namaz iznad oblaka

Ovaj tekst je nastao za vrijeme mubarek-ramazana prije dvije godine, u avionu koji je letio na liniji Njujork-Las Vegas.
Kada je avion poletio sa aerodroma Kenedy vidio sam jedan od najvelicanstvenijih prizora koji se može vidjeti iz aviona!

Njujork je iz zraka te 16. noci ramazana, doista, fantasticno izgledao. Iako vanjštini ne poklanjam posebnu pažnju, priznacu da sam bio fasciniran ljepotom onoga što sam vidio.
Njujork je iz vazduha izgledao kao u bajci! Milioni svjetiljki doimali su se kao zlatnici, biseri, dragulji ili drago kamenje razbacani pri jakoj svjetlosti po zemlji. Dvije najvece zgrade u Njujorku, na Menhetnu, na Ist Riveru, sa 108 i 106 spratova, koje su dominirale Njujorkom, izgledale su kao dva stražara i dva brižna cuvara nad blagom razbacanim oko njih.
Viseci osvijetljeni mostovi doimali su se kao duge nakon kiše koje najavljuju lijepo, suncano i vedrije vrijeme. Licili su na niske krasnih bisera na vratu mlade djevojke. Ovi mostovi su, ustvari, bili niske bisera na vratu rijeke Ist River! Doista, opcinjavajuce!!!
Promatrajuci ovaj velicanstveni prizor nisam se mogao oteti razmišljaju o covjeku i njegovom smislu za ljepotom. Allah Plemeniti ga je stvorio u najljepšem liku i obliku i naložio mu da radi na afirmaciji dobra i ljepote.

Što se tice tog vanjskog izgleda i materijalne ljepote Zapad je, doista, daleko odmakao: još samo da je duhovne i moralne ljepote!? Osjeti se da fali duša! Vidiš to na svakom covjeku u Nujorku i drugim gradovima. Cak i lica ljudi doimaju se izvitoperena, patvorena, iscijedena! U ljudima vidiš izvještacena bica, monstrume, mašine, predmete...! Osjecaš pokatkada da su roboti koje je neko navio i njima sa neke daljine upravlja. Ljudi rade po 10, 15, pa i 17 sati dnevno. Sami priznaju da su navijeni kao šarafi!
Rade, rade i rade. I onda, opet, rade. Malo se i odmore, ali samo kada spavaju. A razmišljaju li?! O cemu?! O sebi, o kosmosu, o Stvoritelju svega stvorenog! E, zato vremena nema. To su nam priznali sami Bošnjaci koji žive i rade u ovoj zemlji.
Njujojrk je, uistinu, velegrad. Ali, to je samo po velikim zgradama, širokim bulevarima, milionima automobila, podzemnom željeznicom i, navece, milionima svjetiljki. Medutim, u suštini to je džungla, pustinja, napušteno ostrvo.

Ovdje malo ko koga zna i poznaje. Zna se samo tvoje radno mjesto i stan. Uz deset sati radnog vremena, nekoliko sati izgubljenog vremena provedenog u automobilu dok se probijate kroz džunglu automobila, preostaje vam samo nekoliko sati za san i pripremu za novi dan, dok vam gotovo ništa ne preostaje za vašu porodicu, druženje sa njom i odgajanje clanova porodice. O komšiluku se nema vremena ni razmišljati, a kamoli ih posjetiti i upoznati.
Uzgred, bilo bi zanimljivo napomenuti da, recimo, u Menhetnu, poslovni centar Njujorka, koji je i najfrekventniji dio ovog velegrada, dnevno ude preko 7.000.000 automobila, ne racunajuci podzemnu želejznicu i druge vidove prevoza! U najvecoj špici saobracaja, ujutro oko 8 sati i navece od 15-20 sati sticete dojam da je ovaj dio Njujorka ludnica! Milioni automobila, praceni bucnim sirenama krecu se u dugim kolonama koje više lice na pogrebne povorke, negoli na kolone obicnih putnika i radnika, jer toliko sporo voze, da onaj ko nije dovoljno strpljiv, mora osjetiti brzo povecanje krvog pritiska i drasticno uznemiravanje vlastitih živaca! Istoga momenta covjek poželi da nestane iz ovog velegrada, da prošeta nekim lijepim bosanskim krajolikom i uživa u divnoj skladbi zujanja pcela, pjevanju ptica i žuboru bistrih potoka!!!

U podnožju tih ogromnih višekatnica, «privezanih za nebo», osjetiš da ti zaklanjaju horizonte i sprecavaju svjetlosti i zraku da dodu do tebe, a užasna buka automobilskih sirena zagluhne ti sluh i ucini te bojažljivim, da nikada neceš, nakon tih grubih zvukova, moci osjetiti tanahne i suptilne zvuke bosanskih poljana, brda i dolina.

Osjecajuci to duša ti sjetno zajeca a srce melanholicno usklikne: Bosno moja, krvljom šehida zalivena, suzama jetima i udovica natopljena, ranama junaka izborana, mezarima rodoljuba preplavljena, dušmanskom mržnjom opsihirana, dovom pobožnjaka natkrivena, u srcu svojih sinova duboko usadena – nedostaješ mi!
Nedostaje mi svako tvoje brdo, svaki kamen, svako stablo, grm, cvijet... Nedostaju mi tvoji džamijski kandilji, mirisi somuna pred iftar, nanina šamija, majcine dimije, babin fes, djecija igra... Nedostaju mi tvoje caršije, kule, cepenci, minareti... Tvoje hurmašice, gurabije, baklave, kadaif i tufahije, osmijeh svakog našeg muškarca i žene. Nedastaje mi kašalj tvojih deda i uzdah tvojih nana. Nedostaje mi sjetan pogled tvojih majki i beskrajno išcekivanje Srebrenicanki: njihovih najdražih i srcu najbližih!

Nedostaje mi tvoja kiša koja natapa dušu i navodnjava srce.Nedastaje mi hadži Ganijin ezan i tekbir tvojh mudžahida. Nedostaje mi kaldrma stare caršije i blatnjavi, krivudavi put bosanskog sela. Nedostaje mi naš eglen, naš mehabbet, naše c, naše c, naše d, naše lj, nedostaje mi, brate, naša ljubav!
Bosno moja, uprkos ovom silnom blještavilu i raskoši Njujorka i Amerike, ti si ljepša; uprkos stospratnicama njujorškim i cikaškim, ti si veca; uprkos brojnim njihovim bankama, ti si bogatija; uprkos milionima njihovih svjetiljki, ti si sjajnija! Allah te je ucinio Bosnom, prkosnom, ponosnom, privlacnom i neodoljivom!!!
Zlocin se može i oprostiti, rane zalijeciti, šehidi, donekle, i prežaliti, ali se Bosna ne može zaboraviti!!! Tako ce biti sve dok u sebi budeš njegovala vjeru, ljepotu, prkos i ponos! Neka te Allah cuva i sacuva od pogleda zavidnika, zlobe prkosnika i mržnje dušmanina! Amin!

Ovo je izljev osjecaja na visini od 10.000 metara iznad zemlje, dok letim izmedu Njujorka i Las Vegasa. Iako sam daleko preko okeana, visoko iznad oblaka, moja vjera je iznad mene, Bosna u meni a Amerika ispod mene! Lijep je to osjecaj kada te islam natkriljuje i štiti a Bosna grije i zagrijava!
Leteci ovako visoko iznad oblaka, molim Plemenitog Allaha, da ucini svijest nas Bošnjaka tako visokom, da jedinstvom svoga promišljanja i djelovanja, snagom svoje vjere i imana, ucinimo Bosnu posudom za sipanje Allahovog rahmeta, smirenosti i pomoci! Molim Ga da šerbetom njegove milosti i pomoci koju ispijemo ojacamo naše bice na putu ka usponu!
Klanjanje jacije i teravih-namaza na toj visini iznad zemlje, podsjeti me na propisivanje namaza na najvišim nebeskim sferama, za vrijeme Isra'a i Mi'radža, pa zamolih Gospodara svjetova, da nas uzdigne iznad drugih, kao što je ucinio namaz našim uzdignucem od ovozemaljskih, niskih prohtjeva i potreba!