sve isto, samo gazda drugi

Kada svjetski cirkus odluci da priredi pravu predstavu, onda sigurno ima i šta pokazati. Protekla dešavanja u SR Jugoslaviji, ili tacnije u Srbiji, to najbolje potvrduju. Samo onima koji nisu nikada culi za Srbe, ili Miloševica, može se servirati nešto ovako. Jedan covjek je poceo i vodio nekoliko ratova, pobio stotine hiljada ljudi, terorisao cijeli svijet, pa otišao, i sve je riješeno. Koliko je licemjerstvo Zapada i svjetske zajednice, to najbolje pokazuje ova posljednja predstava u Srbiji

Protekla dešavanja u Srbiji toliko su okupirala javnost da su sve ostale vijesti imale epitet drugorazrednih. Malo je ko pretpostavljao da ce se dešavanja u SR Jugoslaviji, oko njenih izbora, ovako završiti. Velika pompa, a nikakav rasplet. Miloševic se povukao na nacin koji njemu i ne prilici i koji gotovo niko nije ocekivao. Demonstranti polupali nekoliko izloga, Saveznu skupštinu, Televiziju i to je sve. Došao novi predsjednik ''po volji naroda'' samo zato što onaj nije uradio šta je trebalo da uradi za one koji su ga i doveli na vlast. Baš ti koji su demonstrirali kada je on dolazio, mašuci sa tri prsta, i sada su imali isti zadatak; dovesti novog koji ce drugim metodama ganjati njihove "vekovne ciljeve." Ako ikome treba da bude jasno šta su to njihovi ''vekovni ciljevi'', onda su to oni koji su razlog sadašnjeg ''odlaska'' Miloševica i dolaska ovog novog. Neko je u medijskoj halabuci lijepo rekao: "U narednih deset godina Miloševic ce se zvati Koštunica."

Sjaši Murta da uzjaše Kurta

Da se u Srbiji dolaskom Koštunice apsolutno ništa nije promijenilo, govore mnogobrojni dokazi sa svih strana. Svi dobro znaju da je dr. Vojislav Koštunica ultranacionalista, koji je kritikovao Miloševica samo zato što nije uradio zapoceti posao dobro, koji je otvoreno saradivao sa Karadžicem, koji se slikao sa kalašnjikovom na Kosovu, koji se od prvog dana protivi Dejtonskom sporazumu i koji na jednom od postizbornih skupova pred oko 200.000 Beogradana okupljenim pred saveznom skupštinom rekao: "On je potpisao Dejton sa našim najvecim neprijateljima." Danas, on svoju politiku mijenja i kaže: ''Ja cu se licno zalagati za provodbu Dejtonskog sporazuma.'' Vec je postala otrcana njegova fraza o Haškom tribunalu kao devetoj rupi na svirali. Pa u cemu je onda razlikaž Za sada samo to što ovaj novi nema za vratom hašku optužnicu, a kako je krenulo, ni Miloševic nece lahko vidjeti Haga.

Kako god bilo da bilo, prošlost je vec za nama, samo je problem sa buducnošcu koju nam evo, sa Koštunicom, hoce da predstave drugacijom, a da li ce ona zapravo biti ista kakva je i bila u toku proteklih, ni manje ni više, nego deset genocida to cemo još da vidimo. Nije problem, niti može biti, u jednom covjeku, a ostali su svi kao jutarnja rosa. Jednostavno, kod naših komšija je problem u mentalnom sklopu i to nikakav Koštunica niti hoce niti ce moci da promijeni. Kad taj isti Koštunica ne bude spreman da odgovori na "vekovne ciljeve" ili na one iz zapadnih centara moci, jednostavno ce se naci zamjena, a do tada ostaje, ne da cekamo demokratsku Srbiju, nego da sami nademo odgovor koji ni od cega nece zavisiti nego od nas samih...

Svjetsko licemjerstvo

Kada bi BiH bilo ukazano makar i jedan dio one pocasti i finansijske potpore koja je posljednjih dana ukazivana i obecavana Jugoslaviji i Koštunici, bilo bi joj bolje nego što je to sada. Ako su to dobili samo zato što su jednog haškog klijenta skinuli sa vlasti, što je onda ocekivati ako ga nekada izruce tom Haškom sudu. Ovolika svjetska fasciniranost i oduševljenje posljednjim dogadajima u Jugoslaviji, se ne može definisati nego ogromnom dozom licemjerstva i duplih aršina svjetskih lidera. Samo dva dana poslije promoviranja novog predsjednika, Srbiju su poceli obasipati novcem i donacijama sa svih strana. Samo nedjelju poslije preuzimanja vlasti Koštunica je bio pocasni clan neformalnog sastanka petnaestorice u Bijaricu gdje je, na konferenciji za štampu, izjavio da haške optužnice za njega nisu prioritet, pokupio 200 miliona eura i otišao poslije slikanja i smiješaka nazad u Srbiju sa ogromnim paketom konkretnih obecanja. Umjesto da se sve što Beograd ima u inozemstvu zaplijeni i blokira dok se ne namire ratne štete i dok se ne raspodijeli imovina bivše Jugoslavije, oni njima ukidaju sankcije (koje nikada nisu ni bile kao one zbog kojih umire na stotine iracke djece) i obecavaju im kule i gradove. Dok ekonomiju BiH pitaju i na kašicicu hrane, pa postavljaju mali milion nekih uslova za ulazak u neku od tih njihovih evropskih ili svjetskih institucija, naši susjedi to dobivaju preko noci! Sve to mora imati svoje zašto! Samo Uzvišeni Bog zna šta se dešavalo iza paravana svjetske pozornice i kolika je cijena ovog novog predsjednika koju ce, sigurno, neko drugi placati. Zašto Miloševic nije upotrijebio jednu od desetak opcija koje je imao na raspolaganju da ostane na vlasti, a na koje su tipovale vecina analiticara. Od izvodenja vojske na ulice, ubistva Koštunice, proglašavanje vanrednog stanja, ubjedljivijeg lažiranja izbora ... Možda dovoljno govore izjave visokih svjetskih cinovnika izmedu kojih je UN- ov izaslanik Juri Dienstbier, koji je javno zatražio od medunarodne zajednice da odbaci optužbe protiv Miloševica u zamjenu za njegovo povlacenje. Vec je prestalo biti nagadanja kako je najprihvatljivija alternativa da mu bude sudeno u Srbiji i to je najvjerovatnije cijena na koju je Miloševic pristao, a koju, za sada, potvrduju sve Koštunicine izjave kada je u pitanju Miloševic. Sigurno je da nema dovoljno obezbijedenih argumenata koji ce ga držati dalje od Haga i od onih protiv kojih te argumente može da upotrijebi.

Oni bi njemu najradije sudili i skidali glavu za neuspjehe u mnogobrojnim ratovima i što svi Srbi danas nisu u jednoj državi. Jedno je sigurno da ce biti zadovoljeni mnogobrojni svjetski i srpski ciljevi i želje, a po najmanje pravda za one kojima su Srbi nanijeli ogromne nepravde.

BiH I SRJ - "gori naša skupština"

Da su kojim slucajem Koštunica i posljednji dogadaji negdje na Grenlandu, možda bi našoj državi bilo malo lakše. Ovako nam samo preostaje da strepimo i cekamo kakvu ce ulogu dobiti BiH, i zbog samog stanja u BiH u kojoj se ne zna ni ko pije, ni ko placa, a i zbog toga što ni Srbi, ni Koštunica, nisu na Grenlandu. Cijela Republika Srpska na nogama je cekala rezultate izbora u Jugoslaviji da vide ko ce biti njihov novi predsjednik, mada vec sada imaju svog u samoj BiH. Ali i on mora imati predsjednika i skupštinu pa je zato plakao jer "gori naša skupština", gledajuci kako gori zgrada Skupštine u Beogradu. Znaju Srbi u BiH, i njihove vode, da su mnogo toga svezali za Beograd, pa sada prave veliki urnebes pred novembarske izbore, ko ce se bolje dodvoriti novom predsjedniku i sakriti od njega lojalnost prema bivšem. Normalno je da ce se svi stanovnici ove države, koji nisu Srbi, zapitati kakva ce to sudbina BiH biti u kojoj je novi predsjednik Miloševicev pulen, Živko. Možda govoriti o genocidima i o tome ko ih je pocinio, postaje pomalo stereotipno. Ko zna hocemo li od toga imati ikakve fajde. Ono što sada postaje aktuelno, posebno sa dolaskom Živka za predsjedavajuceg Predsjednižtva BiH i Kožtunice za predsjednika Jugoslavije, jeste tužba BiH pred Medunarodnim sudom u Hagu za pocinjeni genocid i uspostava diplomatskih odnosa izmedu dvije države. Miloševic nije htio ni da cuje za bilo kakve diplomatske odnose dok se tužba ne povuce, mada su Ganic i ostala svita išli na noge u Beograd. Sam Radišic je vec odavno ukljucio sve svoje snage da povuce tužbu ispred BiH, kao njen predstavnik. Sada mu se pruža prilika, postao je glavni u Predsjedništvu BiH, a i sve su cešci i jaci pritisci medunarodne zajednice da bude kako i sam Živko želi. Da je stvar više nego ozbiljna, govori sama cinjenica da ta tužba ceka vec sedam godina. Koga i šta ceka, malo ko zna. Naravno, osim onih koji odlucuju o njoj samoj. Pored toga evo šta misli Francis Antony Boyle, bivši zastupnik tužbe BiH protiv SR Jugoslavije pred Medunarodnim sudom pravde u Hagu: "... odlazak Miloševica sa vlasti predstavlja opasnost za Sarajevo, jer se može ocekivati ogroman diplomatski pritisak da se u ime uspostave diplomatskih odnosa sa SR Jugoslavijom i stabilnosti u regionu, BiH prisili da povuce tužbu protiv Beograda i Podgorice. Tim potezom, genocid nad Bošnjacima i agresija SR Jugoslavije na medunarodno priznatu BiH, nikada više ne bi mogli biti utvrdeni pred medunarodnim sudom." ( S. Bosna, 12. 10. '00. g.) Poslije jedne ovakve izjave i tvrdnje covjeka koji dobro poznaje globalna politicka kretanja, izgleda da stvari po pitanju te tužbe ne mirišu na dobro. U prilog tome ide cinjenica što je naš "pravi predsjednik" Petritsch odmah otrcao Koštunici na noge da od njega traži podršku za Dejtonski sporazum, suradnju sa Hagom i priznanje suvereniteta BiH. A što ce nama i Koštunici njegovo priznanje suvereniteta BiH? U to se i sam Petritsch uvjerio kada ga prvo nije primio Koštunica, pa mu onda preko svojih glasonoša odaslao poruku da nema nikakvih dilema za priznavanje suveriniteta BiH: "Onoliko koliko taj suverinitet prihvataju legitimni predstavnici vlasti u RS-u."

Kratka posjeta Sarajevu

Kada doletje Koštunica UN-ovim avionom na Sarajevski aerodrom, stvari postadoše jasnije. Petritsch ga je išao moliti da dode. Šta on ima da traži u državi koju nije priznao i to predsjednik države koju mi ne priznajemo (ili jednostavnije nemamo diplomatske odnose, kako to politicari kažu). To bi, da ga je Petritsch na ovakav nacin doveo u Austriju, bio skandal veci nego što ga je napravio Haider. Ovo samo pokazuje tužnu sliku zbilje u našoj državi u kojoj se izgleda svi više pitaju, nego mi sami.

U svim tim igrarijama sasvim je jasno kakva ce biti sudbina Bosne i Hercegovine i onih u njoj, za koje bi svi željeli da ih nije u toj Bosni. Tada bi svima njima bilo lakše. Muslimani Bosne, to jest Bošnjaci, nisu jedini muslimani na Balkanu, imaju i Sandžaklije i Kosovari, te i na njihovim primjerima vidimo kakav je odnos onih koji danas kreiraju mnogo toga. Cistom zabludom se pokazuje kooperativnost na koju nas tjeraju, svidalo se to nama ili ne. Dok se spram Srba i Hrvata mjere sva odijela koja moraju nositi balkanski narodi, do tada ce se sigurno i medu ovim "drugorazrednim" narodima naci neko ko ce moci da nosi ta odijela. Uzaludno je cekati da se vidi kakav ce stav imati Koštunica prema Bosni, Kosovu ili Sandžaku, on je ocitovan mnogo puta ranije.

Politika je toliko (kako se umjereno kaže) fleksibilna da ce on izjavljivati što god to žele njegovi glasaci, ili njegovi mentori iz svjetskog vrha. To su najbolje pokazale njegove izjave na Sarajevskom aerodromu koje su bile cista suprotnost sa onim iz njegove predsjednicke kampanje. Sada on priznaje i Dejton i Bosnu i Hercegovinu i sve ono što bude morao demagoški priznati da bi se i dalje mogao držati na toj pozornici koja igra igre oko Balkana i Bosne. Sam primjer Crne Gore, koja jeftino blefira sa samostalnošcu, više je nego ocit primjer kako neki moraju proliti krv, a drugi to dobiti kada oni požele.

Dejtonski sporazum-nakaradna neman

Problem u svemu tome jeste do samog našeg naroda koji misli da ga se ne tice Koštunica i da ce mu neko drugi donijeti slobodu i blagostanje. Sam Dejtonski sporazum takva je nakaradna neman koja može poroditi što god to požele njegovi autori. On nije nikakva garancija da se nece ponoviti ono što se dešavalo redovno, u kontinuitetu, stoljecima na ovim prostorima. Do sada srocenu ocjenu Dejtonskog mirovnog sporazuma upravo je iznio spomenuti profesor Boyle, bivši zastupnik tužbe BiH protiv SR Jugoslavije, kada kaže: ''Medunarodni posrednici su kreirali državu koja ne može da funkcioniše i nece nikada profunkcionisati. To je uradeno namjerno. Prava nevolja trebala bi poceti za deset ili petnaest godina kada ce svi u BiH reci: ''Dosta je bilo, ovako više ne može, dajte da vidimo šta je sljedeca faza. Zapad ce tada vjerovatno postupiti tako što ce Srbija dobiti Republiku Srpsku, a vi cete vjerovatno postati jedna vrsta kolonijalne unije i dio Republike Hrvatske. Dejtonski sporazum je ratificirao etnicka cišcenja, ratne zlocine i genocid. Zato se sve to može odraziti na odluke Medunarodnog suda pravde u Hagu u vezi s tužbom BiH, i natjerati svijet da ono što se desilo u Bosni zaboravi, što itekako može biti implicirano Dejtonskim sporazumom. Srpska vlada i dalje ce ciniti sve da poništi ovu tužbu pred Medunarodnim sudom.'' Sve ovo pokazuje da je Dejton trenutna dijagnoza, da se vidi hoce li pacijent preživjeti ili, bolje receno, hoce li trebati ikako da živi ili treba izvršiti eutanaziju. Nikakva demokratska Srbija nece nam pomoci nego samo naš vlastiti imunološki sistem. Zato se ne treba zavaravati tim analitickim naklapanjima. Srbi su dobili svog novog vodu i spremaju se da se dignu kao feniks iz pepela. Vrijeme srpskih ustanaka sigurno još nije prošlo. Ustanici su spremni!