i pitati: "Kako može biti srušen, a spomenut je u Kur'anu, a i mnogi hadisi upucuju na njegovu vrijednost? Zar ce biti pretvoren u židovsku bogomolju?" Treba znati da je Mesdžidul Aksa dugi niz godina bio u rukama kršcana i da je na njegovim munarama bio uzdignut krst. I tada Mesdžidul Aksa nije izgubio svoju specificnost i vrijednost, jer zemlja na kojoj je sagraden je sveta zemlja i zvala se mesdžidom i prije nego je ovaj mesdžid sagraden. Vrijeme je najbolji svjedok i pokazace se da li ce se ostvariti snovi židova i ako se ostvare, šta ce još sa sobom donijeti. Šta muslimani trebaju da urade? ! Islamski ucenjaci su se davno oglasili i dali fetve da je Ummetu dužnost da oslobode i spasu Mesdžidul Aksa. Medutim, koliko su prodane i dvolicne vlasti prokockale prilika za ujedinjenje muslimana, pa da zajednicki oslobode ovog zarobljenika. Na muslimanima je da ulažu na tom putu onoliko koliko su u mogucnosti, jer Uzvišeni Allah ce blagosloviti i pomoci sve iskrene pokušaje da se uzdigne zastava Islama i džihada visoko, tj. na mjesto koje joj i pripada.